U središtu 
srca šume
po sredini 
tvojih prsa
šeće toplo 
listopadsko 
sunce samoće 
drhtavim 
snježnim leđima 
planine
iza kojih 
nespretno 
palucaju naši
beskvasni jezici 
na dohvat 
vimenima
divokoza uvijek 
u bijegu
nasmijavajući 
njihovo 
nedohvatno 
mlijeko.
Navlačeći u žurbi 
kinesku majicu 
zabljesne me suvišna 
jutarnja misao
ima li u njoj nit 
Orhanova pamuka 
u meditacijama 
tibetanskih svećenika
s kojom bih mogao
isplesti veličanstveno groblje
armenskog jezika
na kojem smo naučili 
šutjeti Palestinu 
navodnjavanje pustinje 
vlagom Zida plača.
Kratki kaputići zelenila poezije
trčeći za loptom na travnjacima
čvrsti su materijalni dokazi tjelovježbe 
snova ispod čijih se plastičnih đonova
tihim sunčevim svjetlom razgorijevaju vlati 
ne znajući prije fatalističke obdukcije
da su izblijedjeli softveri oiba svih brojeva
cipela hlača grudnjaka potkošulja haljina
čarapa košulja založenih u sreću lastavičjih gnijezda 
samo jednom prikazanu u dokumentarcu na YouTubeu.
Da me opet do gola svučeš
u toploj vlazi svoga oka
priključiš na svoju venu
pomlađujući me svojom krvlju 
dok te sišem praznim 
poput novorođenčeta 
drugoga dišeš dok mojim jezikom
ne prepoznaš sebe 
mliječnu zvijezdu u vakuumu.
Pobunjena struja
razreže
podvodni kabel
i dužu plavu kosu 
čitateljice
pobunjenica 
proljetnim južnjacima 
visokonaponskim
dječjim jezicima
otopi sladoled
čitateljica
podsvjesna 
sustvarateljica pjesme
slasno jezikom
obliže slador posljednje rečenice.
Parkirala si evanđelje
u nas dvojicu 
koje pečeš od proljeća
po sredini tijela
poput mlijeka koje ključa
u sisicama vjeverica
u samrtnom
hropcu lišća
padajući iz krošanja 
licima okrenutim 
jesenskoj gramatici 
kišnog krajolika 
zbunjeni ne znamo
što čekamo 
dobru poruku
u arterijama 
ili njihovo smrzavanje.
U noćašnjoj prepirci
prevršila si svaku 
mjeru ružnim rečenicama
izrezat ću sve tvoje
prašne haljinice
kaputiće mašnice 
svih boja širina dužina
kosu najdraže lutke
sve što me podsjeća
da si bila hiperaktivna
djevojčica.
Sada smo mlinski 
kamenovi
u napuštenim 
mlinovima 
nastavljamo mljeti 
ljubiti rizično 
za ovaj ogroman 
svijet
dubok s oceanima
mogao bi nas usisati
s mrvicama
poput usisavača
s pticama koje s nama 
gladne 
neoprezno zoblju
samljeveno
neumiješano 
neispečeno.
Grob ptičji 
nečujno boli
prevaljujući milimetarske razdaljine konjskim
zapregama
vlakovima
putujućim ekranima
gladan žuri 
premda nikada 
nikamo neće stići
kao ni ti k meni 
kao ni ja k tebi
mrtav magnet
svu svjetlost izlio sam iz sebe.
Kada sam te nazvao 
mobitelom izdaleka
uho je osjetilo 
da si uzbuđena 
topla kao svježe pečeni 
dobri kruh 
gradovi kojima smo hodali
počeli su tutnjati od veselja
nastavili smo piti
svatko za svojim 
kavanskim stolom
vezao je svoju dušu
svilenom mašnom 
kojom smo stiskali 
vratove
dok nismo iscijedili 
nekoliko kapljica 
krvi 
nakupljenih stoljećima.
Najprije će suprotstavljene jezike amatera
ekologa zakucati na imitacije križeva
potom temeljito sredstvima za dezinfekciju 
očistiti zečje tragove oćelaviti livadu 
na ušutkanoj ruševini izgraditi spalionicu 
opasnog i neopasnog otpada sa želucem 
prispodobivom mojem sa savršenom probavom 
pa ipak za očišćenim zečjim tragovima možda 
preko državne granice odu divlje svinje fazani srne.
