Barokne večeri u znaku Japana

Nastavljajući tradiciju organiziranja festivala u suradnji s odabranom državom-partnerom 48. Varaždinske barokne večeri (VBV), održane od 21. rujna do 3. listopada 2018., ostvarene su uz pomoć Veleposlanstva Japana kojega u Hrvatskoj zastupa veleposlanik Keiji Takiguchi, budući da je još prošle godine nakon festivalskih događanja koja su bila u znaku suradnje s Mađarskom bila obznanjena odluka da je upravo Japan država koja je izrazila namjeru partnerstva s hrvatskim svečanostima barokne glazbe. Uključivanje Japana kao prve azijske države pobudilo je veliko zanimanje, a već je prema pripremama, prvenstveno nakon posjeta predstavnika Grada Varaždina i VBV-a Tokiju, kao i prema izjavama prigodom predstavljanja festivala na konferenciji za novinare u lipnju u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, te u Varaždinu neposredno pred početak festivala, bilo jasno da se pripremaju osobito zanimljivi koncerti kao i brojna druga popratna događanja.

Japanski je veleposlanik tako s osobitim zadovoljstvom isticao kako je Japanu privilegija i čast što su država-partner Varaždinskih baroknih večeri i to u godini u kojoj se obilježava 25. obljetnica uspostave diplomatskih odnosa između dviju država. »Bilo je puno izazova u pripremi Festivala i dogovora oko dolaska japanskih glazbenika na Barokne večeri. Zadovoljan sam što smo uspjeli u suradnji s Koncertnim uredom i organizatorima Festivala, Ministarstvom kulture i Gradom Varaždinom sve riješiti da 48. Varaždinske barokne večeri budu ono što smo priželjkivali, i uistinu me to čini sretnim. Vjerujem da će i Barokne večeri produbiti suradnju između dviju zemalja«, riječi su veleposlanika Takiguchija kojima je najavljivao doista raznolike programe, od glazbenih do gastronomskih, od nastupa japanskih solista i ansambala do večeri haiku poezije i drugih zanimljivosti karakterističnih za kulturu zemlje izlazećeg Sunca. Govor japanskog veleposlanika na svečanom otvorenju 48. VBV u varaždinskoj Katedrali 21. rujna također je jasno izrazio njegovu izuzetnu naklonost prema varaždinskom festivalu i iskrenu želju da hrvatskoj javnosti predstavi japanske glazbenike specijalizirane za povijesno osviješteno interpretiranje djela barokne stilske usmjerenosti koje su svijetu ostavili velikani europske glazbe.

Kako je HTV prenosio svečano otvorenje prvi su koncert 48. Baroknih večeri mogli pratiti gledatelji diljem Hrvatske, a ne samo stotine u Katedrali okupljenih uglednika i građana Varaždina, među kojima su bili predstavnici lokalnih i državnih institucija, brojni diplomati kao i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. Prema ustaljenom protokolu publici su se pozdravnim govorima obratili varaždinski gradonačelnik dr. sc. Ivan Čehok, župan Varaždinske županije Radimir Čačić, ministrica kulture RH dr. sc. Nina Obuljen Koržinek i savjetnica Predsjednice RH za društvene djelatnosti i mlade Renata Margaretić Urlić. Svi su isticali vrijednosti kulturne i međudržavne suradnje, pri čemu je iz govora predstavnice hrvatske predsjednice za organizatore zacijelo osobito ugodno zazvučala konstatacija o poznatosti varaždinskog festivala na međunarodnoj razini, o čemu predsjednica saznaje na svojim inozemnim putovanjima.

