Nove spoznaje o Novom testamentu iz 1562/63. godine

Pažljivo čitanje izdanja hrvatskih protestanata nudi mogućnost utemeljenih zaključaka o njihovim jezikoslovnim koncepcijama, tim više što su oni prvi u predgovorima svojih knjiga i izrijekom o tim koncepcijama pisali, a ostavili su i drukčije tragove o svojim razmišljanjima kako oblikovati jezik knjige. Tako se jasno vidi da su u kratkom vremenu od pojave glagoljičnoga do pojave ćiriličnoga izdanja Novoga testamenta promijenili neke stavove, vjerojatno pod utjecajem kritika glagoljičnoga izdanja za koje su mnogi držali da se u jezičnom pogledu prejako udaljilo od jezika hrvatskoglagoljskih svetopisamskih tekstova.

Godine 1916. u 212. i 214. knjizi Rada JAZU objavio je Franjo Fancev svoju magistralnu radnju Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16. vijeka. Prilog historičkoj gramatici jezika hrvatskoga ili srpskoga. Ta opsežna (190 stranica!) rasprava postala je s pravom nezaobilaznim izvorom spoznaja o protestantskim jezičnim koncepcijama i o njihovim konkretnim postupcima u oblikovanju jezika hrvatskih izdanja iz Uracha. Značajnu pažnju udijelio je i usporedbi grafije i jezika između glagoljičnih i ćiriličnih izdanja.

Gotovo stoljeće nakon njegova rada učinjeni su neki rijetki pomaci u razumijevanju spomenutih pitanja. Da bismo učinili nove korake, potrebno je uključiti nova jezikoslovna teorijska dostignuća (posebno ona koja se odnose na oblikovanje književnih jezika i njihovih stilova) i pristupiti pažljivom istraživanju svakoga pojedinoga izdanja te njihovoj međusobnoj usporedbi. U ovom se radu pokušavaju pokazati neke grafijske i jezične razlike između glagoljičnoga (1562/3.) i ćiriličnoga (1563.) izdanja Novoga testamenta i objasniti čime su one uzrokovane. Posao nam je olakšan pretiscima koje je izdao Teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik« iz Zagreba (pretisak glagoljičnoga izdanja izašao je 2007.(1), a pretisak ćiriličnoga izdanja 2008.(2) i rezultati istraživanja u okviru znanstvenoga projekta »Jezik izdanja hrvatske protestantske tiskare u kontekstu književnojezičnih smjeranja XVI. stoljeća« koji vodi profesor Mateo Žagar, a podupire Hrvatska zaklada za znanost. Oni nude mogućnost da na više načina provjerimo kakve su promjene načinjene u ćiriličnom u odnosu na glagoljični Novi testament i s kojom namjerom.

* * *

Fancev je u spomenutoj svojoj radnji napisao i ovo: Razlike, koje nalazimo među glagolskim i ćirilskim izdańem novoga testamenta, nijesu ni najmańe slučajne, već ćemo redovno u promjenama, koje su učińene u ćirilskom izdańu, naći naslańańe na starije crkvene prijevode, a tako naslańańe ‒ bit će nam razumļivo samo onda, ako dopustimo, da su prevodioci i korektori za uređeńe ćirilskog izdańa dobili takav izvor, koji prije nijesu imali...(3)

Lako ćemo se složiti s Fancevom da razlike nisu nimalo slučajne, ali da su posljedica toga što su se u ćiriličnom izdanju prevoditelji naslanjali na starije crkvene prijevode već je ponešto neprecizna jer i u glagoljičnom su se izdanju naslanjali na starije crkvene prijevode, tj. na glagoljičnu liturgijsku tradiciju.

