Razmišljanja u škrinji

SAN

San je pogreškom dostavljen
očiju izbuljenih od pohlepe
zraka postojanja
gdje se gomilaju puške
i spokojni plesovi
u odsutnu se lancetu zaplesti,
sve čudnije kriještanje biva
biva zamračena prepirka, u nizini
svija se zamka
u njenom predziđu nasrtaja
proviruje djetinjstvo

ULAZNICA ZA VJEČNOST

Zamršenost se kiti, započinje
šljemovima od ahata
tanka je veza između ropskih rima
iz metamorfoze nanovo procvatu oaze
odriješi se umirujuće drhtavo glasanje
samo opal među ljetnom osjekom lebdi
i zrak i drhtaj čist umiruje, stišava se
svaki ružičasti sonet
prostrano more kraljuje na dnu
antičkih njedara
iz olovnih sjena zreo plod

PJESNIKOV PORTRET

Estetski uzvišen izgled je heroja
ukrašava antički postament
misaonih veza
čine se uzaludnim vidljivi urezi grafita
u nedvojbenom ushitu izlazi
panorama koja pristaje i luta
naslućuje se zora, nikad
njena slutnja ništa ne zbori
nježna oboa s one strane tananih oblaka

IZMEĐU MENE I MENE

U pupku magluština
borave koji bdiju
vječiti mjesečari
naricanja
sa svojim obnovljenim prinosima
uzdižu dojenče

jednadžba pretvorene bitnosti
prorijeđenog duha
od purpurnog odsjaja koji se tako stvarno
i takav ovija
potresa, šapće svoj zamišljeni binom

MEDITACIJA

Vrisak poput vrtloga
rastapa napadnut
da ponovno ima svoju pitkost
u polusjeni svibnja

milozvučna ptica
mnoštvo plavog neba
rastresena koprena enigme
u discipliniranom udisaju
tiho more, bonaca

OBROK MODERNOG

Zemlja je nevrijedna
kad vlagu guši nametnik
spoznaje preko nazadnjačkog uma

zloća poslije koje heroizam dahće
na lica diplomiranih lakrdijaša

ISPRED ZRCALA

Udubina u mračnom portretu
more, njegova pozadina
proscenij strmina upornog zida
izbacuju ovu teško shvatljivu igru
neukroćenog govora
toliko pomiješano i nijemo
goloruk objekt lišen rima očituje
smetnje poput progonstva
u njemu se krije pornografija
samo da ne bude nikad poruka
ona sadrži i sumnju, mračni grumen krvi

IZA OGRADE

Iza ograde oblak
iznad mene poput pohlepe
oblak u odjeći od tamjana
daruje proljeće
sa svojim naletima smijeha

himna oceanska,
zapečati memoriju
i ona je čudnovata
kada te zbog revnosti
oblikovala,
iza neprohodnih planina
uznemirene bujice stižu do mora
jedan stijeg oslobođen
od pijeska i pjene
jedna mahnita svjetlost vala

OBILNE KIŠE

Obilne kiše
kao glas oplakuje
modul njene čudesnosti,
oglašava se srodna harmonija
vedrih uspavanih meta
tako slabih zbog tromosti
epoha i razvalina
i gdje god rijeka svoje
savršenstvo donosi

GITARA

Iako ostah poput granita
pomislih, lava silazi
s nekom zapanjenošću
svako zrno dotiče lipanj
koji mjesec kao neka opijenost
silan oslonac
oštra povisilica
on se iskrivi i uspinje
biva sasvim blizu
čeznuo je uzalud zvuk abrazije

TUGA (1.)

Tuga ne kuca
Ona je tamo jutrom
kao na livadama inje

SUSREO SAM PJESNIKA

Susreo sam pjesnika
koji je sa sebe svukao
poeziju uličnih svjetljaka
tihi abat jour
crvendaćev staklast leksik
mada sama patnja
stišani zvižduk
sitnica, vječnost na pragu
plod smokve

TUGA (2.)

