Aktualni antiratni roman

Najnoviji roman Franje Deranje Tunin poučak doimlje se prije svega svojom aktualnošću. Objavljen u kolovozu 2018., samo nekoliko tjedana prije dodjele Nobelove nagrade za mir za zasluge u borbi protiv zločina silovanja u ratu, tematizira upravo takav ratni zločin iz Domovinskog rata. Norveški odbor za dodjelu Nobelove nagrade svojim odabirom naglašava potrebu učinkovitije borbe protiv seksualnog nasilja kao oružja u ratu na međunarodnoj razini. A Franjo Deranja, dugogodišnji zaposlenik Hrvatskog radija u Rijeci, svojim romanom senzibilizira čitatelje za odnos prema ovom zločinu u našem društvu, jer to je »područje koje nije dovoljno istraženo, niti se toj problematici poklanja dovoljno pažnje«.

Uz temu zločina tu je prije svega tema rata koji ima neobjašnjivu i nerazumljivu snagu djelovanja na ljude ‒ »mnogo što se pomiješalo u glavama, (...) posve dovoljno za zločin«. Jer, »u ratu se čovjek promijeni. Ne prepoznaje sebe. Ne prepoznaje sebe onakvog kakav je bio prije i kakav zaista možda jest? Ili, možda je obratno: tek se tada u njemu probudi onaj pravi, kakav je zapravo!«

Dvije radnje u romanu teku paralelno: priča o zločinu silovanja i djetetu začetom u zločinu, njegovom odrastanju, te sudionicima u zločinu za vrijeme i poslije Domovinskog rata kao i priča o generalu Vici Rusu rodom iz Povila, kojom pisac čitatelju približava vrijeme i okolnosti Domovinskog rata. Mjesto radnje su Rijeka i Primorje. Uz temu zločina i rata tu su i teme ljubavi, roditeljstva, odnos roditelja i djeteta, osobito oca i sina, uokvirene društvenom stvarnošću tog vremena, ratnim i poratnim zbivanjima u društvu, pretvorbom i privatizacijom. Žanrovski, riječ je o razvojnom romanu koji pripovijeda razvojni put središnjeg lika do samospoznaje i nadrastanja vlastite sudbine.

Kompozicijski ovaj roman ima zanimljivu strukturu. Uvod i šest poglavlja romana kojima, svakom pojedinom, prethode ilustracije/crteži presjeka ploda nara i njegovih koštica sa svojom metaforikom, u suodnosu s tekstom koji slijedi čine semantičko jedinstvo. Tako je pripovijedanje potresne priče uokvireno simbolikom nara ‒ simbolom života, nade i pomirenja, ali i tumačenja 613. zapovijedi u Tori, židovskoj Bibliji, teče linearno, lišeno uobičajenih misaonih digresija karakterističnih za neke druge romane Franje Deranje. Stoga se ova knjiga čita s lakoćom.

Vrijeme događanja proteže se od početka Domovinskog rata i dvadesetak godina kasnije do danas. Jaka psihološka dimenzija prisutna je u karakterizaciji likova, osobito praćenju odrastanja i razvoja središnjeg lika, mladog odvjetnika koji prolazi najgori scenarij u svom životu. Pripremajući se za obranu svoga prvog klijenta, prepoznaje u njemu svog biološkog oca i tijekom saslušanja klijentove pripovijesti saznaje detalje zločina u kojem je začet. Pisac s razumijevanjem i suosjećanjem prati njegovo odrastanje, unutarnju borbu s napetostima, emocijama, tjeskobom i snovima. Posebno se snažno doimlju opisi patnje uzrokovane stalnim priviđanjima spodobe, lika koji ga je pratio ‒ »čovjeka niskog rasta bez kose u prevelikom sakou«, koji se uvijek udaljavao, kako god mu se približavao.

Zaigranost dominira ovim tekstom, provlači se kroz kompoziciju, likove i njihove sudbine, imena glavnog lika. Sve se doimlje kao slobodna igra duha. Roman se i realizira upravo kroz igru duha (»i njegova lukavstva«) u stalnom suodnosu autorovih kreacija i čitateljeve recepcije. Cvijet nara na koricama i naslov romana djeluju u prvi mah nepovezano. U kakvoj vezi su riba »tuna«, cvijet »nara« i o kakvom »poučku« ribe je tu riječ? Spoj nespojivog, nezamislivog kao što je i sudbina glavnog lika. »Tunin poučak« ostaje zagonetan do samog kraja i time čitanje čini izazovnijim.

Tako je i s pripovjedačem. Pisac kao da se igra s nama. Na kraju romana saznajemo od sveznajućeg pripovjedača da novinar Aldo, jedan od likova romana upravo namjerava napisati ovaj roman. Zaigranost pisca u romanu sveprisutna je i na jezičnoj razini u izmjenama imena glavnog lika. Tako Fortunato ili Srećković, čije ime potječe od riječi sreća (tal. »fortuna«) dobiva ovo ime kada je pronađen u šumarku kao novorođenče. Njegovo odrastanje i razvoj obilježeni su i promjenama njegova imena. Dok ga u djetinstvu zovu Natko, vlasnik odvjetničke kancelarije u kojoj postaje pripravnik krati njegovo dugačko ime Fortunato u »Tuna«, budući da cijeni osobine te posebne vrste ribe. A Natko s vremenom zaista i postaje Tuna razvijajući osobine te ribe, tako nužne za opstanak u današnjem društvu. Vrijednost ovog romana sadržana je u životnoj filozofiji otvorenosti prema drugome i drugačijem, te spremnosti prihvaćanja neprekidnog mijenjanja i razvoja svoje vlastite osobnosti. Riječ je o stalnoj borbi s vlastitim duhom »koji ima svoja lukavstva, upravo onda kada mislimo da ga držimo u našim rukama«.

Svojim suverenim pripovijedanjem, pristupajući ovoj potresnoj temi na njemu tako svojstven način, sveobuhvatno, iz različitih perspektiva, s puno razumijevanja, empatije, hrabro i dostojanstveno, autor bez sumnje nastoji učiniti i čitatelja boljim čovjekom. I na kraju slijedi jasna poruka ohrabrenja da se »Tuninim poučkom« ‒ vjerom u smislenost pomaganja drugome, jer za svakog čovjeka vrijedi boriti se, te snagom duha, »stalnom žeđi za životom« i radom na sebi, može ispiti »svoj pehar sudbine« i pobijediti unutarnje ljudske napetosti i dvojbe. Sve su to razlozi za prepričavanje te životne priče!