Tonko Maroević i Matica hrvatska

U 178 godina života Matice hrvatske mnogo je značajnih osoba koje su joj poklonile svoje stvaralačke i radne sposobnosti. Kad se pogleda popis radova koje su pojedinci otisnuli u Matici ili što je tematski vezanu za nju, ima ih dosta čiji se prinos mjeri stotinama jedinica. No, nije bilo osobe koja bi u tom pogledu nadmašila Tonka Maroevića, nedavno preminulog iznimno cijenjena hrvatskog kulturologa. Cijela mu je Hrvatska odala priznanje za njegove mnogobrojne prinose hrvatskoj kulturnoj i društvenoj zbilji. Ovim putem to isto iskreno želi učiniti Matica hrvatska, svom iznimnom autoru i dužnosniku. Bit će i potrebe i prilike to sustavno učiniti, ali sada mjesec nakon njegova preminuća, želimo samo istaknuti četiri tipa Tonkovih prinosa Matici hrvatskoj, vidljiva i iz ove kronologije.

Prvo, napisao je i u Matici hrvatskoj otisnuo više od sto pedeset znanstvenih i stručnih tekstova (u knjigama i periodici).

Drugo, u Matičinom je Vijencu, otisnuo dvjestotinjak tekstova i po tome je najplodniji Vijenčev autor.

Treće, održao je predavanja, predstavljanja, razgovora ... stotinama puta u ograncima Matice hrvatske u zemlji i inozemstvu.

Četvrto, godinama je bio Matičin dužnosnik...

Sve se ovo može precizno dokumentirati Matičinim arhivskim spisima, a ovdje ispostavljamo samo kronologiju Tonkova rada u Matici hrvatskoj.

1966. Već od prvoga broja Matičina časopisa za pitanja likovne kulture Život umjetnosti surađuje s kritičkim i esejističkim člancima ‒ do 1972. za časopis je napisao desetak priloga.

1967. Izlaze mu dvije pjesme u Kolu (br. 6) te recenzija Šegedinova romana Sveti vrag (br. 1-2).

1968. U Kolu mu izlaze pjesme (br. 4) te književno-povijesni i književno-kritički tekstovi Ideologija priče. Proza Slobodana Novaka (br. 3), Dugo pamćenje. Medijevalne likovne teme Miroslava Krleže (br. 7), Guido Cavalcanti 1259–1300. (br. 11), Hektorovićeva »bašćina« (br. 12) kao i recenzija pjesničke zbirke Tončija Petrasova Marovića;

– sudjeluje na velikom znanstvenom skupu o Petru Hektoroviću (organizatori MH, OMH Split i JAZU).

1969. U Kolu mu izlaze recenzije dviju antologija (talijanske lirike i renesansno-baroknog pjesništva) te pjesničkih zbirki Danijela Dragojevića i Ivana Slamniga.

1970. U Kolu mu izlaze pjesme (br. 10), prijevod pjesama Edoarda Sanguinetija s popratnim tekstom (br. 8), književni esej Dvojstvena, ali ne baš dvojbena Glorija (br. 12) te recenzije knjiga N. Fabrija, P. Vojnića Pučara i pregleda hrv. književnosti u talijanskom izdanju Jugoslavenske književnosti.

– primljen za člana radnika Matice hrvatske.

1971. U Kolu, u tematskom broju posvećenom Marku Maruliću, izlazi mu tekst Marulova plavca nova (br. 10), a usto i recenzije knjiga Ž. Čorak i M. Čudine (br. 6, 8);

– također u Kolu izlazi i esej Ljerke Mifke o Maroevićevu pjesništvu Bistrina podneva. Pjesništvo Tonka Maroevića (br. 3).

1976. U Liberovu i Matičinu zajedničkom izdanju Danteove Božanstvene komedije izlazi mu pogovor (»Danteovske teme i motivi u hrvatskoj likovnoj umjetnosti«).

1985. Za Pet stoljeća hrvatske književnosti (izdanje Nakladnog zavoda MH) priređuje Izabrana djela Ljube Babića i Cvite Fiskovića.

1987. U Općoj knjižnici 12/20 (izd. NZMH) izlazi Bikova koža. Mala antologija katalonskog modernog pjesništva u njegovu izboru i prijevodu, popraćena također s njegovim predgovorom i bilješkama.

