Ovaj dan ima korak tvoj
i glas
za sunce prilijepio se cvrčak
Na goloj zemlji gudalo
u krošnji cedra kontrabas
Pjesma je to opsežna i složena
kao miris ruža uz put
Sve počinje tiho i iznenada
poput tvoga pogleda
U krošnjama srpnja
violine žanju lahore
Nad uzburkanim violama
vinograda
lete golubovi
Za tren nedostupnu će tišinu
žustro ispuniti cvrčak
i mi ćemo u ljetnoj simfoniji
veselo se igrati usplamtjela oblaka
U svakoj mijeni dana
u krvi
i staroj kuli
sve je glazba
sve je preobrazba
Brojite brojite zbrajajte
i u zvijezde gledajte
sve je glazba
sve je preobrazba
Dah rađa tigrove i cvrčke
i zaustavlja
a duhačkoga glazbala
ni čuti ni vidjeti nije
sve je glazba
sve je preobrazba
Tehnika je jednostavna
i stroga
odnos zvukova –
gluha zemlja
slika svijeta
sve je glazba
sve je preobrazba
Sve što postoji
i ono čega nema
sve je glazba
sve je preobrazba
I ne znate kolika je sreća cvrčaka
Gledao sam sivog cvrčka
u gaju
na deblu jasena
Na kori drva
sjena njegova
U sjeni jedva zamjetnu rupu
učini
i čeka
da iz rupe krene sok
koji će se u manu zgusnuti
S neba njemu sve dolazi
i tako se cvrčak stapa
sa svjetlom kozmičkim
Kad cvrčak obmanjuje tamu
svjetlo se poput inja kristalizira
U deblu stare masline
ulje je vatru dotaklo
Iz njezinih dubina i valova
u zidovima moje kuće
školjka ognja se otvara
U ljetu u kojem nema promjena
svjetlosti
onkraj svakog oblika i ritma
cvrčak
izlazi iz ljušture
Ti slušaš pjesmu cvrčka
i kažeš da sam pjesnik
Meni šutljivom
Dala si mi sviralu
a ja pjesmu pišem
šuteći
Hoće li moje riječi
u tvojim ušima cvrčati
hoće li te vraćati u snove
u tihe sutone
kad nas cvrčak napusti
šuteći
Osama nosi ljetnu zaparu
ni list se ne pomiče
šutljiv
Ti slušaš ja pišem
U tišini
sada slušamo zbor anđela
Znaj da cvrčak je
onaj kojega voliš
Borges nije pisao o mravima
taj mravlji posao meni je ostavljen
Sveti Franjo nije ih volio
meni je da ih opravdam
Salvadore Dalí umjesto mravi
slikao je tigrove
Priča o cvrčcima i mravima
ista je
Bog jednako cijeni
one što spavaju i snivaju
i one što zvijezde optrčavaju
da bi se umnožili s njima
Lao Tse na putu mrava
ne nađe nikakve vrline
Mravi svih razina
i mravi svih vremena
jednom su bili bijelo jaje
U pamćenju vremena
uvijek je bijelo na kraju
Kada svijet u zrno slamke stane
ni jedno zrno ne nedostaje
Samo treba znati
i vjerovati
da mislimo na isu stvar
Mravi kuću ne napuštaju odvojeno
dok u polja odlaze
iako je ura pješčana
na dva kraja razdijeljena
Tako i nas dvoje nemamo drugog puta
do vrta ljubavi
u čijem zrnu zemlje
svakog jutra
kuća nova osvane
Mravi su niska crnih bisera
jasno zrno kaosa
Mravi su bršljan
krunica u našim rukama
u riječima
u istini o kruhu
koja se ne izgovara
Kaplja i sol
Mravi se obnavljaju
sa svitanjem
i svjetovima
i krče put disanju
Mravi su vijenac svadbeni
umnožen
u svemu oko nas
Svako ime zavređuju
u istini i mislima
Mrav ima veliku kuću
mrav je mali
Kuću u zemlji i nad zemljom
Kuću slatku kao livada
tamnu kao šuma
Zakonit život na zemlji
gotovo lice zemlje
Kuću s unutarnjom i vanjskom sudbinom
načinjenu od noći
uhvaćenu u suncu
Kuću umotanu u šiblje
i smolu
Radnici grade kuće za vojnike
kuća će se za njih boriti
Kuća mravi diše
diše njeno tijelo
nepomično tijelo s visokim stubama
Mrav ima veliku kuću
mrav je mali
i gore se penje zvonicima drveća
Katedrala tišine s otvorenim je vratima
i svatko se može izgubiti
svakog sakrije noć
Mrav cijelu zemaljsku kuglu
u svoju zatvara kožu
a nebo ostade isto
u samoći i noći
Mrav jede ljeto domovinu svoju
mrav zarobljen u suncu
zarobljen u vatri
od sunca trga komad srca
Od mravi zemlja crni
Stvoren u ljetu
sanja u ljetu
od ljeta u ljetu živi
Mrav jede ljeto
Ne znam koji je
a mrav je
iz grive repatice dolazi
i u zemlju ulazi
u sjenu njenu
u kojoj jede sunce
Jedna po jedna sunčeva zraka
poput lišća pada na zemlju
Zemlja je otvorena samo za mrave
visoke su njihove peći
Rastrgoše mravi zemlju
napraviše od nje putove
Moji dobri prijatelji odoše
s molitvom o kruhu
Zemlja nikog više ne treba
mravi su njezin zemljopis
I visoko u Suncu mravi su gladni
smjenjuju se sedam po sedam
Reci mi, draga, iz koje vatre dolaze
i što nas to s mravima spaja
Zemlja je utonula u mravinjak zvijezda
mrav je svako pješčano zrno
Naše su oči mravi
naši prsti
u hrani i u krevetu
Do današnjeg dana
jedan po jedan mrav vulkan otvara
i sve tako redom
dok lava ne dođe do bunara
u kojemu je voda crna
Glava Picassa glava mrava
veće snage nisam vidio
ni očiju otvorenih kao more
U krugu Kraljevstva
crne kosti mrava
postaju šiljak Picassova pera
Picassova maska crni glasovi
cijeli će svijet planuti
Guernica rastaljeni mravi
osuđeni na stalne aktivnosti
kao čarobnjakovi učenici
Posvuda se pojavljuju
neiskazive je snage crna tinta
koju meštar prolijeva
1, 2021.
Klikni za povratak