Petnaest jedinica

SEDEFASTI OBLAK

Presijava se oblak
poput sedefa školjke
On ne može rasti
iznad južnih mora
nadolazi kada polarni medvjed
smrznutu ribu baca u vis

Padaline duginih listića
šarene papirnate pločice
pokrivaju glave vjenčanog
sjevera i juga

Od njih je porođen
sedefasti oblak
popeo se s dna toploga mora
na stakleno hladno nebo

NA KIŠI

               M. Steineru, slikaru

Ne pada milostiva kiša
samo po rodnome gradu
bubnja i po svim galerijama
u koje si unio kišobrane

Vjetar je iskosio žene
oko njih lebdi majstorova tama
A tvoja
tvoja slikarska
tvoja slikarska violina gudi
neka lije!

ŽVAKAĆE ZVIJEZDE

                   Knausgårdu, pjesniku

Rekao je
žvakaće gume na pločniku
su kao zvijezde na nebu
i vrhom cipele
jednu htio odlijepiti
od neba
Poslao sam mu
dalmatinski nebeski svod

Zabrinut da će
južnjačka toplina
rastopiti žvakaće gume
na njegovom pisaćem stolu
da će se u juhi pogubiti
zvjezdice od tijesta
otvorio je prozor
napisao na staklu:
čekam zimu da skrutne
žvake na asfaltu
da otputujem cestom
među sjeverno zviježđe

NOKTURNO

A blijedi mjesec
tiho me gleda
sjene oko mene
ko da bi htio
do mene doć
stopa do stope
ali mu ne da
mirisna smreka
vrhovi vijore
borić i jela
krate mu moć

Šuma je šator
u njoj krevet tvrd
prostrt od suhih grana
i užeta s kojih vise
tamni zvučni prizori

U glazbenom nokturnu
ne možeš trajno usnuti
Neka čarna mračna noć
odstupi pred svjetlom
makar od ručne svjetiljke1)

NISMO ZALUTALI

Prolazimo kroz kukuruzište
prema riječnoj obali
Dočeka nas sitni
morski pijesak

Jesmo li zalutali?

Istina, stabljike su
bile visoke
slapovi klipova teški
Čuli smo
protjecanje vode

Posejdon veli:
Kud god tvoje noge krenu
srce te odvodi
k moru
gdje će zajedno
sa zalazećim suncem
potonuti
iza zadarskih otoka

KONJOKRADICE

Ukradu li konja
uzeli su i potkovu
odnijeli viseću sreću
nad izlaznim vratima doma

Otmu li šahovnicu
svrgnuli su i kralja
jahača na konju
brončanu spomeničku figuru

Prisvoje li staju
pretvore u restoran »Ispod repa«
svaki mesni odrezak
imat će miris ostavljene kuće

Pronađeni konjski bič
vitla i prijeti
konjokradici i konjovodcu
svatko bježi svoju kožu
ali im do ušiju dopire
bičevanje zavičaja

ANĐEO IZNAD GLAVE

Iznad glave na zidu
prikucana slika:
anđeo, prelijepa djevojka
čuva dvoje djece
koja preko trošnoga mosta
prelaze opasnu bujicu
Kad anđeo lagano zamaše
zaštitničkim krilima
osjeti se blagi povjetarac
kao dah majke
na licu bolesnoga djeteta

Moja mati nije imala
duge plave uvojke
kao kerubin na slici
Moja mati nije bila
anđeo
ali je imala krila
s kojima je lebdjela
nad nama
Imao sam brata

MAKOVE ČAHURE

Otišli su u polje
gledati rasplamsaj makova
promatrati istost boja
Nisam se zaputio s njima

Pune noći nakon grupe
posjetio sam sasušenu livadu
vidjeti stršeće makove čahure
svaka svojom glavom njiše

Pojedinačno sam ih dodirivao
slijedivši linije volumena
jer mi je do oblika
do rozeta listova

