Džepni priručnik za samopomoć

Sigurno vam je već dosta toga da vas tapšu po ramenu i govore da je sve dobro ili da će sve biti u redu. Jer neće. Ne ako ništa ne učinite! Da, nećemo si lagati i odmah na početku priznat ćemo si da niste dobro i da vam treba pomoć.

Vi možda jeste sasvim potonuli, ležite na dnu dok vam komadiće mesa odgrizaju rakovi, a iznad kruže morski psi. Izgubili ste posao i muža/ženu jer ste se udebljali, postali dosadni i neambiciozni i žalite za njime, za tim debelim dosadnjakovićem kojemu se ništa nije dalo, pitajući se što je ta djevojčica samo vidjela u njegovu osmijehu? Žao vam je što mostovi u njegovim ustima povezuju neka druga dva jezika, ali, sve je to u vama i samo vi imate moć da si pomognete! Nitko vam drugi ne može pružiti samopomoć.

U ovom priručniku nećete naći mudrovanje liječnika sa smežuranim diplomama. Ne, u njemu ćete naći samo punoživotne, istinite osobe, gore od vas, što bi vam već trebalo biti od koristi, koje su si uspjele samopomoći. U njemu ćete naći i najbolje dijelove iz nekih drugih knjiga i izvora.

Ponekad vam se čini da ste plošni i da kad biste postigli to što vas najviše muči – kad biste recimo uspjeli dobiti ljubav ‒ da bi sve bilo u redu. To je zato što se ne razumijete. Srećom, ovaj će vam priručnik pomoći da spoznate sebe. Uz malo truda uvidjet ćete da to nije istina, da je stvar kompleksnija i da ste jadni na bezbroj područja koja čine vašu osobnost. Ljubav, novac, posao, prijatelji, astrologija, politika, sve ste to vi i svime ćemo se time baviti.

Za početak zapamtite:

Nemojte se ljutiti što budale uspijevaju. To znači da biste i vi mogli uspjeti.

Zablude o samopomoći

1. Novcem se ne može kupiti sreća – tvrdnja koja je nastala i proširila se među najsiromašnijim slojevima stanovništva. Čuvajte se te tvrdnje, jer ispadate siromašni, što bi vas moglo deprimirati i skupo koštati.

2. Nitko si još nije sam pomogao – tvrdnja i zabluda protiv koje bi mogli govoriti svi koji su zdravi. Ako su zdravi, nisu išli k liječniku jer k njemu idu bolesni, što znači da su si samopomogli, odnosno da su sami po sebi zdravi.

3. Postoje neki pametnjakovići koji će vam možda reći da to i nije samopomoć, ako morate čitati ovakve priručnike. Vaš odgovor je jednostavan: kako da ne!

1.

Imate 40 ili čak 50 godina, redovito gledate dnevnik i druge informativne emisije i živite u Hrvatskoj? Jači ste nego što mislite. Uzor su vam nekakvi Nijemci ili Norvežani, to su za vas pravi ljudi, ali dajte, smirite se. U Njemačkoj bi i vi bili normalni. Mislite da bi Nijemaca bilo 82 milijuna da žive ovdje? Bi vraga staroga. Najviše 80, jer ona dva milijuna Hrvata nikad se ne bi vratilo. Nisu blesavi. Ali vi tu neumorno živite, znači VI TO MOŽETE! Svakodnevno živite, a koliki su otišli, da ne kažem umrli? Nadmašili ste milijarde! To je čudo od života. Čitav se svemir posložio da biste se vi ujutro probudili.

Ili, kao što je rekao Michael Bernard Beckwith: »Vidio sam da se u ljudskim životima događaju mnoga čuda.« (Byrne, 2007: 18). Nije li to istina? Nije li čudo i kako su neki naši uopće našli posao u Njemačkoj? Ili oni mercedesi kojima dolaze kući, nije li to čudo?

Možda nemate posao, ali koliki ga nemaju! Jednako tako, vi ćete ga vjerojatno, nakon što pročitate ovaj priručnik, dobiti, a koliki nikad neće? Jeste li se to ikad zapitali? Vi imate moć da dobijete posao! Evo, onaj zakon od prije nekoliko godina, o otvaranju tvrtke, nije li to prilika kakvu ste čekali? Ne treba vam temeljni kapital ili tako nešto. Samo osobna, rodni list, domovnica, potvrda o nekažnjavanju ne starija od šest mjeseci i još nekoliko papira. I žig. Pa udri brate. Imate j.d.o.o. Mnogi su iskoristili tu priliku jer su vjerovali u sebe. Neki i po više puta, žig za žigom, na istoj adresi.

