Vrazu i Ljubici

Zar ne bi bilo lijepo da smo bili,
u vrijeme kada ljubljaše je Vraz,
svi poklonici Ljubice Cantily,
ali zar nismo? ‒ čak ni ovaj jaz

u vremenu, u zaborav što sili
i ljubavi nam sadašnje, ni mraz
tolikih zima nisu lik njen mili
izbrisali nam, dapače, on sraz

potpun je s onom što nas (kad se pruže
usporedbe kroz srce, kao staza
kroz živi pijesak) nagoni da ruže

beremo ili jabučice s grane,
i zvijezde, koje i nama su hrana:
pogledaj, tu smo, svi ‒ sve Vraz do Vraza.