Ogranci kao žile kucavice Matice hrvatske

1.

Matica hrvatska svojim je bogatim i raznovrsnim književnim i izdavalačkim programom tridesetih godina prošlog stoljeća potvrđivala ulogu središnje nacionalne kulturne ustanove. Osobito se to očitovalo u okupljanju novih mladih autora i živom zanimanju publike i kritike. Objavljivana su nova djela hrvatske književnosti i prijevodi temeljnih djela svjetske književne baštine i suvremenih ostvarenja. No, osjetila se potreba da se književno i kulturno stvaranje umnoži i proširi i da hrvatska knjiga dobije što više čitatelja.

Ranijih godina osnovani pododbori, od kojih su neki uzorno radili, utrnuli su. Utrnuli su za vrijeme guste pomrčine 1931. ‒ kako je to rečeno na Glavnoj godišnjoj skupštini Matice hrvatske održanoj 15. prosinca 1935. posvećenoj proslavi 100. obljetnice Hrvatskoga preporoda. Trebalo ih je ponovno organizirati. Matičin glavni odbor donio je odluku da se stari pododbori obnove i novi osnuju u svakom znatnijem hrvatskom mjestu(1). Napomenuto je tada da je prinosom od 10.000 dinara Matičina bivšeg pododbora u Varaždinu omogućeno izdavanje spomenice varaždinskog Muzealnog društva prigodom 10. godišnjice njegova osnutka.

Godine 1936. pokrenuti su Dani hrvatske knjige. U mnogim gradovima organizirane su priredbe i prodajne izložbe najnovijih Matičinih izdanja. Tada je počelo obnavljanje i osnivanje pododbora Matice hrvatske. Priređivanjem predavanja, organiziranjem koncerata i osnivanjem čitaonica pododbori su sudjelovali u promicanju književnog i izdavačkog programa Središnjice. Započeli su i vlastitu izdavačku djelatnost. Prednjačio je Pododbor Matice hrvatske u Zagrebu, osnovan 1936. Objavio je knjigu Dragutina Tadijanovića Pepeo srca. Slijedile su knjige pjesama Olinka Delorka, Mate Balote, Slavka Batušića, Antuna Bonifačića, Dobriše Cesarića, Vladimira Kovačića, Ive Kozarčanina, Vjekoslava Majera, Antona Nizetea, Luke Perkovića, Vlade Vlaisavljevića. Ta je lirika našla put ne samo do suvremenih čitatelja nego su izabrane pjesme bile uvrštavane u mnoge antologije. Jedan je kritičar pišući o tih 12 knjiga svoj tekst naslovio: Nasrt lirike.

Godine 1936. osnovan je i pododbor u Čakovcu ‒ priređeni su Dani hrvatske knjige, otvorena čitaonica i knjižnica te objavljena monografija Zvonimira Dugačkog Međimurje (zemlja i stanovništvo). Uslijedilo je osnivanje pododbora u Vinkovcima, Županji, Vukovaru, Bjelovaru, Karlovcu, Slavonskom Brodu, Varaždinu, Šibeniku, Osijeku, Sarajevu, Mostaru... U Zagrebu su osnovani Sveučilišni pododbor i pododbor Matice hrvatske hrvatskih profesora.

Središnjica je pokrenula časopis Glas Matice hrvatske nastojeći potaknuti članove i prijatelje na još življi rad(2). U njemu se pisalo o potrebi da se pojača djelatnost povjerenika i da se jedanput godišnje održi sastanak kojem bi osim predstavnika Središnjice i po dva izaslanika svakog pododbora, prisustvovali i svi važniji povjerenici. To bi bio svojevrsni Matičin sabor. Njegova bi zadaća bila proučavanje svih mogućnosti za provedbu široke općenarodne akcije širenja hrvatske knjige. U Glasu Matice hrvatske (broj 6 – lipanj 1940.) objavljene su osnovne smjernice rada Matičinih pododbora. Njima se nastojalo uskladiti zajednički rad, proučiti dotadašnja iskustva, a osobito potaknuti povećanje članstva, raspačavanje Matičinih knjiga i priređivanje predavanja. Naglašavala se potreba jedinstva, jednodušnosti, sloge i čuvanja hrvatske kulturne individualnosti. Predsjednik Filip Lukas i tajnik Franjo Jelašić tražili su da se pododbori drže kulturnog područja čuvajući se svakom zgodom političkih nastupa i izjava. U to je doba Matica hrvatska objavljivala književne natječaje i nagrađivala djela hrvatskih skladatelja sudjelujući na primjeren način u glazbenom životu domovine.

Pododbor Matice hrvatske u Vinkovcima stavio je sebi u zadaću da u Vinkovcima i široj okolici širi Matičina izdanja, razvija društvenost među svojim članovima i budi zanimanje za književna djela mladih i starih pisaca, te djela znanstvenika i umjetnika. Osobito je bio čitan časopis Hrvatska revija koju je uređivao Blaž Jurišić, a umjetnički opremao Vladimir Kirin. Na Danima hrvatske knjige prodavala su se godišta Hrvatske revije u platnenom uvezu koja su na taj način postajala čitanke za suvremenu hrvatsku prozu, esejistiku, poeziju i povijesna promišljanja. Sva su Matičina izdanja dolazila do brojne publike. O njima se pisalo i govorilo, stizala su u mnogobrojne gradske i seoske, školske i obiteljske knjižnice. Škole su nagrađivale odlične učenike izabranim knjigama.

Na skupštinama pododbora MH vodile su se sadržajne rasprave. U Mostaru je osnovana čitaonica s velikim izborom knjiga i časopisa. Govorilo se o potrebi objavljivanja almanaha pod naslovom Hercegovina koji bi obradio nacionalne i kulturne prilike. U Čakovcu je, kao i u drugim pododborima, osnovana čitaonica i knjižnica, priređivani su koncerti, skupljani prilozi za akciju opismenjavanja i novoosnovano povjereništvo Matice hrvatske u Štrigovi. Osjećala se potreba za međusobnom suradnjom pododbora i za što boljim povezivanjem sa Središnjicom.

Osječki je pododbor pokrenuo časopis Hrvatski sjever, a Glavni pododbor Matice hrvatske u Sarajevu je uz knjige Edhema Mulabdića i Safet bega Bašagića započeo izdavati časopis Hrvatska misao. Uređivali su ga Ahmed Muradbegović, Dragutin Kamber i Alija Nametak. I u drugim pododborima (Šibeniku, Vukovaru, Vinkovcima...) pojavile su se knjige eseja i pjesama.

Ubrzo je Drugi svjetski rat donio strašna razaranja, lomove i stradanja.

