Osebujna aura vitalis

Osebujna aura vitalis krije se u knjigama ugledne hispanistice, prevoditeljice i književne kritičarke Željke Lovrenčić. Na stranicama »Vijenca« bila je zapažena njena knjiga Tragovi iseljenih Hrvata (»Odjeci iseljeničke književnosti«; »Vijenac odabranih«, Zagreb, 2013.). I prijevodi hrvatskih pjesnika na španjolski, također su izraz istinskoga književnog entuzijazma i nadahnute marljivosti (»Dulce libertad«, antologija, Madrid-Salamanca, 2012.). Književni ogled o spomenutoj knjizi Dvanaest apostola objavljen je u knjizi Vijenac odabranih, Zagreb, 2013. A u prevedenoj knjizi Oscara Barrientosa Bradasica Vjetar je zemlja koje više nema (Zagreb, 2013.) prevoditeljica Željka Lovrenčić istakla se studioznim i iscrpnim predgovorom.

Posebna privrženost književnosti, bogatstvo književnih odabira i specifična akribija koja zahtijeva savjesnost i temeljitost u radu, osmišljena je u novoj knjizi književnih ogleda sa simboličnim naslovom Književnosti predana (Split, 2018.). Sama autorica ističe kako su u toj knjizi prikupljeni tekstovi nastali od 2014. do 2017., koji promiču autoričinu tematsku zaokupljenost (kroatologija, kroatistika, hispanistika).

Na 253 stranice spomenute knjige, podijeljene u dva dijela ‒ književne recenzije i eseji ‒ nalazi se bogat izbor znakovitih književnih imena i knjiga. Tako je iz »Zadarske smotre«, 2015., preuzet veoma zanimljiv i pomnjivo osmišljen život i rad akademskoga kipara Rudolfa Matutinovića, u bogatoj »Monografiji« koju je pripremila Marina Baričević. Zapaženi Proslov počinje riječima: »Ovo je monografija o djelu koje nije koketiralo s javnošću«. Željka Lovrenčić vrlo je korektno i savjesno naglasila sve bitne značajke spomenute »Monografije«.

Dalje: U prvom poglavlju koji je bogat sadržajem (Antologija 20. Galovićevih jeseni: 1994.-2013.; Tomislav Marijan Bilosnić: Mediteranski putopis; Anica Gjerek: Lirska svjetla; Vesna Kukavica: Umreženi identiteti; Ljerka Car Matutinović: Umjesto samoće; Tomislav Marijan Bilosnić: Vrt; Dunja Detoni-Dujmić: Bili smo istok i zapad; Drago Štambuk: Nedovršeno stvaranje svijeta; i dr.), valja izdvojiti njenu recenziju knjige kajkavskih pjesama Ernesta Fišera Macbeth na fajruntu.

Kad je riječ o poeziji, Željka Lovrenčić zna kreativno obuhvatiti pjesnikov vokabular, spajajući ga s misaonom strukturom stiha u poetskom kontinuitetu, kada se riječi združuju, spajaju. Tako će u izvrsnoj Fišerovoj pjesmi Morje zvun sebe, pronaći »silinu rječnika« i nadahnuto navesti stihove: »A morje berboče, ferfuri, joče, vudira, mrmla, zazavle, tuli, klopoče, pak majčko postane, znovič se zdigne, freudovski žgeče, kak libiduš v možđani...«

Poetsku težinu ima i Željkina konstatacija da je Ernest Fišer »pjesnički magičar istančana ukusa i jedinstvenoga pjesničkoga izričaja«, kojom potvrđuje svoj analitički senzibilitet. Tako će se stvaralački usuglasiti i s nekim »sitnim ludostima poezije«, kako bi rekao Gaston Bachelard, i akribijski se posvetiti zbirci Zvonimira Baloga Stoj ili pucam od zdravlja. U svome podnaslovu »Život treba beskrajno voljeti«, Željka Lovrenčić naglašava »pjesnikovu izrazitu energiju i neumorno igranje«. Tako se čini da ju je Balog inspirirao da odabire one njegove stihove koji nisu samo »šala i groteska«, već i ozbiljan pristup značenju poetskog, kad »pravi pjesnik govori dva jezika« (Bachelard), jezik značenja i poetiku intimnih egzaltacija: (...) »hrvatski jezik je napokon / izašao iz anonime/ sad bez straha može lupati svoje ime// njime slobodno lupaju i/ mutavi mute i oni kojima je/suđeno da šute« (Hrvatski jezik).

Listajući pažljivo knjigu Željke Lovrenčić Književnosti predana nailazimo i na zanimljive informacije u tekstu »Hrvatsko književno bogatstvo u Gradišću«, u kojem se ističe predan rad književnog istraživača, književnika Đure Vidmarovića, u knjizi Jurica Černar ‒ hrvatski pjesnik iz Gradišća (Split, 2015.). Značaj imaginativne memorije usuglašuje se s edukativnim vrijednostima u ogledu »Čudnovati svijet dječaka s Trešnjevke« (Dubravko Jelačić Bužimski: Sportski život Letećeg Martina, Zagreb, 2016.). I ovdje se autoričino umijeće čitanja združuje s umijećem pisanja.

U drugom poglavlju (»Eseji«) nailazimo na stvaralačku povezanost naše vrijedne prevoditeljice s hispanističkim suzvučjima, njene osvrte na osobnosti i događaje u nekom drugom vremenu, koji se nostalgično i oduhovljeno osvjetljuju u sadašnjosti, što spaja dinamizam porijekla i stvaralačke impulse. Riječ je o njenim esejima »Raimundo Kupareo i Čile«, »Nasilje, samoća i ljubav u djelima Gabriela Garcije Marqueza«, »A.B. Šimić u hispanskom kontekstu«.

Posebnu pozornost u knjizi Književnosti predana autorice Željke Lovrenčić zaslužuje vrstan i emotivno nadahnut tekst »Viktor Vida ‒ pjesnik, prozaik, prognanik«. A što se tiče prevodilačkog stvaralaštva (»Hrvatska knjiga u inozemstvu«), valja istaknuti njene instruktivne eseje »Prijevodi proznih djela Mire Gavrana na strane jezike i njihova recepcija« i »Vesna Parun u prijevodima na strane jezike«.

I za kraj, zapaženi tekst: »Tomislav Marijan Bilosnić – međunarodni uspjesi«, akribijski je autoričin prilog poznavanju i prepoznavanju hrvatske književnosti u svijetu. Neke vrste harmonija stvari i bića. Da bi pjesnikova fantazija omogućila ravnovjesje u prihvaćenom sistemu književnih vrijednosti, a da globalna sadašnjost dosegne imanentne, bitne dimenzije po kojima bi hrvatska nkjiževnost mogla funkcionirati da ne ostane na marginama. Kako bi konačno postala apsolutnom vrijednošću, a da ne bude sporadično i rijetko »ukazanje«, jer knjiga (da ponovno citiram Bachelarda) je ljudski čin.

Zato bi knjigu Željke Lovrenčić Književnosti predana svakako trebalo preporučiti za pozorno čitatnje. I to najprije kao zanimljivu književno-informativnu cjelinu, a onda i kao usuglašeni odabir predstavljenih tekstova, koji pružaju užitak u čitanju.