Gradske tajne Varaždina

Na samome kraju 2019. godine objavljena je po mnogočemu zanimljiva i impresivna knjiga s više od pet stotina stranica o povijesti Varaždina u 17. stoljeću. Neobični naslov Otkrivanje gradskih tajni primamljivo djeluje na čitatelje, a takav dojam ostavlja i sadržaj knjige, odnosno nazivi poglavlja i podnaslova, te popis obrađenih tema koji podjednako može zainteresirati i stručnjake i prosječne čitatelje. Tvrdoukoričena i lijepo opremljena knjiga objavljena je u izdanju Zavoda za znanstveni rad HAZU koji djeluje u Varaždinu, a upravitelj Zavoda povjesničar Vladimir Huzjan ujedno je urednik knjige, dok su recenzenti ugledni znanstvenici, akademik Dragutin Feletar i Hrvoje Petrić.

Autorica knjige je Višnja Burek (rođena u Varaždinu 1952. godine), po struci povjesničarka umjetnosti i povjesničarka s višegodišnjim iskustvom profesorskog rada u srednjim školama te razvijenim istraživačkim interesom koji je već dokazala u mnogobrojnim objavljenim radovima o povijesti grada Varaždina. Sada se prihvatila velikog posla proučavanja povijesti grada Varaždina u cijelom jednom stoljeću, a na temelju relevantnih objavljenih radova i izvorne arhivske građe. Rezultat je opsežna monografija koja ipak ne odbija čitatelje jer je to zapravo pravi mozaik priča o Varaždinu u 17. stoljeću, s obzirom na to da je autorica čitav sadržaj razdijelila do sitnih detalja i tako obradila doista više od stotinu različitih tema. Zaista se samo pohvalno možemo izraziti o ovoj monografiji koja zaslužuje pažnju struke, ali i šire javnosti, što je najvažnije.

Kao glavni izvor informacija o povijesti Varaždina u 17. stoljeću autorica je koristila sačuvane protokole (zapisnike) nastale radom Gradskog poglavarstva i gradskih pisara. Unatoč takvoj vrsti primarnih izvora, nije izradila knjigu u kojoj je Varaždin opisan tek kao središte sjeverozapadne Hrvatske u političkom, gospodarskom i kulturnom smislu, što je taj grad doista i bio već u 17. stoljeću, već je autorici prva namjera bila prikazati kako se u tome gradu živjelo. Preciznije, pokušala je dočarati koji su problemi svakodnevno opterećivali one koji su u gradu živjeli i njime upravljali te kako je funkcionirao jedan takav grad (varoš) kao što je bio Varaždin u 17. stoljeću. Pritom je vješto iskoristila ono što je objavljeno o Varaždinu, čega ne nedostaje budući da je povijest toga grada nezaobilazna tema u historiografskim djelima u kojima je obrađena povijest kontinentalne Hrvatske u ranome novom vijeku.

Kao što je sve do sada (od prve polovine 19. stoljeća) objavljeno o povijesti Varaždina nastalo u duhu historiografije toga doba (kako smatra i sama autorica), tako možemo za ovu knjigu ustvrditi da je djelo napisano u duhu suvremene historiografije. Možemo reći da je autorica uspjela u namjeri da izradi djelo u kojem će ostvariti odmak od poznatih tema političkog, ekonomskog i kulturnog života grada, kako je do sada obrađivana povijest Varaždina u ranome novom vijeku. Naime, u ovoj knjizi nalazimo teme koje nisu uobičajeno obrađivane u klasičnim historiografskim radovima, čime je ovo djelo slično radovima povjesničara mlađe generacije. Tako je u knjizi obrađena povijest svakodnevice (u ovome slučaju gradska svakodnevica), pažnja je posvećena marginalnim skupinama ljudi toga doba (ovdje je cijelo jedno poglavlje posvećeno neprilagodljivima i isključenima), a čak su rekonstruirani običaji odijevanja, prehrane i stanovanja u Varaždinu u 17. stoljeću.