Hrvatsku himnu dostojanstveno je otpjevao varaždinski Zbor Chorus Angelicus pod ravnanjem Anđelka Igreca, a na programu je bila opsežna instrumentalna Tafelmusik, vol. 2, Suita u D-duru, TWV:55:D1 G. Ph. Telemanna i antologijska vokalno-instrumentalna Gloria u D-duru, RV 589 A. Vivaldija. U znaku hrvatsko-japanske suradnje okupljeni su i interpreti ‒ Hrvatski barokni ansambl s koncertnom majstoricom Laurom Vadjon, solisti japanskog Orchestra Libera Classica i njihovi sunarodnjaci okupljeni u Vokalnom ansamblu La Fontaverde te Zbor Chorus Angelicus, a sve pod ravnanjem japanskog dirigenta Hidemija Suzukija, glazbenika koji je svjetsku reputaciju stekao i kao violončelist. Izvedbe su oduševile angažmanom svih sudionika i već je prvi koncert pokazao da je suradnja s japanskim predstavnicima bila izuzetno dobar organizacijski potez.

Nakon koncerta slijedio je doista velebni program u vanjskim prostorima ‒ uz bubnjare Kiyo Kito Taiko, smještene na gradskom Korzu i violinista Antuna Stašića & maestro ansambla ispred Staroga grada, koji su u živoj korelaciji spajali Vivaldijeve motive sa zvucima električnih gitara u rockerskim aranžmanima. A kao svake godine Varaždinci su mogli uživati i u dugotrajnom vatrometu koji je obasjavao toplu jesensku noć.

Koncert u Dvorcu Trakošćan

Drugi dan festivala, 22. rujna, uključio je tradicionalni nastup glazbenika u Dvorcu Trakošćan. Na jutarnjem koncertu na kojemu se poslužuje »barokna kava« ukrašena sa čokoladnim violinskim ključem, svojim je virtuoznim muziciranjem zadivio jedan od pionira izvođačke prakse barokne glazbe u Japanu, gambist Hidemi Suzuki, koji je s članovima Orchestra Libera Classica izvodio djela A. Corellija i A. Vivaldija. Slušati Vivaldijev Koncert za violončelo u a-molu, RV 418 u tako usavršenoj interpretaciji u kojoj umjetnik, svirajući napamet, glazbu izvodi krajnje iskreno i srčano izvodeći svaku dinamičku nijansu i svaki ukras virtuoznom bravurom, a članovi pratećega komornog orkestra sviraju tehnički sigurno i predano, mogli smo se uvjeriti u visoke sposobnosti glazbenika da europsku baroknu glazbu interpretiraju na uvjerljiv način shvaćajući ju očito kao vrhunsku općeljudsku baštinu.

Večernji koncert drugog dana festivala, nastup Vokalnog ansambla La Fontaverde, seksteta odličnih pjevača sa članovima Orchestra Libera Classica u varaždinskoj Uršulinskoj crkvi pamtit će se kao jedinstveni doživljaj izvođenja emocionalno pregnantnih, tehnički zahtjevnih i skladateljski ingenioznih madrigala Claudia Monteverdija. Pa ako je savladati majstorska djela talijanske renesanse i ranog baroka sa svim nijansama njihovih zakučastih harmonijskih odvažnosti i iskaza uzvišene osjećajnosti nedvojbeno izazovni zadatak, japanski su ga odlični pjevači i instrumentalisti jednako u dikciji kao i u izražajnosti te tehničkoj bravuri savladali na krajnje uvjerljivi način.

Pljesku oduševljenja nije bilo kraja, a dodatak, aranžman mješavine japanske i španjolske dječje narodne pjesme, bio je srdačan oproštajni pozdrav. Upravo je taj koncert potaknuo Festivalski žiri (koji je 2018. bio međunarodni, jer je uz profesore na Glazbenoj školi u Varaždinu dirigenticu Dadu Ružu, pijanista Predraga Šanteka, ravnatelja mr. sc. Davora Matačića i predsjednicu dr. sc. Zdenku Weber sudjelovao i švedski dirigent i violinist Mats Liljefors) ‒ na odluku o dodjeli Nagrade Ivan Lukačić Vokalnom ansamblu La Fontaverde i članovima Orchestra Libera Classica za najbolju izvedbu ansambla na 48. Varaždinskim baroknim večerima.