Nakon rata obnovljena je Matica hrvatska. Pokrenuto je Hrvatsko kolo, obnovljene su stare i osnovane nove biblioteke. Mislilo se i govorilo i o osnivanju pododbora, no do toga je došlo kasnije – početkom pedesetih godina. Na godišnjoj skupštini održanoj 24. svibnja 1953. nekolicina članova radnika podnijela je prijedlog da se pristupi osnivanju pododbora u NR Hrvatskoj gdje za to postoje uvjeti.(3) Glavni tajnik Nikola Pavić izvijestio je u prosincu 1954. o osnivanju prvih pododbora ‒ u Rijeci, Zadru, Splitu i Dubrovniku. Nastojalo se osnovati ih i u drugim hrvatskim gradovima. Na svim se sastancima uprave raspravljalo o tome, osobito o časopisima i o organiziranju Tjedna Matice hrvatske. U izvještajima Matice hrvatske(4) piše da je poslijeratni rad Matice hrvatske obilježen iskrenim poletom i velikom požrtvovnošću njezinih članova što je mnogo pridonijelo obnovi kulturnog života u opustošenoj zemlji. Novoosnovani pododbori pokrenuti su časopise i priređivali književne susrete i znanstvene simpozije. Matica hrvatska se posebno brinula za gradove u kojima su pod fašističkom okupacijom uništene hrvatske knjižnice i škole.

Tako su zbornici o Rijeci i Zadru imali enciklopedijski karakter i bitno su pridonijeli obnovi kulturnog, prosvjetnog i znanstvenog života u tim gradovima. Objavila ih je Središnjica MH. Bili su odlična potpora novoosnovanim pododborima u Rijeci i Zadru koji su pokretali časopise i opsežnu izdavačku djelatnost. U Zadru je počela izlaziti Zadarska revija, a u Rijeci Riječka revija. Splitski pododbor objavio je kapitalno djelo akademika Grge Novaka Povijest Splita, pokrenuo časopis Mogućnosti i biblioteke u kojima su objavljivana književna i znanstvena djela, osobito mladih pisaca. Sve su se te knjige i časopisi mogli nabaviti u Matičinim i drugim knjižarama. Izdanja pododbora bila su kritički prikazivana i recenzirana u časopisima te u mnogim dnevnim i tjednim novinama. Dubrovački ogranak istaknuo se organiziranjem tribina i predavanja, a osobito svojim časopisom Dubrovnik.

Od 1955. do 1963. zabilježene su čak 74 bibliografske jedinice, kao izdanja pododbora Matice hrvatske(5). To je zapisano u knjizi objavljenoj u sklopu proslave 120. obljetnice Matice hrvatske. Obljetnica je proslavljena prvorazrednim programom i bila je velika pokretačka snaga za sav kulturni život u Hrvatskoj. Odrazila se i na život i rad pododbora. Pokrenuta je nova serija časopisa Kolo u kojem je sustavno praćen rad pododbora, osnivanje knjižara i priređivanje znanstvenih simpozija.

Mladen Čaldarović pisao je(6) o sastancima na kojima su predstavnici Središnjice i pododbora odredili svoje glavne zadaće ‒ veće od izdavanja i širenja knjige u narodu. Značajne su riječi Dionizija Švagelja da Matica hrvatska predstavlja moralnu snagu koja pokreće druge institucije. Petar Šegedin je predlagao da se radni sastanci održavaju ne samo u Zagrebu nego i u Splitu, Sisku, Dubrovniku, a da vođenje pojedinih sastanaka treba prepustiti pododborima. U Puli je izlazio časopis Istarski mozaik, u Umagu Susreti, u Osijeku je objavljivana Revija, u Karlovcu Svjetlo, u Pakracu Pakrac danas, a u Sisku Riječi. U Zadru, Čakovcu, Rijeci i Gospiću objavljivani su kalendari, a u Požegi, Vinkovcima, Križevcima i Županji zbornici i godišnjaci. Časopisi pododbora donosili su vijesti i prikaze knjiga iz drugih gradova i krajeva. Njihovi urednici bili su ugledni hrvatski povjesničari i književnici.

2.

Svekoliko djelovanje Matice hrvatske poticalo je i mnoge druge gradove na osnivanje pododbora koji su kasnije dobili naziv ogranci. No, to je nailazilo i na veliko nerazumijevanje, zapreke, pa i otvoreni otpor i napadaje što je zabilježeno u Matičinim časopisima i izvještajima odbora i skupština. U tim izvještajima piše da je Matica hrvatska doživjela nov procvat koji vjerojatno dostiže i najveća njena razdoblja u prošlosti, ali se također piše o velikodržavnom birokratizmu, presizanju za hrvatskom kulturom, diskriminaciji i degradaciji hrvatskog književnog jezika i o otvorenom vrijeđanju hrvatskog naroda.Na sjednicama Upravnog odbora Matice hrvatske raspravljalo se o potrebi da ogranci budu samostalniji u preuzimanju inicijativa u kulturnom životu svojih regija, ali i o objektivnim teškoćama koje tome stoje na putu. Isticalo se da su ogranci s Glavnim odborom jedna nedjeljiva cjelina te da njihova nastojanja moraju biti jedinstvena i upućena napretku u svim smjerovima(7).

U svibnju 1969. pojavila se Informacija o časopisima priređena za sjednicu Izvršnog komiteta Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Objavljena je u mnogim dnevnim novinama. U njoj je Matica hrvatska označena kao središte fronta borbe protiv Saveza komunista. Napadnuta je Matica hrvatska, a osobito njezini časopisi Kolo, Dometi i Dubrovnik. Središnjica je odlučno stala u obranu svojih časopisa i ogranaka. Sažeto je prikazano značenje časopisa u Rijeci, Splitu, Zadru, Osijeku, Puli, Sisku, Pakracu, Karlovcu i Umagu te godišnjaka u Vinkovcima i mnogih knjiga tiskanih u Splitu i Čakovcu. Uz energičnu obranu od političke optužbe postavljeno je i pitanje zamiranja rada humanističke inteligencije Hrvata u Bosni i Hercegovini te Hrvata Bunjevaca u Vojvodini. Matica hrvatska je zahvaljujući svojim ograncima stvorila mrežu časopisa i drugih povremenih izdanja. To je u mnogim slučajevima bio i prijeloman trenutak u obnavljanju zamrlih i u buđenju novih kulturnih snaga i pokreta u našim regijama(8).

U Središnjici Matice se raspravljalo o oblicima djelovanja ogranaka i o obvezi svakog ogranka da pojača djelatnost u pravcu svoga neposrednog zaleđa ili svoje bliže okolice, kako bismo takvim pritiskom na ničiju zemlju – ničiju u pogledu kulturnog rada – pokušali suzbiti, u početku makar i simbolično, sve opasnije i svakim danom vidljivije posljedice kulturnog izolacionizma, taj tanki prsten naše kulture koja postaje urbanom povlasticom, i prodrijeti u ruralna kulturna pustopolja bez biblioteka, kina, kulturnih domova, nerijetko bez škola i s visokim postocima nepismenosti, nesposobna i neosposobljena da prihvate kulturna dobra, a kamoli da ih vrednuju(9).