Vraćajući se uz nasip pruge
ukazala se osamljena makovica
još su na njoj nježne latice
s nijansama uzlazećeg sunca
Darovala mi je volju
produžila smisao koraka
iako je nisam tražio
dala mi je ruž s prašinastih usana

TIJESTO TJESKOBE

Namjerio je u pekarnicu
gdje tijesto u pečenju
biljke krušarice mirišu

Namjerio je u staklenik
gdje kvrgava koraba
uzavrelo jušno diše

Došao je uz more
gdje u mračnoj južini
alge vonjaju po dubini

Došao je na požarište
gdje tijesto tjeskobe
po zgarištu maslinika
zaudara

VEDRA TJESKOBA

Misliš da je
žalost, Vergilije
Znaš za događaje
koji rastužuju
koji tište
koji unutra vrište

Vidiš da sam
nujan, Vergilije
nešto slutiš
nešto nagađaš
Kako bi ti znao
kad i ja tek tražim

I da, tjeskoba, ugrudala se
poput gnjecave okruglice
Dozvao sam šljivik
stabla prepuna plodova
modrih kao da su otkinuta
od vedroga neba

Tamni pekmez nadijevam
u srce tijesta
i tjeskoba je postala slatka

UZGAJIVAČ

U strojarnici
prekooceanskog broda
među mnoštvom cijevi i cilindara
željeznih lakata, zmijolikih šipki
Legér je bio u svome métieru

Vonjalo je motorno ulje
on je htio miris slikarskoga
U džep radničke bluze
stavio je narančinu koru
i povremeno ju njušio

Plovio je prema zavičaju
gdje južno voće, njihovo granje
ima oblike naftnih pumpica
Fernandova je ruka
slijedila te slatko sočne forme

Nisu shvatili
da je taj slikar
uzgajivač mrtve prirode

RUKOHVATNA OGRADA

Stubište glazbe
zapamćeno je po ogradi
rukohvata na tipkama
što pušu kroz metalne cijevi

Ornamenti od kovanog željeza
su poput spirale
vrha puževe kućice
uzvisujući ih spiritualno
do orguljaških tonova

Prsti položeni na instrumentu
drže kontinuo
Za uspona uz stube
ruka je na rukohvatu
koja se čvrsto rukuje
s obrtničkim umjetnikom

KONJ OD SLOVA (KALIGRAM)

                   G. Apollinaire, pjesnik

U moju staju
ušao je tvoj konj od slova
Unutra su već bile
životinje od slova
i jedna kockasta bala
od riječi
za hranu drugačijih stilova

Istina, jahao sam
na tvome mahnitome atu
držeći se čvrsto
na njegovome vratu

Zastava u ruci
je bijela
jer je riječ
uvijek pobjednica
u toj neizvjesnoj bit(k)i
za nešto poetski reč

DVIJE OLOVKE

Jedna priča na tanko
druga se glasi na debelo
trebaju ići u korak
limena glazba udara ritam
ne smije se u bilježnici
stupati u raskorak

Bizarna hoće noću sklad
ironična danju bježi u hlad
grafitne se mine
ne smiju slomiti
eksplodira metafora
poremete se snovi

Otrgne dvije daske
iz poda kuće
da se vide temelji
pa ih isteše, izgladi, izblanja
odbaci suvišak, skupi Iverje
staro i Novo, oj, Gustave!

MORA

Šije-šete, šije-šete
šije, šije, šete
kvatro, tre, kvatro
do, šete, tuti
oto, kvatro, šije
cinkve, nove, cinkve
šije-šete, šije-šete
tre, kvatro, tre
tuti, šete, tuti
oto, šije, do
šete, šete, moj
nove, tre, cinkve
kvatro, oto, nove
svirajte diple!
Tre, do, kvatro
nove, cinkve, tuti
Šijavico igra mi te ćaća
oću, oću, igran se i ja!
Šije-šete, šije-šete
šije, šije, šete

__________________
1) Citirani stihovi iz pjesme »Logorske noći«.