Ako je dakle kod skeptika mogla postojati nevjerica u izvođačke domete japanskih glazbenika kada je riječ o autentično europskoj glazbenoj tradiciji i povijesno utemeljenim interpretacijama barokne glazbe, već su prva tri koncerta pokazala vrhunske sposobnosti gostiju, predstavnika prastare azijske kulture koje im, zacijelo zahvaljujući nadasve predanom i discipliniranomm studiju na poznatim učilištima bilo u Japanu bilo u Europi, pružaju sigurnost i osposobljavaju ih za vrlo pouzdano i stilski vjerodostojno muziciranje.

Total baroque

Proširenje programa 48. Baroknih večeri koje je javnosti bilo predstavljeno pod geslom »Total baroque«, zadivljujućom je opširnošću i raznovrsnošću događanja, i to ne samo u Varaždinu već i u drugim gradovima na području Varaždinske i okolnih županija, do izuzetno velikih razmjera obogatilo dvotjednu manifestaciju. A činjenica da je prvi put država-partner bila jedna daleka azijska država, Japan, unijela je doista sasvim nove tonove i neslućenu živost u cjelokupna događanja.

Koncerti u Varaždinu održani su tradicionalno u prelijepim gradskim sakralnim i svjetovnim prostorima, u varaždinskoj Katedrali i drugim gradskim crkvama, Uršulinskoj, Franjevačkoj, u Crkvi Sv. Nikole i u Crkvi sv. Florijana, kao i u Palači Sermage i Dvorcu Trakošćan, a osobitom pozornošću ih je pratio i Festivalski žiri koji prema uvriježenoj praksi dodjeljuje dvije nagrade, Nagradu Ivan Lukačić za muzikološku obradbu hrvatske glazbene baštine i za izvođački domet ansambla, te Nagradu Jurica Murai za najbolju interpretaciju.

Od hrvatskih su ansambala posebno oduševljenje izazvali Varaždinski komorni orkestar sa solisticom na violini i umjetničkom voditeljicom programa Laticom Honda Rosenberg, koji su 23. rujna u Crkvi sv. Nikole izveli djela P. A. Locatellija i G. Ph. Telemanna, te vokalna grupa koja se predstavlja kao Projekt Lazarus, a koja je s japanskim gambistom Hidemijem Suzukijem i solistima Orchestra Libera Classica 24. rujna u Franjevačkoj crkvi predstavila prve suvremene izvedbe skladbi Francesca Sponge Uspera. Zahvaljujući znanju i iskustvu u radu s transkripcijama barokne glazbe dr. sc. Ennija Stipčevića i njegova u vrijeme nastanka obradbi još studenta Darija Poljaka, u međuvremenu diplomiranog muzikologa i suradnika na Trećem programu Hrvatskog radija, dobivene su vrijedne partiture djela iz pera istarskog majstora koji je djelovao u Veneciji. Te je partiture tiskom objavio Muzički informativni centar u Zagrebu. Izvedbe su postigle visoke domete i pjevači okupljeni u Projektu Lazarus, ansamblu utemeljom 2013. godine, čiji je začetnik i osnivač bas Robert Palić, a cilj grupe istraživanje, revitalizacija, promocija i prezentiranje hrvatske glazbene baštine, zajedno s japanskim instrumentalistima na violini, violi, violončelu, lutnji i čembalu, osigurali su muzikolozima Stipčeviću i Poljaku Nagradu Ivan Lukačić za muzikološku obradbu djela Francesca Sponge Uspera.