1990-ih i 2000-ih. Obnavlja redovitu suradnju s časopisom Dubrovnik književnim prilozima te znanstvenim prilozima o književnoj i likovnoj umjetnosti; također počinje suradnju i s drugim časopisima ogranaka MH: Mosorska vila (Omiš), Dometi (Rijeka), Cetinska vrila (Sinj), Riječi (Sisak), Zadarska smotra, Zaprešićki godišnjak, Klasje naših ravni (Subotica), Književna revija (Osijek).

1991. Piše predgovor (»Plenitude du langage humain«) za međunarodno izdanje Tadijanovićevih pjesama na francuskom jeziku La verdure de la terre (izdavači: NZMH, DHK i Editions Saint–Germain–des–Pres iz Pariza);

– u prvom dvobroju obnovljenoga Kola objavljuje pet pjesama, u sljedećim brojevima izlaze mu kritike o djelu K. Kovačića i H. Bahra.

1992. Piše predgovor (»Zbilja kroz tijelo – likovni zapisi Dimitrija Popovića«) za knjigu Dimitrija Popovića Veronikin rubac (Likovna knjižnica, ur. Jelena Hekman).

1993. U Kolu mu izlaze tri likovna eseja o suvremenoj hrvatskoj umjetnosti (br. 5/6 i 11/12);

– u HR (br. 4) izlazi mu pjesma Rambla;

– već od prvog, božićnoga broja Vijenca započinje redovitu suradnju s listom u kojem objavljuje pjesme, prijevode, književne i likovne kritike i recenzije, polemike, razgovore i nekrologe – do ljeta 2020. objavio je u Vijencu dvjestotinjak priloga!

– priređuje, piše pogovor a djelomice i prevodi izabrane pjesme za zbirku Dostaje svjetlost Grytzka Mascionija (izd. OMH Dubrovnik).

1994. Izabran je za člana Glavnog odbora MH; na odborničkoj dužnosti ostaje do 2018.

– u Kolu mu izlaze tri pjesme (br. 7-8);

– u Vijencu (br. 24) izlazi mu prijevod iz suvremene češke poezije.

1996. Zastupljen je prijevodima u djelu Stara bokeljska književnost (Biblioteka Parnas. Niz Književnost).

1997. Piše pogovor proširenom izdanju Paljetkovih Pjesni na dubrovačku (naklada OMH Dubrovnik).

1998. Pročelnik je Matičina Odjela za književnost;

– u Kolu (br. 3) izlazi mu esej o prevođenju;

– u Vijencu (br. 127) izlazi mu prijevod Šest galjeških pjesama F. G. Lorce;

– objavljuje knjigu eseja Pohvala pokudi. Okušaji i povodi (izd. OMH Dubrovnik).

1999. Za književni niz Biblioteke Parnas priređuje i skupa s M. Tomasovićem prevodi Danteov Novi život / Vita nova; za isti niz piše pogovor Hektorovićevu Ribanju i ribarskom prigovaranju;

– u Vijencu (br. 147) izlazi razgovor s Maroevićem.

2000-ih Intezivira rad na predavanjima i promocijama knjiga u Središnjici i ograncima Matice hrvatske; također sudjeluje kao predstavljač na otvaranju izložaba u Galeriji Matice hrvatske.

2000. Priređuje Bijelu tamu, izabrane pjesme L. Paljetka (bibl. Posebna izdanja, ur. J. Hekman);

– za književni niz Biblioteke Parnas priređuje dvojezično, talijansko-hrvatsko izdanje Soneta Folgorea da San Gimignana u prijevodu Ž. Čorak;

– piše pogovor za zbirku pjesma Ivana Slamniga Ranjeni tenk (Biblioteka Zvjezdarnica, ur. J. Hekman)

– piše tekst za zbornik Umijeće interpretacije posvećen Ivi Frangešu (bibl. Zbornici i monografije);

– piše predgovor za zbirku Dragutina Tadijanovića Svi moji haiku (izd. OMH Zaprešić).

2001. Piše predgovor za grafičku mapu Marka Marulića Judita u likovnoj interpretaciji Matka Trebotića, divot izd. MH s CD-romom

– u Kolu (br. 3) izlazi mu esej o književnoj ostavštini Milana Milišića.

2002. Izabran je za Matičina potpredsjednika; na toj dužnosti ostaje do 2010.;

– u Hrvatskoj reviji (br. 1) objavljuje tekst o hrvatskim gradovima i njihovim svecima zaštitnicima;

– piše pogovor za zbirku pjesama Zlatana Jakšića Pivac na humaru (izd. OMH Zadar).

