Prepjevi Preradovićeva Putnika iz pera Krste Misirkova i Dimitrije Čupovskog

1. Uvodne pretpostavke

Razlozi(2) da se neka pjesma prepjeva s jednoga jezika na drugi mogu biti različite prirode. Osobito ako se navodni prevoditelj tim poslom i nije prije bavio. Ovaj rad bavi se upravo prepjevom Preradovićeve pjesme Putnik na makedonski jezik koji većina znanstvenika pripisuje Misirkovu, a koji ga je uostalom i objavio u svom časopisu Vardar 1905. godine.

Predloženi rad temelji se na tri problemske točke:

a) zašto je Krste Misirkov(3) posegnuo za opusom Petra Preradovića i objavio i/ili prepjevao pjesmu Putnik;

b) radi li se o izvornom uratku Misirkova ili o suradnji s Dimitrijom Čupovskim(4);

c) poredbena analiza makedonskog (ili makedonskih) prepjeva i hrvatskog originala na stilskoj i jezičnoj razini.

2. Tema je zajedničkog interesa narodni junak Kraljević Marko (Krale Marko)

Povezano s prvom točkom, odgovor ćemo pokušati dati potragom za zajedničkom temom koja je interesirala i Preradovića i Misirkova. Već na početku potrebno je istaknuti da je tema od zajedničkog interesa obaju autora narodni junak Kraljević Marko, odnosno Krale Marko. Antun Barac izvještava da je između 1848. i 1850. godine Preradović »pisao (...) opsežnu dramu Kraljević Marko, ali je nije uspio potpuno dovršiti; neke je odlomke iz nje tiskao u Nevenu (Barac, 1954: 288)(5). Dalje, govoreći o »misli slavenstva«, Barac kaže da ju je Preradović shvaćao filozofijski, mesijanistički (str. 291-292):

»Za njega su Slaveni značili, doduše veliku snagu već po samome svome broju: bio je uznesen pomišlju, gdje se sve govori našim jezikom. Ali mu je važnija od toga bila misao da Slaveni imaju u svijetu izvršiti određenu zadaću: izmiriti različite narode i konačno stvoriti nov poredak u svijetu, razdoblje ljubavi i sreće među svima ljudima. (...)

U svome ‘Kraljeviću Marku’, s radnjom u turskoj Bosni, Preradović je htio sintetički iznijeti svoje misli o svome narodu i o njegovim zadacima. (...) Iz njegova se djela izvija slika buduće oslobođene domovine, sretne po djelovanju vlastite djece. Kraljević Marko koji se budi iz vjekovna sna i podiže na nov život sve Južne Slavene, simbol je cijeloga jugoslavenstva.«

Potvrdu rečenoga nalazimo i u sljedećem tekstu:

»Najopsežnije mu je djelo drama Kraljević Marko u kojoj je prikazao ljude različitih klasnih položaja i moralnih kvaliteta, moć novca u kapitalizmu.« (Lisac, Pranjković, Samardžija [ur.], 2015: 647)

Blaže Ristovski (Ristovski, 2000: 282-298) piše da je jedna od osnovnih znanstvenih preokupacija Misirkova bila makedonsko i balkansko XIV. st. On je bio prvi koji je uspio na osnovi vlastitoga istraživanja sagledati karakter države kraljevića Vukašina (Volkašin) i Marka. U svom časopisu Vardar objavio je 1905. oveći zapis epske narodne pjesme o Banu-Kralju (Marko dilija ut Prilipa grada). Misirkov opširno elaborira i pitanje bugarštica na razini termina, kao i na razini sadržaja, pri čemu osobitu pažnju posvećuje pjesmama navedenima u spjevu Ribanje i ribarsko prigovaranje Petra Hektorovića te zapisima koje koristi Baltazar Bogišić u svom zborniku iz XVIII. st.

