Kajkavski pjesnički bestijarij Božice Pažur

Kad sam Božicu Pažur, umjetnicu, cijenjenu i požrtvovnu organizatoricu, inicijatoricu svega što se događa u vezi s kajkavštinom, znajući da svoju cjeloživotnu preokupaciju kajkavštinom finalizira u obliku doktorata, pitala o temi i konkretnom području zanimanja, definirala ju je sintagmom – životinjice u kajkavskoj poeziji. Određene predrasude i konvencionalnosti u vezi s »velikim poslovima«, kakvim se oduvijek smatra doktorat, rezultirale su svojevrsnom zbunjenošću, no očigledno je da se postmoderna obrela i u ovako dobro organiziranim, ali i tradicijom petrificiranim područjima.

Dakle, Božica Pažur u svom istraživanju s naslovom Kulturnoanimalistički aspekti suvremenoga kajkavskoga pjesništva: Semantičko-semiotičke korelacije (Kajkavsko spravišče, Zagreb 2015.) doista se bavi životinjama, životinjstvom ‒ uglavnom sa stilističkog aspekta iskaza prateći genezu i stilsko generiranje ishoda čitljivih na razini idejnosti diskursa. Početne simpatičke asocijacije na Marinkovićevog Maestra (Ranko Marinković, Kiklop), znalca pasa u ruskih realista, dobar su motivator čitanja i otvaranja horizonta očekivanja. Istini za volju, izlaženje životinje »iz zoologije u kulturu« činjenica je poetičkog prostora od pamtivijeka, no do dostojanstva biti temom znanstvenog interesa, i to ‒ ne samo kao činjenica jezika nego poetike načelno, životinja se dovinula tek ovim radom. Istančana jezična stilizacija izraza do razine umjetničkog, ali i minuciozno, precizno korištenje termina, smisao za logičnu i argumentiranu klasifikaciju, rad legitimiraju kao i estetski i znansteno zanimljivu činjenicu.

U tematsko-metodički dosljednom znanstvenom procedeu, koji polazi od pretpostavki i eksplikacije stanja trenutka u vezi s postavljenim pitanjima (zoonimija kao leksička i poetska tema, pozicioniranje i definiranje konteksta – s obzirom na dominirajuću poetiku i poziciju kajkavskog područja u sustavu nacionalne književnosti te preispitivanjem instrumentarija – Pregled nepredrasudne jezične terminologije i stavova – pretežito s obzirom na kajkavsku književnost/pjesničku postmodernu), nastavlja se tekstualnom analizom (Kulturnoanimalistički aspekti suvremenoga kajkavskoga pjesništva), a zaokružuje usustavljenim kvantifikacijskim sintezama (Zoomorfna čestotnost u suvremenom kajkavskom pjesništvu – tablični prikazi te Zaključak) ‒ tema životinjstva elaborirana je vrlo slojevito, raznoaspekatski.

Božica Pažur ciljem si je postavila usustavljenje kulturnog aspekta životinjstva kao književne činjenice te propitivanje estetske relevantnosti suvremenog (uglavnom postmodernog) kajkavskog pjesništva. Njenim istraživanjem su spojene dvije nevidljivosti naše zbilje i kreativnoga prostora ‒ životinje kao »prešućeni dio povijesti čovječanstva« i kajkavština kao marginaliziran jezik. Spektar i slojevitost semantizacije zoonima u ovom modernom pristupu diskurzivnosti zaista znače ispunjavanje praznina referentnog prostora. Pri tome su za autoricu najinspirativniji pjesnici, s obzirom na interes za semiotičke i interliterarne prakse, predstavnici pojmovnog – razlogovskog/postrazlogovskog/postmodernog pjesništva, u kojem dominira ekspresivni sloj i jezik u svojoj idejno-(lingvostilističko)estetskoj funkcijii.

Za potrebe istraživanja autorica je oblikovala specifičan korpus kao Malu antologiju suvremene kajkavske animalistike, na osnovi dvostrukog izbora ‒ antologijskog i panoramsko-preglednog. Autorica bira korpus koji nije javnosti dovoljno poznat a vrijedan je pozornosti ‒ uglavnom recentan, izostavljajući (najvjerojatnije) očekivano područje bogato zoonimima ‒ dječje pjesništvo, jer bi korpus bio preopsežan i praktički neizbrojiv. Taj dio stvaralaštva autorica ne negira kao istraživanja vrijedan u parametrima kakve je sama postavila, tj. s akcentom na životinjstvo, nego ga nudi kao temu za novo istraživanje.