Promišljalo se i raspravljalo kako odgovoriti na kulturne potrebe cijeloga naroda, kako potaknuti i pokrenuti sustavnu i trajnu kulturnu djelatnost, a osobito kako se suprotstaviti napadajima, diskvalifikacijama i optužbama. S najvećom pozornošću pratili su se kritički i polemički tekstovi, a još s većim zanimanjem dočekivane su nove Matičine knjige. Biranim su jezikom donosile nova i stara djela hrvatske književnosti i najnovije uzorne prijevode svjetskih klasika. Osobito je u Matičinom članstvu i u sveukupnoj hrvatskoj kulturnoj javnosti odjeknulo objavljivanje biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti. Knjige Matice hrvatske čitane su i proučavane. Ogranci su priređivali književne susrete i simpozije, izložbe i predavanja. Organizirali su prikupljanje narodnih pjesama i građe za povijest gradova i sela, ustanova i društava.

U izvješćima Matice hrvatske iz 1970. sažeto je prikazan rad Središnjice i ogranaka. Osnivanje pododbora potkraj 50-ih godina bilo je iznimno važno i potrebno ne samo za gradove gdje su osnovani nego i za Središnjicu. Do 1970. osnovani su u Splitu (15.XI.1953.), Dubrovniku (11.III.1954.), Rijeci (14.VII.1954.), Zadru (31.V.1954.), Vinkovcima (7.XII.1959.), Osijeku (8.I.1961.), Požegi (20.IV.1961.), Puli (29.I.1962.), Šibeniku (16.VI.1962.), Pakracu (21.II.1964.), Sisku (21.III.1964.), Čakovcu (29.VI.1964.), Županji (19.XI.1964.), Karlovcu (16.IV.1965.), Umagu (26.VI.1965.), Poreču (27.VI.1965.), Slavonskom Brodu (30.X.1965.), Križevcima (21.XII.1965.), Varaždinu (21.II.1966.), Koprivnici (20.XI.1966.), Gospiću (27.XI.1966.), Pazinu (29. III.1969.), Rovinju (27.IV.1969.) i Korčuli (15.V.1969). Matica je tako ispunila prazne prostore i pokretala nove oblike kulturne djelatnosti. U nekim gradovima ogranke nije bilo moguće osnovati – političke prilike to nisu dopuštale. Jedan od takvih bila je Krapina.

Promišljajući o smislu i smjeru aktivnosti pododbora Matice hrvatske u Središnjici se isticala zadaća u izgradnji općenacionalne svijesti i uključivanja u šire, nacionalne i opće tijekove(10). Pododbori su dobili novo ime – postali su ogranci Matice hrvatske. Ta promjena imena bila je značajna. Novo je ime jasnije izražavalo njihovo značenje i karakter Matice hrvatske.

Izdavački centar Matice hrvatske u Rijeci objavio je zbornik Sabor čakavskog pjesništva (1970.). To je bila prva knjiga ustanove Čakavski sabor, koja je na način sličan Matici hrvatskoj njegovala hrvatsku čakavsku književnu baštinu i poticala novo stvaralaštvo. U Osijeku je 1970. svečano obilježena 10. obljetnica ogranka. Nakon bogatoga glazbenog programa uslijedila je rasprava i zaključci u kojima je pružena potpora inicijativi Društva književnika Hrvatske za održavanje kongresa hrvatske kulture. Nadalje, obećana je pomoć kulturnim radnicima u Đakovu, Valpovu, Našicama i Belom Manastiru u osnivanju ogranaka Matice hrvatske(11). U skladu s time pisalo se, govorilo i djelovalo u cijeloj Hrvatskoj. Osnovani su ogranci u Jastrebarskom, Metkoviću, Đakovu, Imotskom i Orahovici. Godine 1971. se još opsežnije i brže nastavilo. Slijedili su novi ogranci u Donjem Miholjcu, Bjelovaru, Našicama, Drnišu, Otoku, Iloku, Omišu i Virovitici. Nakon osnutka virovitičkog ogranka 9. svibnja 1971. uslijedila je neviđena kampanja beogradskih novina protiv Matice hrvatske. Stvoren je Slučaj Podravska Slatina. Kolone automobila koje su se kretale prema Virovitici nazvane su kolone kontrarevolucije, a u prigodnim govorima tražila se po svaku cijenu neprijateljska djelatnost i propaganda.

Ipak, u ozračju demokratske politike Hrvatskog proljeća, koju su provodili prvaci Saveza komunista Hrvatske Savka Dabčević Kučar i Miko Tripalo, nastavilo se osnivanje ogranaka u Novoj Gradiški, Zaprešiću, Blatu i Petrinji te Samoboru i Valpovu. U lipnju su održane osnivačke skupštine ogranaka u Makarskoj, Novskoj, Kutini, Ozlju, Krapini, Slatini, Trogiru i Pločama, a u studenom u Kaštel Sućurcu, Sinju, Ninu i Ogulinu. Osnovano je i 18 povjereništava, a u pripremi za osnivanje bila su još 32 ogranka i povjereništva. Do konca 1971. godine održano ih je ukupno 56. Osnivačke skupštine svojim su bogatim kulturnim programima bile jedna od najljepših slika Hrvatskog proljeća. Stvarani su temeljiti programi za kulturno i umjetničko stvaralaštvo s posebnim osjećajem za zavičajnu baštinu, ali i promišljanjem o cjelini hrvatske kulture. Časopis Dubrovnik objavio je 1971. tematski broj o Kongresu hrvatske kulture. Svi su časopisi ogranaka pisali o suvremenom književnom trenutku, o kazalištu, narodnoj književnosti, povijesti i glazbi. Obilježavale su se obljetnice velikana iz hrvatske kulture, povijesti i politike.