Da, ja to mogu! Da, sve će biti u redu! MORATE VJEROVATI! Ili, kako je to u Europskom parlamentu formulirala naša uvažena zastupnica »Pipl mast trast as!« (https: http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/video-pipl-mast-trast-as-osvanuo-kao-geslo-hrvatske-na-wikipediji-los-engleski-ingrid-anticevic-marinovic-ostao-je-zapamcen/1074767/, 31.12.2016.) Mislite da bi ona to rekla da nije vjerovala? Vjerovala je u SEBE! U STRANKU! Zato imajte sebe i stranku, i imajte posao. Čitav svemir je povezan.

Pokrenite dakle posao i radite. Uzimajte robu gdje stignete i obavezno uzimajte fakture kako biste u lipu znali što ne namjeravate platiti. Kad postanete uspješni, obavezno će se naći netko ljubomoran tko će vas htjeti uništiti. Prijavit će vas USKOK-u i oni će odma’ navaliti da ste oštetili proračun za toliko i toliko, obavezno vam pokušavajući nakalemiti veći iznos. Ali vi ćete tada izvući fakture i nasmijati im se u lice! Važno je samo da ne izgubite samopouzdanje. Ponavljajte u sebi: NEĆU PLATITI. SVE ĆE BITI U REDU! POREZNA JE NA MOJOJ STRANI!

Uspjeh je u vašim rukama. Mnogi su počeli od nule. Od nekog mjesnog odbora. Pa upali nekako u gradski odbor stranke. I malo-pomalo, s vjerom u sebe, daleko dogurali. Pomislite na gradonačelnike, predsjednike uprava državnih tvrtki, ministre ili na onog predsjednika koji je bio u Australiji. Posebno na njega, jer u idućem ćemo odlomku upravo na njegovu primjeru vidjeti da je sve moguće.

Budući da se još možda niste stigli stranački aktivirati jer ste počeli čitati preko vikenda ili tijekom ljeta, moguće je da ste još nezaposleni. Ove bi vam riječi, iz knjige Tajna koja je osvojila čitatelje širom svijeta, stoga mogle biti putokaz:

»Ako ste u prošlosti vjerovali da vam novac može stići samo putem posla, tada odmah otpustite tu misao. Možete li shvatiti da će to sigurno biti vaše iskustvo ako tako nastavite razmišljati? Takve vam misli nisu ni od kakve koristi.« (Byrne, 2007: 117).

NE MOŽETE dobiti veću plaću ako ste nezaposleni, osnova je od koje moramo krenuti. Prestanite vjerovati i nadati se da ćete novac dobiti preko posla ili tako da ga zaradite. Otpustite tu misao! Okrenite se drugim izvorima. Imate li možda kakvu tetku u Americi? Djedovog strica u Kanadi? Najbolje bi za sve bilo (vas, nas i državu) da odete u Njemačku ili Švedsku i tamo kao sav pošten svijet pokušate ostvariti pravo na socijalnu pomoć. Ako vam se ne da putovati uvijek vam ostaje j.d.o.o. ili mjesto na nekoj izbornoj listi. Istina, kod tih lista je problem da nije svaka dobitna, ali dobra je vijest da imaju više mjesta nego ovi na Zavodu za zapošljavanje.

Zato: VJERUJTE U SEBE! (JU MAST TRAST JU!)

Sljedeće što je jednako važno kao naći posao jest ne razmišljati o dugovima. Inače nećete uspjeti. Ako to niste u stanju ne idite u j.d.o.o., a još manje na izbore. Mislite da je to lako, ali nije. Evo onaj drugi koji je nekad bio ministar gospodarstva pa se uozbiljio i počeo tržiti igračke. Trebalo je puno truda, vremena i upravljanja dugom da stigne dokle je stigao. Mislite da je to odmah bilo 500 milijuna, odnosno manjak likvidnih sredstava »visokih 537,5 milijuna kuna«? (http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzista/vjerovnici-ce-postati-vlasnici-85-posto-magme-513997, 31.12.2016.) Samo tako? Kako se samo varate! Trebale su noći i noći promišljanja i godine neplaćanja da bi se to skupilo baš kao i 60 milijuna neplaćenog poreza. To traži puno hrabrosti, snage i iskustva. Istina, njegova komparativna prednost je upravo iskustvo upravljanja dugom i njegovim povećavanjem koje je stekao upravljajući državnim gospodarstvom, koje je onda samo preslikao na vlastitu tvrtku. Ipak, ključna je vjera: POREZNA ĆE MI OPROSTITI DUGOVE! Jer si ja to zaslužujem. I ostao čovjek bez duga. To se zove restrukturiranje. Strpljenje i upornost, to ću vam reći.