Ovdje je najvažnija Misirkovljeva hipoteza ona koja govori o tome da su narodne pjesme o Vukašinu (Volkašin) i Marku prešle put od Makedonije preko Dubrovnika i dalmatinskih gradova do Hercegovine i Srbije (dakle, pjesme su najkasnije posvjedočene u Hercegovini i Srbiji) gdje su doživjele formalnu i sadržajnu transformaciju i tako zadobile bugarsko narodnosno ime (str. 292). Čini se da i u zaključku rečenoga možemo istaknuti da je točka zajedničkog interesa obaju autora narodni junak Kraljević Marko, odnosno Krale Marko, iako naši autori žive i stvaraju u različito vrijeme: Preradović (1818.-1872.), Misirkov (1874.-1926.), a Čupovski (1878.-1940.). Kristina Dimovska (Dimovska, 2015: 188) predlaže da se Krale Marko (Kraljević Marko) shvati kao folklorni fenomen u njegovoj općosti i u onome što ga razlikuje kao junaka južnoslavenske književne tradicije te kao parametra nenadmašenog zajedničkog heroja. I dalje (str. 190):

»Lik Kraljevića Marka tipičan je primjer junaka koji je bio prihvaćen, populariziran i tematiziran u epskoj poeziji balkanskih naroda što svjedoči o njegovoj fleksibilnosti kao lika i o usklađenosti njegovog inkorporiranja u različitim nacionalnim književnim i teorijskim korpusima.«

Dimovska (Dimovska, 2015: 182) parafrazira i Tvrtka Čubelića (Čubelić, 1970: XXVII) koji najstariju pjesmu u Hrvatskoj u kojoj je glavni lik Kraljević Marko datira u 1547. godinu (Uroš i Mrnjavčevići) i da je otada njegovo ime postalo zastupljenije u srednjovjekovnoj hrvatskoj epskoj poeziji.

3. Je li Misirkov pravi (ili jedini) prevoditelj pjesme Putnikna makedonski jezik?

Za ovu analizu iznimno nam je zanimljiv podatak da Misirkova, osim u slučaju potpisanog prepjeva Preradovićeve pjesme Putnik, nije zanimala lijepa književnost. U tom smjeru ide i izvješće Sergeja Misirkova, Misirkovljeva sina, o lektiri njegova oca:

»Samo ga jedan vid literature nije interesirao ‒ umjetnički. Nikada ga nisam vidio da čita romane ili stihove. I pored toga, dobro je poznavao niz bugarskih, srpskih i ruskih pisaca što ih je, čini se, bio čitao u mladim danima.« (Ristovski, 1991: 507)

O tome izvještava i Ristovski napominjući da je Misirkov puno čitao, ali prije svega stručne tekstove, te da ga je lijepa književnost vrlo malo zanimala (o tome vidjeti kod Ristovskog, 2000: 218 i šire).

S tim u vezi možemo spekulirati da odabir Preradovićeve pjesme Putnik nije vođen estetskim razlozima, već prvenstveno domoljubnim motivima te vezanosti Preradovića kao i Misirkova te Čupovskog(6) za lik i djelo Kraljevića Marka. Ovo otvara još jedno, moguće i najzanimljivije pitanje, a ono glasi: je li uistinu sam Misirkov autor prepjeva pjesme ili je, eventualno, tek njezin redaktor?

Odgovarajući na ovo pitanje, trebamo se podsjetiti jedne od triju problemskih točaka postavljenih u prvom paragrafu: zajedničkog interesa spomenutih autora – Preradovića, Misirkova i Čupovskog – za Kraljevića Marka (Krale Marko).