U Središnjici MH su pokrenute nove biblioteke, objavljena antologija hrvatske glazbe. Velika novost bile su novine Hrvatski tjednik. Vrsnom grafičkom opremom i aktualnim sadržajem povezivane su baština i suvremenost. Odvažno i hrabro otvorene su i gospodarske i političke teme. Donosile su se, naravno, i vijesti o ograncima. Sve je to obogatilo kulturni i društveni život cijele Hrvatske i svih Hrvata u domovini i svijetu. Djelovanje Matice hrvatske potaknulo je bezbrojne inicijative za osnivanje kulturnih društava i ustanova. Ono je pojačalo nastojanja za predstavljanje hrvatske kulture u svijetu i zanimanje za najnovija djela iz svjetske književnosti. Hrvatski tjednik uređivali su Jozo Ivičević i Igor Zidić, te Vlado Gotovac koji je govorio na mnogim skupštinama ogranaka. Na tim skupštinama Središnjicu su zastupali i držali programske govore članovi Glavnog odbora i središnjih tijela Matice: Miroslav Brandt, Grgo Gamulin, Ljudevit Jonke, Vladimir Filipović, Franjo Tuđman, Šime Đodan, Marko Veselica, Zvonimir Komarica, Hrvoje Iveković, Stjepan Babić, Ivo Tijardović, Mate Šimundić, Danilo Pejović, Jakša Ravlić, Ive Mažuran, Dubravko Horvatić, Zvonimir Bartolić, Hrvoje Šošić, Srećko Lipovčan, Pero Budak, Drago Ivanišević, Petar Šegedin, Zvonimir Kulundžić, Miroslav Vaupotić, Petar Selem. Osobito su bili značajni govori i rasprave osnivača ogranaka, književnika i profesora, umjetnika i političara, predstavnika kulturnih društava i Saveza studenata. Skupštine su bile popraćene biranim glazbenim programom. Pratile su ih novine i prenosile lokalne radiostanice. Matica hrvatska postala je tada najomiljenija hrvatska kulturna ustanova.

Članstvo Matice hrvatske tvorili su članovi radnici i članovi suradnici. Svi su oni čitali i kupovali Matičine knjige i časopise – Kolo, Kritiku, a osobito Hrvatski tjednik. Promišljanje i pisanje o najvažnijim kulturnim, društvenim, gospodarskim i političkim temama izgrađivalo je nove i mlade naraštaje. Mladi su o tome zauzeto i živo sudjelovali. Studenti su pomagali u osnivanju Matičinih ogranaka, govorili na skupštinama, pisali u časopisima i listovima. Nesputan, promišljen i odvažan govor bio je prepoznat kao osobita vrijednost. Protivnici hrvatske slobode sve su poduzimali da zaustave svekoliko kulturno i političko gibanje. Osobito su nastojali onemogućiti osnivanje novih ogranaka.

Jugoslavensko komunističko vodstvo donijelo je najteže političke osude za sveukupno hrvatsko političko zbivanje. Nakon odluka 21. sjednice CK SKJ održane 1. prosinca 1971. u Karađorđevu uslijedio je policijski i sudski progon prvaka Hrvatskog proljeća pod teškim optužbama za kontrarevolucionarni napad na društveno i državno uređenje. U siječnju 1972. provedene su policijske premetačine kod nekoliko tisuća članova Matice hrvatske. Oduzimane su im knjige i časopisi, a osobito novine Hrvatski tjednik i kalendari s reprodukcijama hrvatskog povijesnog slikarstva. Policija je sastavila brojne izvještaje i pribavljala građu za optužnice. U Izvještaju o kontroli zakonitosti rada Matice hrvatske(12) potanko su opisani razvitak i organizacijska struktura te djelovanje Matice hrvatske; financiranje, izdavačka djelatnost, Središnjica i ogranci. Osobita pozornost posvećena je osnivanju i djelovanju ogranaka. Od petstotinjak stranica toga izvještaja ograncima je posvećeno dvije trećine.

Razgranato i sustavno kulturno i prosvjetno djelovanje Matice hrvatske u ograncima i preko ogranaka tumačeno je kao opasna politička aktivnost. U tekstovima i prigodnim govorima tužitelji su tražili podloge za krivični progon. Uslijedila je nesmiljena politička i medijska hajka na Maticu hrvatsku, a osobito na one koji su osnivali i vodili ogranke. U sudskim procesima prvacima Matice hrvatske izrečene su teške kazne strogog zatvora. Osuđeni su urednici Hrvatskog tjednika Jozo Ivičević i Vlado Gotovac. Zbog svojih tekstova u Hrvatskom tjedniku, knjiga, uređivanja časopisa i govora na skupštinama Matičinih ogranaka osuđeni su Marko Veselica, Šime Đodan, Franjo Tuđman, Hrvoje Šošić, Bruno Bušić, Zvonimir Komarica, Vlatko Pavletić i Miljenko Foretić. Mnogi članovi Središnjice i ogranaka bili su privođeni i pozivani na policijska ispitivanja. Na razne načine bili su sumnjičeni, zastrašivani i progonjeni, mnogi su izgubili posao ili su smjenjivani s rukovodećih funkcija. Članstvo u Matici hrvatskoj upisivano im je u policijske karakteristike.

Napokon, Matica hrvatska je 1972. nasilno ugašena. Ogranci su raspušteni. Prestalo je njihovo djelovanje. Knjige koje su bile u tisku nisu mogle biti objavljene. Uništena je naklada knjige Trpimira Macana Povijest Donjeg Poneretavlja, koju je objavio ogranak Matice hrvatske u Metkoviću. Sačuvano je tek nekoliko primjeraka. Knjiga Mate Balote Dragi kamen imala je bolju sudbinu. Objavila ju je Matica hrvatska u Puli 1972. i stigla je u knjižare. Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku uspio je prestanak svoga djelovanja definirati kao sistiranje, što je značilo da računa na budući nastavak rada.

3.

Godine 1989. u ozračju pripreme slobodnih demokratskih izbora i početka višestranačja započela je i obnova Matice hrvatske. Istodobno su se obnavljale i središnje ustanove i ogranci. Tako su 1989., 1990. i 1991. obnavljani stari, a osnivani su i novi ogranci. U Istri se ograncima u Puli, Pazinu, Poreču, Rovinju i Umagu pridružio ogranak u Labinu. Kasnijih godina osnovani su i u Bujama, Vrsaru, Fažani i Lanišću. Pokrenuli su proučavanje istarskih gradova i naselja i objavili zbornike o Marčani, Lindaru, Ližnjanu, Pazinu, Cerovlju, Gračišću i Tinjanu i spomen-knjigu o hrvatskoj školi u Lanišću. Objavili su pretisak knjige Ernesta Radetića Istra pod Italijom, te knjige Zlatana Varelije Narodnjačka krv u temeljima hrvatske škole, Slavena Bertoše Život i smrt u Puli, te Senjanski zbornik. Uz časopise Nova Istra, Bujština i Rovinjski obzori objavljene su i mnoge druge knjige; pjesama, proze, notnih zapisa narodnih pjesama te slikovnice, memoari i zbornici.

