Nešto mi se danas ne psuje

IZRANJANJE

Zid se sori. Presuši zdenac.
Zipka. Komin. Pepeo. Drača.
Hodam pognut kao plamenac;
Moje usne na rubu plača.
Što to krvari ispod bora?
To mrtvi moje srce grizu;
Jabuke, smokve, zlatni orah;
Usne su moje plaču blizu.
Dok metafora, krvi žedna,
Očnjakom kolje pjesmi grlo,
Iz pjesme strši tuga ledna,
Usne su blizu plača, vrlo.
Uz bolni napor, više puta,
Grlo se stisne. Bol proguta.

SUROGAT ČISTOĆI ŽRTVE

Bijah ludi fanatik vjere,
U Božjeg Sina vjerovo sam.
Bijah u vatri, a bez mjere.
Bijah, al nisam znao tko sam.
I hulio sam da me čuju,
Da skončam u svom svetom bolu;
Zazivah da me kamenuju
Po njinom svetom protokolu.
I mirno stajah i ne klekoh,
Jer htjedoh biti žrtva čina;
Mjesto Stjepana ja ću, rekoh,
Biti prvi do Božjeg Sina.
U tom trenutku (evo, sram me),
Gomila samo pljunu na me.

U EPSKOM DESETERCU

Što ću jadan, ostavi me draga?
Biram štreku ‒ bacam se u rijeku.
Drugi nosi dragu preko praga
I baca je na postelju meku.
Vozim gradom, a neko mi trubi;
Na gasu sam, al’ stojim u leru;
Moju dragu sada drugi ljubi;
Ja se odoh vješat na banderu.
Iz futrole mali pištolj vadim,
Pucao bih, ali nisam smion.
Dok on s mojom dragom svašta radi,
Ja se odoh bacit pod avion.
Draga kaže, umjesto galame,
Gurni ovog... Pa zalegni na me.

PAUČICA

Imala sam prste paučice. Arahna mi je ime.
Bila sam princeza Lidije, najbolja tkalja na svijetu.
Arahna mi je ime.
Do nogu mi sjedi pogrbljena starica. Ona me obožava.
Ona ljubi zglobove mojih dugih tankih prstiju.
Odvratno je ružna. Ona je prelijepa božica
Atena.
Prerušena i ljubomorna.
Ja sam Arahna. Atena me mrzi. Jer sam ljepša od nje.
Jer sam vještija tkalja. Ona upire svoj božanski prst u me
i proklinje me: budi pauk i pleti mreže!
Sada sam pauk. Preciznije: paučica.
Ukleta paučica s osam beskrajno dugih prstiju
I srebrnom kapljom rose u mreži
Sa osam
Zlatnih
Niti.
Arahna mi je ime.
Cijeli život sam sanjala
Da budem paučica.
Atena je mudra i partenogena. Kako da nije znala?
Kako nije znala da sam to željela
Čitav život?
Sjedim na pletivu. Muha pije rosu.
Mreža se trese. Ja sam Arahna.

ON JE OČAJAN

njega je ostavila draga
otišla je s drugim i sad drugog ljubi
a njemu je sve dane ispunila tugom
on plače gorko i neutješno
i kiše jesenje plaču s njim
on lomi čaše ruke mu krvave
on snima CD i arlauče kao ranjena zvijer
za to vrijeme ona se kikoće sretna u naručju drugog
i s njim radi manje-više
hopa-cupa u krevetu
ja
kao apsolutno nezainteresirana strana u sporu
tu sam u debeloj dilemi: kukati s nesretnikom
ili se radovati sretnicima
koji baš nešto i neće da snime ploču
kojom bih ja tako rado čestitao susjedima novo useljenje

NEŠTO MI SE DANAS NE PSUJE

nešto mi se danas ne psuje
ne pije
nešto mi se danas
ne pičkara
ne svađa
ne tuče mi se slabijeg
ne želim ubiti susjeda
prebiti dijete obiti kiosk zgaziti pješaka
popišati se ispod bana opljačkati staricu
danas mi se nešto ne da
biti prljav
overdoziran
ne da mi se biti odvratan
furati se na bukowskog i čegeca
izigravati neprilagođenog juru stublića
danas mi se hoće biti
samo fini
i nježni sae
koji stoji pred tvojim vratima
okupan namirisan začešljan
s rukom iza leđa u kojoj je golem buket ruža za tebe
sae koji još uvijek stoji pred vratima
i čeka da mu otvoriš
pa dobro je l’ misliš?

PRIZNAJEM

priznajem
da bi neke moje pjesme
koje su na rubu dobrog ukusa
glede opisa prostih tehnika ljubavi
bilo najbolje urezati ekserom u tarabu
u kakvom šokačkom sokaku u svetoblažju ili trnavi
tu bi se ispod njih ubrzo skupila
gomila pećinskih porno crteža
lajkova i smajlića
također na rubu dobrog ukusa