Uspješno osorsko glazbeno ljeto

Ideja o osnivanju glazbenog festivala u drevnom gradiću Osoru na prevlaci otoka Cresa i Malog Lošinja, koju je još 1976. promovirao ugledni televizijski redatelj Daniel Marušić (1931.-2009.) ostvaruje se već pune 42 godine. Osorske glazbene večeri (OGV) održane su od 16. srpnja do 19. kolovoza 2017. Na 17 koncerata nastupili su vrsni hrvatski i inozemni solisti i ansambli, vjerno nastavljujući tradiciju uključivanja djela hrvatskih skladatelja u svoje programe. Svečano otvaranje 42. OGV, koje je u izravnom prijenosu HVT-a moglo pratiti gledateljstvo diljem Hrvatske, imalo je na rasporedu ostvarenja dvojice skladatelja koji su bili u središtu pozornosti ovogodišnjeg festivala, dakle Ivana Brkanovića (1906.-1987.) u povodu 30. obljetnice smrti i njegova sina Željka (1937.) uz 80. rođendan, a nastavljena je i tradicija praizvođenja novih djela hrvatskih skladatelja.

Otkako OGV imaju status nacionalnog festivala a financijski festival podupire Ministarstvo kulture RH, uz ostala sakupljena sredstva drugih institucija i sponzora, isto ministarstvo dodjeljuje i financijsku podršku skladateljima za pisanje novih partitura koje zaživljuju na koncertima u osorskoj Crkvi Uznesenja Blaženje Djevice Marije. Ove je godine svečano otvorenje OGV proteklo u nešto skromnijim okvirima i pozivu organizatora odazvala se gradonačelnica Malog Lošinja Ana Kučić, a Ministarstvo kulture je zastupao državni tajnik Krešimir Partl, koji je nakon protokolarnih pozdravnih govora festival proglasio otvorenim.

Čast prvog nastupa pripala je Zagrebačkom kvartetu i Papandopulo kvartetu, te solistima, basu Anti Jerkunici i orguljašu Mariu Penzaru. Odluku o nastupu uglednih hrvatskih komornih sastava, četvorici gudača i četvorici saksofonista, donio je prošle godine imenovani novi umjetnički ravnatelj OGV-a Branko Mihanović. Koncentracija na komorne sastave bila je vjerojatno potaknuta idejom da se u skladu s orijentacijom festivala i posvetom skladateljima omogući ponovna izvedba, sad nakon punih 40 godina, Kantate za glas, gudački kvartet i orgulje Creski kopači Ivana Brkanovića, skladbe praizvedene na 2. OGV (17. srpnja 1977. godine) i tada naručene od strane utemeljitelja festivala Daniela Marušića.

Vrsnost muziciranja Zagrebačkog kvarteta, koji se u današnjem sastavu s violinistima Marinom Marasom i Hrvojem Philipsom, violistom Davorom Philipsom i violončelistom Martinom Jordanom priprema za obilježavanje 100. obljetnice postojanja ovoga najstarijeg hrvatskog komornog sastava koja će biti 2019. godine, uz ozbiljnost i tehničku sigurnost basa Ante Jerkunice pogodovala je doista dojmljivom ponovnom susretu s ovim djelom Ivana Brkanovića, kantatom nastalom na stihove Vladimira Nazora. U njoj su obrisi creskoga krajolika i tragični likovi creskih kopača ocrtani u dvodjelnoj dispoziciji koja suprotstavlja dijalog orgulja i gudačkog kvarteta s nastupom vokalnog solista koji glazbenim ugođajem i riječima naglašava ukupnu tragičnost skladbe. Tako je, nakon interpretacije Gudačkog kvarteta u c-molu br. 8 op. 110 Dmitrija Šostakoviča, čija je dramatičnost nadasve dojmljiva i vrlo aktualna jer simbolično obuhvaća doživljaj tragike Šostakovičeva doba, što je on glazbom itekako proživljeno znao evocirati s dramatičnim pojavama koje poput Damaklova mača i danas prijete čovječanstvu. Nastup Papandopulo kvarteta u nastavku ovog koncerta (četvorice virtuoznih saksofonista, Nikole Fabijanića, sopran saksofon, Gordana Tudora, alt saksofon, Gorana Jurkovića, tenor saksofon i Tomislava Žužaka, bariton saksofon) s praizvedbom Quarteta 3 Željka Brkanovića, skladbom koja donosi uravnoteženost i svježinu nadahnuća u korištenju odabranih instrumenata, kao i izvedba 10 variations gondolantes sur le Carnaval de Venise, francuskog suvremednika Jacquesa Petita (1946.) ‒ unio je više optimizma i šarolikosti te u razigranoj atmosferi zaključio koncert. Dodatak, Patchwork Philippa Geissa, potvrdio je uspješnost Papandopulo kvarteta i prvi je koncert završen ugođajima šarmantne duhovitosti.

