Sinteze

ŠKOLSKA ČITANKA

Majakovski
s vlastitim
oblakom
u hlačama
cvokoće
svakog oktobra
s onima
koji slabog vida
misle
izbačenu
revoluciju
s ljepotom
iz čitanki

takvi ne znaju
da kada
utihnu
vrećice
s pijeskom
kundaci
mlaka
žarulja
bubrezima
i mračina
svijetli
u tamničici.

NISKA ZEMLJA

Nizinskom prugom putuju melankolici
sa svojim našao sam njihove čamce
u pjeni krigli piva osjećali su bez vesala
s nama zebnju koprcajući se u rashlađenim
ždrijelima pjevušeći pjesmice oštrih škara
koje su sretno porodile žene carskim rezom.

2119.

Uzvodno crnomorska
sol naudila je ždrijelu
pipe u sudoperu zbunjujući
duboke svete vode u krstionicama

s puno ptica čuvarica neba
pokrivam dlanom krstionice
koje usmenim riječima izvana
živciram s muhama zunzarama

od čijih sam se zvukova razbolio
okružen bijelim zubima anđelica
koje me uspavljuju u bolničkom krevetu
isprošenim disanjem mladenaca u krtičnjacima.

BOLNICA

Nikada neće doći vrijeme
kada ću posjetiti plahte
uzaludno tražeći umivaonik
s dvije kiše kojima bih oprao
suhe mramorne plave šljive
ispod kapaka prošlih posjeta.

FACE/BOOK

Isus je tinejdžer s nekoliko grama hašiša
u tvojoj crvenoj torbici a može i bez njega
sve mu se više divim s tvojim sunčevim osmijehom
Bog u digitalnom dobu spašava mrvice poezije od smrti
bez suvišnog križnog puta bez raspeća bez uskrsnuća.

UZMICANJE

Nikada neću više držati
Kupu između prstiju
Ništa što se razlijeva
Podmuklo prolijeva skriveno
Negdje iza sunčevih vrata
Neka i mokraća zašuti
S mlijekom vodenih zmija dojilja
Na svim mojim jezicima.

PONOVLJENI POVRATCI

Velika bijela platna libida
tajnih zidova među ljudima
pri svakom uličnom susretu

samo crna boja umjetnosti
pripada ljubiteljima dubine ljubavi
u božanskim sferama zvijezda

zato moram danas pokušati
lijepo opjevati svoju ženu
tu je bila jučer i sutra će me nastaviti učiti preživjeti

znanost odavno zna da one isijavaju 
svjetlost i toplinu koji nastaju
u termonuklearnim reakcijama njihovih središta
ostaje mi dakle da se odmaknem od prozora
povučem ju snažno za sobom
ponavljajući izdašno uživanje u svakom povratku.

JERIHONSKA RUŽA

Ni majku s mojim sinčićem
stvoritelj ne pušta visoko
iznad posve crne pšenice
u svoj atelje u kojem je smrtno
zaljubljen u jerihonsku ružu.

SJAJNE RIJEČI

Ti si životinja:

Svaki ponovljeni
noćni vrisak
bradavica antena
njenih dojki
nekima bi svaki put
skratio životni vijek
izjednačavajući na planeti
broj rođenih s umrlima
u nikad pokrenutim
dječjim kolicima
s odsustvom bezbroj otisaka
na njegovoj kralježnici
nakon božanske pomame
svršavajući svoje snove
s uvijek istim sjajnim riječima.

INBOX PREPUN SATELITSKIH SNIMKI S RATIŠTA

Ujutro poslije divlje veselice selektira razbijene lubanje
premda ih ne može unakažene identificirati samo sebi
nepogrešivim kriterijem neke odlaže u crne vrećice koje
ubacuje u hladnjače one druge će poslije doručka zakopati.

NIJE PISAO KAO PABLO NERUDA

Ova pjesma je poput Predraga
na visoko razapetoj žici

izvodi dvostruki salto mortale
poput heroine koja pada

u neželjenu smrt ove pjesme
u kojoj ne mogu dopustiti

da u duši čiste poezije slomi vrat
najavi kajanje gubitak bliskih prijatelja

samo zato što nije kao Pablo Neruda
napisao tisuće ljubavnih pjesama

ne osjećajući ne investirajući strah
u kojem bi mogao u sumrak pogrešno

zvučati kao propaganda nesreće
utapanje u ništa u kojem se odmara tišina.

SUĆUTNI LOVAC NA ŠTAKORE

Saopćila mi je usplahirena žena
mladi štakor titra na balkonu

uspjeli smo ga lopaticom
ubaciti u vrećicu za smeće

sišavši do kontejnera zamahnuo sam
i naglo nazad povukao vrećicu u ruci
na njoj prstima izbušio rupu za zrak
začuđen pitajući se otkud taj sućutni nagon

spašavanja mrske odvratne životinje
koja remeti vrhunac sna što čeka svoj red u meni.

