Put u dušu

POLAGANA SMRT

U najtanju arteriju
kap po kap
kapa tvoja smrt.
A mi izmišljamo
navodne lijekove
za isti rak
koji će nas ionako
jednom na isti način
na sličan način
ali će nas
doći glave.

Znanost
ili malo sofisticiranije
igranje ruskog ruleta.

LABUĐE JEZERO

Opet sam gledao
rijeku balerina
iz Labuđeg
jezera.
Toliko tjelešaca
krhkih žena
građenih od finih niti
što samo možeš sresti na baletnim
pozornicama.
Hvala ti Bože na ovoj
čistoj bjelini
i samo jedna crna

isti gracilni pokreti iz gležnjeva
tako da i nju
vidim kao bijelu.

HLADNI MRAMOR

Dotakni moj hladni grob
kažiprstom,
ja sam ti samo metar dva
ispod.
Čemu toliki strah?
Do jučer bijasmo
licem uz lice
u postelji
no nažalost, neki umiru mladi
i ti si imala
sudbinu
baš jednog takvog.

PONAVLJANJE DANA

Opet su tri sata
u noći
kad se bude
demoni u meni
i ja premotavam
traku
cijelog dana
i jednostavno ne
vjerujem koliko sam
ranjiv.

Ljudi prolaze.
Ne primjećuju,
ne zastaju
dok me razdiru
boli
kojima me zarezaše.

PUT U DUŠU

Zagledaj se jednom
u moje ukočene
oči,
kao s portreta.
Zaviri kroz moju zjenicu
i pogledaj.
Duša te moja
čeka
u oku ukočenom.

Vidiš li
i tko zna što
kako ti pogledom
dušu šaljem?

VJETAR KOJI NOSI

Jesi li slobodna
od emocija
prema bilo kome?
Jesi li slobodna u
svakom pogledu,
jer ako jesi
moje ruke
već raširene
love vjetar koji
donosi tvoj
miris.

PREGRŠT

Kad se podignem
uspravim koljena
i podignem čelo
zaboravim zadnje
toptanje zemlje po lijesu.

Ponovno
smrti dolaze iznenada.

Kako onda kao vjetropir razmišljati
o životu
kad smrti dolaze iznenada.

ODLAZEĆI VLAK

Ne otvaraj prozor
i ne maši kad vlak
krene
svome cilju.

Ja ionako
ne vidim ništa.

Već u početku
zatvorim oči,
a nakon toga
vidim dim vlaka
u daljini.

NOĆNI KOŠMARI

Više iz mojih
očiju ne kaplju
suze za vremenom
koje je prošlo.
Sada se u košmaru
budim za vremenom
koje će doći
i sam Bog zna
gdje ću
i kako
i hoću li
čist skončati
ovaj kratki hod
po zemlji.

U TUĐOJ KOŽI

Uvijek kad sretnem novog
čovjeka počnem
razmišljati o čemu razmišlja
trenutno.
Prvo pomislim
na bolest
jer to je najveće zlo
koje čovjeka može zadesiti.
Zatim razmišljam je li
zadovoljan sobom.
I tako satima razmišljam
o prolazniku u mom životu
kojeg mi je nanio put
bez razloga.

IZBJEGAVANJE

Jučer u dežurstvu
kolega mi je prenio
da će jedan bolesnik
vjerojatno umrijeti.

Porazila me hladnoća
kojom mi je govorio.
Što je kolegi ostavilo
tragove bešćutnosti?
Gdje je zametnuo ljubav?

Pomislih, Bože ne daj
da se danas moje oči
sretnu s mrtvim očima bolesnika.
I nisu.

Drugi dan se ugasio,
a ja sam bio nekako sretan
i izbjegavao
susresti kolegu.
Sad mislim: Bože, ne daj
da se danas moje oči
sretnu s bešćutnim očima.

UŠETAVAM U SAMOĆU

Svi su voljeli proljeće
ljeta zbog Sunca
pjeva cvrčaka
i putovanja.

Ja sam samo sanjao
jesen da počne
oblačiti se u zlatnožuto
i zlatnožuto umirati.

Nisam volio proljeće ni bjelinu zime.
Moje godišnje doba je
hodanje po netom
umrlom lišću.

ZABORAV

Misli su mi često zbrkane
i ne razaznajem jasno
bitno od nebitnog.
Tada mi u noge uđe neka nervoza
šetam oko stola ukrug
i dok šetam zaboravim misliti
i sve ponovno vidim bistro i jasno.

NEPLANIRANJE BIJEGA

U rana jutra
kad se zapale
svjetla
ja već budan
promatram
masu koja ne zna
kud ide i kud hrli
jer da zna
jednog jutra ne bi se upalilo nijedno
svjetlo.

RED ZA GOZBU

Ljudi su zapravo slični
školjkama.
Pokriveni pijeskom na dubinama
morskim
čame u svojim ljušturama
i rijetko koju upoznaš.
Valovi raznose i
bacaju u mreže
i školjke i ljušture. U jedinstvu.
Na bogatim gozbama
lako je dokončati
u neraspoznavanju
je l’ lovac si il’ lovina.

VINO ROSE

Mozart svira
tiho
u polupraznoj sobi.
Na sofi skutren
gledam kako mi
kroz prste curi
život.
Na prozor mi sleti
vrapčić
i okrenu
mi misli.
Što će mi svirati
dok lijes bude klizio
u krematoriju
i gdje naći
mirno mjesto da
o tome
razmislim?

OPROŠTAJ

Mrtvo oko
i iz njega
lipte suze.
Bože, što i tko
toliko povrijedi
pokojnika
da suze teku
i kad su misli potpuno mrtve,
ugasle
i u mozgu nema ništa
do mrtvog oka iz kojeg
liju suze.1)



____________________

1) Ivan Alerić rođen je 25. rujna 1963. u Drinovcima. Školske godine 1981./1982. kao gimnazijalac dobio je nagradu za poeziju na »Šimićevim susretima«. Dosad je objavio pet zbirki pjesama: Maskembal pod tuđom maskom, 2009., Dani od pijeska, 2011., Krevet od kamena, 2012., Dan maka, 2014., jesam iako, 2017. Studij medicine završio je na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, potom magistrirao i doktorirao. Nakon što je završio specijalizaciju interne medicine, završio je subspecijalizacije iz pulmologije i internističke onkologije. Sveučilišni je profesor na MEF-u. Zaposlen je na KBC-u Zagreb. Od osnivanja nagrade 2015. po izboru pacijenata izabran je 2015. i 2016. za najboljeg doktora u svojoj kategoriji. Član je Društva hrvatskih književnika.