Glazbenici na visokoj izvođačkoj razini

Gostovanje zagrebačkog Cantus Ansambla specijaliziranog za izvođenje novije glazbe razgalilo je slušateljstvo na prvom koncertu 18. srpnja, s dirigentom Berislavom Šipušem, izuzetno žovijalnom i u zvučnom pogledu duhovitom skladbom Dolce furioso Dubravka Detonija u povodu njegova 80. rođendana. A praizvedbom festivalske narudžbe, djela s podosta misterioznim naslovom In His House at R’lyeh Dead Chulhu Waits Dreaming Ivana Končića (1988.), publika je bila vidno oduševljena i ovacijama ispratila nazočnog mladog autora. Naime, inspiriran pričom The Call of Cthulhu američkog pisca horor fikcije bizarne biografije Howarda Philipsa Lowecrafta, koji je živio samo 46 godina a slavu stekao tek posthumno, Končić na još prazan podij šalje trombonista koji sjeda u zadnji red i zaspi... Dolaskom drugih glazbenika započinje skladba čije su odlike velika maštovitost i znalaštvo u korištenju svih glazbenih parametara, od tonske građe, bujnosti ritmova, bogatstva harmonija, razvijenosti melodijskoga tijeka do harmoničnih suodnosa glazbenih struktura i suvislog oblikovanja u kojemu se sve čini na pravome, jedino mogućemu mjestu. Izvedba pak Četvrte simfonije Gustava Mahlera, u obradbi Klausa Simona, bila je nedvojbeni ustupak slušateljstvu kako bi se umilnim kasnoromantičnim zvucima oplemenilo ljetnu večer.

Drugi je nastup Cantus Ansambla (20. srpnja) pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera bio prvi vrhunac festivala već na njegovu početku. Naime, svojevrsni programski iskorak i postavljanje komorne opere u crkveni ambijent mogao je pobuditi dvojbe, ali pokazao se kao odličan repertoarni potez. Redatelj Ivan Leo Lemo u suradnji s kostimografkinjom Mirjanom Zagorec i scenografkinjom Vesnom Režić postavio je jednočinku Williama Waltona The Bear (Medvjed), komornu operu koja je interpretima, osobito impresivnoj mezzosopranistici Dubravki Šeparović Mušović i baritonu Nicholasu Morrisu, dala mogućnost za izniman pjevački i glumački pothvat. Sadržaj u kojemu se kroz razne peripetije od sukoba udovice sa zajmodavcem razvija ljubavni odnos, a svemu svjedoči pomalo komični sluga Luka, u duhovitom tumačenju basa Siniše Štorka, do zadnjeg trenutka drži pažnju publike upravo zahvaljujući odličnom duetu, a posebno zahvaljujući uživljenosti kojom hrvatska nacionalna prvakinja u Operi HNK u Zagrebu Dubravka Šeparović Mušović otkriva sve transformacije lika Jelene Ivanovne Popove, ucviljene udove na kraju osvojene u ljubavnom zagrljaju.