Bob Proctor nekoć nije imao ništa, a danas ima 800.000 lajkova. On kaže kako je većini ljudi cilj izvući se iz dugova, no kako to nije dobro, a evo i zašto: »Na taj ćete način zauvijek ostati u dugovima. Privlačite sve ono o čemu razmišljate. Možda ćete reći: ‘Ali razmišljam o tome da se izvučem iz dugova!’ Nije važno razmišljate li o tome da se izvučete iz dugova ili da zapadnete u njih, jer ako razmišljate o dugovima, tada dugove i privlačite. Odredite automatski program otplate dugovanja i tada se usredotočite na blagostanje.« (Byrne, 2007: 118).

Rješenje je očito i čitavo je vrijeme bilo pred vama samo ga niste vidjeli jer ste bili utonuli u negativnu energiju: OTVORITE TRAJNI NALOG!

Vjerujem da bi onda sve trebalo biti O.K.

Rekli smo već, ali nije na odmet ponoviti – nemojte se dati zavaravati i misliti da je lako. Jednako kao što Bob kaže da je svejedno mislite li na to kako imate dugove ili pozitivno razmišljate kako ćete ih se riješiti, imat ćete dugove jer o njima mislite. Isto je i s novcem. Ako se probudite i mislite kako nemate novac ili pak mislite kako ćete ga imati, ipak ga nikad nećete imati. Tako da nemojte misliti o novcu, jer ga i tako nikad nećete imati. Odmah prestanite misliti, da ne ostanete i bez onoga što imate. Ostat će vam samo pokloni. Možda je najpametnije da mislite kako ste NEKAD IMALI NOVAC. Primijenite to i na djevojke ili debljinu. Mislite kako ste imali ljubav, a ne kako ćete je imati i kako ste bili mršavi, a ne kako ćete to postati i na pravom ste putu samopomoći.

Zapamtite: sjećanja su ono najvrednije što imate i njih vam nitko ne može oduzeti. Također, pokušajte uopće ne misliti o tim stvarima. Kako? Morate se opustiti. Prestati biti stalno nadrkani ili cendravi. ‘Ko voli takve osobe? Budite kao naš bivši predsjednik. Uvijek optimističan i nasmijan. On se nikad ne predaje. Recimo, neki su mu zamjerili kad je rekao da smo mi Hrvati ‒ po čemu smo očito jedinstveni ‒ dva puta pobijedili u 2. svjetskom ratu (https://www.youtube.com/watch?v=egku0sLuqDE, 31. 12.2016.). Prvi put kad smo postali Hitlerova depadansa, a drugi put, kad su partizani, na zadovoljstvo Amerikanaca, Rusa i Britanaca, naprašili Švabama tur. Odmah su krenuli napadat sirotog čovjeka da je fašist i antifašist. A sve je počelo baš tamo u Australiji. Ne shvaćaju ljudi da nema poraza kod njega i misle što to čovjek govori? DRUGI SU UVIJEK LJUBOMORNI ŠTO STE BAŠ VI ODABRANI I POVEZANI SA SVEMIROM!

Ali hajde da povežemo bivšeg predsjednika, svemir i novac, da ne ostane sve u zraku. Teta Rhonda Byrne ima ovo svjedočanstvo: »Osmislila sam igru koja mi je pomogla da promijenim svoje osjećaje prema hrpi računa. Pretvarala sam se da su računi zapravo čekovi. Skakala bih od radosti otvarajući račune i govorila: ‘Evo, stiže mi novac! Hvala ti. Hvala ti!’ Uzela bih svaki račun, zamislila da je ček, a onda u mislima iznosu dodala još jednu nulu kako bi bio još veći. Uzela bih bilježnicu i na vrhu stranice zapisala ‘Primila sam’, a onda bih navela sve iznose s računa, zajedno s dodatnom nulom. Uz svaki iznos bih zapisala ‘Hvala ti’. Osjećala sam zahvalnost na tome što sam primila račun i to u tolikoj mjeri da bi mi se oči ispunile suzama. Tada bih uzela svaki račun koji mi je izgledao posve malen u odnosu na ono što bih primila i sa zahvalnošću ga platila!« (Byrne, 2007: 121).

