Dječja književnost u znanstvenom obzorju Jože Skoka

Nakon objavljivanja Zbornika radova u povodu 85. obljetnice rođenja istaknutog hrvatskog povjesničara hrvatske književnosti, antologičara, esejista i sveučilišnog profesora dr. sc. Jože Skoka, važno je istaknuti i njegov nezaobilazan doprinos proučavanju hrvatske dječje književnosti. Četvrto poglavlje navedenog Zbornika nizom priloga iz pera književnih povjesničara, kritičara i metodičara sagledava i visoko valorizira i taj dio profesorova rada.

U razdoblju od 1961. do 1966. godine kad radi kao profesor više škole na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu, te od 1966. do 1977. kad radi kao profesor i obnaša dužnost dekana na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, Skok je predavao kolegij dječje književnosti. Od 1977. godine, prigodom prijelaza na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Joža Skok je zaslužan za uvođenje i vođenje kolegija Dječje književnosti na studiju jugoslavistike i potom kroatistike, a time ta grana književnoznanstvenog proučavanja dobiva svoje zasluženo mjesto u obrazovanju budućih profesora hrvatskog jezika i književnosti.

Profesor Skok je bio među pokretačima časopisa »Umjetnost i dijete« i njegov glavni urednik (1969.-1973.), te dugogodišnji suradnik i član uredništva »Školskih novina« (1956.-1973.). Pune trideset i dvije godine, od 1969. član je uredništva a od 1979. do 2011. i glavni urednik dječjeg lista »Radost«. U tom je razdoblju pružio izniman osobni doprinos stvaranju nove dječje književnosti i afirmaciji samog dječjeg stvaralaštva mladih talentiranih učenika, a biranim ukusom dignuo je kvalitetu književnih suradnika (Sunčana Škrinjarić, Višnja Stahuljak, Nada Iveljić, Grigor Vitez, Gustav Krklec, Zvonimir Balog, Vjekoslav Majer, Pajo Kanižaj, Luko Paljetak i dr.) i likovnu kvalitetu tog dječjeg lista u kojem su svoje ilustracije realizirali Mladen Veža, Ivica Antolčić, Josip Biffel, Rudolf Sabljić, Danica Rusjan i brojni drugi ugledni hrvatski umjetnici.

Budući da je svoj radni vijek započeo u nastavi s najmlađima 1955., kad u Ivancu radi kao profesor u osnovnoj školi, Skok je od mladenačkih dana zavolio dječju književnost i trudio se da podigne razinu stvaralaštva za djecu i mladež, a usporedo i razinu analiziranja i znanstvenog teoretskog proučavanja dječje književnosti. Za svoj rad na području osnovnoga školstva i obrazovanja primio je 2006. Nagradu »Ivan Filipović«, a za tridesetgodišnjicu obavljanja funkcije glavnog urednika ilustriranog dječjeg književnog lista »Radost« nagrađen je Nagradom »Vilko Gliha Selan«. Upravo s ciljem poticanja dječjeg stvaralaštva, posebice afirmacije zavičajnoga kajkavskog idioma, Joža Skok je potaknuo i dvije značajne pjesničke manifestacije u kojima obavlja dužnost stalnog člana ocjenjivačkog suda, a to su: Zbor malih kajkavskih pjesnika u Zlataru i Smotra dječjega kajkavskoga pjesništva u Sv. Ivanu Zelini. Pored toga, prof. Skok je objavio niz kritičkih izdanja s popratnim književnoznanstvenim studijama i niz izborâ iz djela hrvatskih književnika, s naglaskom na njihovo stvaralaštvo za mladež, kao npr. djela Ivane Brlić Mažuranić, Jagode Truhelke, Stjepana Jakševca, Frana Galovića, Gustava Krkleca, Vjekoslava Majera, Dragutina Tadijanovića, Nade Iveljić i dr.

