Kolo 1, 2020.

Književna scena

Sonja Manojlović

Svežder, nepomoziv


ODRASTANJE

Ali, i nije visina ono čime pretražujem,
radije lijeporječivošću, od dužine i širine spiskanom,
naleđuške uvis posežem, čujem očima,
postanem tko?
Nasmiješeno čudovište koje drhti,
tu nitko nikoga ne nosi, treba hodati,
u pomoć mi priskaču samo pogledi oplićali od dugog čitanja,
pogled žlice i pogled delikatniji od noža i vilice,
okidači jedva čujni,
dok me vuku, malo iznad zemlje, u nečujno.
Kroz prozor gledano, kroz prozor dodano.
A što je šutnja suzama
kad budu za ramena i gležnjeve hvatali, rekli kao jest.


ZOON POLITIKON

Između sjedišta cilja me dječji pogled,
u ritmu vožnje diže se i spušta kao egzorcistički udarci.
Kljunić,
zariven u slast svijeta,
i u prazan miris minskog polja.
Da me nisu učili brojiti,
da li bih i sama htjela ljudsko,
ono što je jedno po jedno, u niz pretvoriti,
onda slušati njihov topot i grmljavinu,
rovove mlijekom puti polijevati,
jer okus je čuvar našega života.


POMAGANJE, IZVANA

Ne mogu ni nabrojiti sva moja on
i sva moja ona,
u sveopćoj zanjihanosti jedni kroz druge prolijeću,
i po zakonu o dosjelosti, u njihovo ime,
pristojno, i sa strane, samo govorim
dok mi se ne omakne zvuk usrkivanja
žive supstance.
Svud hranilišta, pojilišta zjape ustašca,
goste se sa daj i daj,
i kao da sam vlasnik događaja,
dok mi se kroz crtu usta sve ne provuče,
držim soljenku u zraku,
ritualno poboljšavam okus na neviđeno,
čak i ljude poboljšavam, sa zrnom soli, poljupcima.


OKTAVE

U niže, i u više
izmiče mi baš ono što se dobro čuje
i jednim pogledom obuhvaća,
pomagala i njihova tiha obećanja,
da svaki končić zvuka
sa njegovom žilicom spojim
i zvučni plod
iz ruke u ruku dodam,
tako se, kažu, najmanje gubi.


JEZIK ZA ZUBE PRETAPANJA

Pozdravi, i odmah grana rukama oko nje
u opčinjavajućim meandrima
do kratkog spoja u zgrčenoj šaci.
Ona, koja sam još uvijek zastala ja,
pred njim je raskoračena,
ali vidim s leđa da se njezina kosa
na ostacima minivala uslužno smijucka,
opustošen, nasred ceste vudu-oltarić.
Nasilan, pobožan troši ga svijet,
koliki već je dug?


CIJENA

Sutra mi je obećano, zvecka bojama,
odostraga sve će se micati
kao da je u šetnju na štiklama
krenula raspukla buba-mara,
s vrećicama u rukama, prizemljena.
A danas moram, moram, moram,
u metronomskom ritmu,
s kacigom na glavi
iz druge dimenzije
samo se pokazati,
ni ubiti, ni pobijediti.


DVOPJEVNI RITAM

Naišla su usta,
sama se od sebe oblizivala,
grudi su im slavodobitno zvjerale, surađivale.
I sjetila sam se tko mi je rekao
seks je precijenjen,
ali priču ćemo dovesti do kraja.


I O TOME

            za Đ.

Jesi li majka,
kućanica
ili ljubavnica?
Nijedno od toga.
Hodajuća instalacija,
skulpturirana odjeća
koja se nema gdje odjenuti,
osim u ogledalu, na uskoj stazi
na kojoj se teško mimoilaze
opća mjesta.


PRELAZAK CESTE

Ruke u ruci šušti koža,
njezino zvučno raslinje svjetluca
ni o čemu, iz tihog u tiše,
bubnjevi tuku svoje, kombi buči
baš tu, bah tu, ah, to, ta!
I to su riječi,
čak i trdoglavi kimnu i sliježu ramenima,
a grla mišići zgrčeni
mogli bi tijelo u svemir odbaciti
kad bi ruka pustila.


ŠALE I OPOMENE

Stala u vrstu do horizonta
tamo se spotakla, zakoračila preko ruba,
izronila ovdje,
zar već starica na kopitašcima,
praznih hlača,
hoda na pretpostavkama?


ULIČNA MODA

Ulična moda
iz rasporenog grudnog koša, nakrcanog
ljudskim lubanjama, no logo.
Katarkama od istog materijala,
golim rukama, dohvati šćućurenu nejač,
i oliže pelud s nožica,
zvjezdano tiho mrvljenje.
Svežder, nepomoziv.


PRILAZI

Ruke mu i noge kruže
različitim putanjama, lome se
ne samo u zglobovima, nego i na drugim,
manje očekivanim mjestima,
posred cjevanica, ispod i iznad laktova,
u grudni koš sav se urušava, zatim izranja,
lopočasto mi se smiješi,
u goloj vodi, na okupu sve pridržava.


NA KOLCIMA I KONOPCIMA

Šuti, i čkomi, i kuš je
čovjek na splavi,
iskušava zemljinu težu
s tavicom u ruci,
ljulja se
na glasinama, pretpostavkama.
Njihove hranjive niti
zavitla u prazno,
prazno u sunčev sustav.


UMIJEĆA I ALATI

Prostodušnim glasom,
praznom njegovom cjevčicom
isišu
gotovo sve iz svijeta
glumci koji glume djecu,
ne bi li na njegovom dnu
ostalo štogod još neprebrojeno,
prvo.


SEOBE

Ali, stopala očima opremljena,
čudnim coktajima
i visokim skokovima naprijed-natrag
po tlu koje vrije
Ali, prozori presavijeni u plave praznine,
njišu se o ničem težem od slova,
oči domaćina, poklopci sretnog života
Ali, goli rotirajući zvuk
sve ubrzava

Kolo 1, 2020.

1, 2020.

Klikni za povratak