Neka zemlja zavičajka imenom ljubavi cvate
Neka zemlja roditeljka u zipci vedrine iznjiše živost
Neka te život javom tajne kuša
Vrati se u priču
Neka i kamen progovori
Pa ćeš čuti:
U vremena pradavna, bajkovita
Tri brata
Humko, Ranko i Gordan
Obrađivali zemlju, čuvali stada
Živjeli Metuzalemova vijeka
Pa ćeš čuti:
Humko, Ranko i Gordan
S vrha Žabe planine odapeše strijele
Gdje plamene strijele padoše
Tri grada niknuše
Humac, Granač i Grdoman
Humko, Ranko i Gordan
Niz prodoli, dubrave i grabe jezde
Svake noći na strunama vjetra
Čuje se njihova pjesma
Zemlja kneza Andrije
Zemlja snovidovna
Zemlja kamena
Razgori riječ
Probudi iskon tajne
Sva je zemlja plod donosila
Sve je riječi nebo opjesmilo
Zemlja župana Radoslava
I župana Bogdana
I župana Tvrtka
I župana Toljena
Tko je ljubav utkao u zlatna pismena
U stoljeća prebrojena
U srce Humske zemlje
Pa nam glas postaje putokaz
I pjev ogrljen otajstvom
Drage naše na vrela i raništa ljubavi zove:
Župan Nikola
Postojnik Brajko
Knez Vladislav
Knez Bogiša
Knez Vukoslav
Knez Petar
Knez Miliša
Knez Grgur
Vojvoda Radoje
Vojvoda Vukašin
Ozarjem blizine jedna smo pjesma i duša
Tri nujne krijesnice
Tri bajne krilašice
Tri male zlatnice
Troplet pjevan darom osvitale
Što su nujne krijesnice
To su sjajne zvjezdice
Što su bajne krilašice
To su davne uzdanice
Što su male zlatnice
To su tri crkvice
Tri kamene golubice
Na Uzglavku, u Podhumu, u Dolu
U svetosti
U svjetlosti
U dragosti
Svaka svojim blagom osvitala
Ručice vrijedne uzmogle u stisku
Rasplamsat riječi u nebesku nisku
Šimraci, Šimrakovići od Zažablja
Jedno pleme, jedan rod, jedno vrijeme prepjevano u povijest
U Fojničkom grbovniku Šimrakovića je grb
Ximracovich
Vijek sretnim spominjanjem živi vlastelin
Stjepan Šimraković
Oženjen Milicom, kćerkom Tvrtka Borovinića
Velikog kneza bosanskog
Unukom hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića
Grgur Šimrak, Stjepan Šimraković, Radoje Grgurević Šimraković
Petar Šimraković, Vladislav Šimraković
Šimraci
Renesansni Šimrakovića dvori u Zažablju
Prepadi, bojišta, stratišta
Kameni svjetionici nemirne, burne prošlosti
Ovo je zemlja koja je plodila
Ovo je riječ koja te rodila
Koja te dojila
Koja te u zipci zavičajne dragosti zibala
I štitila
I ljubila
I krilila
Vjekovječila u ljupke niske radovanja
Dubovi, zeleni divovi
Dolovi i plandišta
Susretišta
Dubravica, Dobrovo, Duba
Probuđena povijest
Snovidjelom tihanih prenja
Oskoruša
Oskrušnica
Trpkost utjelovljena u priču
I začudnost imena
Drijen, žuka i broć
Zlatnožute nebeske rize
Spustile se na zemlju
I nikoše Drijen, Žukovice i Broćanac
Srcem te zovem
Javljaš se iz nezaborava i kažeš
Jesam
Bit ću zbiljnost proćućena utihom i draganjem
Bit ćeš svjetlokaz uspravnu vjekovječnu hodu
Konačište svijetloj promisli
Na putovima i bespućima ustrajavanja, trpljenja i htijenja
Padova i novih uzdignuća