Na području dječje književnosti Joža Skok je jedan od najplodnijih antologičara, te je do danas ostvario više raznovrsnih antologija hrvatske dječje književnosti: Od riječi do igre, Izbor dramskih i lutkarskih tekstova, »Školska knjiga« – JFD Šibenik, 1985.; Sunčeva livada djetinjstva, Antologijska čitanka hrvatskoga dječjeg pjesništva, »Naša djeca«, Zagreb, 1979., 2. redigirano izdanje Zagreb, 1990.; Lijet Ikara, Antologija hrvatskoga dječjeg pjesništva, »Naša djeca«, Zagreb, 1990.; Začarani pijetao, Antologija hrvatske dječje priče, »Naša djeca«, Zagreb, 1990.; Harlekin i Krasuljica, Antologija hrvatskog dječjeg igrokaza, »Naša djeca«, Zagreb, 1990.; Obasjani svjetionik, Antologija hrvatske proze o djetinjstvu, »Naša djeca«, Zagreb, 1990.; Prozori djetinjstva, sv. I. i sv. II., Antologija hrvatskoga dječjeg romana, »Naša djeca«, Zagreb, 1991.; Čudesni grad, Antologija hrvatske usmene poezije i proze za djecu, »Naša djeca«, Zagreb, 1991.; Žubor riječi, Antologijski izbor pjesama za recitiranje, »Školska knjiga«, Zagreb, 1992.; Razigrane riječi, Zbornik igrokaza (Redateljske napomene Zvjezdana Ladika), »Školska knjiga«, Zagreb, 1994.

S obzirom na veliki broj kritičkih članaka, osvrta, eseja i znanstvenih radova na polju dječje književnosti (posebice u knjizi Iz hrvatske dječje književnosti, 1995.), niz metodičkih eseja i interpretacija te metodičkih priručnika za nastavnike i učenike, kao i čitav niz realiziranih čitanki za osnovnu i srednju školu(1), možemo zaključiti da je Skokov rad na području promicanja dječje književnosti i razine školskog obrazovanja neizostavno prisutan u protekloj kao i suvremenoj hrvatskoj znanosti o književnosti

U 4. poglavlju Zbornika radova u povodu 85. obljetnice autorova rođenja, pod nazivom »Dječja književnost i autorove lektirne interpretacije« dvanaest znanstvenika obrazlaže, komentira i visoko valorizira doprinos Jože Skoka ovom području, koje je do njegove pojave bilo znanstveno minorizirano i donekle zanemareno. Tako dr. sc. Dubravka Težak u radu Joža Skok ‒ posvećenost i dječjoj književnostidonosi svoj razgovor s prof. Skokom iz časopisa »Libri&Liberi«, u kojem naglašava njegov znanstveno utemeljen odnos prema dječjoj književnosti kao studijskom kolegiju na pedagoškim akademijama i potom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, o visokim principima u pristupu dječjem literarnom ukusu i kriterijima odabira lektire, ali i s pristupom njegovanja prepoznavanja ključnih književnih značajki i u funkciji razvijanja animacije za čitanje.

U radu Kritika i kritičari hrvatske dječje književnosti: Joža Skok autor Muris Idrizović razmatra sustavno i kontinuirano Skokovo praćenje dječje književnosti u Hrvatskoj te ističe njegovo vrednovanje dječje književnosti na osnovi estetskih načela (s obzirom na sadržaj, oblik i jezični artizam) uz prihvaćanje tog stvaranja kao specifične tvorevine duha koja u vidu ima posebnost dječje percepcije. Josip Pavičić napisao je osvrt Joža Skok: Pet antologija hrvatske književnosti za mladu publiku u kojem je pohvalio probrane, stručno razvrstane i privlačne književne tekstove za najmlađe čitatelje, kao i znalački izbor hrvatskih klasika za djecu unutar Skokovih antologija Sunčeva livada, Lijet Ikara, Začarani pijetao, Harlekin i Krasuljica, Obasjani svjetionik. Pavičić je posebno istaknuo i Skokov doprinos na području književnopovijesnog istraživanja na temelju kojega je obzore dječje književnosti proširio i s vrijednim uradcima iz ranog stvaralaštva za djecu, od Matije Petra Katančića do Krunoslava Kutena, Jure Turića Ličanina, Rikarda Katalinića Jeretova, Augusta Harambašića i drugih.

Najvišu ocjenu Skokovoj metodi sastavljanja antologija za djecu izrekao je dr. sc. Stjepan Hranjec u svom radu Joža Skok, antologičar dječje književnosti. Hranjec je naglasio Skokov estetski kriterij u književnopovijesnom slijedu biranja tekstova iz dječje književnosti, uvažavanje pretpostavljive suvremene dječje percepcije, te je za svih devet prikazanih njegovih antologija ustanovio da su vrijedan kompas i putokaz, a posebno je pohvalio korpus tekstova na dijalektu, kao i naznačene razlike između oblika pjesme za djecu i pjesme o djetinjstvu. A prof. dr. sc. Zvonimir Bartolić u radu Od književnog pastorčeta do estetskog i književnopovijesnog identiteta konstatira da je Joža Skok svojom antologijom Lijet Ikara, kao i drugim antologijskim izborima, realizirao prvo pravo temeljitije znanstveno vrednovanje hrvatske dječje književnosti od proteklih epoha do danas. Ujedno ističe Skokov antologijski izbor tekstova provjerenih vrijednosti, zadovoljavanje estetskih i didaktičkih kriterija, ali i prekoračenje uspostavljenih dosega, te širenje obzorja hrvatske dječje književnosti s novim imenima i tekstovima.