Mislim da ovo sve objašnjava. I naš predsjednik je išao u Australiju vjerujući da će dobiti ček. Bio je rat, i svi su stalno nešto davali, kao da smo najveća sirotinja. Samo oni Austrijanci su nam, brate mili, poslali ne znam koliko šlepera obleke, a od nekuda je uporno dolazio i onaj sir koji je valjda bio iz američkih vojnih rezervi, iz doba vijetnamskog rata. Oni naši tamo za čas su se skupili i evo ti na jedan-dva 200.000-300.000 tisuća dolara. To je zato što je zamišljao stvari! Pogledajte ga kako na snimci stoji sa strane i zamišlja, a onda se pravi da je iznenađen, kako ne bi ljudima pokvario veselje. Jedino što mu se može zamjeriti, što je manje zamišljao što će s tim čekom, što potvrđuje da se za novac treba pripremiti. Da vam se ne dogodi kao njemu, koji je taj ček zametnuo. Bio je stalno u nekom »velikom muvingu«, te ovo odijelo, te ono, a ček u džepu kaputa, i evo ti ga na. Svaka škola se plaća. Odonda se naši ljudi opametili i skupljali gotovinu samo u šešire. Glavu još nitko od njih koji su je uzimali nije izgubio.

Zato poslušajte savjet i pripremajte se. Pišite nule, to vas ništa ne košta. Puno će vam vrijediti. Kad dođe ovrha, recimo, a vi gore ‒ šljap potpis i zalijepite nulu ili dvije. NULA JE SAMO POČETAK! MNOGI SU NULE, A IDE IM SASVIM DOBRO. SVEMIR JE U VAMA!

2.

Prvo, točno je da svaka medalja ima dvije strane, ali, k vragu, nikakvu vi medalju nećete dobiti. Medalje dobivaju oni najbolji. Najjači i najpametniji. Osim toga, to s dvije strane medalje je glupost, jer ona unutarnja strana nikoga ne zanima. Na Olimpijadi, jel’ neko stavi medalju da se vidi unutarnja strana? Zato, NIJE VAŽNO KAKVA STE OSOBA, NEGO KAKO SE ZNATE PREDSTAVITI! Morate biti vanjska strana medalje.

Sami sebi govorite da ste neuspješni, da vam ništa ne ide od ruke, i tako dalje, i to je obično točna dijagnoza, ali vas oni oko vas uvjeravaju da nije tako i da je sve u redu. Radi se o tome da ste im već dosadili s tim jednim te istim pričicama, a ovako vas se najbrže riješe. Ili ih uopće ne zanimate pa to kažu samo tako. Istraživanja pokazuju da se u najvećem broju slučajeva radi o kombinaciji – ljudi su pristojni kad ih se nešto ili netko ne tiče. Tako su i prema vama pristojni, ali pokušajte trgovku u diskontu nagovoriti da im nareže 10 deka parizera manje pa da vidite jesu li i inače tako pristojni i razumni.

Uostalom, pustite ljude na miru. Kao da su oni neki veliki stručnjaci! Najčešće su to nestručnjaci, baš kao i vi, ali su imali malo više sreće.

Nadajmo se da sve ipak ima barem dvije strane ili kako se kaže, da sve crno nije tako crno. Npr. možda ne dobivate plaću, ali ste barem zaposleni. Pođimo malo od toga da radite. Ako ne radite, idite naći posao. Ako radite, dapače, ako ste baš sad na poslu, čitajte.

Radite, a to znači da smo već postigli nekakav napredak. Znate li koliko ljudi ne radi? To su nesretnici, njih si pogledajte. A ne vi, tražite bilo kakav izgovor da biste počeli naricati. Ne dobijete tri-četiri plaće i odmah drvlje i kamenje po državi. Vi barem imate mogućnost da dobijete plaću, zamislite kako je onima koji ne rade? Uostalom, pa jel’ vi mislite, ajde recite iskreno, da je nekom ministru lako sa svim tim nezaposlenima? Evo recimo onaj mali s bradicom, koji je znao nosit onu pedersku kapicu, ma onaj mali bucmasti, znate ga, mislite da je njemu bilo lako? Htio bit’ ministar kulture možda ili barem gospodarstva, a dali mu one neke obrte, male i srednje veličine. Kao da ničeg drugog više nije bilo. On to nit čuo nit vidio, al’ odmah shvatio jedno: svaka budala ide u te obrte i svi bi nešto otvarali, a onda zatvore i njemu dugove ostave. Sad, mogao je razmišljati, ja to neću, da su mi dali gospodarstvo svega toga ne bi bilo, u kulturu nitko ne ide jer tamo nema novaca, a u gospodarstvo ne ide nitko jer za to treba novaca. Ako baš i propadne ne plaču k’o ovi u obrtu, nego učine baš ono što ste i vi počeli raditi – počnu se sami liječiti. Otputuju nekamo da se malo odmore i podignu novac. Možda obiđu par naših otoka. Hajde recite, koga dalmatinski otoci ne bi izliječili?