Ubrzano su osnovani i ogranci na Visu, Jelsi, Hvaru, Veloj Luci, Orebiću, Trpnju, Stonu, Lastovu, Konavlima, Murteru, Šolti, Braču, Vrgorcu, Brelima, Podstrani i Vrgorcu, a obnovljeni su u Pločama, Korčuli i u Blatu. Na Dugom Otoku i Ugljanu osnovana su povjereništva zadarskog ogranka. U tim ograncima objavljene su monografije gradova i otoka, pjesničke zbirke, dijalektalni rječnici, povijesni prilozi i osobito vrijedna izdanja o hrvatskoj glazbenoj baštini. U Hvaru je izlazio časopis Hanibalova luč, a u Visu Hrvatska zora izlazi neprekidno – do sada je izašlo 75 brojeva. U gradu Murteru je osnovan ogranak koji objavljuje godišnjak, a objavio je i knjigu Izaka Špralje Murtersko glagoljaško pjevanje – notni zapisi i CD. Novoosnovani skradinski ogranak objavio je Statut grada Skradina i nekoliko drugih naslova s temom zavičajne povijesti te knjige pjesama. Osnovani su ogranci u Primoštenu i Vodicama, obnovljen je ogranak u Drnišu, a 1996. osnovan je ogranak u Kninu. Svi su oni priređivali brojne književne večeri i susrete, predstavljanja knjiga, objavljivali djela o povijesti i kulturnoj baštini. Ogranak u Imotskom razvio je bogatu izdavačku djelatnost. Objavljene su mnoge knjige o Imotskoj krajini i o pojedinim selima, o narodnoj nošnji, običajima i pjesmama te spomenica o Mati Ujeviću u povodu 100. obljetnice njegova rođenja.

Među prvima je obnovljen ogranak u Karlovcu 1990. i počeo je objavljivati časopis Svjetlo, a uslijedila je i prva knjiga: pretisak Disertacije Janka Draškovića. Nastavljeno je s pretiscima drugih rijetkih i osobito vrijednih hrvatskih knjiga te novih djela o prošlosti i suvremenosti Karlovca. Ogranak u Metkoviću nakon obnove tiskao je novo izdanje knjige Trpimira Macana i započeo opsežnu i raznovrsnu izdavačku djelatnost. Obnovljeni riječki ogranak nastavio je objavljivati časopis Dometi i značajan broj knjiga, među kojima se ističu one o glazbi, kvarnerskim jedrenjacima, Istri i Bizantu, Kaptolu riječkom, Kapucinima i latinitetu u Europi i knjiga Tatjane Tomaić i Mirele Altić Hrvatsko-slovenska granica na rijeci Dragonji. Osnovani su i ogranci u Crikvenici, Opatiji, Delnicama, Malom Lošinju, Rabu, Čabru, Kastvu, Viškovu, Mrkoplju i u Jelenju.

OMH u Dubrovniku je nakon obnove 1990. razvio osobito bogatu, razgranatu i raznovrsnu nakladničku djelatnost objavljujući časopis Dubrovnik i mnogobrojna povijesna i književna djela u desetak biblioteka. Objavljeni su i prijevodi pojedinih knjiga na strane jezike: od tematskog broja Dubrovnik u ratu (Dubrovnik in War) – priredio Miljenko Foretić do slikovnica Luka Paljetka i Snježane Paušek Baždar o Marinu Držiću, Mihu Pracatu i Ruđeru Boškoviću. Po broju knjiga njihovoj opremi i vrsnoći prvi je među ograncima. To potvrđuju kritike i priznanja i u hrvatskoj kulturnoj javnosti i na sajmovima knjiga u svijetu. Ističu se Pisma Iva Vojnovića (priredio Tihomil Maštrović) i Marin Držić: Dundo Maroje – izvornik i prijevod Dunda Maroja na 18 jezika (priredio Luko Paljetak).

Obnovljeni ogranak u Gospiću pokrenuo je časopis Lička revija. Među knjigama koje je objavio posebno se ističe djelo Ane Lemić Sela i stanovi na Velebitu. Osnivani su i ogranci u Otočcu, Brinju i Novalji. Novaljski ogranak objavio je četrdesetak knjiga o povijesti i jeziku, arheologiji i arhitekturi. Zadarski ogranak nakon svoje obnove osnovao je povjereništva i objavio desetak dijalektalnih rječnika. Obnovljen je časopis Zadarska revija pod novim imenom Zadarska smotra. Za njegovo uređivanje, kao i za objavljivanje knjiga o arheologiji, glazbi, jeziku, o povijesti književnosti dobio je priznanja i povelje Matice hrvatske. Osobito su vrijedna izdanja Časoslov opatice Čike i Zadarski statut. Osnovani su i ogranci u Ninu i Pagu, a nedavno i u Kolanu. Paški ogranak objavio je desetak knjiga o povijesti i kulturi svoga grada. Knjiga Statut paške općine uvrštena je među sto najboljih knjiga na sajmu knjiga u Frankfurtu 2012. Pridružila se knjigama ogranaka iz Dubrovnika, Vinkovaca i Čakovca koje su dobile međunarodna priznanja.

Obnovljeni ogranci u Osijeku, Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Našicama, Đakovu, Županji, Valpovu i Donjem Miholjcu nastavili su i proširili kulturno i prosvjetno djelovanje započeto šezdesetih i sedamdesetih godina. Pokrenuli su ponovno svoje časopise i zbornike, kao i svi drugi ogranci razvili bogatu nakladničku djelatnost. Osječki ogranak je okupio mnoge autore sa Sveučilišta J.J. Strossmayer te mnoge povjesničare, književnike, teologe, pjesnike i prevoditelje. Objavio je više od dvije stotine knjiga. To su povijesti i kronike, antologije i jezikoslovne studije, knjige o kazalištu, priče za djecu, čitanke i spomenari. Objavljene su i kronike ratnih stradanja. Na početku obnove pokrenuto je glasilo ogranaka u Donjem Miholjcu, Đakovu, Našicama, Orahovici, Osijeku, Tovarniku, Valpovu, Vinkovcima ... Zvalo se Hrvatska matica, a uređivao ga je Antun Šimunić. Časopis Književna revija izlazi od 1993., a urednik mu je Josip Cvenić. Osnovani su i ogranci u Tovarniku, Bizovcu, Belišću, Đurđenovcu i Feričancima. Objavili su knjige značajne ne samo za vlastitu sredinu nego i za cijelu Hrvatsku. Takva je knjiga Hrvatska riječ u Srijemu, antologija koju je uredio Dubravko Horvatić. Časopis Književna revija osječkog ogranka potaknuo je i pokretanje cijelog niza novih izdanja. Brodski ogranak objavio je Sabrana djela Ivane Brlić Mažuranić (priredio Vinko Brešić).