Naša bi hipoteza bila da je inspirator ili autor osnovnog prepjeva pjesme na makedonski upravo Čupovski, dok Misirkov može biti tek njezin redaktor ili suprevoditelj. Pri objašnjavanju ove hipoteze treba poći od nekih značajnih činjenica o djelu Čupovskog povezanih s temom. Čupovski je, kao i Misirkov, očaran Kraljevićem Markom. U prilog tome idu sljedeće činjenice: Ristovski (Ristovski, 1982: 87) dokazuje da je pjesma Krale Marko rad Čupovskog, iako je potpisana pseudonimom Posmrtče.(7) Dalje, Ristovski (str. 89), osobito u bilješci 23, kaže da je za pjesmu Krale Marko Čupovski iskoristio široko poznatu narodnu predaju da je Kraljević Marko skriven u nekoj pećini i da čeka pogodan trenutak kako bi se pojavio i izbavio Makedoniju iz ropstva. Nesumnjivo, kaže Ristovski, »utjecaj je izvršio i hrvatski pjesnik Petar Preradović svojim dramskim spjevom u dva dijela Kraljević Marko gdje nalazimo elemente specifične za poeziju Čupovskog«(8) (str. 89, bilješka 29). Na istome mjestu Ristovski kaže da je Preradović bio dobro poznat Čupovskom još u vrijeme školovanja u Beogradu (1892.-1895.) i da se Preradovićevo stvaralaštvo u to vrijeme rabilo i u političke ciljeve. S druge strane, Misirkov je 1902. g. u St. Peterburgu s odličnim uspjehom obranio svoj završni rad Prilog o pitanju narodnosti i uzrocima popularnosti makedonskog kralja Marka, pri čemu je stvorio vlastitu tezu o podrijetlu, razvitku, rasprostranjenosti te karakteru južnoslavenskog epa o Kraljeviću Marku (Ristovski, 1991: 14-15).

Iz do sada izloženoga možemo zaključiti da je interes Misirkova za Kraljevića Marka bio motiviran i znanstvenim i esejističkim razmatranjima, dok je za Čupovskog poticaj u prvome redu pjesničko izražavanje.

4. Pogled na stilsku i jezičnu analizu makedonskog prepjeva pjesme Putnik

Georgi Stardelov ‒ baveći se pitanjem je li Misirkovljev sin Sergej u pravu kada kaže da se njegov otac uopće nije zanimao za lijepu književnost ‒ zaključuje da stav sina treba uzeti s velikom rezervom (Stardelov, 2015: 718-19). Stardelov svoje mišljenje argumentira izvanrednim prijevodom Preradovićeve pjesme Putnik te Misirkovljevim shvaćanjem da je »makedonska samobitna kultura bila najsilnije oruđe Makedonaca za očuvanje sadašnjeg kulturnog oblika te preživljavanje svih prevrtljivosti tijekom povijesti njihove domovine« (str. 718). Osim gornje tvrdnje, Stardelov ne ulazi u podrobniju stilsku i jezičnu analizu prijevoda ove pjesme. Ranije, 1961. godine, izvještavajući o prvom prijevodu ove Preradovićeve pjesme na makedonski jezik, Haralampije Polenaković (Polenaković, 1961: 573-575) također ne ulazi u podrobniju jezično-stilsku analizu pjesme.

Detaljniju jezičnu i stilsku analizu Putnika daje Lidija Tanturovska (Tanturovska, 2009: 229-334). Analizirajući tekst prijevoda, autorica dolazi do nekoliko važnih zaključaka: 1. prevoditelj je prenio isti broj strofa (20) i isti broj stihova u jednoj strofi (5) iz originala te sačuvao osmerac originala; 2. često se ne rabi postpozicijski član gdje se prema gramatičkim pravilima mora upotrijebiti što predstavlja važno obilježje jezika i stila makedonske narodne poezije, npr. S tvojo(to) cvete grob(ot) mu (go) kiti. (S tvojim cvijećem grob mu kiti!); 3. pored redovnog gramatičkog udvajanja izravnog objekta u živom makedonskom jeziku, npr. Zemi go pak tvojto dete, (Primi opet svoje dijete,), nalazimo i primjere gdje nema takvog očekivanog udvajanja, npr. Ne (go) znam pato, ne znam traga (Ne znam puta, ne znam staze).(9) Dublju analizu prepjeva pjesme na više jezičnih razina te sa stilističke točke daje Dimitar Pandev (Pandev, 2014, 651-660).

Pandev polazi od zanimljive hipoteze o »stvaralačkoj mimikriji« Misirkova pod čime podrazumijeva (str. 651) da Misirkov smatra kako mu ne dolikuje pisati poeziju premda je prepjev Preradovićeva Putnika potpisao kao svoj uradak. U svom radu Pandev (str. 657-659) iz vizure kontrastivne stilistike primjećuje: prevođenje jednine množinom (Sjever brije s sniježnog brda – Север сеч’ от снежни брда); prevođenje dativa jednine s odgovarajućim pridjevom (Ne vidi se zvijezdam traga – Не се видат звездни траѓи); upotreba nominativa s članom umjesto dativa (A tud’incu siromaku – А туѓинец, сиромавот); forsiranje zamjenice što (koja mekan ležaj stere ti – меко легло шчо ти стеле); različita pjesnička rješenja (I otimlje mozgu misli – Не дават му он да мисли).

