Neispisani

HUMORNI APOKALIPTIČAR

Dok šećem pri zalasku sunca
davno zapuštenim vrtom

humornom apokaliptičaru
prste dlanove i nadlaktice
izgrebao je narcisoidni korov

a kada me cijeloga osvoji tama

na ogradi kultiviranog vrta poezije
osjećam sebe bez imalo sućuti

dok se množim s drugima poput mušica
na gredicama dobro pognojenih jezika

kojima nije vjerovati dok se glasajući
zavode druge poput prijetvornih
noćnih ptičurina koje su agresijom

prisvojile cvrkute glasnica najomiljenijih
pjevica snimljenih na nekom mediju
za sve uživatelje univerzalne pornografije

bez predumišljaja nemilosrdno im zatupljujući osjetila.

MOBITEL

Okrutni apsolutist kapital besramno isisava
sav naš malaksali naivno očekivani spas
u umjetnosti tišine u kojoj je duša zatreperila
na kratko vrijeme u jezama svih krvoprolića

Nakon toga zasvirali su ispočetka optimisti
nimalo nije poželjno izražavanje moralne potištenosti

Svi optimizmi napokon sviraju zapravo u istom bendu

Osim nas koji smo se sakrili u velike magijske orkestre
šutnjom izopćenih u zaboravljene katedrale
prepuštene turistima na uživanje obnavljajući im energiju

kojom će svijetliti na mjestima bez dopuštenih krikova

Možda tek sada shvaćam opravdanim
razbijanje mobitela zagušenog melankolijom

taj neočekivani mali čin barbarstva
ionako ništa presudno ne mijenja između nas.

ŽIVLJENJE FARSE

Ne mutira moje pleme cijelu svoju povijest
zatirući većinu jedinki koje su mutirale s biljem
sa životinjama opasnim poput svih nepoznatih
božanskih likova koji konkuriraju slavljenima

Vrijeme filmskom brzinom ispire naše misli
neki bez otpora potonu u kroničnu depresiju
dotučeni padaju na tlo i žive u vrtoglavici
ne sjećajući se čija su sve žrtva i uspomena

Nakon revolucije mog doba nisam se mlad skrivao
kretao sam se smiono u stigmatiziranim reakcionarnim
drhtećim trskama močvara ne slomivši ni jedno krilo

Sve mramorne plave modrice nisu vrijedne spomena
istrunule su sa šljivama prije aktualnog opakog sada
u kojem su bivši inkvizitori sada melankolični ni samima
sebi više potrebni nakon svih udaraca ispod pojasa
za niske ciljeve posve nesvjesni da mi snažno pušu u jedra

sa svojim potomcima koji ponavljaju živčanu užurbanost.

BROD OD STIROPORA

Nadrealne scene iz sna povremeno uskrsavaju
na cesti oživljavajući bezbroj fantastičnih metafora
u neosjetljivoj a tako kobnoj stvarnosti intimno i
društveno invalidnih tridesetogodišnjaka koji ne rade
ni za minimalnu plaću berača pamuka iz američkih filmova
oni se ne mogu posvetiti nikakvoj vjeri u budućnost
spuštenog pogleda na trotoar ni zamagljenog za nebo
Preko ograde nazirem očajnu sjenu nogu ruku bedara
kosu glave koja visi u zraku kao poderana plišana lutka
kako pluta u praznini osvijetljena mjesečinom
koja će prije jutra nestati iz vidokruga
Na brodu od stiropora počeo sam razmišljati o apsurdnim
stvarima nisam se mogao odlučiti početi voditi bilješke
na kraju putovanja koje ne utiču na moj duh ili se posvetiti
dubokom spavanju u ležaljci pružajući šansu
upošljavanju ruku zaštitara da me bace u nabujalu rijeku.

PUT

U mladosti proveo sam cijeli dan u napuštenom rudniku
ni sada ne mogu pojmiti kome sam nudio ideje van pameti
dvanaest sati ne prestajući misliti o prekrasnim damama
s kojima sam vitalan proživio u zajednici njihova mučeništva

odlazeći od posljednje otvorio sam se predstavljajući se osobom
nemogućeg karaktera nimalo laskave budućnosti premda
na samom startu ni da su proročice nisu me mogle vidjeti u tunelu
Od jutra do večeri koju sam identificirao zamračenjem okna uma
u zagušljivom prostoru neopazice počeo sam buncati svjetlost
ne plašeći se prolazne neprilike koju ću utjelovljujući rad u naviku
neupitno snažan prokrčiti njegovim neuništivim vrijednostima

uzgajajući osjećaje koje na prvu preziru svaki zavodnički slogan
ušminkanih pijevaca kokoši koji se kočopere na jumbo plakatima
njihova forma u suprotnosti je s našom i nimalo nas ne ispunjava
naša bića umjetnosti uronjena su u mazohizam naših bioloških bića

trpeljivi sve ispunjeniji smo u već posve teško čitljivim znakovima
onakvi kakvi jesmo nismo uvijek u modi i stalno prisutni u izlozima.

