Nova slovenska proza

Umjetnička organizacija Artikulacije iz Koprivnice u svojem uspješnom djelovanju bilježi još jednoznačajno postignuće: početkom godine objavila je zanimljivo djelo sve poznatijega suvremenog slovenskog autora Tome Podstenšeka, koje je na hrvatski preveo koprivnički književnik Marko Gregur.

Podstenšek je rođen 1981. godine u Slovenj Gradecu. Upisao je Pravni fakultet u Mariboru gdje i danas živi. Piše kratku prozu, romane, književnost za djecu i dramske tekstove. Kao što ističe prevoditelj i urednik hrvatske inačice Podstenšekova romana Marko Gregur, smatraju ga jednim od najproduktivnijih i najkvalitetnijih slovenskih autora mlađe generacije.

Napisao je pet romana i dvije zbirke kratkih priča. Publika, mediji i kritičari sva su njegova djela izvrsno prihvatili. Dva romana Sodba v imenu ljudstva (Presuda u ime naroda) i Kamen, škare i papir bila su nominirana za značajnu slovensku nagradu Kresnik za najbolji roman godine. Podstenšek je i svojim kratkim pričama osvojio više nagrada i priznanja na raznim natječajima. Prozu objavljuje u domaćim i stranim časopisima, djela su mu prevedena na nekoliko jezika. Bavi se i režijom kazališnih predstava za djecu i odrasle. Bio je mentor na radionicama kreativnog pisanja. Urednik je elektroničkog književnog časopisa arslitera.org.

Iz njegova opusa razvidno je da je ovaj mladi slovenski autor uglavnom zaokupljen ljudskim sudbinama te da ga zanima suvremeno društvu koje često i kritizira. Roman Kamen, škare i papir dobio je naziv po istoimenoj igri koja se često rabi kao način biranja. Te tri riječi na simboličan način predstavljaju tri nerazdruživa prijatelja koji su zajedno proveli djetinjstvo.

U romanu se prati život glavnoga junaka, srednjoškolskog profesora zemljopisa Simona, koji je na pragu četrdesetih godina i počinje s analizama svoga života i svođenjima životnih računa. Spoznaje da je zbog vlastitog nemara i nezainteresiranosti isključen iz svega. Svjestan je činjenice da je loš nastavnik, da u ljubavnim vezama redovito doživljava brodolome prvenstveno svojoj krivicom, teda nije ni dobar sin i brat. Ipak, miri se s tim stanjem i ne želi ili nema snage išta mijenjati. Odbija ljubavnu vezu s mladom rastavljenom kolegicom Sarom jer si ne želi komplicirati život. Ne želi odgajati njeno dijete. Najradije sjedi na balkonu i promatra ljude.

No, njegovu letargiju odjednom prekida poziv na proslavu mature na koji se po prvi put želi odazvati. Taj ga poziv iznenada vraća u doba djetinjstva kad je bio nerazdvojivo vezan uz svoje prijatelje Borisa i Petra. Tragični događaj u kojem Petar pogiba, promijenio je život i Simonu i Borisu. Proslava mature ih ponovo zbližava i prisjećaju se svoje prošlosti. Usput se otkrivaju i neke nepoznate i zapanjujuće stvari.

U romanu podijeljenom na dva dijela na vješt je način obrađeno nekoliko aktualnih tema suvremenog društva: osamljenost pojedinca u njemu, njegov isprazni svakodnevni život, otupjelost na sve, potištenost, bezvoljnost. Simon je predstavnik svih sredovječnih muškaraca koji se nisu odlučili voditi prosječan život u dvoje kao većina njihovih vršnjaka. No, ni njegov život nije nešto spektakularno. Naprotiv. Dani mu jednolično teku, radi posao koji ga ne ispunjava i koji je odabrao samo zato da ne ulaže previše truda. Kad dođe kući: Ispečem si jaja na oko, popijem čašu vina i odležim obavezni popodnevni drijemež. Kad na silu dođem k sebi, upalim računalo da se što prije riješim pisanja pripreme za slijedeći dan. Funkcija kopiraj- zalijepi moj je saveznik (str. 15).

Razvidno je da Simon nije kreativan čovjek nego netko tko radije ide utabanim putovima, netko tko s balkona rado gleda druge ljude i prati njihove živote. Ispraznost vlastitog potvrđuje i činjenica da se gotovo s olakšanjem odrekao veze u kojoj je bio, a isto se tako uspješno odupire Sarinom pokušaju da mu se približi. U sivilu i monotoniji takvog života jedino što mu se čini uzbudljivim je ubojstvo djevojke koju je nožem nedavno izbo neznanac. I ranije su ga zanimale vijesti iz crne kronike čije izreske pažljivo sprema.

Svoju ne baš uzbudljivu sadašnjicu Simon isprepliće s reminiscencijama na dane djetinjstva i na prijateljevanje s Borisom i Petrom. Prisjeća se kako su jednom nakon povratka iz cirkusa u kasnim satima za što nisu imali odobrenje roditelja, slučajno čuli prepirku nekog para u parku. Nisu se željeli umiješati. Kasnije su saznali da je žena ubijena. Trojica prijatelja odlučuju da neće otići na policiju nego kriju tu mračnu tajnu. Najviše problema zbog te odluke imao je Petar koji je teško izdržavao pritisak. Kad ga pronađu mrtvog, svi smatraju da je izvršio samoubojstvo: Vjerojatno ga je pekla savjest i mašta mu je u nekom trenutku slabosti toliko podivljala da više nije mogao razumno razmišljati pa je potom u panici napravio glupost... To nije bilo sasvim uvjerljivo objašnjenje, ali bolje nisam imao. Mnogi su mislili da se ubio zbog loših ocjena (str. 213).

Prava se istina otkriva tek nakon proslave tridesete obljetnice mature – keramičar Boris i nastavnik Simon razgovaraju o svojim životima i u razgovoru se dotiču i pokojnog Petra. Boris priznaje da je život izgubio nesretnim slučajem jer je pao u rijeku s ograde željezničkog mosta dok su se vraćali kući nakon što su pili rum, pušili i pričali o djevojkama. Čini se da je to sablasno otkriće probudilo uspavanu Simonovu svijest. Odjednom dobiva silnu želju da Borisa ubije. Znači, počeo je nešto osjećati, pokrenuo se. Čini se da su mu kratak dolazak na proslavu mature i neočekivani povratak u prošlost, na neki način pomogli da se trgne iz svoje letargije i shvati da je život vrijedan da ga se živi. Odjednom se prisjeti i Sare...

Možda upravo u završetku ovoga zanimljivog romana čije je protagonist usamljeni pojedinac, pronalazimo piščevu poruku: život treba živjeti, a ne pustiti da pretječe pored nas.

Ova vješto ispričana priča koja je ujedno i kritika društva koje dopušta beznađe i otuđenost pojedinaca, osim mnoštva psiholoških elemenata i analiza duševnog stanja glavnoga junaka romana, sadrži i odlike ponajboljih kriminalističkih romana koje je čine još napetijom i uzbudljivijom. Uistinu se radi se o djelu visoke kvalitete.