Odabrane kroatističke teme

Tihomil Maštrović po svojim je znanstvenim interesima prvenstveno kroatist i komparatist. Zaposlen je na Odsjeku za povijest hrvatske književnosti pri HAZU, redoviti je profesor u trajnom zvanju na Sveučilištu u Zadru. Autor je jedanaest monografija, a pisao je, uz ostalo, o hrvatskom zadarskom kazalištu, drami i kazalištu u vrijeme moderne, preporodnom časopisu »Zora Dalmatinska«, Milanu Begoviću i cijelom nizu drugih tema. Hrvatska mu kultura mora biti zahvalna zbog međunarodnoga priznanja hrvatskoga jezika godine 2008., a valja istaknuti i lucidnu zamisao osnutka odjela za literaturu o Domovinskom ratu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici – Maštrović je bio ravnateljem te ustanove od 2007. do 2011. godine.

Monografija Kroatološki ogledi donosi 17 znanstvenih kroatističkih tekstova nastalih nakon sudjelovanja na simpozijima. Čitatelj može naći priloge o sljedećim temama: Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom, hrvatsko-armenskim relacijama, prirodoslovcu Spiridonu Brusini, književnim povjesničarima Đuri Šurminu, Ivi Frangešu i Antunu Barcu, austrijskoj književnici Pauli von Preradović, malo poznatoj i zasad zagubljenoj Pavičićevoj drami Medvjed, pripovjedaču Niki Andrijaševiću, Milanu Begoviću, pjesniku i stradalniku Joji Ricovu, povjesničaru i juristu Vjekoslavu Maštroviću, akademiku Nikoli Benčiću (Hrvati iz Gradišća), međunarodnom priznanju hrvatskoga jezika, zbirci knjiga o Domovinskom ratu u NSK – tu je i tekst o Susretima, glasilu Hrvatsko-češkoga društva.

Ova knjiga znanstvene naravi ipak nije opterećena terminima koji bi čitatelju izvan filološkoga ceha mogli biti nerazumljivima. Pisana je prohodnom sintaksom, s dobrom mjerom dužine rečenica i bez nepotrebnih zapletenosti. Maštrović se opet potvrđuje kao siguran vodič u temama koje tumači, pregledno donosi zanimljive podatke, odmjeren je i pouzdan u prosudbi obavijesti koje usustavljuje. Čitatelj će tako iz knjige naučiti nešto o mehitaristima, armenskom katoličkom redu koji je imao tiskaru u Beču, pa su izdali u XIX. i XX. stoljeću 240 hrvatskih knjiga, istina ne sve na hrvatskom jeziku. S Bečom je povezano i djelo Preradovićeve unuke, Paule von Preradović, ili Paule Molden, koja je autorica teksta nove austrijske himne Gorovita zemljo, zemljo na rijeci (Land der Berge, Lande am Strome).

Istaknuo bih i članak o Joji Ricovu, pjesniku kojega su zatvarali i fašisti i komunisti. Maštrović u njegovoj čakavskoj poeziji nalazi i podrobnosti prikaza motiva i humorne ironije, ima očito i složena stava prema vlastitomu ja – Čin san se izlega govori o djetinjstvu. Podsjetio bih i na prilog o Ivanu Šreteru, liječniku koji je završio u zatvoru zbog hrvatskoga jezika godine 1984., a ondašnji komunistički aparatčik, i poslije srpski književnik Goran Babić, tada mu je prijetio smrću. Prijetnju su godine 1991. ostvarili Babićevi istomišljenici.

Kao priređivač sabranih djela Milana Begovića, Maštrović s autoritetom znalca govori o bogatoj stranoj recepciji njegovih drama. Pustolov pred vratima bio je tako trinaest godina na repertoaru rimskoga kazališta Teatro degli Indipendenti, a ne zaboravimo da je riječ o kulturi gdje na svakom »kantunu« svoju umjetnost nudi po jedan međunarodno priznati velemajstor.

Tihomil Maštrović je pouzdan i kad piše o manje poznatima i kad nam približava vrijednosti velikana. On spaja poznavanje hrvatske povijesti, zatim povijesti hrvatske književnosti, posebnih vrijednosti svakoga autora i konačno pojedinih djela koje ističe i predstavlja. Njegovu knjigu rado preporučujem svim čitateljima, a prvenstveno filolozima i povjesničarima. Kako mlađima, koji mogu učiti na koji način valja pisati, tako i starijima koji će u knjizi također naći niz zanimljivih podataka i vrijednih prosudbi.