Pripravnost da mijenjaju pokazali su i prije no što se pojavilo ćirilično izdanje Novoga testamenta što pokazuje korekturni arak koji su slali svim kupcima glagoljičnoga izdanja.(4) Već sam prije pokušao napraviti neke usporedbe između dvaju predgovora (glagoljičnom i ćiriličnom izdanju) koje su npr. pokazale 38 razlika u bilježenju jata: polovica od toga su slučajevi kada u glagoljičnom predgovoru imamo grafem jat, a u ćiriličnom samoglasnik i, jedna petina na slučajeve kada se u glagoljičnom predgovoru nalazi grafem jat, a u ćiriličnom refleks e. Ako uzmemo zajedno prvu i drugu promjenu, dolazimo do zaključka da u tri četvrtine slučajeva u glagoljičnom predgovoru imamo tradicionalno knjiško hrvarskostaroslavensko rješenje, a u ćiriličnom primicanje čakavskim govorima. (5) To je drukčije no što tvrdi Fancev, ali naši se rezultati odnose samo na predgovore, a Fancev je imao na umu puno veći korpus.

Pretpostavke i potvrde

Namjerno čitanje bez brojanja pokazuje npr. da su puni zamjenički oblici iz glagoljičnoga izdanja u ćiriličnom redovito zamijenjeni kontrahiranima (koji >ki, koja >ka i sl.) i tako to izgleda pregledali mi bilo koji dio korpusa. Nasumce birajući glasovne pojave odmah uočavamo da je skupina št iz glagoljičnoga izdanja u ćiriličnom zamijenjena skupinom čt (to znači da je svako što postalo čto i da su uvijek provedene promjene začto>zašto i pošto >počto), da se u ćiriličnom izdanju slogotvorno l nalazi uvijek na svojem mjestu (slogotvornost je označena ili jerom ili apostrofom iza l), a u glagoljičnom tekstu to je l redovito zamijenjeno samoglasnikom u: puk : plk, mučati: mlčati i sl.), da je svaka početna skupina sv – iz glagoljičnoga teksta u ćiriličnom vraćena u vs. (svi >vsi), da je svako prijedložno i prefiksalno u iz glagoljičnoga izdanja u ćiriličnom zamijenjeno s v (v, v6, va) itd.

Da bismo u taj svoj dojam bili sigurni proveli smo brojanje nekih pojava na deset stranica (401 – 411 glagoljičnoga izdanja i odgovarajuće ćiriličnoga). Kontrakcije zamjeničkih oblika u ćiriličnom su izdanju 12 puta zamijenile puni oblik iz glagoljičnoga, a suprotnih primjera nema. U 17 primjera u iz glagoljičnoga teksta zamijenjeno je u ćiriličnom slogotvornim l različito napisanim (s apostrofom, s jerom), a samo u jednom slučaju slogotvorno se l nalazi u glagoljičnom i u ćiriličnom izdanju (u kojemu mu je dodan apostrof). Prijedložno i prefiksalno u iz glagoljičnoga izdanja zamijenjeno je u 25 slučajeva s v6, v, u ćiriličnom, ali kod te je pojave nedosljednost nešto veća, naime u pet slučajeva u glagoljičnom se izdanju nalazi čakavsko va, a na tom mjestu u ćiriličnom nalazimo v(6). To je, međutim, ista tendencija povratka na knjiško rješenje.

Provedeno brojanje na manjem broju stranica posve potvrđuje dojam koji imate čitajući cijeli Novi testament u jednoj i drugoj inačici. Naravno, ostaje nam da tumačimo promjene koje su napravljene. Sve koje sam ovdje, za primjer, spomenuo, može se reći da potvrđuju da su priređivači Novoga testamenta ocijenili da u glagoljičnom tekstu ima previše udaljavanja od književnojezične norme koja je vladala u hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama i da je potrebno malo se »vratiti« njihovu jeziku. Od svih osobina koje sam spomenuo moglo bi se diskutirati jedino o sažimanju zamjenica jer je ona tipična za čakavsko narječje, ali nije rijetka u glagoljičnim liturgijskim tekstovima. Važnije je od toga pitanje kako je s drugim jezičnim razinama.

