Instalacije u neredu

BIPOLARNI BUKETI

neodređenost je zakon koji vlada
na svim razinama, dakle i na razini
stanovanja. bog je jedini problem
koji još nismo uspjeli riješiti.

‘’Imamo pravo na neinformiranost!’’
neka se čuje i ovaj urlik siromašnih
radnica koje zbog nedostatka vitamina
rađaju malformiranu djecu i svakoga
dana kuhaju varivo od TV-tarota i
dragog kamenja.

ja sam skromna djevojka. svaki dan
odlazim na sesije bipolarne depresije.
mrzim biti bipolarna, iako biti bipolaran
znači dobro biti. zarazno se smijem.
ne boj se, dječače iz Pavlove ulice!
biti bipolaran fantastičan je osjećaj. u
sebi ćutiš neki jaki realizam, totalni
ultrarealizam u svijetu u kojemu caruje
dijabetes. čini ti se da upravljaš svim
sukobima. svaki dan ima svoju riječ.
današnja riječ dana je ‘’Riječ’’. jučer
je to bila riječ ‘’Piksel’’.

noćas u tvojoj igraonici čitamo knjigu
Fantastične leteće knjige g. Morrisa
Lessmorea koju je napisao William
Joyce. jedemo tvoje vesele sendviče
sastavljene od molekula sisavaca i
žitarica. prozna poetska tišina u pet
ujutro. Španjolska je i dalje lijepa i
razjedinjena. hoće li vatrene stihije
uništiti koridu, nogomet i brojne sukobe
interesa Madrida i Barcelone? k vragu
sve! danas odlazim u Dubrovnik gledati
bazen u kojemu mladići igraju vaterpolo.

čovjek bez novca ne može se kretati.
njegov je najduži domet kretanja sto,
najviše dvjesto pedeset metara. on ne
može otići na izlet, ljetovanje, zimovanje.
čovjek bez novca ne može na Facebook,
ne može se družiti na društvenim mrežama.
za njega postoji samo svijet rada, radova
i gadova. čovjek bez novca je stopostotni
invalid. tužan odlazi do obližnjeg dućana
po četvrt kruha i litru mlijeka. suze se cijeli
život slijevaju niz njegovo mrtvo lice.

u Škotskim brdima slušaš poremećene
pjesme benda The Girobabies i misliš o
svojim izgubljenim iluzijama. nezaposlenost
je tvoje prirodno stanje. u tvojem svijetu
vrijeme stoji u brzini svjetlosti. vičeš:
‘’BUDIMO BRIGADA UŽITKA!’’

u jednom frizerskom salonu vlada
uvjerenje da bipolarni buketi ne umiru.
zabavno je slušati morske orgulje i
sirene koje pod haubom govore o
smrti kao da je ona negdje daleko,
tako daleko kao onaj čuveni grad u
koji lirski konjanik nikad neće stići.

ako nemaš novca, svaki je grad kao
dogorjela svijeća sumoran. sove izlaze
u sumrak na još jedan tulum. gubitnici
kuhaju gutljaj maslinova ulja u žlici.
siromašni znaju da je sreća u ekstazi
koju treba gutati od ponoći do jutra.
svake subote ujutro ulice Zagreba
prekrivene su nesvjesnim nepomičnim
sretnim tijelima.

nepomičnost je stanje sreće.

LAŽNE VIJESTI

lažne vijesti još snažnije osvjetljuju
istinu. jedino su poluistine istinite.

na svijetu ne postoji komforna
zona. azurno ljepilo živi samo u
očima kurve, skipera i loših pjesnika.
svi uspješni ljudi su ponekad stresno
nesretni. nije potrebno paziti na pridjeve.
otvorena rosa je zajedničko ime za
zimu, strah, glad, tjeskobu, bijes i kaos.
molekule su zadovoljne svojim stanjem.
tramvajske stanice zovu se postaje.
pitanje na TV-kvizu: ‘’Postoje li postaje?’’
ispod radara prošao je pokret otpora.
u kažnjeničkoj koloniji ne postoji kazna.
mobilna prebivališta uopće nisu mobilna.
u rezidencijama tajkuna prevladava kič.
najbolje griju pokrivači od toplog značenja.
plašt dječje ljubavi prekriva dječje vrtiće,
skloništa za beskućnike i domove ocvalih
čistačica i tihih siromašnih umirovljenika.
teorija struna nalik je vodoinstalaterstvu,
kaže običnim riječima Stephen Hawking.
sklonost prema neredu je nezaustavljiva.
entropija jede svoju djecu. mi plačemo.
u svakom neredu osjećamo večernji
stimulans koji nije otporan na smrt.
u drugom zakonu termodinamike vlada
red. u tom zakonu zbiva se naša spolna
ljubav, mržnja smijeh i plač. ne postoji
škola dostojanstvene održivosti. tvrdi
slatkiši su najslađi, jer uživaju u trulim
zubima. nemoguće je otkriti elementarne
čestice elementarnih čestica. smrt je
ponovno grupiranje topline koja je netom
ostala bez goriva. toplina je sjaj oka.
kuća bitka nije ni duboka ni plitka. ona
je na katastrofalnoj razini razizemlja i
samo ponekad na razini prizemlja.