U uvodnom dijelu doznajemo da je u knjizi obrađeno razdoblje od 1588. do 1699. godine. Bilo je to doba kada je Varaždin dobio značajnu ulogu zbog sukoba na habsburško-osmanlijskoj imperijalnoj granici pa je u tome gradu bilo smješteno sjedište Slavonske vojne krajine, odnosno Varaždinskog generalata. S druge strane, zbog takve funkcije i značaja Varaždina od kraja 16. stoljeća izbijali su sukobi između civilnih i vojnih vlasti, odnosno između Varaždinaca kao žitelja slobodnoga kraljevskoga grada i onih koji su upravljali vlastelinstvom s utvrdom, jer su iz toga proizlazile namjere vlasnika utvrde da se nametnu kao gospodari čitavoga grada. U tom su smislu ipak zastupljene teme o političkim, društvenim i gospodarskim prilikama u Varaždinu i okolici, ali to svakako nije ono što prevladava u knjizi, kao što bi se moglo očekivati, tako da ovo djelo predstavlja odmak od tradicionalne historiografije, pogotovo kad je riječ o proučavanju povijesti 17. stoljeća.

Prvo poglavlje knjige (čiji je sadržaj raspodijeljen u ukupno 10 poglavlja) predstavlja uvodni dio u kojem je Varaždin opisan kao tema istraživanja povjesničara, a to je zapravo koristan pregled o dostupnim izvorima za proučavanje povijesti grada Varaždina i osvrt na historiografiju o Varaždinu, dakako s posebnim naglaskom na ono što je objavljeno o 17. stoljeću. U drugome poglavlju opisan je grad Varaždin u 17. stoljeću u užem smislu kao naselje koje čine trgovi, ulice, spomenici te kuće privatne i javne namjene. Ovdje dolazi do izražaja autoričina spretnost pri ubikaciji spomenutih dijelova grada pri čemu je iskoristila sve dosadašnje spoznaje koje su objavljene u različitim radovima, kao i ono što je sama pronašla u izvorima koje je koristila. Kad je istraživala građanske kuće uspjela je opisati čak i njihov interijer, što je zanimljiv doprinos poznavanju povijesti svakodnevice. Posebno je obradila kuće u vlasništvu Varaždinskog generalata te komunalne zgrade (gradska vijećnica, zatvor, ksenodohij (hospital), škola, mlinovi, zdenci, vaga, ciglana i drugo). Uz to je obradila sakralne objekte, odnosno crkve, kapele, samostane i druge zgrade u vlasništvu Crkve. Treće poglavlje posvećeno je gradskome okolišu izvan samoga naselja, a što je činilo širi teritorij Varaždina. Autorica se ovdje bavila problematikom gospodarskog iskorištavanja prirodnih resursa u okolici naselja. Ovdje je koristila i obradila mnoštvo toponima za čije objašnjenje se često koristila rječnikom Ivana Belostenca, kao što se i u cijeloj knjizi redovito referira na fond riječi iz tog znamenitog rječnika.

U poglavlju koje je posvećeno ljudima (poglavlje nosi jednostavan naziv Ljudi), autorica se upustila u procjenu broja stanovnika te razlaganje strukture stanovništva grada Varaždina u 17. stoljeću prema najrazličitijim kategorijama. Tako su posebno obrađeni građani i stranci, zatim je opisana struktura stanovništva prema spolu i dobi (uz to su opisane obitelji i rodbinske veze) te prema zanimanjima pri čemu su u jednoj cjelini obrađeni viši službenici gradske uprave (suci, senatori, bilježnici, rizničari), a u drugoj svi oni niži: upravitelji gradskih dobara, vagmeštri, tržni nadzornici, pisari, vratari, kapetani, četvrtari, upravitelji hospitala, crkveni skrbnici, orguljaši, školnici, zvonari, urari, puškari, lugari, vinceliri, kuhari, ciglari, tamničari, krvnici, gradski sluge, učitelji, ranarnici, liječnici, ljekarnici, obrtnici, trgovci i drugi. Ovdje nalazimo i mnoge podatke o trgovanju (sajmovanju), obrtnicima udruženima u cehove, vojnicima, poštanskim službenicima te svećenicima i redovnicima. Dio tih službenika razvrstan je poimence u tablice izrađene za razdoblje od kraja 16. do početka 18. stoljeća (tako je pokriveno »dugo« 17. stoljeće).