Jat

Dok čitate pažljivo tekst, uočavate da bilježenje jata nije ni u glagoljičnom ni u ćiriličnom tekstu dosljedno i da razlike između glagoljičnoga i ćiriličnoga teksta nisu tako jednosmjerne kao što je bio slučaj s razlikama koje smo prije spomenuli.

Jat u korijenskim morfemima

Prvo ćemo ponuditi popis korijenskih morfema pronađenih na korpusu od 140 prvih stranica i uz njih okupiti pripadajuće lekseme: prva riječ je iz glagoljičnoga, druga iz ćiriličnoga teksta, prva brojka uz navedene primjere označava stranicu, a druga redak u glagoljičnom izdanju:

bêg -: beži : bêži 118, rubna bilješka

bêl- : bile: bêle 68, 7; 138, 4/5

bdê- : bdiniĵa : bdênxja 130, 28

brêm -: brime : breme 50, 10

cêl – : cêlo : cilo 3, 5

cên – : cina : cêna 103, 27; cinu procinenu : cênu ucenjenoga 104, 6

človê – : človêkʹ : človik 1, 19; 2, 27; 3, 28; človekʹ : človik 2, 6; 2, 10; 3, 5; 3, 12; učlovečilʹ : učlovičilʹ 2, 18; človika : človêka 7, 7

dêl – : delom : dêlomʹ 17, 12; dila : dela 17, 13; dilih : dêlih 86, 20; dila : dêla 86, 24; dilo : dêlo 97, 97, 26

dêv – : devi : dêvi 22, 15/1; dive : dêve 16, 14

drêv – : drevo : drivo 57, 8; dreva : drêva 91, 4

grêh – : grêhe : grihe 2, 29; grehi : grihi 3, 15; pregrišenʹe: pregrešenʹje 10, 20;

grihi : grêhi 120, 5/6// grisi : grihi 41, 26

hotê – : hotêli : hoteli 7, 23

lên -: lini : lêni 95, 14

lêv -: levoi : livoi 78, 11; levu: lêvu 96, 3

mêh – : u mehe : u mihe 43, 6; v mêhi : v mihe 43, 7/8; mehi : mihi (N. mn.);

mehi : mihê (A. mn.) 117, 18/19

mêr – : miru : mêru 122, 14; merite : mêrite 122, 15; licimiri : licimêri 34, 21; licimiri : licemêri 65, 18; licimire : licemêre 36, 23

mês -: mêstê : mestu 1, 13; mista : mêsta 62, 4; misto : mêsto 105, 29 (2x), 130, 3;

misto : mesto 108, 28; mistih : mêstihx 115, 25

nê – : nêke : nike 4, 16; neke : nike 10, 7; neki : nêki 116, 5; nêkude : nekude 8, 6;

nê: ni 9, 9: 30, 3

nêm -: Nemškoga : Nimškoga 6, 7; nêmških : Nimških 8, 13; nêma (človika) : nima (človika) 44, 10/11

nêma -: nêmaju : nimaju 8, 19

nês(m) – : nesmo : nismo 7, 27

prêd – : pristola : prestola 95, 26; prid : prêdx 125, 13

rêč -: riči : reči 92, 10

sêê -: siĵe: sêĵe 54, 23; sijuĉi : sêjuĉi 120, 28/29; usijano : vsêjano 122, 29

sêd – : sede : side 54, 21; seda : sêde 65, 1; sedeti : sidêti 78, 11; posedite : posêdite 96, 5

sêk – : izsêĉi : izseĉi 8, 13; odseĉi : odsêĉi 141, 16/17

sêm – : sime : seme 122, 4/5

sên – : sino: seno 36, 1

slovên – : slovênskimʹ : slovinskimʹ 3, 10; Sloveni: Slovinci 7, 22

svêt1 – (lux): svitlu : svetlu (pridjev) 10, 10

svêt2 – (mundus) : svetê : svitu 3, 28

têh – : têšiti : tišiti 3, 23

têl – : tilo : telo 35, 9; 60, 12; tilo : têlo 35, 19; 107, 26 (2x); telo : tilo 99, 7; na postêli : na postele 134, 4; postilju : postêlju 116, 12; 116, 15; 116, 16