Magla nas obavija svojim mirisom
vlaga nas čvrsto obavija svojim cinizmom
jutro naglo zakreće put u prašnjavoj sjeni
osjećaji hlape uz podsmijeh

PRAVI IZBOR

Kao spomen-ploče na snijegu
tako kao
u zagradama
cvjeta sumnja
u neizvjesnosti
neizbrisivo je sjećanje

POSTOJI OVAJ GLASIĆ

Postoji ovaj glasić
zviždi u prsima i stresa
i bučni valovi se čuju
prema snježnom i djevičanskom žalu
privid propadanja
odsjev počiva
na baršunu
jedno čeznuće koje vrije
čvor u grlu,
ovaj je vjetar
ritmičan ili umoran
žrvanj, mješavina
zašije ti podsmjeh
naslikanom šarenilu
lišće trave poput balzama,
iznureno hujanje

OSJEĆAJNO

Peteljka ruže
koja na zemlji počiva
sa svojim
furioznim ostatkom vreba sukob
šutljivih vjetrova
ptice koje se čini mu se podsmjehuju
smještene na stoljetnoj grani
moli korotu bodljika
njegov elegantni grm
luta, jedno pero
u neodređeno leti
on poleti iz ruku
bijelih od asfalta
koji se smanjuje
uzlijeće let
sa svojim bojama
noćnog leptira

KRATKA MOLITVA

Kockasti list
krije svoj uzlet
vreba prikriven
i umoran
zatamnjuje sadržaj
postavlja granicu
gdje zodijački znakovi
dotiču ekvator
u visokim zvukovima violine
zvukovi i munje
u naslagama pijeska
guši se
tama miruje
i umiješa se vjetar
rulja se podsmjehuje
tek dodirujući blato
u teškom spletu
u oluji je gnijezdo
sadašnjost
nesreća očitija
guta neoštećeno sivilo
i sivi klanac
zaboravljenih naslaga.

ISPOD OVOG OBLAKA

Ispod ove kupole
oblaka
gori iznutra
moj život, jedna svijeća;
preko povećala
u cjedilu malo sitniša
sjećanje na vjetru
iznad
i kao pregonjen
skokom zaronim:
slijedi krivulja osjećam
duge i jeka
sprega kolebanja
izaziva u zaklon
iza grma
poput zmije
napada jal1)

Prepjev s talijanskog jezika:
Ljerka Car Matutinović

___________________
1) Fabio Strinati, rođen 1983. u San Severinu, pokrajina Marche, pjesnik, pijanist i skladatelj. Nazočan je u raznim književnim časopisima i antologijama. Direktor je edicije poezije u književnom listu »Foglio Letterario« i ima u istom listu i svoju poetsku kolumnu »Retroscena«.

Objavio je sljedeće knjige: Pensieri nello scrigno (Razmišljanja u škrinji), pjesme, 2014.; Dal proprio nido alla vita, 2016.; Al di sopra di un uomo, 2017.; Periodo di transizione, Bukurešt, 2017.; Aforismi scelti, 2017. Pjesme su mu prevedene na rumunjski i španjolski jezik.

Fabio Strinati ima osebujnu metodologiju pisanja kojoj se kontinuirano vraća. Osjećaj i ritam ne mogu biti prepušteni slučaju. Zato se on kao disciplinirani glazbenik i knjigovođa po profesiji, upušta u obračun sa svijetom i njegovim »dvostrukim« igrama. Tražeći smisao i svoj poetski znak Strinati se utječe metaforama, zvukovima, slikama, ritmu i »formi mentis«. Njegove asonance između realnog i oniričkog nisu lake za čitanje. Poetske mu vizije nisu otvorene i jasne. On lingvistički i sadržajno eksperimentira da se oživi poetska emocija.

Strinatijeva poezija zamišljena je kao »pentagramski« pokušaj kontinuiranoga traženja. Taj eksperiment zahtijeva osobiti stilski domet. Ne bismo ga mogli usporediti s pjesnicima poput Penna, jer je njegova poetska »limfa« u nastajanju, ali bogatstvo detalja, hermetička bajkovitost i suzdržani senzibilitet, provociraju i obećavaju.

(Lj.C.M.)