5. Pogled na stilsku i jezičnu analizu pjesme Krale Marko Dimitrije Čupovskog

U radu posvećenom analizi pjesme Krale Marko Čupovskog (Spasov, 2006, 9-19) zaključuje se sljedeće:

1. sintaksa i morfologija ovise o stihovnom obliku modela makedonske narodne pjesme, iako ima i više prilagođavanja prema vernakularu;

2. iz točke gledišta ove studije, osobito je zanimljiva redovita uporaba udvojenog indirektnog, a osobito direktnog objekta, pojava koja nije prisutna u jeziku makedonske narodne poezije, a predstavlja aktualizaciju prema suvremenom jeziku, usp. I zemjata na tri/ Ni ja razdelije (str. 14).

U produžetku, radi usporedbe s makedonskim prepjevom pjesme Putnik, podastiremo originalni tekst pjesme Krali Marko(10).

Димитрија Павле Чуповски (Посмртче)

Крале Марко (Ris­tov­ski, 1978, II: 380-381)(11)

6. Pogled na stilsku i jezičnu analizu originala i prepjeva pjesme Putnikte njihova komparacija s pjesmomKrale Marko

Dalje slijedi hrvatski tekst pjesme Putnik P. Preradovića:(12)

U produžetku donosimo i verziju pjesme temeljenu na originalnom tekstu prepjeva Misirkova koju je sastavio Ristovski (Ristovski, 1991: 235-238). K tome, tekst uspoređujemo s našim čitanjem originala. Razlike su navedene u zagradama.(13)(14)

Пąтник(15)
Песна от П. Прерадовиќ
Превел од српцко-хрватцки
К. Мисирков
(16)(17)(18)(19)

Uspoređujući stil prepjeva pjesme Putnik i stil pjesme Krale Marko, već na početku možemo reći da obje pjesme simuliraju narodno pjesništvo. U Putniku se koristi osmerac, dok se u pjesmi Krale Marko koristi šesterac, tj. stihovi posvjedočeni u narodnoj poeziji. Ako usporedimo Misirkovljev prepjev pjesme Putnik s originalnom pjesmom Krale Marko Čupovskog u obje pjesme u oči upada značajan broj primjera udvajanja direktnog objekta što je suprotno pravilima jezika makedonske narodne poezije(21). Na to ukazuje i rad Lidije Tanturovske (Tanturovska, 1993: 349-360) u analizi prijevoda pjesme Putnik. U pjesmi Krale Marko Čupovskog javlja se nekoliko riječi, usp. ќа(čestica za buduće vrijeme), логи (laži), роци(ruke) koje jasno upućuju na oblike poznate u Lazaropolju (Galičnik, Zapadna Makedonija), dok takvih oblika nema u prepjevu pjesme Putnik.

U prepjevu pjesme Putnik javljaju se oblici Misirkovljeve standardizacije koji potječu iz prilepsko-bitolskog kraja, usp. мисља(misao), стрејќа(sreća), клај (postavi, postaviti), dok takvih oblika nema u pjesmi Krale Marko. U pjesmi Krale Marko Čupovskog jedanput se javlja dativni padežni oblik karakterističan za govore Lazaropolja, usp. dušmanu kaži (reci vragu), dok takvih oblika nema u prepjevu pjesme Putnik. Oblike зашчо, пушчија, susrećemo u oba teksta i možemo ih prihvatiti kao dijalektalnu odliku, no i kao utjecaj ruskoga izgovora. Oblike потвердаму земја, оѓенu prepjevu pjesme Putnik isto tako možemo razumjeti kao ugledanje na ruski jezik.