Godine 2002. osnovani su ogranci u Vukovaru i Belom Manastiru. U Vukovaru su 2005. godine upriličeni Dani Matice hrvatske u Županiji vukovarsko-srijemskoj. Održani su u dvadesetak gradova i sela, priređeno je 59 priredaba za građanstvo i za učenike osnovnih i srednjih škola. Korištena su odlična iskustva priređivanja Dana Matice hrvatske u Splitu, Čakovcu, Osijeku, Sarajevu, Mostaru i drugim gradovima. Kao i drugdje, to je postao tradicionalan godišnji niz priredaba: predstavljanja knjiga i časopisa, predavanja, izložaba, kazališnih predstava i koncerata. I u Vukovaru i u Belom Manastiru i u Iloku pokrenuto je nakladništvo, književni natječaji, priređivani simpoziji i književni susreti. Objavljene su Priče iz Vukovara Siniše Glavaševića te knjige Mirka Kovačića U potrazi za istinom, Dražena Živića Stanovništvo vukovarsko-srijemske županije, Zlatka Šimunovića Dom zdravlja Vukovar. Pokrenuti su godišnjaci i zbornici.

Đakovački ogranak objavio je notne zapise narodnih pjesama i plesova, knjige pjesama, zbornike i antologije, a priređuje i susrete hrvatskih književnih kritičara na kojima se dodjeljuje Nagrada Julije Benešić za hrvatsku književnu kritiku. Nedaleki vinkovački ogranak Matice hrvatske nastavio je objavljivati Godišnjak, pokrenuo je biblioteku Udio Slavonije u hrvatskoj književnosti te desetak drugih biblioteka, objavivši djela Antuna Babića, Stanka Andrića, Dionizija Švagelja, Katice Čorkalo, Zlatka Tomičića, Vladimira Bakarića, Miroslava Slavka Mađera, Vlaste Markasović i mnogih drugih.

Nakon obnoviteljskih skupština ogranaka u Orahovici, Slatini, Požegi, Pakracu, Virovitici i Novoj Gradiški, kao i u drugim ograncima priređivani su Dani hrvatskog jezika, književni susreti, predstavljanja knjiga, organizirani su koncerti i izložbe. Započeta je nakladnička djelatnost prikupljanjem povijesne i književne baštine. U Orahovici je u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti priređen simpozij o Stjepanu Ivšiću i objavljen zbornik radova. Ive Mažuran objavio je monografije o Valpovu i Orahovici. Dragica Šuvak napisala je knjigu o kulturnoj i povijesnoj baštini Voćina. Uredila je i zborno djelo Voćin – novi prilozi za povijesnu i kulturnu baštinu te knjigu o Juliju Bürgeru.

U Virovitici je pokrenut časopis Zavičaj. Osnovani su novi ogranci u Garešnici, Čazmi i Grubišnom Polju, Pitomači, Đurđevcu, Zlataru i Novom Marofu. Nakon obnove ogranaka u Krapini i Zaprešiću osnovani su ogranci u Pregradi, Stubici, Varaždinskim Toplicama, Velikoj Gorici, Sveton Ivanu Zelini, Pokupskom, Slunju, Glini i Lipovljanima. Obnovljeni ogranci Matice hrvatske u Čakovcu, Varaždinu, Križevcima, Sisku, Samoboru, Ozlju, Bjelovaru i Kutini nastavili su svoju bogatu tradiciju starih pododbora i ogranaka obnavljajući svoje časopise i objavljujući pretiske knjiga značajnih za zavičajnu povijest. Mnogi ogranci osnovani devedesetih godina prošlog stoljeća bez te tradicije nisu se uspjeli održati. Čak ih se pedesetak ugasilo iako su mnogi od njih uspjeli provoditi program Matice i ostaviti djela trajne vrijednosti; u prvom redu vrijedne knjige i časopise.

Čakovečki ogranak objavljuje Hrvatski kajkavski kolendar, a priredio je i otisnuo kapitalna djela hrvatske kulture – Putni tovaruš Katarine Zrinske, Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja Vinka Žganca, prijevod knjige Josipa Bedekovića Natale solum... i Pergošićev Decretum. Knjige Đure Blažeke Međimurski dijalekt i Stjepana Hranjeca Međimurski narodni običaji i Kalmana Mesarića Poker Baltazara Bodora nagrađene su poveljama Matice hrvatske. Među knjigama varaždinskog ogranka ističu se knjige Ignaca Kristijanovića Ezopuševe basne pohorvaćene, Jože Skoka Garestinski panoptikum i Ernesta Fišera Pohvala tihom slogu, koje su nagrađene poveljama Matice hrvatske. Bjelovarski ogranak objavljuje časopis Rusan i Bjelovarski zbornik. U Koprivnici su objavljena Sabrana djela Frana Galovića (uredio Milivoj Solar).

Ogranak Matice hrvatske u Križevcima organizirao je desetak znanstvenih simpozija, velik broj predstavljanja knjiga, koncerata i tribina. Objavio je monografiju Franje Husinca Fran Gundrum Oriovčanin, gradski fizik u Križevcima, prevedenu na bugarski i objavljenu u izdanju Bugarske akademije u Sofiji. Ta je knjiga dobila Nagradu Ivan Kukuljević Sakcinski, kao i knjiga Lelje Dobronić Kalnički plemenitaši. Ogranak je objavio tridesetak temeljnih knjiga o umjetničkoj topografiji, križevačkim školama i gospodarskom učilištu, sakralnoj baštini, knjižnom i glazbenom blagu, o Bibliji i znanstvenim knjigama u križevačkim knjižnicama te prirodoslovne križevačke teme. Objavio je i putopis Frana Gundruma U Egipat! u engleskom i arapskom prijevodu. Priredio je i simpozij o ulozi Matičina nakladništva u oblikovanju hrvatskoga duhovno-kulturnog identiteta za 175. obljetnicu osnutka Matice hrvatske.

Obljetnice osnutka ili prvog spomena naših gradova bile su prigoda da ogranci prirede kulturne događaje i objave monografije o kulturnoj i povijesnoj baštini. No, i bez tih povoda brojni su hrvatski gradovi i krajevi dobili svoje knjige opremljene dokumentarnom i slikovnom građom, izborom književnih tekstova, faksimilima povijesnih dokumenata i bibliografijama. Uz mnoge spomenute ogranke takva su izdanja priređena u Ogulinu i Vrlici, Lastovu i Kaštelima, Orahovici i Daruvaru, Senju, Čabru, Korčuli i Konavlima. Sinjski ogranak objavio je monografije fra Josipa Ante Solda i Mirka Marića te osobito vrijedno djelo, bibliografiju Sinja i Sinjske krajine (Šime Jurić i Josip Ante Soldo). Trogirski ogranak uz časopis Vartal objavio je 20-ak knjiga o arheologiji i legendama, vinu i vinogradarstvu, stanovništvu i glazbi te knjige pjesama i antologiju Duška Geića Mali izbir trogirskog pisništva. Ogranak u Senju uz knjige Milana Sijerkovića o senjskoj buri, objavio je knjigu Milana Moguša Senjski rječnik u suizdanju s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti. U nizu knjiga tog ogranka su i stripovi Alberta Kinerta i Jurija Pavlovića Lobačeva Čuvaj se senjske ruke i knjiga o stradanjima Senja u Drugom svjetskom ratu.