Suradnja hrvatskih i japanskih glazbenika ostvarena je i na nastupu Hrvatskog baroknog ansambla 25. ruja u Crkvi sv. Nikole, na kojemu je utemeljiteljica prvog hrvatskog orkestra specijaliziranog za izvođenje barokne glazbe violinistica Laura Vadjon svojevrsno umijeće sviranja na baroknoj violini udružila s japanskom violinisticom Setsuko Sugita. Izvodeći skladbe B. Marinija, D. Castella, H. I. F. von Bibera, J. S.. Bacha, A. Vivaldija, G. F. Händela i C. Ph. E. Bacha osvojili su glazbenici brojno slušateljstvo i tako bogatim programom komornih djela, budući da orkestar nije bio cjelovit već su nastupili samo njegovi članovi ‒ violončelistica Lea Sušanj Lujo, teorbist Izidor Erazem Grafenauer i čembalist Pavao Mašić te predstavili različite barokne primjere sonata i partita. To da je japanska gošća na violini solo izvela Bachovu antologijsku orguljsku Toccatu i fugu u d-molu, BWV 565 u obradbi svojeg uzora talijanskog violinista Enrica Onofrija bio je svakako dokaz njezina virtuoziteta i odlične kondicije. Pa ipak, svođenje bogatog orguljskog zvuka na zvučanje violine solo moguće je shvatiti kao osiromašenje, pa onda i odbiti takvo prezentiranje majstorske orguljske skladbe leipziškog kantora.

Manje i više uvjerljivi barokni stručnjaci

Na žalost, nastup sopranistice Chiyomi Yamada, blokflautista Waltera van Hauwea i lutnjista Toyohika Satoha održan 26. rujna u Crkvi sv. Nikole, zbog krajnje slabih pjevačkih sposobnosti japanske sopranistice, nije bio ugodan. Stoga glazbu iz Nizozemske 17. stoljeća i djela Toyohika Satoha, kao primjere japanskih tradicionalnih pjesama koje lutnjist očito kontinuriano obrađuje, nije bilo moguće doživjeti kao nešto zanimljivo.

Omiljenost baroknog, dakle eklatantno europskog stila, koji je glazbene vrhunce doživljavao u okrilju velikih središta glazbeno razvijenih naroda europskog kontinenta na japanskim sveučilištima danas svakako je dokaz o visokim estetskim i humanim dosezima barokne glazbene baštine. Stoga ne čudi da u životopisima japanskih virtuoza nalazimo podatke o početku njihovih studija uglavnom u Tokiju, da bi u nastavku dolazili u Europu, najčešće na njemačke, ali i na talijanske, švicarske ili pak autrijske glazbene akademije i sveučilišta kako bi se usavršili, a nerijetko onda i ostali u Europi i postali traženi virtuozi. Jedan od takvih primjera je violinistica Mayumi Hirasaki koja je od 2009. godine predavala baroknu violinu i violu na Sveučilištu za umjetnost Folkwang u Essenu, da bi od 2011. godine postala profesoricom za baroknu violinu i violu na slavnom Mozarteumu u Salzburgu.

Mayumi Hirasaki nastupila je s talijanskim gambistom Vittorijem Ghielmijem, jednim od slavnih gambista koji muzicira i na minijaturnoj verziji viole poznatoj kao pardessus de viole, u Uršulinskoj crkvi 27. rujna, te je izvodeći sonate A. Corellija, G. Ph. Telemanna, A. Vivaldija, J.-M., Leclaira i F. M. Veracinija na stilski i tehnički najuzorniji način, dokazala visoke kvalitete svojeg muziciranja. Tako je i ta večer protekla u nadasve ugodnoj atmosferi glazbenih doživljaja komorne barokne produkcije. A kako bi brojnoj publici pružili barem kratki susret s japanskom pentatonikom i značajkma glazbenog jezika te nacionalne glazbene kulture, izveli su melodiju japanske narodne pjesme Sakura (Trešnjin cvijet) u verziji za violinu i violu koju je obradio sam Vittorio Ghielmi. Taj akulturacijski trenutak zazvučao je posebno ugodno i izmamio buran pljesak.