gravitacija je kao i zgodna djevojka.
uvijek je privlačna. kad je vide, vlakovi
izumiru. praznina je velika ako je gledaš
iz blizine. onaj tko je shvatio britku auru
Teslinih struja shvatio je svijet. postoji
tiha podrška i bučna potpora. paralelni
svjetovi su doista paralelni. olimpijske
baklje gore vječno samo u mozgovima
sportaša, zlobnih cinika i romantika.
svjetska crta jest upravo tamo gdje si ti.
postoje ronioci koji mogu podsvjesno
zaroniti u besvjesno. istinske prijatelje
možeš pronaći isključivo na Facebooku.
smrznuto cvijeće postoji u svim očima.

u pustinji ne postoji električna rasvjeta.
u Saudijskoj Arabiji 27. rujna 2017. izdan
je kraljevski dekret o ukinuću zabrane
vožnje automobilom ženama. ženama je
napokon dopušteno voziti motorna vozila.
iako dekret stupa na snagu u lipnju 2018.,
u voznim parkovima patrijarhata naglo
je nastala panika. automehaničarima se
tresu ruke od pomisli na buduće poglede
u duboke ženske proreze. posao već trpi,
na nebu uobičajena gužva strujanja
zraka, ponekad oblaka. također je
ženama ukinuta zabrana posjećivanja
stadiona. svi su navijači zgromljeni
bujnom jedrinom i mekanim kožnim
jastucima tamnopute bjeline. ne mogu
se koncentrirati na figurice koje trče
travnjakom. lijepe navijačice slave
svoju novu spolnost citirajući lažnu
vijest sadržanu u mutnoj rečenici
Simone de Beauvoir: ‘’Ženom se ne
rađa, ženom se postaje.’’ ostalo je još
nekoliko do feminističkog bola čudnih
zabrana: žene ne smiju imati račun u
banci, ne smiju putovati bez dopuštenja
roditelja ili rođaka te nipošto ne smiju
tražiti razvod.

krhku keramiku drobe kućni nasilnici
i zagovornici obiteljske diktature.

ROSA, SMRT, DEMOKRACIJA

život rose najkraća je izravna
demokracija brze smrti.

osvijetljeni piksel je novi Bog. on je
bitna dubina površinskih radova.
više se ne postavlja pitanje kako rad
radi. svi se pouzdaju u znanje piksela.
diljem svijeta kult piksela raste sve do
poetske veličine Sunca.

Stonehenge.
zeleno mjesto organiziranog kamenja.
nedaleko od jednog kamena upoznao
si djevojku. zove se Brunhilde. to je
lijepo ime. Brunhilde je iz Njemačke u
kojoj nema tako dobro organiziranog
kamenja. dragulji Bavarske na njenim
prisnim usnama blistali su kao Božić u
ratnom Münchenu. njezin stari djed još
uvijek s radošću spominje Treći Reich.
dani su prolazili. u hodu smo recitirali
poeziju. znaš, mi smo poezija koja hoda,
rekla je tiho Brunhilde dok smo kružili
oko kruga Stonehengea i gledali kako
na zelenim livadama iz kamenog doba
umiru zaigrana stara djetinjstva i svako
jutro otvorena rosa. zapravo, rekla je
Brunhilde, smrti nema. kad ti je teško
slušaj Wagnera.

blizu Salisburyja unajmili ste sobu.
igrali ste igre za odrasle i videoigrice.
ti si se sjetio kolege knjižničara koji ih
igra 12 sati dnevno. ostatak dana čita
zamršene labirinte Borgesa i sv. Tome
i na Facebooku lijepi fotografije svojega
lica na kojemu su ružičaste naočale.

koljena nam se dodiruju, oči su nam
uprte u monitor laptopa. videoigrice su
pune života i smrti. lutamo virtualnim
zgarištima na kojima su prvi kreteni
palili vatre. ulazimo u sirotinjski predio
raznih megalopolisa gdje domaćice na
otvorenom kuhaju pekmez od šljiva. sa
svim strana napadaju nas pretila tijela
zombija. na njima otvorena rosa najbrže
umire. izravna demokracija smrti je u
porastu. objekti pikselizirane stvarnosti
postaju stil života. ti i Brunhilde živite kao
prljavi pećinski ljudi. uopće se ne perete,
ne kupate se, jedete nepoznatu hranu
iz lijepo dizajniranih engleskih konzervi.
svako jutra isijavate smeđi meki proljev
na nedužnu bijelu keramiku.