SINDIKALNA SOLIDARNOST

Tih svibanjskih potencijalno radosnih dana pokušavao sam
prikriti gadljivu tjeskobu zatočeništva u vinskim flašama
svojim spiritualističkom umijećem izvodeći perfomans
kako bi prevarena mogla vidjeti samo kako mi listaju prsti

tako pokušavajući ne pokvariti kontakt stvarajući atmosferu
koja služi poput automatskih veza sa svijetom koji ju dalje
prenosi od mog do tvoga radnog stolu onda se tek razilazeći
u izmišljene svjetove s izmišljenim događajima bez pridjeva

izmišljenih srca izmišljenih ljudi
u konceptualizmu vječne ljubavi

Prolistalim prstima treba par svilenih rukavica kako
ne bi ostavile izdajničke tragove na vratu u nekom
sumanutom napadu žudnje kako ljubavni jahač ne bi bio

zbačen sa svoje ljubimice i pao pred nepozvane
promatrače ne znajući ni jedan trik da se to ne desi
nitko ne bi pri tom pokušao pomoći divu zaostalom u razvoju

ni meni nikada nitko nije pokušao pomoći da se dignem
ni dok je zemlja slavila mrtvu revoluciju
samo ruka sindikalne bračne solidarnosti.

PEĆINSKI AUTOPORTRET

Deplasirano je i u teoriji književnosti izražavati
čak i stišano suosjećanje s društvom mrtvih pjesnika

ako je neka od njihovih pjesama posve blizu stvarnosti
poput fleke na plahti kreveta koji se u svitanje zatresao
s kišnim oblacima na horizontu punih kaverni pluća

Mi smo stasale ružne prljave noge sjedalica Svevišnjeg
na sva posrnuća bespomoćnosti besciljnosti
samo odmahujemo rukom ne vrišteći na vrelom ugljenu

znajući da sve ionako kroz nas nezaustavljivo prolazi
dok poezija zečica dnevno okoti desetak novih pjesnika

Stoga se nebitan s malom nelagodom prisjećam časa
kada sam svojom mekom kandžicom izgrebao svoj
prvi pećinski autoportret s melankoličnom srnom

nisam se toga dana osjetio privilegiranim nastavljajući
živjeti logično uspravno poput nje koja me unazad sanja.

IZBOR

Bila si svih dana najozbiljnija konkurencija
svjetlosti onoj sunčevoj na plaži
gledao sam te očima nervoznog guštera

ni ne opazivši treperavi rep nisi se nimalo
zasjenila egoističnošću na večernjim
predavanjima o opsjenarstvu eksploatatora

ni iza ponoći nisi nimalo izgubila sjaj
tuširajući se s gmazom do konca seminara

Ovih tjedana upravo je počela kampanja za
lokalne izbore mnogi oduševljeni
plješću osjećajući u zagrijanim dlanovima svjetlost
istim intenzitetom kao da baš nitko među njima
nije sačuvao u podsvijesti njeno brzo malodušno klonuće

Sjedim u dnevnoj sobi do dugo u noć ne mogu zaspati
kroz odškrinute prozore navire zaprepašćujuća cika

sutra ću se s njima sresti na ulici trpeći isti mamurluk
premda si ti teže iskušenje koje se sručilo na mene

možda je vrijeme da se zavučem duboko među kamenje.

UMJETNOST ZA ČOVJEKA

Prišao sam joj poželjnoj usprkos svim kuđenjima u gradu
kiselkastog lica upitala me je što te je privuklo meni
pogleda uronjenog u njen dekolte i sam iznenađen tresnuh
izabrao sam te energijom brojeva mog datuma rođenja

ciničan sam prema sebi kada se oglase zvona hormona
u mene nahrupe neoni u sijalicama za dušu crnih dana
nikako ih ne želim prespavati mogli bismo biti doista
zanimljiva bića čitam te gledam mirišem unaprijed pišem

možda ćeš biti bestseler prodavan u milijunskim nakladama

Ovako me nitko nije zabavio rekla je zagrcnuta
od smijeha neočekivano samilosno naslonjena
na kesten podajući se toplo nimalo profesionalno

onima koji su nas vidjeli prepričavali prizor govorio sam
umjetnost za čovjeka nikada ne skriva autorove niske strasti.

