Podzemni jež

OBJEŠENI SAN

Bokal vode 
i dva limuna.
Kud ću sad?
Pod strmu goru.
Podno stijenja 
tri pastirice 
dižu ruke nebu.
Molitva je treptaj sunčeva sata.
Svučena koža dana
i tekućica...
sedefni leptir u kamenu
Ma ja to lovim
podzemnog ježa
po stubištu.

BJELOKOSNA PLOČICA

Cvatem dok živim.
Živim dok cvatem.
Brončana pčela salijeće sedefne obronke.
U knjižari ostali kist
i par listova salame.
Slikar plače u južnu tišinu.
Srebro sjajno je u kosi, došo Ero da me prosi.
Buć vodom
i

nestala pjesma.

PUCA MI KOŽA NA PRSTIMA

ne mogu pisati.
Pozdravlja me prodavač satena.
Pita za zdravlje.
Ja mu kažem kako me bole strmogledi.
Pričam s dječakom na cesti.
Kaže mi da je izgubio mrežu za leptire.
Nosim ga u naručju...
Hodamo do sunčeva bunara.
Razdvajamo odjeljke kao zrna crvene i bijele riže
i sanjarimo o bijesu nebeske vode.
Nerafinirana masa zasuta je u konzerve
koje doručkuje nježni atentator.

STRUGOTINA

Ušao sam u kafić
i vidio dimnjačara.
Rašiveno kladivo sunca.
Ponudio sam maramicu
ušmrkanom dječaku.
Cijev obješene oluje.
Nosio sam svoje dijete
u nosiljci od pruća.
Pobjegao na vlak
trčeći od stila.
Značenjski ponor gluha je misa za vodeni žmigavac.

PITAM SE

zašto sam
danas
umjesto
bubnja
kupio
olovku.
Olovaka imam dvije vreće, 
a bubanj nijedan.
Zašto sam tako malen 
da ne čujem podzemne zvukove
i titraje nebeskih tanjura?
Juhu jedem
iz vjedra srebrne tišine,
a dok kuham kašu od heljde
plačem za poznatim zvukom.
Dosta mi je jezikovih udica!
Sutra ću se probuditi
kao ratar
ili bosonoga sirotinja
na ulazu u bijeli hram.

STIGAO MI

na stol 
rukopis pjesama.
Koje objaviti, 
a koje odbaciti?
Histerija olovke
ustuknjuje pred lisičinama.
Osjećam se 
kao da sječem meso 
tupom stranom noža i 
povraćam hrpte zauljenih početnica.
Nemiri voštanih simetrija
komešaju zagorjele dojmove
i prodiru u brzine
voćnih krepkih juha.
Kada ću znati da me jezik nije rodio?
U ocvalom plaču
zaustiti stih
da je literarnost
izmišljotina pokreta za održavanje starih bundi.
Neću pasti 
ni plakati nad pjesmom,
već satima buljiti u strop
na kojem je izrasla duga.

U ŠALICI KAVE

bara s tri broda.
Snen prilazim iglom.
Ubadam prvi brod.
Tresu se jutene planine.
Pomičem vodu.
Klanjaju mi se lopoči.
Gledam i mislim.
Sunce siječe crtež.
Pjesma je tlocrt ničega.

SA SVIH STRANA SVIJETA

stižu mi pisma.
kako je u zagrebu?
baci oko na moje nove pjesme!
pošalji tekst do roka!
hoćemo uskoro na kavu?
svako pismo pomno čitam
i stavljam u lanene korice.
zakopam se u korito i 
ujutro
izraste
stablo
žutog 
spasa.
pijem kavu i crtam algoritme čežnji.
gledam u stablo
i 
pitam se:
koliko treba koraka tišini
da postane južna, 
a koliko platinasta
i zašto je sedef mlak kad je bijel, 
a ne kad se nalazi u kljovi
jastučastog slona?

DJEČAKU KOJI PRODAJE PAPIRNATE MARAMICE

Tekst je pao u bunar srebrne tuge.
Pojele ga ribe škarastih vratova.
Pozlatio je grebene masne vode.
Nestao u dimu slane zvijezde.
U očaju ulice
ti mi prilaziš
i kažeš da skupljaš novce
za sestricu.
Uzimam te u naručje
i letimo na zlatnoj sovi
put čudesnoga grada.
Ruši se osinja stijena.
Na proplanku igramo se
pokvarenog telefona i 
dozivamo vilenjake iz šume.
Rijeke obilaze pritoke.
Obećana zemlja iluzija je poniženih.
Zasto mi svaki put doleti vrabac
kad pišem pjesmu na balkonu?

____________________
* Ciklus iz neobjavljene knjige pjesama Stavak o jednoj maloj kritici. (Op. a.)