2003. Urednik je i priređivač triju svezaka Djela Hrvoja Pejakovića.

2004. Izlazi mu prilog u zborniku Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama. Zbornik radova znanstveno-stručnih skupova Matice hrvatske 2001.-2003. (izd. OMH Varaždinske Toplice i Tonimir).

2005. Izlaze mu tekstovi u dvama zbornicima Matičine edicije Biblioteka Vijenac (Split 1999. – dossieri Hrvatska književna kritika)te u likovnoj monografiji Alfred Pal ‒ Stratišta i po koje stablo (Likovna knjižnica MH);

– izlazi mu tekst u zborniku Hvarsko kazalište (suizdanje OMH Hvar i Književnog kruga iz Splita).

2006. Piše predgovor za zbirku sakralne poezije Torci i tamjan Mirka Slade-Šilovića (izd. OMH Trogir).

2007. Za književni niz Biblioteke Parnas priređuje:

– prepjeve kineske lirike Tina Ujevića;

– Izabrane pjesme Drage Ivaniševića, Josipa Pupačića;

– izlazi Hrvatski pravopis Matice hrvatske u čijem je Povjerenstvu za izradbu bio članom (uz I. Zidića, V. Bogišića, S. Damjanovića, M. Petija, I. Pranjkovića, M. Samardžiju i tajnika Z. Lukića);

– priređuje i prevodi djelo Leonarda Dudana Sinjska alka (dvojezično tal.-hrv. izd. OMH Sinj);

– objavljuje tekst u zborniku Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama 2004. – 2006., izd OMH Varaždinske Toplice i OMH Varaždin.

2008. Izlazi mu tekst u zborniku Trebotić u zrcalu kritike ‒ 1968.-2008. (bibl. Posebna izdanja, ur. J. Hekman);

– piše pogovor za prvu knjigu (Lica bogova) Matičine edicije izabranih djela Petra Selema u pet svezaka (ur. J. Hekman).

2009. Imenovan članom Uredničkog odbora Stoljeća hrvatske književnosti;

– piše pogovor za knjigu Nikice Petraka Blaženo doba. Sabrane i nove pjesme 1959.-2009. (Biblioteka Hrvatski pjesnici).

2009 ‒ 2011. Skupa s Antunom Paveškovićem, Davorom Velnićem i Igorom Zidićem uređuje Matičino izdanje Sabranih djela Slobodana Novaka u osam svezaka.

2010. Izabran za Matičina književnog tajnika; na toj dužnosti ostaje do 2014.;

– objavljuje tekst u Strajnićevu zborniku (izd. OMH Dubrovnik i Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba).

2011. Imenovan urednikom pjesničke edicije Podzvizd; za nju piše pogovore zbirkama pjesama:

Luke Paljetka (Ne pišem pjesme nigdje nego tu gdje me stignu),

Ljerke Schiffler (Tragovi),

Borbena Vladovića (Kuća na broju 9);

– za SHK priređuje Izabrana djela Grge Gamulina;

– u Kolu (br. 5/6) izlaze mu pjesme i razgovor s Davorom Šalatom uz 70. obljetnicu života:

Samo izvadak iz tog razgovora: – Gospodine Maroeviću, Vi ste akademik, član uredništva važne biblioteke Matice hrvatske Stoljeća hrvatske književnosti, član uredništva nekoliko književnih časopisa, dakle, iznimno zauzeti kulturni djelatnik. Vidite li, međutim, još uopće mogućnost da se zaustavi uzmicanje kulture, posebice književnosti, pred sveopćom konzumerističkom banalizacijom? Pamtite svakakva vremena za kulturu, jesu li ova današnja jedna od težih i što je uopće moguće napraviti da nam laknu?

– Nabrajanje funkcija koje sam preuzeo zvuči zastrašujuće. Nisam to učinio zbog viška ambicija koliko zbog osjećanja duga. Vidim se kao kariku u lancu dugoga trajanja, pa sam smatrao da moram pripomoći u afirmaciji i/li revalorizaciji niza prethodećih hrvatskih književnika. Zato sam se rado laćao rada na izabranim ili panoramskim pregledima značajnih opusa (primjerice pjesništva Ujevića, Šoljana, Marune, Paljetka, Dedića, Mrkonjića, Fiamenga, Suška, Dautbegovićeve ili pak opusa Marinkovića, Desnice, Goluba, Kaštelana, Gamulina, Novaka). Bila mi je čast baviti se svima njima, kao nasljednicima ništa manje mi čitateljski bliskih Marulića, Hektorovića, Gazarovića, Lučića, Držića, Vojnovića.

