Bijelo

ILEGALNA RADOST

Crvljivi duh
metropola
početkom
studenog
s ličinkama
zavlači se
ispod kora
ostarjelih stabala
prispodobiv
zimnici
u smočnici
čeka velika
tamna
gladna
moja usta
u kojima sam
zatočen
zdravom šutnjom
ilegalno
radostan.

ČITANJE SVJEŽINE

Tiranski
suho
zapravo
smiješno
ljeto
dugo je držalo
za vrat
vjeverice
u krošnjama
ljubičasti otisci
ispod krzna
dodatno stegnuti
prepečenom
glinom vrta
ubirani su
s patlidžanima
rajčicama
krastavcima
koje smo
rasjekli popola
stavili na lica
nakon toga
u prvim
sitnim borama
čitali svježinu
punoljetnosti
ljetnog pljuska.

MONUMENTALNI PRIZOR

Kronično
naivan
bez straha
od bjesnoće
noću golim
rukama
lovim lisice
koje gladne
prodiru
u grad

važna je to
vjestica
za lokalni medij
u kojem se
sve stapa
u monumentalni
prizor
siromaštva
poput krivotvorenog
lijeka
za liječenje
bolesne
civilizacije.

ČIŠĆENJE RIJEČI

Spušta se tišina
u kozmos jesenski
možda da se čitamo
ispočetka prstima
da kraju privedemo
izgnanstvo divnih
cvjetova magnolija
čisteći njihovim
sjajem tamninu riječi
kojima smo se
bijesno proždirali
nastanimo sada
u njima mirna
viseća polja
puna nečujne
hrane za ptice
naših jezika
u mekom pamuku
nema u njemu
ništa podmuklo
osim vlasnika
i ponekog
ostarjelog
ugnjetenog
nadničara.

PJESMINA SJEĆANJA

Rano ujutro
u voćnjaku
nakon bolesti
nježno miriše
stvarnost
tvog smijeha
koji se vraća
u najzabačenije
rukavce
ljubavnih
kadrova
crnobijelih
filmova

sada već pri
dnu
hijerarhije
žudnje
puštamo krila
lastavica
u obojene
daljine
koje su se počele
raspadati
u arhitekturi
pjesminih
sjećanja

koja ne prestaju
metastazirati
ni u uspavanim
melankoličnim
tabletama
antidepresiva
s kojima smo
skupa razrijeđeni
u slini usta
pomeli futur
prijetećeg
brzog
propadanja.

STRIEGL NA KRIŽNOM PUTU

Djetlić
kuca
tjeme
od prve
ružoprste
zore
dugoprste
lakiranih
noktiju
vodič
zvuk
crn
poput
trna
zamara
obraze
žutih
putova
agresijom
krvavih
pjegica.

ZJENICE. PUSTINJA

Iza zjenica
pustinja je
osiromašena
metafora
naših uvjerljivih
praznina
nakon pogrešnih
ljubavi
previše alkohola
nikotina
u krvnim žilama
jetrima
crnim plućima

ispred njih
sipi mnoštvo
pijeska
kojeg suhi
vjetar oblikuje
u divne
oble dine
one mame
muške ruke
poput ženskih
oblih
dojki guza
nakon čijih vrelih
sviranja

poneki svirci
završavaju
poput likova
u grčkim
tragedijama
u krugu usred
neke
tužne ravnice.

SISAČKA ŠAHOVSKA PLOČA  

Poslije potopa
posmrtnim snom
zmija žaba riba
u šašu naivnim
Strieglovim suzama
nagovaram
veličanstvenu ludost
neka se napokon
odluči za povijesni
pokolj milijuna krijesnica
aktualnim akvarelnim
vriscima pobačene djece
u najcrnjoj noći
posljednjih šansi
pješaka futura 
na šahovskoj ploči
dok kraljica ponoćno
objeduje kralja.