Djelovanje orguljaša Višeslava Jaklina u Varaždinskoj biskupiji rezultira njegovim vođenjem manjeg vokalnog komornog sastava, Noneta Donum, koji je Jaklin kao umjetnički voditelj za nastup na 48. VBV »poduplao« s još devetoro pjevača i tako je na programu stajalo »Dupli Nonet Donum«. To je svakako priličan nonsens, jer je riječ o komornom zboru, ali za lokalnu je upotrebu to vjerojatno imalo neki smisao. Koncert organiziran u suradnji s Umjetničkom radionicom Heferer održan je kao drugi večernji program 27. rujna u Crkvi sv. Florijana, a na programu su bila djela Perotina, G. Dufaya, G. P. da Palestrine, C. G. da Venose, C. Monteverdija i I. Lukačića, dakle svojevrsna glazbeno-povijesna »pouka« o skladateljskom procesu i stilskim mijenama od kraja 12. pa sve do 17. stoljeća. U tom pogledu program tako koncipiranog koncerta zacijelo može dobro poslužiti za uvid u razvoj glazbenog jezika europske duhovne glazbe, ali je ipak u odnosu na ostvareni umjetnički domet teže opravdati nužnost sudjelovanja varaždinskih mladih vokalista na međunarodnom glazbenom festivalu. Svakako će biti dobro nastaviti s radom, a entuzijazma i ambicija katedralnom orguljašu i njegovim pjevačima očito ne nedostaje.

Izraelsko-britanski kontratenor Yaniv d’Or svjetski je poznata i priznata pjevačka veličina a varaždinska je publika već imala priliku uživati u njegovom jedinstvenom glasu i muziciranju Ansambla Naya s kojim kao umjetnički voditelj svijetom osvaja tisuće poklonika. Yaniv d’Or nastupio je u okviru obilježavanja 70. obljetnice postojanja države Izrael u Crkvi sv. Nikole 28. rujna. Projekt Latino-Ladino, koji je snimio kao CD, a za koji je obradbe za članove Ansambla Naya i Ansambla Barrocade sačinio gambista Amit Tiefenbrunn, već dvije godine oduševljava ljubitelje ladino glazbe. Reklamirane kao »pjesme progonstva i strasti iz Španjolske i Južne Amerike«, pjesme čija je tema izbjeglištvo a koje povezuju izričaj sefardskih Židova s europskom umjetničkom glazbom 16. i 17. stoljeća te s glazbom Južne Amerike, predstavili su doista vrhunski glazbenici s toliko iskonskoga nadahnuća, strasti, uživljenosti i predanja da ovacijama nije bilo kraja. Dodatak, antologijske Adio querida (Zbogom voljena), bio je dodatni ljubavni pjev vrhunskog kontraterskog timbra kojim Yaniv d’Or neodoljivo plijeni i osvaja pozornost.

Nastup japanske lutnjistice Shizuko Noiri u Dvorcu Trakošćan 29. rujna bio je ponovni susret s glazbenicom koja je posjećivala Hrvatsku i u vrijeme Domovinskog rata i u našoj sredini ima dobre prijatelje, od kojih je zagrebački lutnjist Igor Paro svojom nazočnošću na koncertu samo potvrdio omiljenost umjetnice. Kako je Shizuko Noiri i muzikologinja, osobno je vodila kroz program, a njezine interpretacije skladbi G. G. Kapsbergera, A. Piccinija i A. Falconierija pružile su izuzetno vrijedan uvid u repertoar tocccata kao karakterističnog oblika ranobarokne glazbe. Povezanost s hrvatskim pjesnikom Vladimirom Devidéom (1925.-2010.), pionirom haiku poezije u nas, naglasila je glazbenica posvetom svojeg nastupa upravo tom uglednom matematičaru, koji je za vrijeme života uložio golemi trud kako bi kulturu Jupana približio hrvatskoj kulturnoj javnosti. Čitanjem jednog od Devidéovih tekstova zaključio je Igor Paro koncert kojemu je bila nazočna i udovica uglednog hrvatskog japanologa.