Petrinjski ogranak objavio je pedesetak knjiga. To su monografije o Petrinji i Čuntiću, Hrastovici i Novom Selu Glinskom, o župi Gore. Knjige: Matija Bučar Medonosno bilje kontinentalne Hrvatske, Zbornik Zrinska gora, Davor Salopek Korablje samobitnosti, Ivica Golec Povijest grada Petrinje, Nenad Lipovac Petrinja – prostorno-povijesni razvoj grada, Nikola Bašić Vijala se bijela loza vinova, Ivan Rizmaul Blagdan i svakdan petrinjski, Ivo Maroević Rat i baština u prostoru Hrvatske dobile su Matičine povelje i priznanja. Uz Petrinjski zbornik i mnoge knjige o školstvu, sportu, glazbi i običajima te žrtvoslove i opise ratnih stradanja osobito su bile važne za život grada i kraja koji je podnio najteža ratna stradanja i progonstvo.

I mnogi drugi Matičini ogranci objavili su knjige o ratnim stradanjima i progonstvu. U monografijama i časopisima, u zbornicima i godišnjacima opisana su razaranja spomeničke baštine, škola i knjižnica u Hrvatskoj. Objavljeni su žrtvoslovi, sjećanja, kronike i povijesni pregledi. Već kad se nazirao rat i agresija JNA i paravojnih srpskih postrojbi započela je posebna briga za širenje istine o Hrvatskoj. Godine 1991. ogranci su prikupljali humanitarnu pomoć za izbjeglice i prognanike, prikupljali fotografije i svjedočanstva o stradanjima, skrbili o čuvanju i zaštiti knjiga i umjetnina, pomagali školama, knjižnicama i muzejima. Nakon rata, u tijeku obnove svestrano su pomagali kulturnim i prosvjetnim ustanovama te objavljivali knjige, kalendare i kataloge. Osobito su pomagali osnivanje novih ogranaka i priređivali književne susrete, koncerte i likovne izložbe.

4.

Još za Domovinskog rata započelo je i osnivanje Matičinih ogranaka u Bosni i Hercegovini, gdje to u doba komunističke vladavine nije bilo moguće – u Doboju, Livnu, Tomislavgradu, Travniku i Zenici. Osnovani su i u Rami, Čitluku, Grudama, Širokom Brijegu, Posušju i Neumu. Prognani Kuprešaci osnovali su ogranak 1993. u Brelima. U srpnju 1995. osnovan je ogranak u Novom Travniku, a 1996. u Sarajevu i Mostaru. Svi su oni pokretali objavljivanje knjiga i časopisa, osim dobojskog ogranka čiji su članovi doživjeli posebno tragičnu sudbinu. Osnovani su i ogranci u Jajcu, Orašju, Tuzli, Čapljini, Stocu, Ljubuškom i Bugojnu. Nedavno je osnovan ogranak u Žepču. S pomoću bosanskohercegovačkih ogranaka i podružnica HKD Napredak organizirani su 1997. godine Dani hrvatske knjige u dvadesetak gradova i sela u Bosni i Hercegovini. Sarajevski ogranak pokrenuo je 1996. časopis Hrvatska misao i biblioteku Hrvatska književnost u BiH u 100 knjiga, koju je uz pomoć svojih suradnika zasnovao Mirko Marjanović.

U Bosni i Hercegovini održano je nekoliko susreta ogranaka koji su bitno pridonijeli kvaliteti njihova rada. Časopisi Glas iz Travnika te Krijesnica iz Zenice pokrenuti su 1991. Izlazili su i u strašnim ratnim prilikama. U Mostaru je pokrenut časopis Motrišta, u Širokom Brijegu Vitko, a u Tuzli Gradovrh. U Čitluku je 2000. godine počeo izlaziti dječji časopis Cvitak. Pokrenuo ga je Krešimir Šego. Danas ga objavljuje OMH u Mostaru. U velikoj nakladi ovaj časopis dolazi u mnoge škole. Nastao je i časopis Školarac. Ogranci u BiH objavljuju i druge časopise te zbornike i godišnjake. Osobito se ističu zavičajne monografije i knjige iz prirodoslovlja, etnografije i povijesti. Najbogatije su priredbe Dani Matice hrvatske koji se održavaju u Sarajevu, Tuzli, Čitluku, Bugojnu i drugim gradovima. U Mostaru Dani Matice hrvatske – Mostarsko proljeće sadrže koncerte i kazališne predstave, književne susrete i izložbe. Popraćene su katalozima i posebnim prilozima u novinama, a prenose ih radio i TV postaje. To je festival koji ima međunarodni karakter.

Središnjica je nastojala da se što više ogranaka obnovi i osnuje kako bi se ne samo obnovilo ono što je bilo zabranjeno, progonjeno i porušeno, nego da se odgovori na nova pitanja i na zahtjeve novog vremena.

Od tada pa do danas stotinjak ogranaka u Hrvatskoj i dvadesetak u Bosni i Hercegovini objavili su na tisuće knjiga i priredili brojne znanstvene simpozije. Priredili su mnogobrojne koncerte, izložbe, kazališne predstave i predstavljanja knjiga. Novi Matičini ogranci osnovani i u Subotici, Pečuhu i Šopronu, Trstu, Beču, Ratingenu, Ludwigshafenu i Wiesbadenu te u Bruxellesu. U Subotici izlazi časopis Klasje naših ravni (uređuje ga Milovan Miković). Osnovano je još desetak ogranaka u raznim europskim državama, ali su oni nakon nekog vremena prestali postojati. Značajan broj hrvatskih kulturnih društava u svijetu imao je kraće ili duže vrijeme status društva prijatelja Matice hrvatske. Ove godine osnovan je ogranak u Kotoru.

Nakladnička djelatnost ogranaka razvila se do iznimnih razmjera. Bibliografija njihovih knjiga i časopisa ima više od šest tisuća jedinica. Osobito su značajni časopisi u sveučilišnim gradovima koji nose pečat i Matice hrvatske i tih kulturnih i znanstvenih središta. Objavljeni su pretisci i faksimilna izdanja osobito rijetkih i vrijednih hrvatskih knjiga, pjesmarice i povjesnice, dijalektalni rječnici, žrtvoslovi i statuti, kulturnopovijesni vodiči i knjige o narodnim običajima, likovne monografije, romani, časopisi za djecu, godišnjaci, zbornici i studije o kazalištu... Objavljene su mnoge zavičajne čitanke, monografije o gradovima i selima, knjige iz prirodoslovlja i povijesti umjetnosti, stripovi i slikovnice, povijesna istraživanja i književna djela suvremenih autora, bibliografije i leksikoni. Od 1996. dodjeljuju se povelje za osobito vrijedne knjige ogranaka. Oko 300 knjiga dobilo je ta priznanja koja potpisuje predsjednik Matice hrvatske. Ustanovljena je i nagrada Ivan Kukuljević Sakcinski za najbolju knjigu ogranka.