SLUČAJNA NOĆNA ŽENA

Iz raskopčanog šlica
njegov spolni sat
nadglasao je svojim
kucanjem gradski sat

nije zadrhtao ni zaplakao
bez velikih novih ideja
samo osjeća cijedi slinu
zlatnu poput niti svile

do nepoznatog ženskog pupka niže
gore u glavi otežano lupaju
začepljene žile kucavice
alarmiraju moždani udar u oba sata.

ZVONJAVA

Pred ekranom
strpljivo se
pretvaram u prah
mislim već sam
zapravo ništica grudica
lastavičjih gnijezda
nisam se ni rodio
ispod njihovog repa
s onima koji spavaju
u svečanim dvoranama
u blagostanju gledanja
uvijek vedrih
plavih snova neba
filmova u kojima se
neki uzaludno javno
spaljuju
na ekranima koji svaki
užas
uspijevaju realizirati
u smireno čudo
srca uhvaćenog
u paučinu
na sjajećem listu
poeziji izmičući dalje
sve bivše
i nadolazeće mrakove
svima novorođenima
uz zagađena zvona Prirode.

TRENUTCI VEDRINE

U trenucima vedrine tijela
na sve strane prska voda

poželimo se skinuti do gola
vedrinu pridodati vodoskoku

poput svojih sjajnih djela
napisanih tijelom riječi

premda se kazaljke na satu
tako neprimjetno pomjeraju

da nam se čini da nitko ne primjećuje
da smo sa svakom kapljicom

u beskrajnoj buci automobila
neizmjerno sve čujniji sami sebi.

IŠČEKIVANJE

Da bih mogao reći
čekajte me u raznesenom prahu
Berlinskog zida
na površini mora rječica oceana
morao sam se utjeloviti
u Isusov san netom
prije njegova uskrsnuća
a nisam
premda me isti cinkaroši prate
čekajući da mi se omaknu
sjajna djela
kao da nisam već napisao
strahovito lijepe riječi
svojih snova
s kojima nisam zaveo nikoga
od onih
koji od mene očekuju obnovu religije
u kojoj se ne događa
dvaput ništa
pakao nepokretnih u kolicima.

NAKUPINE POD NOKTIMA

                         Posljednje tagiranje Mani Gotovac

Čudesa uzajamnih
ljudskih odnosa
mirisi prljavštine
čistoće nekih jela
spolna fiziologija
praznovjerje pušenja cigareta
sve to potiče smijeh
san što zanima
što ne zanima
i neke druge ljude
što radimo sa sobom
ne znam
propitkujem bilježnicu
ispisanu svim mogućim snovima
šapama malih pasa
samo oni znaju moj tip žena
sklonost Pitagori
meteorologiji mjesečevih mijena
bilježenju izmišljenih
stvarnih događaja
koje smo nakupili
pod noktima
za nebo
za korijenje ispod trstike.

NA DNU BOSUTA

Nismo oklijevali
pali smo na dno

kao što s topola
otpadaju žuti listovi

uranjajući lica
u tugujuće blato

u njemu nam je naprasno
posijedila kosa

nismo umrli premda
nas nitko nije

silom tjerao da preživimo

pitaš gdje smo
zavijam u sebi

sa somom ubojicom
u upaljenom
slijepom crijevu sna.

SIJEČANJSKI VLAK

Smrznuvši se u ravnici
sav u bodljama
vlak zimski jež
ni pogledu ne dopušta
prisnost s licima
iza posve neprozirnih prozora

ni kapljici tople krvi koja
curi s tvoje jagodice
ne mogu pružiti ni vatu
iz automobila na autocesti
ta krv je od mog zuba zlostavljača
koji uzaludno pokušava

da se preobrazi u pokajnika
mrmljajući krunicu na ogledalu
i pjevajući onom čega više nema
ni u talozima gradova sela
na dnu šalica svih popijenih kava
svatko od nas sada je pojedinac.

SPOKOJAN KUTAK

Dugo sam gledao zeleno drveće
pust monoton dosadan sebi
otkuda odjednom sva ta pospanost
vlažnost lišća mlakost otkucaja
oslabjelih srca crnogorice bjelogorice
dojen sam vrelim mlijekom
iz rasječenih stabala riječima
snažnim intenzitetom čežnje
svake bijele kapi što se cijedila
u njezinu nerođenu kosu
snovi su dosegnuli vrhunac postojanja
evo sada se nalazi pred vama
dopustite da šutim kao da ništa nisam vidio
tvrd sam otac nisam majka
neka vam ona ispriča
sve o beskrajnim rečenicama
s kojima žurim da se sklupčam
u svom spokojnom tamnom kutku.