Slažem se da živimo u vremenima sasvim nesklonima kulturi, a naročito književnosti. Proživio sam i preživio i razdoblja znatne represije (u kojima osobno nisam doživio većih neugodnosti, osim, dakako razumljivih frustracija zbog progona prijatelja, znanaca), ali, paradoksalno, kultura je tada imala mnogo veću težinu, a književnost čak izrazito povijesno društveno značenje (zbog čega je i bila na oku cenzora i meta zabrana). Ne raspolažem receptom za lijek protiv uzmicanja kulture pred potrošačkim mentalitetom, a u fazi znatne pauperizacije čitavoga građanskog sloja, mogućega korisnika i proizvođača kulturnih dobara. Vlastitom neravnodušnošću odupirem se eroziji vrijednosti i drago mi je kad vidim solidarnost i intenzitet kod suputnika i suradnika, posebno ako su mlađi, kojih je doista brojčano nedovoljno, ali su barem pravi. Ne gubim nadu i nikako ne bismo smjeli pristati na apatiju i rezignaciju.

– u vlastitu prijevodu i izboru objavljuje pjesničko djelo Vila dalmatinskih planina Josipa Cindra (Giuseppe Cindro), dvojezično tal.-hrv. izd. OMH Podstrana;

– priređuje i prevodi knjigu Julija Bajamontija U čast Alke 1784. (izd. OMH Sinj);

‒ skupa s Ladom Čale Feldman i Lukom Paljetkom uređuje Poslije Hamleta. Izbor iz hrvatske novije drame (izd. OMH Dubrovnik);

‒ sa slovenskog jezika prevodi zbirku stihova Borisa A. Novaka Mala osobna mitologija (izd. OMH Dubrovnik).

2012. Za svoju uredničku ediciju Podzvizd piše pogovore zbirkama pjesama:

Igora Grbića (Izlazak u cvijet),

Vesne Krmpotić (Žar-ptica),

Tome Podruga (Predvečer),

Ivana Goluba (Sijač radosti)

Stijepe Mijovića Kočana (Ode himne ne);

– piše pogovor prijevodu romana Drage Jančara Polarna svjetlost (bibl. Posebna izdanja, gl. ur. Romana Horvat).

– u Vijencu (br. 467) izlazi tekst Nedjeljka Mihanovića o T. Maroeviću (Smioni inovator, duboki tradicionalist. Portret pjesnika: Tonko Maroević – na crti radikalnoga stvaralačkog individualiteta).

2013. Za Biblioteku Hrvatski pjesnici priređuje izdanje Paljetkovih izabranih pjesama Nove tame;

– za svoju uredničku ediciju Podzvizd piše pogovor za zbirku pjesama Drage Štambuka Što rade zmajevi;

– izlazi mu tekst o Hvarskom kazalištu u zbornikuThe Hvar theatre. Collected essays, izd OMH Hvar,

– kao urednik potpisuje zbirku sabranih i novih kajkavskih pjesama (1978.–2013.) Ernesta Fišera »Macbeth na fajruntu«.

2014. Za svoju uredničku ediciju Podzvizd piše pogovor za zbirku pjesama Tomislava Žigmanova Minijature vlastitosti (krajolici života i životopisi zavičaja);

– u Vijencu (br. 530) izlazi njegov razgovor o likovnoj umjetnosti s Feđom Gavrilovićem;

– piše pogovor za strip Složeni predosjećaj Magde Dulčić (izd. OMH Bizovac).

2015. Za svoju uredničku ediciju Podzvizd piše pogovor za zbirku pjesama Gordane Benić Nebeski ekvator;

– javlja se kao suradnik na prvome svesku Enciklopedije Matice hrvatske;

– za Kolo (br. 2) priređuje u vlastitu izboru i prijevodu Suvremene tršćanske pjesnike ‒ izbor je popratio predgovorom i bilješkama o piscima

– za HR piše o Zvonimiru Balogu u povodu njegove smrti te o pjesništu D. Štambuka;

– piše predgovor sabranim studijama Nikše Petrića Zavičaju Hvaru (izd. OMH Hvar i Književnog kruga iz Splita).