Svojim svestranim izdavačkim i kulturnim programima ogranci su svojevrsne žile kucavice Matice hrvatske, jer obogaćuju našu suvremenost i prava su kulturna i prosvjetna središta hrvatskih gradova i krajeva. Na zajedničkim radnim susretima uredništava časopisa ogranaka raspravlja se o kvaliteti sadržaja i likovne opreme te daju priznanja najboljima. Takvi su susreti održavani u Karlovcu, Petrinji i Križevcima, Čitluku, Livnu, Osijeku, Ogulinu, Vinkovcima i Našicama. Izložbe knjiga i susreti ogranaka priređivani su u Garešnici, Orahovici, Primoštenu i Varaždinskim Toplicama. Velike izložbe u povodu Matičinih obljetnica priređene su u sveučilišnim knjižnicama u Osijeku i Rijeci te gradskim knjižnicama u Križevcima, Sisku, Senju, Vukovaru, Zadru i Splitu. To su bile prilike za razgovore o Matici hrvatskoj – o njezinoj baštini, o suvremenosti i o budućnosti. Za svaki ogranak to su bili vrijedni poticaji. Ogranci u Čakovcu, Ozlju, Senju i Gospiću, kao i mnogi drugi sudjelovali su u Noćima muzeja i Noćima knjige.

Ogranci MH su priredili mnogobrojne znanstvene simpozije. Održano ih je više od stotinu. Objavili su zbornike radova i prikupili dokumentarnu građu za nova istraživanja. A Odjel za prirodoslovlje Matice hrvatske priredio je simpozije u Petrinji, Gospiću, Vukovaru, Visu, Sinju, Imotskom, Vinkovcima, Karlovcu, Varaždinu, Križevcima i Koprivnici. Ogranci su pomogli njihovom održavanju, objavljivanju zbornika i predstavljanju.

O djelovanju ogranaka napisani su sažeti prikazi u časopisu Kolo i Hrvatska revija, te u Matičinom Vijencu. Izabrane knjige ogranaka navode se u spomenici Matice hrvatske 1842. - 2002. koju su napisali Ive Mažuran i Josip Bratulić (Zagreb, 2004.). U novoizašloj Enciklopediji Hrvatskog zagorja (izd. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017.) prikazano je djelovanje Matice i njezinih ogranaka u Krapini, Zaboku, Pregradi, Klanjcu, Zaprešiću, Novom Marofu, Varaždinskim Toplicama i Mariji Bistrici. A Enciklopedija Matice hrvatske (A – G, Mh 2015.), koju uređuje Igor Zidić, donosi prikaze knjiga i životopise autora te urednika i osnivača i voditelja ogranaka. Postoji i velika zbirka prikaza i recenzija knjiga i časopisa te vijesti i dokumenata objavljenih u raznim novinama i časopisima. Očita je potreba da se napiše povijest svih ogranaka i objavi potpuna bibliografija knjiga i časopisa.

____________________

(1) Hrvatska revija 2, Zagreb 1936. Glavna godišnja skupština Matice hrvatske.

(2) Glas Matice hrvatske pokrenut je kao informativno i organizacijsko glasilo Matičinih pododbora i povjerenika... U njemu će odsad noći naši pododbori i povjerenici moći iznositi svoja opažanja o radu za Maticu hrvatsku u širim narodnim redovima, te će ta opažanja sigurno dati i koju korisnu pobudu upravi Matice hrvatske. Upotpunjavajući se u svim pravcima, usklađivat će tako Uprava Matice hrvatske svoj izdavalački i organizatorski rad s nastojanjima svojih organa – pododbora i povjerenika. Cilj će dakle Glasa Matice hrvatske biti u tome da oko Matice hrvatske, kao oko središnje književne i kulturne ustanove, okupi svu narodnu inteligenciju, bez obzira na stranačko-političke razlike, a podupirući [moralno i materijalno – u skladu s lijepom Matičinom tradicijom – svaki nacionalno pozitivni kulturni rad i drugih sličnih kulturnih organizacija. (Glas Matice hrvatske, god. I, Zagreb 1940., br. 1-2)

(3) Jakša Ravlić Povijest Matice hrvatske, Matica hrvatska 1842 – 1962., Zagreb 1963.

(4) Izvješća Matice hrvatske - 1. Dokumenti o kulturnom i prosvjetnom radu 1966 -1969. Uredio Grgo Gamulin, Matica hrvatska, Zagreb 1970.

(5)5 Marin Somborac Bibliografija izdanja Matice hrvatske od 1842. do 1962., Matica hrvatska 1842. - 1962., Zagreb 1963.

(6) Kolo broj 7 1965., Vijesti iz Matice hrvatske i njezinih pododbora.

(7) Zaključci Glavnog odbora Matice hrvatske sa sjednice 3. prosinca 1966., Zapisnik sastanka Upravnog odbora Matice hrvatske održanog 3.3.1967.

(8) U povodu Informacije o časopisima. Izvješća Matice hrvatske. MH 1970.

(9) Izvještaj o radu Upravnog odbora MH za vrijeme od 29.V.1966. do 31.III.1968. Izvješća Matice hrvatske. MH 1970.

(10) Izvještaj Upravnog odbora Matice hrvatske za sastanak Glavnog odbora (prosinac 1966.): »... ako se utvrdi slabo stanje književne ili likovne kulture nije li dužnost Matice hrvatske da provede analizu situacije? Nije li dužnost Matice hrvatske da intervenira u slučaju kad zbog bilo čijeg nemara neki muzej ili arhiva zaostanu u radu? Nije li trebalo očekivati da će naš odbor u Zadru intervenirati u slučaju muzeja srednjovjekovne umjetnosti (tj. samostana sv. Marije), odbor u Splitu zbog stanja u Muzeju hrvatskih starina koji je već 25 godina bez zgrade? Takve bismo slučajeve, na žalost, mogli dugo nabrajati – jednako one u našim regijama kao i u Zagrebu. Riječ je uvijek o problemima kulturnog podizanja naše sredine, važnim čak i onda kada je u pitanju neka na izgled mala ustanova, u kojem malom našem gradu. Svi krajevi treba da budu predmetom naše pažnje, i kultura treba da se svagdje razvija što ravnomjernije.«

(11) Dragan Mucić: Matica hrvatska u Osijeku 1960 -1970., Osijek 1971.

(12) Izvještaj o kontroli zakonitosti rada Matice hrvatske. Građa za povijest Matice hrvatske, knjiga 1. Urednica Jelena Hekman, Zagreb MMII.