Gazela (o diletantima)

Hommage Stanku Vrazu

Od poezije čudnija je samo vječna ljubav,
Kao dar Božji, cvijet ubav ‒ dragi Stanko.

Silna želja za pisanjem rađa nemir u duši,
Jer riječ nevješta misao ruši ‒ mili Stanko.

U nepovrat tad putuju svi stihovi o ljepoti:
Darovit ih poeta ne sramoti ‒ mili Stanko.

Nasuprot deklamacijama ili pukoj retorici
Ti si vjerovao samo estetici ‒ mili Stanko.

Vedar osmijeh, čisto srce, tvoje su poruke
Piscima, da ne uprljaju ruke ‒ mili Stanko.

Svoj si život ugradio u narodnu memoriju,
A hrvatski jezik u historiju ‒ dragi Stanko.