Portret Igora Zidića

U ovom kolegijalnom i prijateljskom ozračju pod dičnim krovom naše Matice hrvatske okupili smo se da u srdačnom zajedništvu obilježimo 80. rođendan poštovanog Igora Zidića, višegodišnjega Matičinog predsjednika, jednog od najstarijih njezinih članova i najuglednijih matičara-radnika. Došli smo s europskom uljudbom, i starom hrvatskom navadom ‒ da u takvoj lijepoj prigodi dođemo s darovima, ne materijalnim, već s darovima duha. Svatko je od nas došao s darom na Zidićevu duhovnu gozbu u nadi da ju uzvisi, i obogati svojim prinosom u iščitavanju njegova stvaralačkog opusa. Vjerujem da će upravo naša različita i brojna motrišta prožeti ovo okupljanje i oblikovati njegov sadržaj u duhovnoj formi, i okruniti punim imenom – znanstveni kolokvij o Zidićevu stvaralačkom opusu. A kako se zaista pred nama prostire golemi i raznovrsni opus u kronološkoj liniji koju je Zidić povukao prije više od pola stoljeća, pokazuje se potrebnim da od toliko mogućih putova kojim se može krenuti u čitanje tog opusa, da je nužno, i valjano, odlučiti se za jedan put.

U nastojanju da svojim prilogom pridonesem u čitanju Zidićeva opusa, pa makar i u maloj mjeri, valja mi obrazložiti moj put, i kazati od kojega je materijala građen, i koji mu je smjer. Kako je, dakle, iz samoga naslova razvidno svoje traganje pokrio sam terminom – portret – pa je stoga nužno pobliže kazati o kakvom je portretu ovdje riječ. Po najstarijoj i najpoznatijoj odrednici portret je i najpopularniji po percepciji u likovnom mediju kad zrcali ljudsku glavu, ili ljudski lik u naravnoj ili nadnaravnoj veličini, intiman ili reprezentativan, u interijeru ili u javnom prostoru, oblikovan različitim tvorivima i tehnikama: olovkom, ugljenom, bojom, glinom, drvom, kamenom, broncom... i drugim tvorivima, to jest crtom, bojom, volumenom... Kako ovdje neće biti riječ o tako oblikovanom portretu, potrebno je to jasnom distinkcijom razlučiti te naglasiti kako će ovaj portret biti oblikovan riječima i u mediju hrvatskog jezika, te da neće biti portretirana osoba, to jest autor, već njegovo djelo, odnosno, kako je naslovljen kolegij – stvaralački opus Igora Zidića.

Također, valja još nešto kazati o samom postupku oblikovanja ovoga portreta u riječima, odnosno o metodologijskom pristupu toj zahtjevnoj temi. Dakle, svoj postupak portretiranja stvaralačkog opusa Igora Zidića koncipirao sam po metodi bliskoj njegovu profesoru i utemeljitelju komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ivi Hergešiću. Naime, dobro je znano da je i sam profesor Hergešić, kao sorbonski student, baštinio postupak znamenitog profesora Fernarda Baldenspergera, što je Hergešić u svojim majstorskim portretima klasika europske književnosti napisao na hrvatskom jeziku. Kako je ovaj postupak utemeljen na poznavanju cjelovitog opusa i sagledavanju njegove stvaralačke produkcije u različitim žanrovima i raznovrsnim djelatnostima, kao i na analizi društvenog i povijesnog konteksta, tematskih odrednica, problemskih zadanosti, estetskih načela, stilskih značajki i autorskih obilježja, ovom ću prigodom samo markirati taj veliki opseg, kako bi gamulinovski rečeno ‒ tangirao golemu temu s potpisom Igora Zidića. Dakle, samo ću je naznačiti u njezinim temeljnim sastavnicama kako bismo mogli jasnije percipirati njegov stvaralački opus i time kazati kako je nužno u našem portretiranju zahvatiti djelo po dubini, u njegovu volumenu i tako ga zahvatiti trodimenzionalno, u njegovoj stvaralačkoj punini jer se ne da interpretirati u kakvom plitkom reljefu. Svaki bi potonji pokušaj ‒ već po svojoj naravi ‒ bio površan, fragmentaran i netočan.

Budući da sam se u svojoj interpretaciji zadane teme ‒ portret Igora Zidića ‒ priklonio postupku pomnije raščlambe, u ovoj ću prigodi samo skicirati njezine bitne sastavnice, jer one oblikuju cjelovitost opusa, ali i zato što ću na njima koncipirati portret tog opusa u njegovoj stvaralačkoj cjelovitosti i autorskoj izražajnosti.

Svaki pristup opusu Igora Zidića ponajprije implicira njegovo pjesničko djelo, koje je stoga i prva od šest sastavnica u našem portretu. Dostatno je, vjerujem, tek podsjetiti da je i u najrecentnijim pregledima suvremenoga hrvatskoga pjesništva Zidić akceptiran i antologijski valoriziran, nagrađivan i prevođen na strane jezike. I da se javio u hrvatskoj književnosti prvom zbirkom pjesama Uhodeći more prije gotovo šest desetljeća, 1960. godine, i da je svoj pjesnički opus sabrao u zadnjoj knjizi pjesama pod naslovom Kost i gozba (objavljenoj u nakladi Matice hrvatske 2011. godine), u kojoj možemo čitati i prve njegove pjesme iz 1957. Knjigu je minucioznom književnokritičkom studijom popratio Ivan Rogić Nehajev.