Posebno poglavlje nosi naziv Neprilagodljivi i isključeni. Iako je i u prethodnom poglavlju bilo riječi o ljudima koji su pripadali marginalnim društvenim skupinama toga doba, ovdje je njima posvećena posebna pažnja. Obrađene su teme kao što je kršenje javnog reda, odnosno narušavanje morala, kaznena djela i prijestupi procesuirani pred sucima u Varaždinu u 17. stoljeću, kao i različiti načini kažnjavanja. Predmet istraživanja Višnje Burek bili su zločini poput kvarenja robe i trgovačkih prijevara (primjerice dolijevanje vode u vino), napadi na javne osobe, odnosno na njihovu čast i ugled, ali i prijestupi kao što su hereza, bogohuljenje, vještičarenje i prakticiranje magije te posebno teška djela poput čedomorstava, ubojstava, krađa, razbojstava, bluda, preljuba, silovanja, incesta, bigamije i sodomije. Autorica je sve osobe koje su se na bilo koji način ogriješile o zakone i dobre običaje svrstala u marginalne društvene skupine, a u tu je kategoriju smjestila sluge i sluškinje koji su obitavali u Varaždinu u obrađenom razdoblju.

Slijedi poglavlje u kojem su opisani društveni sukobi i političke borbe u Varaždinu u 17. stoljeću, a većina takvih sukoba proizlazila je iz napetih odnosa između građana i vlasnika utvrde. Zatim su opisani odnosi građana s gradskom upravom pri čemu doznajemo da su se nerijetko cehovi sukobljavali s gradskom upravom pa su cehovi obrtnika, cehmeštri, učenici i obrtnički pomoćnici posebno obrađeni u ovome poglavlju. Sedmo poglavlje je o gradskoj svakodnevici gdje su opisane profane i vjerske svečanosti u gradu, ali i obiteljske proslave i okupljanja kao što su bile prilikom krštenja, vjenčanja ili pogreba. Tu je obrađena i učestalost osobnih imena nadjenutih djeci pri krštenju. Upotreba krčmi i gostionica, proizvodnja, nabava i trošenje hrane kao i njezino pripremanje, zatim navike odijevanja i obuvanja u Varaždinu teme su koje je autorica obradila u širem europskom kontekstu uz primjenu metode komparacije. Na kraju knjige nalaze se sažeti zaključak i pogovor (objavljeni na hrvatskom i engleskom jeziku), a tu su i dodaci: popis korištenih neobjavljenih i objavljenih izvora te literature, kazalo osobnih imena, pojmova i toponima.

Svakako treba naglasiti još jednu vrijednost knjige, a to je činjenica da je ona ujedno i prava riznica nazivlja korištenog u 17. stoljeću za različita zanimanja, službe i predmete, kako na latinskom, tako i na narodnom – hrvatskom jeziku, točnije kajkavskom. Po tome je ova knjiga korisno vrelo informacija svima koji se bave istraživanjem povijesti ranoga novoga vijeka jer mogu crpiti podatke o različitim nazivima za često korištene pojmove. Možemo zaključiti da je Višnja Burek ovim opsežnim djelom riješila problem deficita radova o Varaždinu u 17. stoljeću što opterećuje i druge sredine, gradove i čitave regije. Uz to je dala preporuke koje bi još teme i probleme trebalo obraditi na temelju dostupnog arhivskog gradiva i tako potiče stručnjake da i za druge sredine izrade slične monografije. Uz to što je ovo monografsko djelo odraz visoke stručnosti autorice koja je seriozno pristupila obradi povijesti Varaždina u 17. stoljeću, ono je ujedno i uzbudljivo štivo pisano stilom primamljivim različitim kategorijama čitatelja. Bilo da će ovu knjigu koristiti stručnjaci neke od bliskih struka ili pak obični građani zainteresirani za povijest svojega grada, zavičaja i općenito znatiželjnici koji prate hrvatsku historiografiju i žele znati o načinu života u prošlosti, svatko od njih će doista otkrivati tajne grada Varaždina od prije tri i više stoljeća.