2016. Nakon smrti akademika Ante Stamaća preuzima dužnost voditelja edicije SHK;

– za svoju uredničku ediciju Podzvizd piše pogovor zbirkama pjesama:

Zvonimira Baloga (Svjetlost nevidljiva strana mraka),

Veljka Barbierija (Sto šesnaest valova),

Tomislava Ketiga (Razgovor s Usudom);

– za Kolo (br. 1) priređuje panoramu suvremenoga katalonskog pjesništva u vlastitu izboru i prijevodu, popraćenu predgovorom i bilješkama o piscima.

– za HR piše recenzije o poeziji Višnje Machiedo i Ervina Jahića;

– piše predgovor za zbirku pripovjedaka Gianija Stuparicha Otok i druge priče (dvojezično, tal.-hrv. suizdanje OMH Mali Lošinj, Katedtre Čakavskog sabora i zajednice Talijana).

2017. Za Kolo (br. 1) prevodi zbirku pjesama Nevoljko suvremene katalonske pjesnikinje Begonya Pozo;

– izlazi mu tekst u likovnoj monografiji Fra Petar Perica Vidić (izd. OMH Sarajevo).

2018. U Vijencu (br. 630) izlazi Tonkov razgovor s M. Muhoberac:

Kratak izvadak iz razgovora: (...) Niste član ni Društva hrvatskih književnika ni Hrvatskoga društva pisaca. Zašto?

Nisam upisan ni u jedno od društava književnika/pisaca. Iz prvoga sam istupio kad su uslijedila vrijeđanja po nacionalnoj osnovi, a u drugo nisam pristupio jer ne prihvaćam podjelu po ideološkoj (pa ni po generacijskoj) diferencijaciji. Dovoljno mi je što sam član Društva prevodilaca i Društva povjesničara umjetnosti, a u literarnoj branši zadovoljava me članstvo u PEN-klubu. Međutim, spreman sam surađivati i s udrugom književnika i s onom pisaca, pa i surađujem kad pripremaju rasprave i proslave vezane uz obljetnice važnih autora domaće književne povijesti.

(...) Aktivni ste i u Matici hrvatskoj i u HAZU i među penovcima. Kako gledate na njihovu zadaću u promicanju hrvatske kulture, književnosti i jezika?

Obično se drži da je primanje u Akademiju samo priznanje za minuli rad, ali ono pretpostavlja i kontinuitet agilnosti, pa nastojim sudjelovati u raznim (književnim i likovnim) programima te središnje ustanove. Želja za objavljivanjem i uređivanjem odavno me dovela u članstvo Matice hrvatske, a u PEN sam se upisao iz potrebe druženja s piscima iz drugih sredina i književnih obzorja. Nekima izgleda nespojivo paralelno djelovati  u uže nacionalno obilježenoj i kozmopolitski usmjerenoj organizaciji, a ja se držim matičarom kad su u pitanju istinske i iskonske tradicionalne kulturne vrijednosti, a penovcem kad se u sredini u kojoj djelujem snižavaju kriteriji i ugrožava sloboda stvaralačke riječi. Uostalom, put u svijet hrvatske književnosti i umjetnosti nužno ide i kroz načelno uvažavanje tuđega rada i univerzalnih modela ponašanja.

2019. Za SHK priređuje Izabrana djela Ivana Slamniga;

– u Kolu (br. 2) objavljuje tekst Bljesak i znak. (Skicozni pristup pjesništvu Igora Zidića);

– piše pogovor za knjigu pjesama Hrid u moru Hvar Marina Zaninovića (izdanje OMH Hvar).

2020. Za biblioteku Iktus (ur. Luka Šeput) prevodi i priređuje Rime, kanconijer Mihe Monaldija.

– u Vijencu (br. 691-692, od 10. rujna 2020.), kao In memoriam na pet je stranica sedam autorica/autora (Igor Zidić, Luka Šeput, Krešimir Bagić, Ivana Vilović, Luko Paljetak, Toma Podrug, Slavica Stojan) napisali tekstove uspomeni na Tonka, njegovo djelo i djelovanje.

– na naslovnici ovoga Vijenca otisnuta je Tonkova pjesma »Mala vrata« (iz 1987.) i na cijeloj stranici njegov posmrtni (posljednji) tekst »Zadnji zapis i izložba Tonka Maroevića Bezobličje, sličnosti, naličje Davorina Radića u Gliptoteci HAZU, 9. rujna do 4. listopada«.

U Zagrebu, 11. rujna 2020.