tehnologizirani stil života. ples virtualnih
obmana. razvili ste navigaciju gotovo do
savršenstva. tihi alati u vašim rukama
krote divlje farme raznobojnih piksela u
komunikacijskim sustavima dnevnih snova.
prelazite s jedne razine na drugu razinu.
u stankama slušate toplu slinu i Wagnera.
gubite se u pornografskom voajerizmu.
Brunhilde sjedi na tvojim koljenima i vješto
upravlja mišem orošenim posve otvorenom
rosom gustog znoja. cilj je jasan: to je
paralelan užitak u pikseliziranom i vašem
mesu. to je virtuozna izmjena organske
tvari i žive anorganske materije.

male smrti zbivaju se svaku noć i dan.
orgazme ste proglasili konceptualnom
poezijom. trujete se azurnim ljepilom u
plastičnim vrećicama. na vašim tronutim
spolovilima rastu njivice stvarne gljivice.
teorija i praksa diktatorskih naredbi malih,
sićušnih, no moćnih piksela. vi samo
mislite da mislite. gubite se u užitku, dok
radno stanovništvo pitomog kraja oko
Stonehengea vadi gomolje krumpira iz
zemlje. zemlja je psihotična majka. uz
jestive gomolje neurotično proizvodi i
nejestive grmove i grmalje.

Engleska je divno mjesto za umiranje
identiteta. uđeš li u pub koji ima WI-FI,
alkohol i internet postaju tvoja virtualna
sudbina. nakon pola sata postaješ brza
nomadska čestica kapitalizma. nagla
ideja! u listopadu je vrijeme za stvarnu
stvarnost. Brunhilde te vodi u svoj grad
na Oktoberfest.

krijesnice nikad ne svijetle uzalud. rosa,
demokracija i smrt uvijek su tu kao i kola
hitne pomoći.

ODVRATNOST

vrhunac gađenja: loša koža i ružni
ljudi na kojima nikad nije bilo rose.

Woodstock. Blenheim Palace.
Churchillova dječja košuljica u kutiji
od prozirnog stakla. turisti pozne dobi
stare izborane kože. da spriječiš gađenje,
šapatom učiš prijateljicu Kaede jednu
pjesmu grimiznog kralja. život tvoj, Kaede,
ovisi o umjetniku i tvojoj dnevnoj depresiji
posutom s malo ironije. ‘’Confusion will
be my epitaph.’’, šapneš stih grimiznog
kralja djevojci koja voli opere i Wagnerovo
neumrlo prstenje. zatim šećete golemim
imanjem kojim su jahali vojvode od
Marlborougha.

na putu za mladi Oxford pogledaš se
u zrcalo. prve bore na licu. srce ti stisne.
početak gađenja. a još si lijep, vole te
sve vikendice u Engleskoj, i domaćice,
i svinjokolje gdje se kolje smrt koja će
nas hraniti do smrti. vegetarijanci ne
znaju za naše muke. ispod zvijezda
hodaš velik. u ruci nož i poezija. s neba
kaplje menstrualna krv nebeskih djevica
koje će svojim tijelima častiti mučenike.

Zagreb, Filozofski fakultet. čim je ušao
u aulu, zavladale su tama i hladnoća.
odvratna sluz ispunila je prostor. bio je
to nevjerojatno ružan mladić iskrivljene
kičme, mastan, bubuljičav, izbrazdana
surova lica s tamnoplavim nezdravim
podočnjacima, nalik čovjeku koji pati
od višegodišnje nesanice. ružnijeg
muškarca nisi vidio u životu. svi smo
se ponijeli odvratno. dok je prolazio
aulom, odvraćali smo pogled s jedva
suspregnutim gađenjem ne uspijevajući
gledati tu ružnoću dulje od treptaja oka.
priroda se gadno poigrala nedužnim
ljudskim bićem, nesretnikom od rođenja.
sjetio sam se nekoliko stihova pjesme
iz poznatog filma Ko to tamo peva koje
uz harmoniku pjeva simpatičan Ciganin.
‘’Nesrećnik sam odmalena / od sve
muke pesme pevam. / Voleo bih majko
mila / da sve ovo samo snevam / da
sve ovo samo snevam. Jooooj, jooooj,
jooooj, jooooj!’’

smiješna scena odvratnosti.
nekoliko studenata maše u auli
svojim hibridnim identitetima da bi što
prije diplomirali. mračni predmet svih
ljudskih želja izranja iz tame kao
prekrasan komad pečenog svinjskog
mesa. neobično uporna, žestoka,
svakodnevna nevina tiha maštanja
o kupnji novog crvenog džempera
s V-izrezom. čađavo staklo koje je
si kao dječak koristio za jedne
pomrčine sunca. rečenica iz nekog
napetog pustolovnog romana: »Nosio
je trodijelno odijelo od angore.«
i još tisuću rečenica, nadrealističkih
stihova. dugo ti je trebalo. napokon
si shvatio da odvratnost počinje u
tvojem umu u kojemu se gubitnici
igraju psihijatrije.