Sve si uspjela 
rasti u mojim 
povremenim odsustvima
možda tada najviše
kao što raste svjetlost 
u glavama mučenim 
glavoboljama
sve brašno prerađivala si 
u meko tijesto
i zidala opstanak
nikada nisi rekla
ne budi pretjerano lud
nego bi me pokrila dekom 
kada si osjetila 
da se hladim u snu na podu
ujutro pružila jogurt
svjesna da ne znam 
gdje sam bio pod zvijezdama
odakle sam stigao.
Grad je umoran 
natopljenih 
cipela iz lokvica 
poslije kiše
brodovi koji u njima 
plove
krcati depresijom 
raspamećenom 
kulturom 
možda ne mogu 
pomoći
ni djeci koju sam 
izvukao iz bajki 
da nad cipelama 
previše plaču
kako bi zataškala
u oku vlagu tuša 
kojim će netko
mnome inspiriran
crtati besmrtne karikature.
Sječa šume počinje 
neočekivanim 
blistavim rezom
koji probudi jutro
ušutka govor tišine 
u očima životinja
a kada se pile razbuktaju
nismo više sigurni 
na kojim jezicima 
ne odustajemo tvrdoglavo umišljati 
da smo uspješno 
utješili u dupljama
okupljene deložirane duše.
Astronauti u obloženim 
tabletama za poticanje 
zaljubljivanja u preorane zvijezde 
na tamnom stropu sobe
sletjeli su na moje tipke 
da svijet pokrenem kriomice
samoobmanama naprijed
bura sam uzaludno zavijam 
ocean guši stajaćica čežnja 
glasovi mornara koji govore iz trbuha 
bole nas želuci nakljukani 
filmom obloženim tabletama
cvokoćemo zubima
svjetlo se gasi na istom mjestu 
zaraslo u paučinu vlastitih zraka.
Oprirođen u vegetacijskom periodu
kosim redovno travu okućnice
educiran znam da nju rezanje boli
pokošenu dovlačim ju na hrpu svoje slave
s njom da prestane disati posve istruli 
nitko ništa neće vidjeti čuti iza devet gora
tijekom duge zime samozatajno 
kompostiran s biljnim otpadom 
uvečer tajno prihranjujem sobno cvijeće.
Tišina zametnutih ptičjih djetinjstava 
isparava se polako iz vode
odrasta u najintimnijeg sugovornika
njihov se napušten dom doselio 
u uski čamac u njemu samo sanja
spustivši drhtanje mojih ruku u mirnu rijeku
u kojoj mentalitetom gole sirotinje 
skupljaju odbačene dječje igračke 
vabeći dude majčinih duša poput suvenira
u ovom pismu uskoro će izroniti mjesečev zavičaj 
sipeći obilno zlatni prah iz svemirskih žarulja
ispod kojih me žuljaju čamčeve daske bez jogija.
Povijest 
stratišta 
siromašni ratni 
sprovodi 
zgužvane papirnate 
vrećice
na razbijenim 
stolovima
kristove slike
s crvima 
u okvirima
zapaljivi 
meci 
s njima 
marširaju 
na kraj 
svijeta
s povratnim
kartama.
Probudio sam se s potokom 
s puno planinskih modrih potočnica 
koje je nabrala zabrinuta noć
dok sam se vrpoljio osjećajući nelagodu
na svom dijelu vlažnog ležaja 
ti si se već tuširala u kupaonici rijekom
smijući se dovikivala mi kroz vodu
nikada nećeš odrasti prestati spavati 
s lijepim punoljetnim snovima 
koji s planine ne prestaju piškiti u krevet.
U čistoći samorazumljivih jezika tišine
netko u nekom od svemirskih sanatorija
dodijelio mi je blizanca iz ruševina
nekog znanstveno fantastičnog filma
svakoga jutra sada smo dvojica u ogledalu 
zajednički se umivamo brijemo češljamo
sada imamo s kime dijeliti okušati jogurt 
udvojeni ne umanjujući nesanicu usamljenost
u novoj praznoj kući ponovljena nam je šteta
samouvjereni moramo se ispočetka žilavo boriti 
za život premda više ne znamo otkuda to sada 
studen dolazi samo osjećamo njeno prodiranje.
1, 2019.
Klikni za povratak