Kolo 1, 2019.

Književna scena

Slavko Jendričko

Rezanja


PALUCANJA

U središtu
srca šume
po sredini
tvojih prsa
šeće toplo
listopadsko
sunce samoće
drhtavim
snježnim leđima
planine
iza kojih
nespretno
palucaju naši
beskvasni jezici
na dohvat
vimenima
divokoza uvijek
u bijegu
nasmijavajući
njihovo
nedohvatno
mlijeko.


MAJICA

Navlačeći u žurbi
kinesku majicu
zabljesne me suvišna
jutarnja misao
ima li u njoj nit
Orhanova pamuka
u meditacijama
tibetanskih svećenika
s kojom bih mogao
isplesti veličanstveno groblje
armenskog jezika
na kojem smo naučili
šutjeti Palestinu
navodnjavanje pustinje
vlagom Zida plača.


SREĆA LASTAVIČJIH GNIJEZDA

Kratki kaputići zelenila poezije
trčeći za loptom na travnjacima

čvrsti su materijalni dokazi tjelovježbe
snova ispod čijih se plastičnih đonova

tihim sunčevim svjetlom razgorijevaju vlati
ne znajući prije fatalističke obdukcije

da su izblijedjeli softveri oiba svih brojeva
cipela hlača grudnjaka potkošulja haljina

čarapa košulja založenih u sreću lastavičjih gnijezda
samo jednom prikazanu u dokumentarcu na YouTubeu.


MLIJEČNA ZVIJEZDA

Da me opet do gola svučeš
u toploj vlazi svoga oka
priključiš na svoju venu
pomlađujući me svojom krvlju
dok te sišem praznim
poput novorođenčeta
drugoga dišeš dok mojim jezikom
ne prepoznaš sebe
mliječnu zvijezdu u vakuumu.


REZANJE OSLOBAĐA

Pobunjena struja
razreže
podvodni kabel
i dužu plavu kosu
čitateljice

pobunjenica
proljetnim južnjacima
visokonaponskim
dječjim jezicima
otopi sladoled

čitateljica
podsvjesna
sustvarateljica pjesme
slasno jezikom
obliže slador posljednje rečenice.


KASNOJESENSKA

Parkirala si evanđelje
u nas dvojicu
koje pečeš od proljeća
po sredini tijela
poput mlijeka koje ključa
u sisicama vjeverica
u samrtnom
hropcu lišća

padajući iz krošanja
licima okrenutim
jesenskoj gramatici
kišnog krajolika
zbunjeni ne znamo
što čekamo
dobru poruku
u arterijama
ili njihovo smrzavanje.


PTICA KREŠTALICA

U noćašnjoj prepirci
prevršila si svaku
mjeru ružnim rečenicama
izrezat ću sve tvoje
prašne haljinice
kaputiće mašnice
svih boja širina dužina
kosu najdraže lutke
sve što me podsjeća
da si bila hiperaktivna
djevojčica.


PTICE NEBESKE

Sada smo mlinski
kamenovi
u napuštenim
mlinovima
nastavljamo mljeti
ljubiti rizično
za ovaj ogroman
svijet
dubok s oceanima
mogao bi nas usisati
s mrvicama
poput usisavača
s pticama koje s nama
gladne
neoprezno zoblju
samljeveno
neumiješano
neispečeno.


PUTUJUĆI EKRANI

Grob ptičji
nečujno boli
prevaljujući milimetarske razdaljine konjskim
zapregama
vlakovima
putujućim ekranima
gladan žuri
premda nikada
nikamo neće stići
kao ni ti k meni
kao ni ja k tebi
mrtav magnet
svu svjetlost izlio sam iz sebe.


BLIZINA

Kada sam te nazvao
mobitelom izdaleka
uho je osjetilo
da si uzbuđena
topla kao svježe pečeni
dobri kruh
gradovi kojima smo hodali
počeli su tutnjati od veselja

nastavili smo piti

svatko za svojim
kavanskim stolom
vezao je svoju dušu
svilenom mašnom
kojom smo stiskali
vratove
dok nismo iscijedili
nekoliko kapljica
krvi
nakupljenih stoljećima.


SPALIONICA »PRAČNO«

Najprije će suprotstavljene jezike amatera
ekologa zakucati na imitacije križeva
potom temeljito sredstvima za dezinfekciju
očistiti zečje tragove oćelaviti livadu
na ušutkanoj ruševini izgraditi spalionicu
opasnog i neopasnog otpada sa želucem
prispodobivom mojem sa savršenom probavom
pa ipak za očišćenim zečjim tragovima možda
preko državne granice odu divlje svinje fazani srne.