DRŽAVNA ŠUMA

Za Dortu Jagić na liječenju od borelioze

S psima iz svoje šume ušao sam u državnu u kojoj postajem
dezorijentiran estetski pluća dišu sipljivo teško hrapavo
zaglavljen između politike njena vlasnika koja je posve plitka
svakodnevica s čeličnim žicama ukrućenim zmijama u lišću
neuk ne prepoznajem koje režu vratove ubijaju otrovom

Toliko krikova čujem u šumi ni jedan nije čovjekov trag

samo nevidljivih zvijeri prljavih snova zavučenih u čizme
slutim li prvi strah od gubljenja pravog smjera iz kojeg je
uobičajeno dolazio spas ništeći autodestruktivne emocije
pokvarenih termometara ne računajući nekoliko izuzetaka

Za dana vraćam se na imanje ženi nasmiješenim krpeljima
tuširam se pod vanjskim tušem vodom ugrijanom suncem

oblačim bijelu majicu nimalo se ne bojim karcinoma ni side
samo neznanja o osjećaju trave kojeg brzo svladavam nakon
svakog njenog krika kojeg čujem dok snažno bruji kosilica.

WC S OGLEDALOM

Ulazeći u gostionicu s vrata obznanjujem svojoj klapi
uskrsnuo sam oslobođen oduševljen poniženošću
koju vi niste mogli trpjeti da biste mogli doživjeti radost
usput sinoć na rasprodaji duša za ledeno doba saznavši
koliko ću dugo živjeti mlad mijenjajući prvonagrađene košulje

Šutjeli su dok sam sjedao za stol što me nije iznenadilo
davno sam pročitao njihovu misao s njim nikada ne znaš kako
stoje stvari s koje strane puše vjetar određujući smjer kiši
stoga sam uobičajeno slegnuo ramenima drsko ih pogledavši
nisam ih ni došao pozdravljati nego provjeriti stanje prostate

Preopterećenog mjehura morao sam na WC s ogledalom
viknem si u lice napiši moćnu satiru koja će ti aritmijom
izmarati srce uz popratne pojave mrzovolje slabosti straha
ne izmotavaj se političkim finesama otkazujući premijeru
nemamo svoje svjetske glumce izdahnuli su pod terorom.

STJUARDESA

Čemu pomažu obrijana glatka bedra stjuardesa kada vidim
na njima sitne bradavice madeže koji nisu glatki sjajni niti blagi

čemu pomaže namještena tuga očajanje radost ovisno o prilici
ne udvaram se proročici njenim tajnovitostima vrlinama
na ulasku u grad čeka me gradonačelnica neću joj čitati pjesme
slavljene u nekim časopisima njoj posve nepoznatim nevažnim

Nepokoren zanesenjak na kiši suncu vjetru pomažem sjaj bijedu
majku matematike kako bih precizno zbrojio podivljalo umiranje
šamarajući svoje vanjske nepodopštine pljuskam utrobe štetočina
u baricama pokraj svih aerodroma koje ne mogu zaobići ni piloti

bacajući posljednje opuške cigareta u već životno ranjenu vodu

Usprkos njegovoj zastarjelosti začudno vitalizira me klasicizam
svi hvale stjuardesinu guzu nitko ne govori o estetici njenih ušiju
prstiju zrcaljenju zjenica pokušavam od njih stvoriti umjetnost.

NE LAJEM NA ZVIJEZDE ZBOG TEBE

Nisam mogao steći uvjerenje da je pjesništvo
uz ljubav najuzvišeniji oblik patnje sve dok sebe
nisam zamislio mršavim siromahom stisnutim među
usoljenim sardinama tako čak najvjernije čitatelje
počinjem iznenađivati moćima kraljice metafora
ne dovodeći u sumnju jestivost nikotina
skupljenog na usnama pušača u sebi do kraja života

Tepala si mi toplokrvni divljače psino dezinfekcijo uši
zato sada kada me boli tvoje odsustvo ne lajem
na zvijezde samo se u krevetu do jutra okrećem u smjeru
suprotno od kazaljke na satu dok Zemlja ne kruži oko
Sunca čitajući me poput blaženstva krijesa ugašenog
na šapi medvjeda koji se sladi voćem mesom kukcima
Nikakve mise očaja mrtvima u sanducima maslinovu
ulju konzervi dostojanstveno odlazimo u nikamo
nekamo nimalo deprimirani oslobođeni poput crnog dima
pluća vijorimo neprimijećeni u mnoštvu pocrnjelih zastava.