Svjedočenih dobrotom i žarom molitvenim
Istočena u rukopis sunca, kamena i zmija
U rukocvate blagosti
I modre beskrajne tišine
Zornim progovorom bude se mjesta otajna blagoglasja
Bajkom će rasti Radetići
Radojuša
Radosti nema kraja ni početka
Sve čega se sjetiš znamen je kušnje
Prašna Glavica
Ćukova Greda
Zatočeno u bokoru vedrine
Priklanja se ćuhu tajanstva
Smjera u visine
Podžablje
Pod skutima gorovite planine
Biva pribježište i svratište, dom ozarjem grljen
Moći te doseći i bivstvo tvoje prožet mudrim rijekom
Neka te budnost izvede
U vidokrug ushita i mijena
Moševići, Praovice
Babin Do
Do prapočela sveđer je misao jedrila i zrela
Oku podarila samu providnost i bistrinu
Izrasti u dragost
Iz ljupkih promisli korak osnaži
Ti si se ovdje rodio
Ti si se sa zemljom srodio
Ti si zavičaj zakrilio molitvom i dobročinstvom
Riječ postaje blagost
Tiha radost
Oružena u žar i svetost
Korak svaki postaje željkovana nada
Zračak punine
Naviješće vedrih dana
Prosvjetljenje
A srce
Uzdiže se nebu
Ogrljeno rajskim mirom
Crkva svete Ane
(Kao i crkva svete Marije
Kao i crkva svetog Petra i Barbare)
Nikla iz dubine ljubavi pradjedovske
U Zažablju
U zjeni nebeske vedrine
Krilom zlatnim dotiče sunce
I zvijezde rimuje
S riječima najdraže pjesme
Podglimač
Podgajnica
Podstijene
Podhumac
Podžablje
Žubore slapovi radosti, svjetlosti i smjerna glasja
Crkva svete Ane
Ispjevana svetost
U slovu fra Blaža Gračanina
U maru, ustraju i žrtvi klesara i graditelja
U melodijama korova anđeoskih
Crkva svete Ane
Nikla iz najdubljih dubina ljubavi
Svijetli nebeskom svjetlošću
U zagrljaju blagoslovljene zemlje
Zlatopisom ljubavi
Upisati, uklesati, urisati križeve spasenja
U knjige
U kamen
U stećak
Na greb
U srh žića
U svaki korak i zor obzorja dalekih
Zlatopisom ljubavi
U srcu
Ovjekovječit ljubav
Srce moje i tvoje
Kao zvjezdan svod
Kao svemir riječi
Veliko je
Uglazbljena u tijek vremena
Glasjem zavičajna neba
Javljaš se umilna udivna melodijo tišina
Na tvom se vrelu napojiti
Tvojim vrelom istine natopiti svaki kutak budne zemlje
Don Mato Bogojević, prorokuje
Don Grgo Matušković, pravi popise katoličkog pučanstva
Don Andrija Maslać, vodi matice umrlih na hrvatskom
Don Nikola Matušković, želi naučiti glagoljaški
Don Lazar Lazarević, kućni je prelat Pape Benedikta XV.
Hic iacent sacerdotes parochi IHS
Andreas Lazarević, vic. gen. annorum 98 obiit 1774.
Matthaeus Goluža
Matthaeus Bogoje
Gregorius Matuško
Nikolaus Matuško
Elias Vukas
Blasius Jadrosić
Monumentum posuit fratribus
Don L. L. Janjić 1903.
Don Miho Jerenić, veliki graditelj
Don Mitar Papac, veliki mučenik
Don Đuro Kulaš, evanđeoski vjesnik mira
Pijeta, u svjetlu križa
Ružarje imena
Njih desetine, stotine, tisuće neznanih
Htjeli su živjeti, voljeti, raditi
I biti voljeni
Ubila ih mržnja
Njihova ljubav u blagoslov najdražeg stiha raste
2, 2017.
Klikni za povratak