ŽENA

Sve si uspjela
rasti u mojim
povremenim odsustvima
možda tada najviše
kao što raste svjetlost
u glavama mučenim
glavoboljama
sve brašno prerađivala si
u meko tijesto
i zidala opstanak
nikada nisi rekla
ne budi pretjerano lud
nego bi me pokrila dekom
kada si osjetila
da se hladim u snu na podu
ujutro pružila jogurt
svjesna da ne znam
gdje sam bio pod zvijezdama
odakle sam stigao.


BESMRTNE KARIKATURE

Grad je umoran
natopljenih
cipela iz lokvica
poslije kiše
brodovi koji u njima
plove
krcati depresijom
raspamećenom
kulturom
možda ne mogu
pomoći
ni djeci koju sam
izvukao iz bajki
da nad cipelama
previše plaču
kako bi zataškala
u oku vlagu tuša
kojim će netko
mnome inspiriran
crtati besmrtne karikature.


DELOŽIRANE DUŠE

Sječa šume počinje
neočekivanim
blistavim rezom

koji probudi jutro
ušutka govor tišine
u očima životinja

a kada se pile razbuktaju

nismo više sigurni
na kojim jezicima
ne odustajemo tvrdoglavo umišljati
da smo uspješno
utješili u dupljama
okupljene deložirane duše.


U PAUČINI

Astronauti u obloženim
tabletama za poticanje
zaljubljivanja u preorane zvijezde
na tamnom stropu sobe
sletjeli su na moje tipke
da svijet pokrenem kriomice
samoobmanama naprijed
bura sam uzaludno zavijam
ocean guši stajaćica čežnja
glasovi mornara koji govore iz trbuha
bole nas želuci nakljukani
filmom obloženim tabletama
cvokoćemo zubima
svjetlo se gasi na istom mjestu
zaraslo u paučinu vlastitih zraka.


SAMOZATAJNOST

Oprirođen u vegetacijskom periodu
kosim redovno travu okućnice
educiran znam da nju rezanje boli

pokošenu dovlačim ju na hrpu svoje slave
s njom da prestane disati posve istruli
nitko ništa neće vidjeti čuti iza devet gora

tijekom duge zime samozatajno
kompostiran s biljnim otpadom
uvečer tajno prihranjujem sobno cvijeće.


SUGOVORNIK

Tišina zametnutih ptičjih djetinjstava
isparava se polako iz vode
odrasta u najintimnijeg sugovornika

njihov se napušten dom doselio
u uski čamac u njemu samo sanja
spustivši drhtanje mojih ruku u mirnu rijeku

u kojoj mentalitetom gole sirotinje
skupljaju odbačene dječje igračke
vabeći dude majčinih duša poput suvenira

u ovom pismu uskoro će izroniti mjesečev zavičaj
sipeći obilno zlatni prah iz svemirskih žarulja
ispod kojih me žuljaju čamčeve daske bez jogija.


VATRENI PIROVI

Povijest
stratišta
siromašni ratni
sprovodi
zgužvane papirnate
vrećice
na razbijenim
stolovima
kristove slike
s crvima
u okvirima
zapaljivi
meci
s njima
marširaju
na kraj
svijeta
s povratnim
kartama.


ZABRINUTA NOĆ

Probudio sam se s potokom
s puno planinskih modrih potočnica
koje je nabrala zabrinuta noć

dok sam se vrpoljio osjećajući nelagodu
na svom dijelu vlažnog ležaja
ti si se već tuširala u kupaonici rijekom

smijući se dovikivala mi kroz vodu

nikada nećeš odrasti prestati spavati
s lijepim punoljetnim snovima
koji s planine ne prestaju piškiti u krevet.


NOVA KUĆA

U čistoći samorazumljivih jezika tišine
netko u nekom od svemirskih sanatorija
dodijelio mi je blizanca iz ruševina
nekog znanstveno fantastičnog filma

svakoga jutra sada smo dvojica u ogledalu
zajednički se umivamo brijemo češljamo
sada imamo s kime dijeliti okušati jogurt
udvojeni ne umanjujući nesanicu usamljenost

u novoj praznoj kući ponovljena nam je šteta
samouvjereni moramo se ispočetka žilavo boriti
za život premda više ne znamo otkuda to sada
studen dolazi samo osjećamo njeno prodiranje.

Kolo 1, 2019.

1, 2019.

Klikni za povratak