Kad analiziramo kvalitetu prepjeva, pri usporedbi već na prvi pogled možemo ustanoviti da se radi o dobrom prepjevu. Treba istaknuti da je makedonski prevoditelj imao teškoća u uspješnom prenošenju hrvatskih rima u svim strofama što se može razumjeti činjenicom da makedonska narodna poezija ne poznaje rimovanje. Stihovi u kojima se izmjenjuje rima (abccb), epiteti i pjesnički motivi najupečatljiviji su lirski elementi te s prihvatljivom zadrškom možemo reći da su korektno, ako već ne i najpreciznije, preneseni u makedonski tekst.

Usp.:

»Боже мили, кąде зајдов! (a)
Ноќ ме стигна во туѓина, (b)
Не знам пąто, не знам трага, (c)
Свегде на гол камен газат (c) (?)
Тешки нози по пустијња! (b) (?)

Bože mili, kud sam zašo! (a)
Noć me stigla u tuđini (tuđinu), (b)
Ne znam puta, ne znam (zna) staze, (c)
Svuda (svud) goli (go) kamen (noge) gaze, (c)
Trudne noge po pustinji! (b)

U oči nam upada i riječ noćaj:

(druga strofa – makedonski)

Ушче нојќај не си најдов!
Север сеч’ от снежни брда,
А туѓинец, сиромавот
По голем (поголем)му мрак во мракот,
По тврда (потврда)му земја тврда.

(druga strofa – hrvatski)

Još konaka (noćišta) nijesam našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tuđincu, siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda!

(deseta strofa – makedonski)

А друѓ нојќај кąј ќе најдев!
Север сеч’ от снежни брда,
А туѓинец, сиромавот
По голем (поголем) му мрак во мракот,
По тверда (потверда) му земја тврда.

(deseta strofa – hrvatski)

Drugi konak (noćaj) gdje bih našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tuđincu, siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda.

U drugoj strofi originala upotrijebljena je riječ konak, odnosno noćište kod Zalara, a u desetoj strofi kod Zalara nailazimo na riječ noćaj pri čemu se u originalu ponavlja konak. U makedonskom prepjevu u oba slučaja iskorištena je pak riječ nojćaj (нојќај). Ako znamo da je ova riječ nepoznata u makedonskim dijalektima, tada može biti zanimljiv motiv za njezinu uporabu u makedonskom tekstu.

Riječ noćaj danas se sačuvala u toponimu, tj. nazivu jednog mačvanskog sela u općini Srijemska Mitrovica, te u imenu junaka Zmaj od Noćaja.(22) Petar Skok ovaku etimologizira riječ noćaj:

»Denominal na -iti noćiti (se), -īm (pre-, za-), iterativ na -va- noćivati, -ujem ^uk, narodna pjesma) = (hrv.-kajk.) nocevati — nocovat pored -uvăt (Kosmet), s prijevojem o — ö > a’, načati, nācām (Sarajevo), odatle na -aj noćaj, na -ište naciste (pre-}«. (Skok, 1971: 522)

Alternativa riječi noćaj sa značenjem prenoćište bit će konak. Usp.: »Još konaka (noćišta) nijesam našo!« Objašnjenje Vladimira Anića (Anić, 1998: 426) ove natuknice je: orijentalno, regionalno, etnološki (kuća, dom). Marko Samardžija (Samardžija, 2015: 224) riječ konak objašnjava kao turcizam, 1. prenoćište, 2. gostionica. Prisjetimo se da poljska riječ za prenoćište, smještaj glasi nocleg što je blizu riječi noćaj pa ta analogija može podržati zaključak da je riječ noćaj slavenskoga porijekla. Riječ konak u makedonskom jeziku upotrijebljena u ovom značenju može imati sljedeće sinonime: an, prenoćište, pored značenja dvor, vila, bogata kuća.

U Rečniku srpskohrvatskoga književnog jezika iz 1969. godine koji su zajednički izdavale Matica hrvatska i Matica srpska, kod riječi noćaj naznačeno je da se radi o pjesničkoj riječi (poetizam) koju je upotrebljavao Tin Ujević, pri čemu se u objašnjenju povezuje s riječi noćište.

