Disanje ljubavi i druge pjesme

MOGUĆNOSTI

Da sam tog dana
ne dvojeći kao melankolični požar pred obiteljskom kućom
pojela riblju platu u tišini popodneva
život bi krenuo u drugome smjeru
prema Idahu ili Montrealu

Trebalo je jesti kao medvjed
jesti s kostima glavom i škrgama
biti nafta koja se noću iskrada iz prekooceanskog tankera
i ždere ikru na tematskom plesnjaku

Trebalo je jesti
i na putu za Idaho ili Montreal
ne bi se ispriječio ovaj susret
kao glad utjelovljena u cvjetnom ornamentu rajčice

Da si tog dana ostao sjediti u žutom kvadratu ravnodnevnice
bilo bi nemoguće opaziti
da u očima uzgajaš zeleno-smeđe patke
i s vremenom bih svarila more
s vremenom bi otpali očnjaci

Sada si mi zaglavljen u podčeljusnoj žlijezdi
i svako jato koje me nadleti
zamišljam obareno u ključalom jezeru

POUR

                        Ništa nije moglo narušiti predodžbu o tebi.
                                                                          B. Maruna

Mnogo je lakše nego tebe
voljeti radnike u ciglani
zanositi se sitno zidanim ogradama obiteljskih kuća
žmireći raspoznavati stupanj pečenosti gline
kao nedjeljnog biskvita koji još šumi
Ništa od svega ne bi se dogodilo
da nisi zavrtao crne rukave i izdavao se
za pomoćnog radnika novog postrojenja
Mnogo je ljepše bilo dok si nosio vreće cementa
dok je šećer u kući bio sumnjiv
dok su dlanovi bili tamni rebrasti crijep
Sada kada si visoko na gredama
više ne govorimo jednosložno
izvikuješ nove riječi
šuplje blokove

ZATIM SU SE DUGO SMIJALI

a ja bez zrcala bez izloga bez prozora automobila
u kojem bi se moglo ogledati
ako je bura razmjestila moje posloženo lice
ako je prelomila Kupidov luk o kamene koševe
preostao je samo duboki tanjur donje usne
s ječmenim riječima natopljenim vodom
svaka mi drskost ispadne plačljivo
U novom kupaćem kostimu
u žutoj haljini
čekala sam prijevoz do Budve
do Budve je nekoliko sati
do Budve ćemo unatoč vjetru
na obalu ćemo prijepodne iz mora nikada
Rekao je: drži me
za jestivu riječ kao prsti otopljen sladoled
Zatim se na želudac spustila noć
zatim su se u gradu upalila svjetla
zatim su se dugo smijali

ONI SE VRAĆAJU

odnekud se vraćaju već danima
ali danas vraćajući se
prolaze našim mjestom srasli u širok rep
Gdje je kičma koja ih predvodi koja ih prokrvljuje
gdje poštar koji ih dostavlja na točna vrata
na točno polje ako vrata više ne postoje
i ako se otvarajući ih nema kamo ući?

Oni se vraćaju i vraćajući se
prolaze našom cestom
Sve ih prebiru moje oči
Nijedan od ovih neparnih ne možeš biti
ali nisam sigurna da nisi
Nisu li pojeli tvoju dvojnost kao raskoljenu kajsiju?
Možda si sada polovičan a možda te uopće nema
i ako iznova ničeš ta mi je zemlja nepoznata

Oni se vraćaju i koga povesti sa sobom
s kime ljetovati u kraterima novog planeta
Među njima je jedan za glavu viši i k tome plav
To nikako ne možeš biti ti
ali nisam sigurna da nisi
U ovo nuklearno proljeće sposobni smo
mijenjati pigment i ne prestati rasti

Oni se vraćaju
Među njima je jedan što uporno govori
o žicama o hrani o svojoj tamnoputoj ženi
o suvišku prvog i nedostajanju posljednjeg
Njegove su zjenice dva prazna crna novčanika
To nikako ne možeš biti ti
ali nisam sigurna da nisi
Oni se vraćaju svojim kućama ispljunuti kao riblje kosti
oni se ljuljaju kao morska voda
u njoj je dječak
rumena čuturica
obješen o vrat svoga oca
To nikako ne možeš biti ti
ali nisam sigurna da nisi

Možda bih ti i prepoznala pogled
no neljudski je buditi te
konačno usnulog
nakon ove buke koja je nadglasala svijet

NA PUTU TE PRESRETNU LOPOVI

Oprezno koračaš po desnoj traci glavne gradske rijeke
iz suprotnoga smjera sviraju ti sedmogodišnji mornari u Fiatu
Vlasnik trube utopio se nakon posljednje kiše
a onda se voda povukla do razine listova
i ljudi su počeli grcati pred vratima do kojih bi doplovile
ružičaste dozvole

Od ružičastih nikoga nemam u pamćenju
prije velikog potopa
u vrijeme jeftinog šećera bili su od njega
bili su slatka kromatska kocka
i kada te gledam iz daljine čini mi se
u stopalu koje vučeš neotopljena je kristalna rešetka

Ja poznajem dakle
te šake koje stišću šestlitreni paket mlijeka
ali svejedno ću ispod pazuha izvući nožić

Dolazim k tebi kao vodeni zid
kao lavina ugrijana u pećnici
kao kondenzirana para svih tuševa Europe

I mlijeko i brašno i trulo voće
sve mi predaj dok nije kasno
Kekse toalet papir
vrećice i račun

Na što misliš kad mi govoriš:
»Nezgrapno si se grlila«?