OPIRANJE VIRTUALNIM NARODNIM GUSLARIMA

Čitajući pišući izgubljen zaboravio sam isključiti perilicu
za pranje košulja gaća televizora na kojem
ne prestaju igrati prazne slike himne poticanja zaborava

ne živčani nije to slap krvi iz naših vena a s nama ionako
sve će se rublje pretvoriti u prašinu s moljcima u ormaru

doista sam nepopravljivo strog usprkos greškama koje
ponavljam zahtjevan podsjećam te da se nikako s tržnice
ne vratiš bez glagola migoljenje crvi u francuskom siru

Ne spominji kako su kockice posložene u bratovom braku

Pjesnici moraju biti žestoki neprijatelji nekaloričnih asocijacija
da bi smiono pozivali dušu na pobunu ne ispuštajući iz vida
ni same sebe da ne postanu nakazni virtualni narodni guslari

sve sam pouzdaniji u svoje grizodušje premda snažno ražaren
do kasno u noć plačući tuširat ću tvoje nezamjenjivo lijepe
zglobove prat ću svaku vlas dok me ne zaslijepi poput svile.

POSMRTNI RUKOPIS

Pokušavam znati zašto se ne povlači žudnja
premda se trudim biti stvaran poput čelika
čavala zabijenih u lijes izloženih bez stida
da sjaje u prostoru s vidljivim otiscima dodira

koji me nikako ne prestaju sjeći izloženi svima
na uvid na trgu koji okuplja radoznale poglede
oni mogu govoriti širiti vijesti upaliti ugasiti sunce
od koje se rasplamsava i zamućuje čežnja
dok me nijema trgaš sa svim što sam uništio raju

otkotrljaš sve smislove iz mene kao svježe
obojeno uskrsno jaje to sam već osjetio
vlažan u strahu da će mi prozepsti duša

izmakneš se kao izdajnik sočno voće ustima
potom odmah sletiš na moje ime kao pčela na cvijet

to me asocira na igru križnog puta kojeg
nisam dostojan
sve svježe napisano doživljavaš poput mene
posmrtnim rukopisom.

STADA DOMOLJUBA

Gdjekad me zgrabi strašna depresija
posljednjeg dana
ni tada se nimalo zvučno ne opirem

sva svoja krvna zrnca založim kao
ulog svjetlosti
neka puze iz mene poput vojnika
u druge rovove

ostajem na mjestu imam posve asocijalan
mozak cvijeta
kojeg ne poznaje biologija ni ljubitelji
egzotičnih mirisa

naravno biljka mesožder imam ženu
koja često viče
odi se napokon dobro okupaj

ona me voli više nego ja nju isto kao
Šalamuna njegova
premda nisam kao on zbog toga žalostan
ni Slovenac
politika ekonomija kultura su nam slične
dijelimo
povremeno gotovo isto nezadovoljstvo

u žamoru najglasnija su stada domoljuba krčme
iako je za tragikomediju njihov glas posve suvišan

oni drugi moćnijih glasova za nju su se pobrinuli.

TRENUTNO DRIJEMANJE U RUŽI

Premda sumnjičav prema svakoj od veličanstvenih
priča o trijumfu suvremenog čovječanstava
skupljam kaplje krvi za sat kada ću za tebe uskrsnuti

okružiti te cijelu poput svilena plašta suptilno blistavo

križ je na meni raspet kao kruh jede me sićušna ptica
kao siromah kojem je jedini ideal pecivo šalica mlijeka

u gorućim gradovima podivljala sam klica ljudi
zaspalih unutar svjetlosti ukomponirane u prstenje smrti

sve rane koje govore da se ne boje nemaju izlaza tvoje su

što je između kada se kosti prelome rasprskaju
istina koja ne drhti kada te gleda svirepo već posve
istrošena ne prepušta ni jedan trenutak lomi kičme konjima

s psima lajući u planinama otvara užarene gubice brzo
poput kalašnjikova nemoguće im je jasno vidjeti jezike

ni ja ne zaustavljam proces mutacije sebe u neostvarivog
srcem umornim od ludosti što trenutno drijema u ruži.

NEISPISANI

Na tisuće ljudi sjedi na predavanjima
samo poneki među njima osjete klik u glavi

u isto vrijeme nekoliko stotina
drugih su na koncertima i predstavama
identificirajući osjećaje sa zvucima i likovima

u to isto vrijeme milijarde šljakera
buši kopa vozi savija kičme željezo
s nevidljivim im proletariziranim autorima softvera

Istražujući kap znoja suzu svoju nesigurnost
saznanje nekorisnosti ne krparim frazama
iz sumnjivih socijalnih manifesta katekizama terora

nego listam jesenske stranice nas neispisanih

požutjeli širimo se poput dva sunca
u dvije galaksije međunožja

u suglasju s napuhivanjem svemira do ponovljenog
praska tako prispodobivog činu oplodnje.