Drugu sastavnicu našega portreta čine Zidićeve likovne kritike; danas su mnoge među njima i paradigmatski ogledi tog žanra kojemu podigao ljestvicu na zavidnu visinu, ukoričene u knjigu Tkalac na propuhu (Zagreb, 1972.) No, ovdje svakako treba navesti i njegovu prvu knjigu eseja (o modernim i suvremenim hrvatskim slikarima i kiparima) istoimenog naziva – Eseji ‒ objavljenu juš 1963. godine. Mišljenja smo da nije pretjerano kazati kako upravo ova knjiga ima gotovo kultno značenje za hrvatsku likovnu kritiku tog razdoblja jer je s njom inaugurirana i biblioteka »Razlog« – zacijelo tada i najznačajnija biblioteka na recentnoj hrvatskoj nakladničkoj sceni.

Treću sastavnicu vidim u impresivnom nizu od čak tridesetak monografskih knjiga, manjeg i većeg opsega, u kojima interpretira djela hrvatskih (i pojedinih slovenskih) likovnih umjetnika, poglavito slikara, kipara i crtača. Taj je niz otvorio svojom kapitalnom likovnom monografijom o slikaru Miljenku Stančiću (Zagreb, 1979.), a (samo privremeno?) zaključio sveobuhvatnom monografijom o Ivi Dulčiću (Zagreb, 2016.), napisanu i objavljenu u povodu 100. obljetnice umjetnikova rođenja.

Četvrtu sastavnicu u Zidićevoj profesionalnoj djelatnosti, kao povjesničara umjetnosti, vidim u organizaciji velikih monografskih, retrospektivnih, tematskih i problemskih izložbi, u zemlji i inozemstvu, koje je potpisivao kao kustos i pisac zapaženih studijskih analiza, u svom dvadesetogodišnjem uspješnom upravljanju prvom nacionalnom galerijom – Modernom galerijom u Zagrebu. Sudjelovao je u njezinoj temeljitoj obnovi koju je povjerio arhitektu Željku Kovačiću, zatim u prvoj napisanoj povjesnici Moderne galerije, kao i u prezentaciji hrvatske suvremene umjetnosti na Biennalu u Veneciji i u drugim europskim prestižnim muzejima i galerijama.

Petu sastavnicu možemo nasloviti kao ‒ Zidić polemičar. Naime, on je bio trajno angažiran u promicanju humanističkih načela u hrvatskom društvu i javnog zauzimanja za slobodu svojega hrvatskoga naroda i slobodu govora i pisanja hrvatskim jezikom. Na tom je planu ostavio u nasljeđe remek-djelo polemičkog žanra objavljeno u časopisu »Kolo« pod naslovom »Slučaj Alilović«, a kasnije, 2011. godine, u istoimenoj knjizi brani ovog hrvatskog domoljuba i intelektualca u Mostaru polemizirajući s ondašnjom komunističkom vlašću.

Šestu sastavnicu Zidićeva cjelovitog portreta svakako predstavlja njegov dugogodišnji kontinuirani rad u Matici hrvatskoj, počevši od 1966. godine pa sve do danas, a posebice u radu njezina Predsjedništva i Glavnog odbora. Podsjećamo da je bio angažiran u pripremanju povijesne Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, da je sa suradnicima pripremao Pravopis Matice hrvatske, da je inicirao višesveščanu reprezentativnu Povijest Hrvata i Enciklopediju Matice hrvatske... Osim toga, bio je osnivač i prvi glavni urednik Hrvatskog tjednika, suosnivač Života umjetnosti, glavni urednik časopisa »Kolo« i pokretač istoimene biblioteke, kao i višegodišnji urednik raznih biblioteka i pojedinačnih knjiga u Nakladnom zavodu Matice hrvatske... I vrlo uspješan predsjednik Matice hrvatske punih 12 godina, od 2002. do 2014. godine.

U naznačenih šest temeljnih sastavnica razvidna je i cjelovitost i mnogostrukost stvaralačkog opusa Igora Zidića. U tim ga je sastavnicama moguće portretirati i oblikovati u njegovoj stvaralačkoj punini ‒ u svjetonazoru, intelektualnom motrištu i duhovnom obzoru, u tematskim interesima, metodologijskim postupcima i sa svim autorskim obilježjima.1)



_________________
1) Izlaganje na znanstvenom kolokviju »Stvaralački opus Igora Zidića, u povodu 80. obljetnice rođenja« (Matica hrvatska, Zagreb, 27. ožujka 2019.). Za objavu u zajedničkom zborniku radova sa znanstvenog kolokvija ovaj će tekst biti bitno proširen – raščlambom svake od šest naznačenih tematskih sastavnica. (Op. a.)