trêb – : potrêbu : potrebu 10, 15

trpê – : trpeti : tʹrpêti 69, 11

umê – : razumili : razumêli 131, 8

vêd – : vedeti : vêdeti 4, 11; pripovedaite : pripovidaite 46, 28

vêr – : vêra : vera 1, 18; 2, 6; vêre : vere 9, 16; vire : vere 66, 2; vira : vera 69, rub., vire : vêre 123, 19

vês – : obesi : obêsi 103, 25

vêt – : obêtom : obetom 3, 6

vêtr – : vitra : vetra 123, 12; vêtri : vetri 123, 21; vitarx : vêtarx 130, 27

vidê – : vidili : vidêli 137, 27

zdê – : u zdeli : u zdêli 60, 5; zdele : zdêle 88, 11

zvêzd – : zvizde : zvêzde 91, 23

ê

Usustavljeni brojčani odnosi u korijenskim morfemima izgledaju ovako:

Glagoljični tekst > Ćirilični tekst

ê > i 13

ê > e 11

i >ê 36

e> ê 17

i > e 14

e > i 19

Ako uzmemo zajedno promjene i >ê i e> ê, one čine gotovo polovicu (53 od 110) promjena i iz tih je brojaka jasno da je povratak knjiškim oblicima bio najsnažnija tendencija pri jezičnom uređivanju ćiriličnoga izdanja.

Suprotna tendencija vidi se u promjenama ê > i i ê > e: ona je više no dvostruko slabija od prve (24 od 110). Treći par (i > e, e >i) pokazuje nesigurnost u odlučivanju za ikavski ili ekavski refleks jata i ta nesigurnost može biti uvjetovana različitim razlozima (podrijetlom pisaca, predlošcima kojima su se služili i možda još čim).

Da je tendencija povratka rješenjima iz knjiga prevladavajuća, vidi se i po slučajevima u kojima se etimološko e iz glagoljičnoga teksta zamjenjuje jatom u ćiriličnom : od žetve : od žêtve 44, 23; mene : mêne 137, 18; tebe : têbe 125, 5; rekoše : rêkoše 130, 11 peharov : pêharov 132, 4 i sl.

Dodatni dokaz su oblici glagola biti: be : bê 44, 11; 51, 12; 51, 27; bi : bê 60, 10; 113, 7; bihu: bêhu 123, 12; 130, 20. Nema primjera u kojima bi jat bio zamijenjen ikavskim ili ekavskim refleksom.

Jat u gramatičkim morfemima

U gramatičkim morfemima razlika najčešće dolazi u dativu/lokativu jednine imenica i zamjenica: čini se da su prireditelji ćiriličnoga zdanja najviše bili skloni upotrijebiti gramatički morfem ‒ i na mjestima gdje se u glagoljičnom nalazio ili jat ili e: verê : veri 2, 21; sebê: sebi 1, 118; 3, 12; vojvodê : voivodi 5, 15; mane : meni 26, 20: mene : meni 27, 2; 94, 25; 96, 18; 101, 11 itd. Takvih je primjera na proučenim stranicama 13, a svaka druga promjena ima po primjer dva: vole : volê 1, 27; prilike : prilikê 15, 4; mnê : mxne 34, 4; v novi mêhi : v nove mihe 43, 7/8 itd.

U akuzativu množine imamo samo promjenu u jat na mjestima na kojima je u glagoljičnom tekstu bio gramatički morfem e, i samo u jednom slučaju promjenu i> ê: mehi : mihê117, 18/19; va uši negovi: va uši negovê 134, 10 i sl. Jata nikada nije bilo u akuzativu množine pa se u ovim slučajevima može držati konstruiranim knjiškim oblikom. Slično je i s dvojinskim (N /A) oblicima, samo što je jat u njima u starije doba dolazio: dvi ribi vazamši: dvi ribê vazamši 61, 1; dvi ribi : dvê ribê 130, 15: noge : nogê 141, 18; ruke : rukê 141, 14; 125, 15 i sl.