Bachova velebna Misa u h-molu

Skladatelj, orguljaš i dirigent Anđelko Igrec, izuzetni glazbenik, podario je Varaždinu godine predanoga rada i ostat će trajno zapamćen kao utemeljitelj Katedralnog zbora Chorus Angelicus. Zbog teško objašnjivih razloga taj sjajni amaterski mješoviti zbor, čija je visoka kvaliteta potvrđena i nizom nagrada među kojima je i Nagrada VBV-a Ivan Lukačić, a nagrađen je i Diplomom Milka Trnina za 2017. godinu koju dodjeljuje Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika, više ne djeluje u okrilju Varaždinske biskupije, a Anđelko Igrec više nije katedralni orguljaš. Srećom je ipak nastavljen rad zbora, budući da se njegovi članovi ne mire s opasnošću prestanka rada sa svojim osnivačem i dirigentom. Tako je usprkos svim problemima ostvarena najavljena izvedba velebne Mise u h-molu, BWV 232 J. S. Bacha u varaždinskoj Katedrali 29. rujna, a pjevački korpus sada nosi ime samo Zbor Chorus Angelicus, bez povezanosti s crkvenom institucijom u čijem je krilu rođen.

Izvedbom je ravnao Anđelko Igrec, a instrumentalni je dio osiguralo sudjelovanje Hrvatskog baroknog ansambla s koncertnom majstoricom Laurom Vadjon. Pjevačke dionice izvodili su solisti Ivana Lazar i Monika Cerovčec, soprani, Sonja Runje, alt, Hugo Hymas, tenor i Davird Greco, bariton, a pojačanje je bio i Ensemble Koinonìa iz Beča koji kao zborovođa vodi Johann Hausreither. Doista, ova prva cjelovita izvedba Bachove grandiozne Mise, partiture čijih 27 stavaka u slijedu misnog ordinarija predstavlja nedvojbeno jedan od vrhunaca sakralne glazbe uopće, sukus kršćanske duhovnosti i najviše domete barokne izražajnosti u izmjenama solističkih i zborskih evokacija duhovnoga teksta, ostat će u sjećanju svih koji su ju imali priliku čuti u trajnom sjećanju.

Discipliniranost interpreta, sjajna koncentracija svih sudionika i vrhunski umjetnički dometi jednako profesionalnih glazbenika kao i odlično pripremljenoga zbora, čiji su članovi doduše amateri ali se svojem zadatku predaju s punom profesioanlnom odgovornošću, polučili su rezultat koji nedvojbeno može stajati uz bok mnogim svjetskim izvedbama. Varaždinska je publika glasnim pljeskom nagradila uloženi trud svih izvođača i pokazala svoje veliko oduševljenje.

Zagrebački solisti oduševili izvodeći Vivaldija

Iznenađenje koje je izazvalo opće oduševljenje bio je i nastup Zagrebačkih solista koji su sa svojim koncertnim majstorom Sretenom Krstićem u Crkvi sv. Nikole 30. rujna izveli čak 9 solističkih koncerata Antonija Vivaldija. Vrhunac njihova muziciranja bio je svakako drugi dio koncerta u kojemu je Sreten Krstić nastupio kao solist u izvedbi ciklusa Četiri godišnja doba. Slijed solističkih koncerata za violinu i gudače, Proljeće, RV 269, Ljeto, RV 315, Jesen, RV 293 i Zima, RV 297 protjecao je u atmosferi iznimne koncentracije i ostvarene su zadivljujuće zvučne vibracije i bravurono muziciranje u autorski osmišljenoj verziji kojom Krstić interludijima veže koncerte u stilski savršeno funkcionirajuću cjelinu. Zagrebačkim je solistima pripala i Nagrada Jurica Murai za najbolju interpretaciju na 48. Baroknim večerima.

Dva koncerta, nastup violončelista Krešimira Lazara s orguljašem Krešimirom Hasom u Crkvi sv. Martina u Varaždinskim Toplicama 30. rujna, postigao je cilj susreta s publikom koja rjeđe ima priliku čuti baroknu glazbu. A nastup japanske violinistice Kimiko Nakazawa zajedno s hrvatskim glazbenicima Goranom Končarom, violina, Ljerkom Končar, violončelo i Pavlom Mašićem, harpsikord, u Crkvi sv. Florijana u Varaždinu 1. listopada, čija programska koncepcija s djelima Antuna i Luke Sorkočevića prelazi već u drugo stilsko razdoblje, bili su dio programa 48. Baroknih večeri više kao popunjavanje termina a manje kao osobito obogaćenje programske koncepcije.