Nastup slovenskog Puhačkog kvinteta Slowind, čiji su članovi Aleš Kacjan, flauta, Matej Šarc, oboa, Jurij Jenko, klarinet, Paolo Calligaris, fagot i Metod Tomac, rog obuhvatio je bogati program u kojemu se osobito istakla interpretacija skladbe Obrisi in sence mlade slovenske skladateljice Nine Šenk. Međutim, senzacija je bio projekt koji je pomogao Austrijski kulturni forum i koji je ispred osorske Katedrale okupio više stotina slušatelja privučenih naslovom MoZuluArt: Zulu music meets Mozart. Nastupila su trojica nasmijanih Afrikanaca čija su imena Ramadu, vokal i udaraljke, Vusa Mkhaya Ndlovu, vokal i Blessings Nqo Nkomo, vokal i s njima petorica glazbenika s europskim licima ‒ članovi Gudačkog kvarteta Ambassade i austrijski pijanist Roland Guggenbichler. Bila je to velika zabava, a publika je čak i zapjevala i zaplesala potaknuta angažiranim pozivima razdraganih vokalista.

Nadalje, od inozemnih su glazbenika gostovali odlični pjevači okupljeni u londonskom sastavu Voces 8, oktet zbilja savršenih glasova koji izvode a cappella program od renesanse do suvremenosti, a uključili su i dva madrigala Julija Skjavetića. Publika je bila toliko oduševljena da im je dala najveći broj bodova i postavila na prvo mjesto kao najuspješniji koncert cijelog festivala (prema novouvedenom principu anketiranja slušatelja nakon svake izvedbe). Uspjeh je ubilježio i sastav Synergia 6 u kojemu su okupljeni uglavnom srpski glazbenici od kojih se osobito kao »zvijezda« ističe Nemanja Radulović, virtuoz na violini i na violi koji živi u Parizu. Hrvatski skladatelj Dubravko Palanović svakako može biti zadovoljan praizvedbom svoje Sonate za violinu i klavir, budući da je Ksenija Milošević, članica Beogradske filharmonije, s pijanistom Dejanom Sinadinovićem partituru vrlo potanko proučila i to klasično koncipirano trostavačno komorno ostvarenje izvela nadasve angažirano i tehnički sigurno.

Mini-festival Monike Leskovar

Posebnost OGV-a je već nekoliko sezona i »mini-festival« koji osmišljava ugledna hrvatska violončelistica Monika Leskovar i kojoj je omogućeno da pozove svoje svjetske prijatelje. U okviru ovogodišnjih 42. OGV na tom su Monikinom mini-festivalu s njom nastupili gitarist Petrit Çeku na koncertu održanom 1. kolovoza te violinisti Mirijam Contzen i Giovanni Guzzo, violisti Aleksandar Milošev i Marko Gjenero, violončelist Pierre Doumenge i pijanist Giuseppe Andaloro (na koncertima održanima 3. i 6. kolovoza). Neposredno pred prvi koncert dua Leskovar-Çeku grad Osor i okolica ostali su bez električne struje i organizatori festivali bili su prisiljeni opskrbiti koncertni podij ispred oltara brojnim svijećama kako bi događaj bio održan i stotine slušatelja pristiglih sa svih strana obaju otoka Cresa i Malog Lošinja bili u mogućnosti čuti glazbenike koji osobito u Hrvatskoj uživaju veliki ugled i popularnost.

Petrit Çeku i Monika Leskovar došli su u Osor nakon vrlo uspješnog nastupa na dubrovačkim Ljetnim igrama i već ovjenčani zajedničkom slavom izveli u romantičnoj atmosferi odabrani program koji je moguće definirati kao »reviju uspješnica«. Započevši večer Sonatom za violinu i continuo u d-molu, op. 5, br. 12 Arcangela Corellija, poznatom pod nazivom La follia, nastavili su program uglavnom obradbama djela pisanih za druge sastave, osim Canzone hrvatskog skladatelja Srđana Dedića (1965.), budući da za duo violončela i gitare zapravo ne postoji osobito veliki repertoar. Tako su izveli Sonatu u a-molu, Arpeggione, D 821 Franza Schuberta i Intermezzo iz opere Goyescas Enriquea Granados i još dvije vrlo duhovite adaptacije violončelista Valtera Dešpalja, u čijem je razredu prije odlaska u Njemačku na poziv profesora Davida Geringasa studij započela Monika Leskovar. Na programu su bile i Siete canciones populares espaňolas Manuela de Falle u obradbi gitarista i profesora gitare na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji Darka Petrinjaka.