Primjera iz drugih vrsta riječi je premalo: vide : vidi (aor) 28, 9: vide : vidê 113, 7; sideh : sidêh 101, 16; kade : kadi 95, 10/11.

Priređivači ćiriličnoga teksta dosljedno su mijenjali glagol ĵisti u jasti: ĵisti : ĵasti 50, 17; ĵiduĉi : jaduĉi 49, 9; ĵiše : ĵaše 61, 3; 65, 3; ĵili: jali 61, 6; 65, 5.

Spomenimo i to da je nekoliko primjera kad je do promjene došlo, ali se ona tiče grafijske razine, npr. bole >bolê 9, 7 ili negovu : nêgovu 16, 8, tj. različitoga bilježenja palatalnosti.

Zaključno

Promjene jata koje su načinjene u ćiriličnom izdanju protestantskoga Novoga testamenta u odnosu na godinu dana starije glagoljično nisu tako dosljedne kao neke druge na glasovnoj razini, ali je i u njima prevladavajuća tendencija dovesti tekst što je više moguće u sklad s jezikom pripadajuće (hrvatskoglagoljske) tradicije. Potvrđuje se da je u krugu onih koji su djela stvarali prevladavalo uvjerenje da se glagoljični tekst malo previše udaljio od knjiške tradicije i da je ćirilični potrebno uskladiti s njom. Naravno, načelni stavovi su jedno, a ostvarenja drugo pa otud nedosljednosti koje mogu biti posljedica i nepažnje i nesigurnosti.

Literatura:

1. Brozović, Dalibor : O hrvatskom književnoj jeziku šesnaestoga stoljeća, Zbornik Zagrebačke slavističke škole, knj. 1, ur. Franjo Grčević i Mladen Kuzmanović, Zagreb 1973.
2. Bučar, Franjo: Povijest hrvatske protestantske književnosti za reformacije, Zagreb, 1910.
3. Damjanović, Stjepan: Kakav je jezik za knjige prikladan?, Sprache und der frűhmittelalterichen Slaven: Festschrift fűr Radoslav Katičić zum 80. Geburstag, herausg. E. Stadnik – Holzer und G. Holzer, Frankfurt 2010.
4. Damjanović, Stjepan: Slova ostavlena i pogrišena, Knjige poštujući, knjigama poštovan, ur. Davor Dukić i M. Žagar, Zagreb, 2010.
5. Fancev, Franjo: Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16. vijeka I-II, Rad JAZU, knj. 212 i 214, Zagreb, 1916.
6. Jembrih, Alojz: Od uspjeha do izjave ʹviel falschʹ o uraškom glagoljskom Novom zavjetu (1562/63), Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 1 – 2, Zagreb, 2006.
7. Jembrih, Alojz: Pogovor uz pretisak glagoljičkoga Novoga testamenta (1562/63), Teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«, Zagreb, 2007.

_________________
(1) Novi testament, Pretisak glagoljičnoga izdanja iz 1562./1563., Zagreb: Teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. 2007., priredio Alojz Jembrih.

(2) Novi testament, Pretisak ćiriličnoga izdanja iz 1563., Zagreb: Teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. 2008., priredio Alojz Jembrih.

(3) Franjo Fancev, Jezik hrvatskih protestantskih pisaca XVI. vijeka.. Rad JAZU 212, Zagreb 1916., str. 147– 225., navod sa 158. str.

(4) Stjepan Damjanović, Slova ostavlena i pogrišena, u knjizi Novi filološki prinosi, Matica hrvatska, Zagreb, 2014., str. 112 –129.

(5) Stjepan Damjanović, Kakav je jezik za knjige prikladan, u knjizi Novi filološki prinosi, Matica hrvatska, Zagreb, 2014., str. 130 –139.