Objašnjenje koje daje Haralampije Polenaković (Polenaković, 1952: 29-30) u vezi s jednom drugom riječi – osvježiti – može pomoći pri objašnjenju prihvaćanja i usvajanja riječi noćaj u makedonskom tekstu. Naime, biskup J. J. Strossmayer 1885. g. čuo je od Miladinova riječ osvježiti i, prema njegovom iskazu, ova mu se riječ toliko svidjela da ju je odlučio unijeti u hrvatski jezik. Polenaković komentira (30) da u to vrijeme, 1952. godine, ta riječ nije bila zavedena u rječniku JAZU, a nema je ni u Vukovu Rječniku.(23) U tom smislu možemo istaknuti da je danas riječ osvježiti uobičajena u hrvatskom standardnom i razgovornom jeziku te da je od trenutka uvođenja ujedno i široko prihvaćena među izvornim govornicima. Upravo je XIX st. doba kad se kao dio jezične politike odvijao proces »slavenizacije« južnoslavenskih jezika. Jasno je i da se isto može prihvatiti i za makedonski prijevod: riječ noćaj svidjela se prevoditeljima kao potencijalno slavenska pa su je htjeli podržati i unijeti u makedonski jezik.

7. Zaključna razmatranja

1. Komparativna analiza prepjeva Preradovićeve pjesme Putnik s hrvatskog na makedonski jezik i pjesme Krale Marko Čupovskog, potencijalno ukazuje da Misirkov možda uopće nije, ili barem nije jedini, autor prepjeva, već da je eventualno njegov redaktor. Pritom kao mogućeg suautora vidimo Dimitrija Čupovskog.

2. Ovoj hipotezi pridonose sljedeći argumenti: Misirkov se nije zanimao za književno-umjetnička djela, dok je Čupovski pokazivao izuzetan interes za poeziju te je i sam bio pjesnik i autor, koliko je do sada poznato u znanosti, nekoliko rodoljubnih pjesama. Svoja je djela (usp. Krale Marko) potpisivao pseudonimom Posmrtče što može označavati da se nije htio eksponirati kao autor umjetničkih djela. Također, prepjev pjesme Putnik i pjesma Krale Marko stilski su i jezično vrlo bliske kada promatramo poetski ritam, tvorbu riječi i sintaksu.

3. I Misirkov i Čupovski izuzetno su cijenili lik i djelo Kraljevića Marka i ta ih činjenica tijesno povezuje s Preradovićevim djelom.

4. S tim u vezi možemo spekulirati da izbor Preradovićeva Putnika nije bio vođen estetskim, već domoljubnim razlozima te vezanošću Preradovića, kao i Misirkova te Čupovskog(24), za lik i djelo Kraljevića Marka. Slično razmišljanje nalazimo i kod Kalogjere (2005, str. 349-359).

5. Preuzimanje riječi noćaj u makedonskom prepjevu, iako možemo pretpostaviti da i u Misirkovljevo vrijeme (konac XIX. st. i prva polovina XX. st.) nije bila poznata u makedonskom jeziku, može uputiti na zaključak da naša tri autora imaju sličnu poetiku, odnosno doživljavanje jezičnih funkcija u smislu romantičkog tretmana jezika. Usp.:

»Romantički tretman jezika, u rasponu od vjere u njegovu apsolutnu moć do ispovijedanja njegove nemoći, upućuje ponajprije na paradoksalan status jezika u kulturnoj zajednici. Pritom su nacionalne kulture u kojima je jezična standardizacija bila otežavana ili čak onemogućivana kakvim vanjskim čimbenicima (tu je najčešće riječ o tzv. malim narodima i malim jezicima) više inzistirale na onome što smo označili kao moć jezika. Ta se moć u prvome redu očitovala preko društvenointegracijskih i emancipacijskih funkcija. Hrvatski narodni preporod, odnosno hrvatski romantizam, u dobroj mjeri odgovara, bar na prvi pogled, takvu poimanju i takvim funkcijama jezika.« (Užarević, 2013: 264-265)

6. I Preradovića i Misirkova i Čupovskog povezuje spoznaja da je upravo narodni (nacionalni) jezik emanacija narodnog duha, a njegova personifikacija stoga može biti lik Kraljevića Marka.

