Kristalizacije

LIST

Otkidaj mi
Glavu
Nepomična
Zadaćo
Potkovana
Pijeskom
Nošena ničime.
Nosi je
Svojom
Lucidnošću
Svim prolazima
Punih izloga
Pogrbljenih hulja
Propalih nada
I zelenila mrtva.
Slušajući prelijevanje
Kiseline
I lepršanje grana
I njuškanje ježeva
Uzimam list
I bacam ga
U smeće.

ZASLIJEPLJENOST

Između sjena
Zlatni leptir
Slijeće.
Ususret sparini
Krvare žilice
Sluh nestaje
Tekućina treperi
Ljudi zavijaju
Mišić grči se,
Dosadu grglja.
Plutam žmireći
Toplinom mokrom,
Mom pogledu smije se
Crvenilo strepnje
U čijoj vodi
Rastapam se.
Otvaram kapke:
»Bijelim nebom
Bijeli avion
Bijelom crtom
Prostor siječe.«
Na površini zaljeva
Između sjena
Ugljeni dim
Iz rupa skarletnih
Moli se.
Otvaram oči,
Slijep.

DJEVOJKA ZLATA
(Koncepcija frustracije)

Zlato
S njezina vrata
Dodiruje
Gripu
Mramorne noći
Krštenih kaleža
Položene
Dvorane
Minulih koraka
Zaboravljenih
U sukusu sjena
Imitiranih tapiserija
Prodanih osjećaja
Za jednostavan
Pogled
Izvjesne nade
Buduće
Skulpture
Modernih umjetnika
Svetog
Ekrana
Pokretnog kazališta
Njezina
Pokreta.

GUŠENJE U SEBI

Ulkusni ukus
Odvratnih stanovnika
Stanova trulih
Guši podstanare
Jestive,
Planktone svijetleće,
Jezera bez dubine
Na sredinu polegnuta
U kojim
Moljci utapaju se
Bez krila
U mome
Mozgu.

KONOBARICA I OSA

Ožiljci s ruku
Prelaze
Na teksturu
Otvorenosti,
Oniks raste,
Pada s njene
Kose
Zabija se,
Srasta
S melankolijom
Dima terase,
Psi se grizu
Zaigrano.
Rez.

Ona odlazi,
Stol ostaje,
A mrtva osa
Pluta
Negdje između
Želuca
I rupa
Etera
Duboko.

LIST

Otkidaj mi
Glavu
Nepomična zadaćo
Potkovana
Pijeskom
Nošena ničime,
Nosi je
Svojom
Lucidnošću.
Kada prolazim
Kraj punih izloga
Pogrbljenih hulja
Propalih nada
I zelenila mrtva
Slušajući prelijevanje
Kiseline
I lepršanje grana
I njuškanje ježeva
Uzimam list
I bacam ga
U smeće.

NEŠTO TRUNE

Ležaj
Reaktivirajuće
Pažnje
Ulizuje
Nadosnu kašu
Okusa tromosti.
Duge halje
Hodaju
S križevima
Nametnutim,
I netko
Izvan mjesta
U sceni je
Za mene.
Monotona
Fasada
Moju čeljust
Truli,
Moj zadah
I moj bijes.
Sada
Krijesnice lete
Kukci zuje
Klavirske pozdrave
Nakon utakmice
Dok pijani
Tu i tamo himnični
Svoj zanos
Izgubili su.
Moj mač
Tupost je
Za mene.
Samo dašak
Trom
Iz struna nepomičnih
Dok slušam
Plač drugih,
Dok gledam
Moju propast,
Za ništa,
Za mene.

POETIKA SUNCA

Blijeda svila
Svinuta
Obojala je
Elektricitet
Prolaska u prostoru
Izobličena pada
I beskonačne smrti.
Noći sjede
S maglenim
Perspektivama
I siluetama u bojama
S mimikom
Ljuskave kože
I kužnom močvarom
Koja vlaži
Moje usne.
Kroz miris
Baklji
S alkoholom
Uronjen
U ocat slavlja
Tvoji prsti
Tvoje usne
Rezale su me
Bez dodira.
Ti si gola
I meka
Na podu opsidijana
Obojana
U auru
Beskraja...

POZIVI VJEČNOG REDA

Zvona na crkvi
Ne crkavaju
Crkvenim tonovima
Već odzvanjaju
Ušima beskućnika
Pokrećući procesiju
Kaosa melankolije
Kroz radost
Noćnog šepurenja.
U redovima
Zbijaju se
U smogu
Gradeći tijelima
Titana od mesa
Koji se biba
Na hladnoj rasvjeti
Katedrale
Pod prozirnim krilima
Troglavih
Zmija.

U MORU

Prsti bez noktiju
Kao kraljevstvo
Bez čelika
Šire se
Mrseći
Površinu
Zauvijek prognani.
Noge
Perforirajući
Dubinu
Drobe svjetove
U zrnca.
Lovci
U ljusci koščatoj
Prate ih
Titravim stopama
Zamućeni,
A div
Proklinje svoj korak
Ne sluteći
Dugu izvan mora
I tugu
Prolaznu
Koja udiše
Slitine
Prolaska.