Kažem ti sve
i gumene čizme
dabome

ROĐENDAN

Na vješalici do dvokrilnog ulaza
u domu zdravlja mjesecima je obješen dugi crni kaput

Netko je ušao poslušali su mu pluća
netko je umro od hipotermije
od hladnog stetoskopa
Mjesecima poslije ja mu kopam po džepovima
tražim maramice i nešto sitnog za pekaru
provjeravam dužinu rukava
Kašmir je skupocjen
ako su predugi podvrnut ćemo

Ovo nije smjena u kojoj radi moj liječnik
Izgledam li kao sumnjivo lice?
Došla sam ovdje bez jakne i uvjerljivo kišem
na izlasku ću se obući
uroniti leđa u njega
sutra ću ga u velikoj pomodnoj vreći
pokloniti tvome pomodrjelom tijelu

DISANJE LJUBAVI

Uho i pramen kose
to je sve što se zamjećuje iza kovanog duhana
ali se promjer novčića širi ako otvorim šaku
ako je stisnem
netko se unutra počinje moliti bogu
netko mrmori esej o škrtosti
poziva se na ustav

U trenutku kada ovom cestom prođe
policijska patrola s pjevajućom sirenom
u ovaj kišni jesenski dan
palac mi odguruje tvoje pozelenjelo lice
i s tvojim zadivljenim pogledom na dugu peraju
koja čisti mokro vjetrobransko staklo
nešto je među nama konačno kao morsko dno

Više ne režem podstave kaputa da bih tvoje gladno polje
opskrbila svjetlošću
ne podižem te kada se otkotrljaš pod stolicu ili radijator
na blagajni plaćam samo tvojim skrivenim tijelom
na svakom mjestu te gubim
na svakom te ostavljam

PORTRETI NEPOZNATIH ŽENA1)

Nije posve jasno zašto su otišle iz ovoga grada
sklerotične žene koje hodaju s tjemenom ispred tijela
Na neobilježenoj stanici ušle su u autobus
koji prevozi učenike iz pokrajnjih mjesta
i nestale

Pravokutne žene koje pristaju u svaki ugao kuće
kuhale su u obliku izvrnutog L
i određivale prognozu držeći pouzdanim znakom
smjer prozirnih dlačica na potiljku

Gradska je uprava prva primijetila
izostanak upita o popravku javnih površina
molbi da se zatrpaju krtičnjaci u središnjem parku
i da se stari šljunčani sloj pločnika zamijeni novom smjesom pijeska
glađom i sigurnijom

Šimun iz elektroservisa prekoputa
devet godina utišava radio
kada se u kasnim popodnevnim satima
iz suprotnoga smjera
nanovo ukaže vozač jutarnje linije

Ali žene-galioti ne izlaze
i nigdje ne vidi revoltirani luk njezinih leđa
Večeras će opet žalostan upaliti neonski natpis
Sve vrste popravaka

MIMIKRIJA

Imala je upravo toliku masu
koliki je bio vodostaj Morače te godine
Zato se prevalila u rijeku i poništila
Ostala je na obali netopljiva sintetička odjeća
koju su pokupili Cigani
napravivši pred taborom fašnik
zbog čijeg se dima ugušilo
troje djecu u slivu trbuha

POKUŠAJ SAMOUBOJSTVA U LUTRIJSKOM BUBNJU

Umrijeti u takvome krugu
bježeći iz vlažnih usta boga
značilo bi biti prognan kroz njegove zube
kao sjemenka suncokreta

Tvoja ti savjest govori:
Nije ljubav ako ne uplaćuje na voljene brojeve
premda je odavno napustio dan svojega rođenja
preselivši sve stvari u sredinu ljeta

Za sobom je ostavio zbunjeno vrijeme
koje ga u matičnim knjigama traži
nadraženih kazaljki
i tebe
primoranu upitati majku u koliko je sati čula
prvi panični vrisak spoznaje da je rujanska kiša
samo atrofirano jezero

Jedino tako kombinacija može biti potpuna:
tvoj datum i sat i tvoja početna masa
to si uglavnom ti
numerirana i dotjerana do u vlas
stišćeš bijeli listić i čekaš pred televizorom
fanfare furioznih anđela
izvlačenje
trenutak kada će te bubanj pretvoriti u iracionalan broj

NIKADA NEĆU ZNATI ONO BITNO O TEBI

Nikada neću znati ono bitno o tebi
urlaš li ikada iz svega glasa
prenosiš li se iz prostorije u prostoriju ili te upijaju zidovi
Bjesniš li kada te prekine zvonjava telefona
vičeš li u slušalicu:
Ne trebam novu tarifu
riblje ulje ni kremu od puževe sluzi
tko to koristi i zašto?
Plaču li gospođe iz reklamnih agencija jer si im opsovao najbliže
imaš li koga da ti kaže:
Previše si grub i takav si čitav tjedan

Nikada neću znati ono bitno o tebi
postao si jednoličan na snimci loše kvalitete
preslušavam je znajući da raspon mora postojati
kao što postoji božanstvo
kao što postoji vječno sutra u kojemu su sadržane sve vrste jutarnje kave
kao što postoji od iskona neki kiosk na glavnom križanju
u nekom gradu
koji traje već sat vremena duže od ovoga
i s iskustvom govori:
Budućnost nije strašnija od šestero preglasnih ljudi
Nikada neću znati ono bitno o tebi
koliko se daleko čuješ kada ti jave loše vijesti
kada ti jave o smrti u drugoj vremenskoj zoni
televizijom ili poštom
što te pogađa više?
Nikada neću znati ono bitno o tebi

Čut ću te kada iz košnice izlete pčele
kada se u strahu sakrijem među hortenzije i kukutu
kada zaspim snivajući nevine koale
koje nježno hraniš lišćem oleandra

_________________
1) Mara Švel-Gamiršek