ZALAZAK SUNCA

Šef prosjačkog lobija
izlazi iz slastičarnice
s deset korneta sladoleda
posve se iskreno nasmije
na moje dovikivanje
tako se brine o ženi
i sedmoro male djece
paleći auto ne skida
osmijeh s lica
oproštajno dovikujući
imajući ih desetero

u hipu iz džepova
pobacao sam u kantu
za smeće sva mehanička
sredstava za zaštitu od začeća
neka zjape izdržavaju
kaznu potišteni i prazni
ustrašeni poput moljaca
u odjeći u ormarima
prekrcanih naftalinom
poput mene kojeg obuzima
donekle razumljiva hladnoća
koja klizi duboko niz grlo
s viđenih trideset snježnih kugli
koje se u daljini razlijevaju
sa suncem sa mnom na zalasku.

ZAPALJIVA TEKUĆINA

Noćima san mi
crveni
od sramote
sjećanja gipsa

što se polako
stvrdnjava
na bedrima koljenu
stopalima koje

s prvim doticajem
pokretnih
stepenica
sve zaborave

ovdje još pišem
guščjim perom
umočenim u krv

koja šapće
s neba
s kranova

u neplombirane
grobove
u kojima neuspješno
prevodim

na druge
jezike
himnu našeg
naroda

danonoćno
svijetleći naliven
zapaljivim
konjakom

na divljim
tržištima znoja
poezije
ilegalnih
bauštelaca.

SISAČKI ROKIĆ

Petkom noću
mutni duhovi
izlaze iz boca
iz naročitih
mirisa zapaljene trave
progutanih tableta
nadlijeću
popularni rokić
pun cike mlađarije
između biskupije
i obale Kupe
za nekoga tko
dokon hoda
gleda začuđeno
pita se zašto se
ne čuju žabe
kamo su otišle
ne bude li oprezan
povući će ga
duboko u njihovu
vrisku
oni su spremni
primiti svakog
radosnije
nego poneke
noćne varke
iza roleta.

KRIZA

Mjerač vremena
na žutom
zidu sobe
autističan

politički
neopredijeljen
pomiče
kazaljke
u samo
jednom smjeru

mora da je
tužno biti sat

navinut
za buđenje
luđački
krikne u uha
nečije
nesreće
izgubljenosti
privremenosti
sreće

prezirem
sve tužno
ono ne može
znati
ni kada ćemo
izaći
ni kada ćemo
ponovno
ući u novo
ledeno doba

bijesno
skačemo
iz uzaludno
ugrijane
posteljine
sumnjičavi
u ljekovitost
sunca.

OTKAZ IRONIJI

Živimo svoje
meko krzno
kiša sipi
iz naših zečjih
zelenih očiju
u šumama
krevetima
kavezima
poput izraza
zahvalnosti
spomenicima
naših lijepih
nelijepih tragova
u mahovini
naših ždrijela
koje nagriza
skupljena kiselina
pretjerivanja
množenjem proljeća
u samoobrani
suvišnim napadima
naših malih jezika
na naša druga
godišnja doba
s kojima neću
ptičje glasanje
uglazbiti ironijom.

IMAGINACIJE

Čitateljice Elvira
posve je nevažno
tko je zapravo ona
nesretna žena
mala sluđena kurvica
imaginirajući
post festum
mogu je prispodobiti
istrunuloj kori
od banane iz vica
na kojoj sam se
okliznuo
tresnuo
licem u pločnik
nitko nije
ništa vidio čuo
nisam se pri tome
ozlijedio
izazvao nečije
sažaljenje
ciničan smijeh
svima nama
ptičice
bezbrižno
cvrkuću
u glavama.

ŠPRANCA

Ona je aktualna
ćelava kruna
kraljevine
elitnog lokalnog
podzemlja
osvojenog
demokratski
bez kapi krvi
opasno je miševima
nisu lucidni
štakori
silaziti ulaziti
u takvu rupu
prepoznatljivu
hihotanjem
bjesova čestim
nestajanjem struje
važno je ne
pokušati crtati
njezinu varku
nije tvoj
teritorij djeteline
s četiri lista
nego špranca
užasavajućih
ponavljanja.

BIJELO

Na svjetlijoj
strani lica
svijet je pun
pčelinjih zujanja
nesebične
s nožica
poklanjaju
dovoljno mirisa
cvjetova
da odagnaš
sve crnilo
s papira
sa snježnih
ekrana
barem ovaj
dan
da proživiš
bijelo
nimalo
zemaljski
brutalno.