I druga dva koncerta Monike Leskovar i prijatelja okupila su brojnu publiku i završavala iskazanim oduševljenjem publike. Predstavljena je praizvedba skladbe Alchemist (Alkemičar) za violončelo i elektroniku Tibora Szirovicze (1981.), a praizvedeno je i novo djelo Ivana Josipa Skendera (1981.) Introduzione, tema i variazioni (e un piccolo intermezzo), skladano za sedam instrumenata. Stoga je Skender uključio sve glazbenike koje je okupila Monika Leskovar i time ostvario svojevrsni hommage upravo takvom sastavu s dvije violine, dvije viole, dva violončela i s klavirom. Uopće, sve su izvedbe Monikinih gostiju bile na visokoj profesionalnoj razini pa su te tri glazbene večeri svakako dodatna vrijednost cjelini festivala.

Raznolikost repertoara

Odličan Gudački kvartet Aviv iz Izraela, čiji je dolazak u Osor financijski pomoglo Veleposlanstvo Države Izrael u Hrvatskoj pa je tako veleposlanica Zina Kalay Kleitman i osobno došla na njihov osorski nastup, prihvatio je ponudu organizatora da izvede i Prvi gudački kvartet Ivana Brkanovića, što je za iskustvo glazbe našeg autora bila dodatna potvrda izvrsnosti jer je i izvedba bila izuzetna. Visoku razinu tehničke spreme i preciznu uigranosti pokazali su izraelski glazbenici koji djeluju u Švicarskorj i u izvedbama gudačkih kvarteta Josepha Haydna i Franza Schuberta, čiji je kvartet poznat pod nazivom Smrt i djevojka u svojoj opsežnosti oduševio punoćom profinjenoga muziciranja.

U izboru hrvatskih predstavnika bio je još i odlični mladi pijanist Lovre Marušić, čije ćemo interpretacije pamtiti po visokoj dozi ozbiljnosti i muzikalnosti, posebno vrsno pripremljenu izvedbu Četiriju preludija Željka Brkanovića. A mladi glazbenici okupljeni u ansamblu koji se naziva Acoustic project, a koji u gudačkoj formaciji očiti ulaze u konkurenciju sa Zagrebačkim solistima, pokazali su čvrstu namjeru za uključivanje na međunarodnu scenu. U tom je naumu osobito perspektivan klarinetist Abdul-Aziz Hussein, arapskog imena iza kojega se krije mladi glazbenik rođen u Hrvatskoj od majke Zagorke i oca Sirijca i školovan na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a koji je virtuozno odsvirao solističku dionicu u Kvintetu za klarinet i gudače u B-duru, op. 34 Carla Marie von Webera.

Con variazioni za gudače Željka Brkanovića bila je još jedna od faseta u skladateljskom opusu našeg uglednika, koji je kao profesor kompozicije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji obrazovao i sve skladatelje čije su se praizvedbe čule ovoga ljeta u Osoru. A da je kod Brkanovića sina riječ o doista zanimljivom skladateljskom opusu u hrvatskoj suvremenoj glazbi, dokazali su i članovi Riječkoga klavirskog trija (Krunoslav Marić, violina, Vid Veljak, violončelo i Filip Fak, klavir) izvedbom njegova Klavirskog trija. Uz Riječane je nastupila i sopransitica Klasja Modrušan, pjevajući Sedam romanci na stihove Aleksandra Bloka, opus 27 iz ostavštine Dmitrija Šostakoviča, glazbu takve dramatičnosti i tragične atmosfere da je njezino uključivanje u program namijenjen ljetnim turistima ipak bilo zapravo pomalo preuzetno. Ali, publika koja je sve koncerte pratila s velikim zanimanjem i uvijek zdušno pljeskala, nije štedila dlanove niti u susretu s preozbiljnim Šostakovičem. Sve u svemu, još jedno uspješno osorsko glazbeno ljeto!