Rad postavlja uvod vrlo široko, svjestan da relevantnih sinteza o tematiziranom području ima vrlo malo te se ovom prigodom postavlja svojevrsna sumacijska platforma poetičkih polazišta za promišljanje korpusa. Naglašavanje suvremene produkcije, trenutka i pojave, tj. još fluidan i nestabilan materijal, koji mijenja svoju konfiguraciju, težišta i perspektive svakim novim izdanjem/događajem, način je da se afirmativnim akcentiranjem skrene pozornost na kajkavštinu kao prostor/estetiku sasvim u skladu s poetičkim trenutkom, čije su paradigme u svakom pogledu paralelne s matičnima, koje ipak u potpunosti zauzimaju poziciju autoriteta i prioriteta (osobito u praksi antologiziranja).

Zoonim autoricu zanima prvenstveno kad je stilski/stilistički markiran – tj. kao konotativan znak, dakle, kad funkcionira kao simbol, metafora, fraza, metafora, kao i ishodi koje generira. Zoonimske sastavnice suvremene kajkavske poezije autorica razmatra kao stilističke fenomene kojima se premošćuje odnos tradicionalno–suvremeno: vremenski i motivski raspon prisutnosti zoonima u književnopoetskoj uporabi prati od usmenoknjiževnih momenata definirajući ih imanentnim postmodernoj interferentnoj poetici (Usmenoknjiževne, umjetničke referencije/implikacije životinjstva), kao svjetonazorne/ideološke implikacije (tematiziranje statusa subjekta i jezika u osporavateljskoj funkciji), kao označitelje ontološke zainteresiranosti (Problematizacija/filozofija vrijednosti i identiteta), mističnog i metafizičnog (Ideja onostranosti i unutarnjeg oka). Analitičko-procjeniteljski ton teksta nadograđen je valorizacijskim – afirmaciju područja kajkavštine autorica je naznačila u polazišnim napomenama. I samo oblikovanje antologije (nadasve takva nominacija odabranoga/predloženoga korpusa) kao podloge analize, koliko god ona priručni i radni koncept bio, valorizacijski je čin.

Autorica dubinskom analizom otkriva i problematizira zanimljive ontološke identitete u socijaloj i idejnoj dinamici, kao što su zoocentrizam, zoohumanizam, ekofeministički pristup, suodnos antropocentrizma i životinjstva, posebice njihova povezanost poimanjem životinje i žene kao ne-čovjeka (bilješka 123), čime svoj korpus uvodi u priču o idejnosti i socijalno-svjetonazornim pitanjima našega vremena. Životinja je čovjekov suputnik, suradnik, suprotnik... tako da, govoreći o njemu, čovjek govori o sebi, u skladu sa stereotipima, idejama vremena (životinjom je i fatum ljudskoga zla, i egzistencijala zabrinutost, i emotivna egzaltacija, i idejni/socijalni bunt), ali i tražeći nov jezik i nove ekspresivne modele.

Posebnim poglavljem izdvaja se Dodatak – s naznakom nove i provokativne teme: rad uglavnom preispituje jezik i njegovu funkciju komunikacije, posredovanje značenja raznorazinskim mogućnostima jezične ekspresije, a Dodatak, u aktualnom poravnanju antropocentrizma i zoocentrizma, preispituje pojam i ekspresivnost/komunikativnost nemuštosti: životinja, u tradicionalnoj strukturi bioraznovrsnosti postavljena na podređeno mjesto, dobiva pravo na sebe kao biće, pravo na iskaz ‒ rješava se tereta nemuštosti kao karakteristike vrste. Time nemuštost postaje ne podrazumijevajuća činjenica, nulto mjesto markiranosti, nego je promovirano na razinu pitanja izbora, čime ulazi u prostor stilistike i hotimičnog djelovanja. Životinja kao (tradicionalno) sinonom za nemušto progredira do mjesta čovjekovog Drugog (zoohumanizam) te postaje subjekt, a ne objekt iskaza.

Akribično pismo, mnogostruka argumentiranost, konzultiranje referentne literature širokog spektra (jezični, kritički, folkloristički, poetički, zbornički, publicistički, enciklopedijski, semiotički... akcenti interpretacije) ovom radu Božice Pažur i njegovim ishodima priskrbljuju pravo na pozornost, osobito što ovako postavljenim pitanjima zaista ostvaruje doprinos poznavanju područja. Govorenje iz insiderski pozicioniranog razmatračkog fokusa (autorica je, kao što je već naznačeno, uz to što je vrsna poznavateljica korpusa, ujedno i njegova sukreatorica – pjesnikinja, organizatorica i inicijatorica niza pjesničkih/putopisnih natječajnih recitala te urednica KAJ-a) svakako doprinosi vjerodostojnosti ishoda.

Premda rad definiramo kao pionirski na tom području, impresivna je količinu materija koju je autorica ocijenila relevantnom na neki način i na nekoj razini interesa (i uspjela ponuditi popis referetnih publikacija), što je, u svakom slučaju, velika pomoć onima koji odluče ići putem naznačene teme. Tako su, kao što je u pregledu spomenuto, teme ostale otvorene, zainteresirani pozvani, instrumentarij i podloga za start ponuđeni. Čeka se nastavak.