Literatura:

1. Anić, Vladimir: Rječnik hrvatskoga jezika, treće prošireno izdanje, Novi Liber, Zagreb, 1998.
2. Barac, Antun: Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije, knjiga I., književnost Ilirizma, JAZU, Zagreb, 1954.
3. Dimovska, Kristina: »Pretstavata na Krale Marko vo izbor od balkanski epski pesni, vo komparativen kontekst«, Prilozi, XL, 2015., br. 1-2, str. 177-193.
4. Čubelić, Tvrtko: Epske narodne pjesme, Štampasko-izdavački zavod »Zrinski«, Zagreb, 1970.
5. Kalogjera, Goran: »‘Puntik’ Petra Preradovića kao poetski argument Misirkovljeve nacionalne i preporodne djelatnosti«, u: Zbornik radova povodom stogodišnjice izdavanja knjige Za makedonskite raboti, MANU, Skopje, 2005., str. 349-359.
6. Koneski, Blaže: Jazikot na makedonskata narodna poezija, MANU, Skopje, 1971.
7. Lisac, Josip, Pranjković, Ivo, Samardžija, Marko (urednici): Povijest hrvatskoga jezika, 4. knjiga: 19. stoljeće, Croatica, Zagreb, 2015.
8. Pandev, Dimitar: »Misirkoviot zagled vo Preradovićeviot ’Patnik’«, u: Makedonsko-hrvatski kniževni i kulturni vrski, Zbornik na trudovi 3, Institut za makedonska literatura, Skopje, 2014, str. 651-660.
9. Polenaković, Haralampie: »Konstantin Miladinov i zborot ‘osvjaži’ vo hrvatskiot jazik«, Makedonski jazik, br. 1-2, str. 29-30.
10. Polenaković, Haralampie: »Prvi makedonski prevod Preradovićeve pesme ‘Putnik’«, Zadarska revija, 6, 1961, str. 573-575.
11. Ristovski, Blaže: Dimitrija Čupovski (1878-1940), knjiga I i II, Kultura, Skopje, 1978.
12. Ristovski, Blaže: Projavi i profili 2, NIO Studentski zbor, Skopje, 1982.
13. Ristovski, Blaže (priredio): Krste Misirkov (odbrani stranici), Misla, Skopje, 1991.
14. Ristovski Blaže: Krste Misirkov novi istražuvanja i soznanija, Matica makedonska, Skopje, 2000.
15. Samardžija, Marko, Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik, Matica hrvatska, Zagreb, 2015.
16. Skok, Petar, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, (ur. Mirko Deanović i 17. Ljudevit Jonke), knjiga prva, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1971.
17. Spasov, Ljudmil, Izbrani poglavja od istorijata na makedonskiot jazik/ Bojata na jazikot, Kultura, Skopje, 2006.
18. Stardelov, Georgi, Summa Aesteticae I, južnoslovenska estetika, MANU, Skopje, 2015.
19. Stevanović, Mihailo, Jonke, Ljudevit, Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, knjiga treća, Matica srpska i Matica hrvatska, Novi Sad i Zagreb, 1969.
20. Tanturovska, Lidija, »Direktniot i indirektniot objekt vo pesnata ‘Patnik’ na Petar Preradović vo prepev na Krste Petkov Misirkov«, u: Mladi makedonisti 1, Filološki fakultet »Blaže Koneski«, Skopje, 1993, 349-360.
21. Tanturovska, Lidija, »Pesnata ’Patnik‘ na Petar Preradović vo prepev na Krste Petkov Misirkov (so lingvostolistička analiza)«, u: Makedonsko-hrvatski kniževni i kulturni vrski, Zbornik na trudovi 2, Institut za makedonska literatura, Skopje, 2009, str. 329-334.
22. Užarević, Josip, »Status jezika u pjesništvu romantizma (Petar Preradović i ruski romantičari)«, Croatica et Slavica Iadertina, IX/I, 2013., str. 251-267.
23. Zalar, Ivo (odabrao i priredio), Jezik roda moga. Izbor iz hrvatske litike 19. i 20. stoljeća, ABC naklada, Zagreb, 2004.

(24) Vidjeti i napomenu 4.