Pjesnička autobiografija

Božidar Prosenjak (Koprivnica, 1948.) je književnik, lektirni pisac, urednik, koji se uspješno okušao u većini književnih rodova ‒ od poezije, drama i proze do dječjih tekstova. No, možda je ipak najpoznatiji kao autor kultnoga romana Divlji konj. U toj knjizi na alegoričan način opisuje život plemenite životinje, a zapravo govori o ljudima, njihovim osobinama i međusobnoj komunikaciji. Prekrasna priča pisana poetskim jezikom užitak je i za djecu i za odrasle. Prosenjak je autor niza dječjih romana i pripovijesti, ali i vrhunske književnosti za odrasle. Jednom riječju, on je otjelovljenje pravoga književnika; osoba koja živi za književnost, a dugi je niz godina i živio od nje.

Premda ovaj autor u širim krugovima nije najpoznatiji kao pjesnik (a baš je svojom poezijom otvorio sebi vrata u svijet književnosti i vrlo se lako osvjedočiti da mu je stihove prihvatilo čitaqteljstvo), u svojoj najnovijoj knjizi naslovljenoj Poruka i dalje dokazuje da je i te kako uspješan i u poetskom izražavanju. Radi se o svojevrsnoj pjesničkoj autobiografiji odnosno auto-antologiji, kako se kaže u podnaslovu. U njoj je obuhvaćen izbor pjesama iz vremenskoga raspona od sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća te pjesme napisane u skorije vrijeme. Stihove prate sjajne ilustracije Ivana Viteza, a recenzije potpisuju akademik Josip Bratulić i profesorica komparativne književnosti Snježana Krpes.

U nevelikoj knjizi od devedesetak stranica koja započinje porukom hrvatskim sinovima i kćerima, čitatelji mogu pratiti pjesme podijeljene u određene tematske cjeline. Razvidno je da su pjesme iz njegova ranijega pjesničkog razdoblja moderne i pod utjecajem simbolista, a one iz novijih faza tradicionalnije. To naglašava i recenzentica Snježana Krpes.

U prvoj fazi svojega poetskog stvaralaštva Božidar Prosenjak se iznimno brine za formu, uranja u metafizički i metaforički svijet, bavi se egzistencijalnim problemima i postavlja niz pitanja kako bi riješio neke svoje dvojbe. U drugoj fazi više se bavi opisima odnosa među ljudima i njihovom komunikacijom. I u jednome i u drugom razdoblju svim se srcem posvećuje uzvišenome osjećaju ljubavi. Ona, prema njegovu mišljenju, pokreće svijet. Tu se ne radi samo o ljubavi prema ženi već i osjećajima prema životinjama, cvijeću, predcima, domovini... Odnosno, svemu onome što pjesnika svakodnevno okružuje. Ljubav je osjećaj koji ispunjava njegov život i svijet, ona je njegova loza plemenita.

U svim fazama Prosenjakove poezije, međutim, prisutan je i motiv rodoljublja, odnosno ljubavi prema domovini. Autor budućim naraštajima nastoji usaditi taj osjećaj i otkriti im važnost poštovanja prema tradiciji i kulturi svoje zemlje.

U ovoj se zbirci vrlo uspješno isprepliću dva već spomenuta stila ‒ moderan i tradicionalan. Prosenjak iz ranijih poetskih dana zna biti profinjeno ironičan ‒ primjerice kad govori o uredniku kojemu šalje pjesmu (Šaljem Vam, Gospodine uredniče/ jednu pjesmu,/ onako s kraja repa;/ imate li stvari važnije/ navikla je i da čeka/), ili se pak igra riječima u alegorijskim pjesmama Kako umire kralj i o Tiranu vladaru.

Neke su autorove pjesme poprimile ritam koračnice (Strojnim korakom naprijed) ili budnice (Croatia). Zanimljive metaforičke prizore prepune simbolizma pronalazimo primjerice u pjesmi Izvještaj sa sprovoda sretnoj tratinčici. Pogledajmo: A kad joj darovah/ svoje sada – bezuvjetno,/ najskuplju perlu vječnosti/ i u ogrlici vremena/, ona mi dobaci/ mjesečasti osmijeh/ iz rosne kapi – stidljivo/ preko svoga bijelog ramena,/ kao mlada žena nakon poroda/ i na rastanku mi reče: Ja ću odsad dalje/samo pravim putovima!/ ... I smrska je cipela. I iz te je pjesme razvidno da pjesnik voli simbole, metafore, igre riječima, i moglo bi se pomisliti kako živi u nekom svom svijetu, pomalo na odstojanju od svakodnevice. Čak i da možda bježi od nje... Ali, on se zapravo nastoji vinuti u duhovne sfere ne bi li u njima našao korijen i objašnjenje sudbinskih zbivanja koja znaju tako dramatično zahvatiti život ljudi i pojava iz stvarnosti koju živimo i koja nas okružuje.

Pjesme iz Prosenjakove druge faze su realističnije, a samim time djeluju životnije ‒ kao kratke crtice iz svakodnevice ponekad pune nostalgije za nekim davnim danima (Big Ben) ili pak zanimljiva priopćenja (Cigareta). Naš je autor umjeren u svemu pa tako i u kritici. Kad govori o prodavačici s Dolca koja uz nježan osmijeh nudi izvana lijepe, a iznutra trule nektarine, više je tužan i razočaran njezinim postupkom nego kritičan (Djevojka s Dolca). Mogle bi se istaknuti i pjesme iz 2005. i 2006. godine naslovljene Pustolovina s ružom i Svojoj dragoj. Prva je vesela igra puna simbolike dok je pjesma Mojoj dragoj prava ljubavna pjesma puna zahvalnosti životnoj pratilji.

Ciklus Jedan dan u piščevu životu poetski je zapis o događajima koje proživljava naš autor ‒ važni sastanci, susret s mladom nadobudnom pjesnikinjom, susret u podne u restoranu, obiteljski život, pas, problemi koji sve nas svakodnevno prate, djeca, žena, bračna ljubav, muza koja ga pohađa u ponoć...U toj knjizi u knjizi otkrivamo životopis čovjeka posvećenog književnosti i njegovo snalaženje u svakodnevici. O Prosenjakovoj posvećenosti obitelji svjedoče pak pjesme namijenjene supruzi, sestri, majci, kćeri, prijateljici...U njima otkrivamo puno ljubavi i poštovanja prema bližnjima.

Osim pjesama koje možemo podijeliti u dva ranije spomenuta pjesnička bloka, u knjigu je uvršteno i nekoliko uglazbljenih pjesama vjerske, rodoljubne i ljubavne tematike koje nam otkrivaju još jednu osobinu ovoga istinskog umjetnika ‒ sklonost glazbi. Svakako treba još istaknuti pjesmu Mojih pet minuta koja je svojevrsni rezime života piščeve supruge uz njega odnosno oda voljenoj, požrtvovnoj ženi.

U poetskoj zbirci Poruka Božidar Prosenjak je čitateljima ponudio presjek kroz svoje poetsko stvaralaštvo, mnoštvo zanimljivih tema i pjesničkih oblikâ izvrsno nadopunjenih Vitezovim ilustracijama. Na nama je da posegnemo za njom i uživamo u poeziji pisanoj jednostavnim i razumljivim jezikom, punoj raznovrsnih porukâ koje možemo sa zanimanjem iščitati i možda pokušati primijeniti u našim životima.