Dakle, spakirajte kofere i pođite na dva tjedna na more. Ako ste nezaposleni možete i duže. E, i sad, jel’ taj ministar plakao, rekao ja neću više te obrte ili tako nešto? Nije, dakako da nije, nego je čovjek izdržao do kraja! Četiri godine. Onaj njegov šef i premijer poskidao polovicu ministara, nadao se i ovaj naš da će ga maknut, ali ništa. I izdržao je. A zašto, pitam vas? Zato što nije kao vi, koji samo gledate kako da nešto od nekog izmuzete, da malo nešto mrknete tu, malo tamo, i samo gledate kako da vas netko negdje pogura. Naš ministar, on, pitajte koga hoćete, nije bio takav. On je gledao kako ON može nekoga pogurat, a ne da netko pogura njega. Da, bodrio je šefa i kad mnogi nisu! Vidite, dragovići, tu je poanta i odgovor zašto je on ministar, a ne vi. On se nije pitao što njegov šef može učiniti za njega, već što on može učiniti za svojeg šefa. Tu stanite i zapitajte se, zamijenite teze u vašem nagrizenom biću i pomognite si pitanjem: Što ja mogu učiniti za svoga šefa?

3.

Nekad vam se ne da ići na posao. Imate osjećaj da netko drugi upravlja vašim životom i da je sve besmisleno. Zamišljate te neke ljude koje viđate po medijima, u limuzinama s vozačima, i mislite kako nasmijani idu na posao, sve samo kako bi vas zeznuli. Ali nije tako. Ni njima se ne da ići na posao. Ima ih koji danima ne dođu. (Istovremeno, vi ih optužujete da rade protiv vas.) A kad dođu samo nešto mrmljaju, a nikako da se pokrenu. Oni vama ništa ne mogu učiniti, to neka odmah bude jasno.

Normalno je da vam se ponekad ništa ne da. I meni je često tako. Koliko mi se samo puta nije dalo sjesti i nastaviti pisati ovaj priručnik. Držala me je samo pomisao kolikima ću uspjeti pomoći. Potrebno nam je uvijek zadržati dozu empatije. Ne upirati prstom na drugoga jer nam se samima nešto ne da. Najlakše je navaliti na ljude, ali moramo se pitati, a kako je njima? Evo onaj bivši premijer, što je skočio s oklopnog vozila i ostao malo iznenađen, kad se rasijao po tlu, kao da je mislio da mu se trebao otvorit padobran. Izgubio čovjek 90 posto izbora na kojima se kandidirao, uključujući i jedne za koje mu je netko lagao da ih je dobio, tako da bi zbog straha od istog scenarija svaki put išao korak dalje i možda bi na idućima ministarsko mjesto obećao i predstavniku stanara malo ozbiljnijeg nebodera, ako bi pristao na predizbornu koaliciju. Koga to ne bi slomilo? A on je ipak, svaki put, hrabro ustao i krenuo na nas, pred nas, svoje birače i opet izašao na izbore. Da, izgubio je, ali i pokazao što znači obraz. Nije otišao kad su to svi tražili! Kad se čak i ministar obrta nećkao u vezi njega, i tad je ostao! Za zahvalu mu je stranačko članstvo okrenulo leđa i spendračilo ga čak i s mjesta predsjednika stranke.

Postoji doza poniženja koju ni bivši premijer ne može podnijeti. Ostao mu je samo saborski mandat, i evo već ga tri dana po novinama razapinju kao Barabu, jer da što se ne pojavljuje na poslu. Ni da bi se barem pokušali staviti u njegovu kožu, vidjeti kako je njemu. Ni na kraj pameti im nije da je čovjeku možda neugodno doći u Sabor. Čak je netko zlonamjerno pustio priču da plaće zastupnicima više neće sjedati na tekući račun nego će ih morati podizati na blagajni, da budu sigurni da koji zastupnik nije slučajno otišao na crno raditi u Njemačku. Siromah je čitav mjesec strepio, uplašio se da će stvarno morati ići tamo, svaki dan po nekoliko puta išao na bankomat i odahnuo tek kad mu je sjela lova.

Tako pokušajte gledati stvari. BUDITE EMPATIČNI! Ako vas i ne odaberu za posao, a vi svejedno uzdignite čelo i otiđite tamo. Kao što je i on otišao i stao pred sve te poglede pa položio zastupničku prisegu. To je sigurno teže nego otići u taj neki posrani štacun u kojem vi niste dobili posao. Vas nit’ bi prijavili, nit’ bi vam dali plaću. Ovako barem imate slobodnog vremena.