Varaždinske mlade snage na kraju festivala

Zadnji pak susret festivalske publike i glazbenika, već tradicionalni Koncert učenika Glazbene škole u Varaždinu, koji se upriličuje nakon dodjele festivalskih nagrada ‒ zapravo opće gradsko slavlje, jer Katedralu uglavnom ispune roditelji, članovi obitelji, nastavnici te prijatelji i suučenici onih koji nastupaju ‒ protekao je kao i svake godine u predivnom raspoloženju. Zaista, mladost koja se posvećuje vježbanju, koja se ne boji rada i discipline već koncentrirano i angažirano uvježbava i izvodi odabrane stavke iz djela i solističklih koncerata baroknih majstora uz pratnju Varaždinskog komornog orkestra, zavrjeđuje pohvale i divljenje.

Koncert je bio posvećen profesoru Marijanu Zuberu koji je bio dugogodišnji direktor Glazbene škole i dirigent njezina nekada vrlo slavnog i međunarodno afirmiranog Dječjeg zbora. Onima s duljim pamćenjem nedvojbeno je u sjećanju upravo zbor varaždinskih školaraca koji su se proslavili ne samo na području bivše države već i na svojim međunarodnim gostovanjima. Dakle, upravo zahvaljujući prof. Zuberu, ujedno i jednom od utemeljitelja Baroknih večeri 1971. godine, kada je pokrenuo festival zajedno s Vladimirom Kranjčevićem, Juricom Murajem i još nekim u Varaždinu za glazbu oduševljenim suradnicima, u gradu predivnih baroknih vizura trajno postoji ta zadivljujuća opredijeljenost za bavljenje klasičnom glazbom. Uostalom, Glazbena škola u Varaždinu je u 2018. godini obilježila 190. obljetnicu postojanja, a dvadesetak današnjih polaznika koji su nastupili na završnom koncertu 48. VBV, a koji su koncentrirano, disciplinirano i vrlo muzikalno izvodili bogat program, najbolji su dokaz vitalnosti varaždinske glazbene kulture čiji su temelji u glazbenom obrazovanju, i to ne samo za one koji će se opredijeliti za glazbu kao životnu profesiju već i za one koji dobivanjem glazbene naobrazbe ostvaruju neophodne preduvjete za opstojnost i nastavak glazbene kulture grada, pa nadati se onda i mnogo šire.

Za budućnost ću u ovoj prigodi samo nabrojiti imena mladih talenata, jer tko zna koji će od njih zasjati kao prava profesionalna zvijezda pa će tako ostati trag o školskim nastupima i prvim dokazima glazbene nadarenosti. Slušali smo i pljeskali: Simoni Novak, sopran, Lari Beati Tomičić, mezzosopran, Dori Kukec, violina, Mariji Horvatić, sopran, Lovru Štefanu, bariton, Nives Hažić, sopran, Jurici Tušanu, brač, Mihaelu Žugecu, bisernica, Evi Barčot, violina, Filipu Mikši, bas, Morani Ivezić, Marku Matajiću, Stjepanu Geriću, Luciji Čehok, Petri Podbraški, Klari Sironić, koji svi uče svirati klavir, Vinki Siladi, mezzosopran, Emi Kovačić, sopran, Adeli Žganec, violina, Tiji Pikija, sopran, Marini Roža, mezzosopran, Idi Vrdoljak, saksofon i na kraju Mješovitom zboru Glazbene škole koji vodi dirigentica Dada Ruža. Vrijedne ću nastavnike, profesore i mentore izostaviti; oni su odabrali pedagošku profesiju i dobro da jesu, jer Varaždin doista živi stoljetnu glazbenu tradiciju na najbolji mogući način, pjevanjem, sviranjem i slušanjem vrijedne umjetničke glazbe. Do idućeg festivala i susreta s glazbenicima iz Skandinavije, jer najavljena je država-partner Švedska!