Skokov suautor u pripremanju školskih čitanaka, prof. dr. sc. Zvonimir Diklić, u svom radu Interpretacijska studija Jože Skoka o ‘Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića’ i ‘Pričama iz davnine’ Ivane Brlić Mažuranić potanko raščlanjuje Skokovu metodu interpretacije i načina tumačenja navedenih književnih djela koja su namijenjena svima koji organiziraju i izvode nastavu književnog odgoja i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama. A u stručnom osvrtu Tragovima književnosti za djecu Branko Pilaš prikazuje Skokovu knjigu znanstvenih tekstova i priloga Iz hrvatske dječje književnosti (»Tonimir«, Varaždinske Toplice, 2007.), koja kroz tri cjeline znalački progovara o hrvatskim dječjim piscima od Jurja Dijanića i početaka hrvatske dječje književnosti, preko već afirmiranih autora, pa sve do talentiranih suvremenih pisaca koji još nisu zaokružili svoj književni opus, ali su postigli zapažena ostvarenja. Dubravka Težak pak se u prikazu Prilog komunikaciji s kajkavskim klasicima osvrće na Skokovo izdanje najstarijih hrvatskokajkavskih basni Ignaca Kristijanovića Ezopuševe basne pohorvačene iz 1843. koje je Skok sjajno kritički priredio (uz pretisak je pružena i fonemska te grafemska transliteracija) i time približio i uključio ovo djelo u opus ranog stvaranja književnosti koja može biti u pojedinim basnama prikladna za djecu.

O istoj temi piše i Branka Hlevnjak u osvrtu Ezopuševe basne pohorvačene; ona posebno hvali odabir izvrsnih reprodukcija starih ilustracija domaćih i svjetskih ilustratora Ezopovih basni koje sežu od 1448., preko ilustracija Dubrovčanina Dobruška Dobričevića (Bonina de Boninisa) iz 1487. pa sve do Josipa Knišeka ml. iz 1844. i dr. Na vrijedno Skokovo priređivanje Kristijanovićeva izdanja osvrće se i Željko Vegh, naglašavajući kako je u ovoj knjizi Skok sjajno spojio svoje ogromno poznavanje kajkavskog područja hrvatske književnosti i dječje književnosti te smatra da će navedeno izdanje pridonijeti jačanju zanimanja mlađih naraštaja za hrvatskokajkavsku književnost.

Sveučilišni profesor i vrsni metodičar dr. sc. Dragutin Rosandić je u radu Skokove književne čitanke za osnovnu školu pružio temeljitu raščlambu i prosudbe svih sastavnica Skokovih znalačkih postupaka i odličnih postignuća u priređivanju i oblikovanju čitanki, kao i uspostavljanju odgovarajućeg teorijskog, prvenstveno metodičkog konteksta. A akademik Miroslav Šicel objavio je 2007. u Radovima Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaždinu (br. 18) prikaz Šenoina ‘Kanarinčeva ljubovca’ u interpretaciji Jože Skoka, unutar kojega je analizirao Skokov književnopovijesni i interpretacijski metodološki postupak u obradi Šenoine lektirne pripovijetke i pritom zaključio kako Skok argumentirano potvrđuje sve bitne elemente realističke stilske poetike u ovoj Šenoinoj pripovijetki.

Znanstveni interesi i opseg bavljenja područjem hrvatske dječje književnosti Jože Skoka toliko su snažni i impresivni, da se i u ostalim radovima i poglavljima, koja obrađuju druge domene autorova književnoznanstvena rada, ovo područje neizostavno interferira (npr. Vinko Brešić se pored kajkavskih antologija osvrće i na Skokova načela priređivanja dječjih antologija, a Ivan Rodić razmatra Skokovu uredničku koncepciju u članku ‘Radost’ ostaje radost).(2) Imajući u vidu Skokovu uzornu sistematičnost i metodičnost, vrsnost pri estetskoj valorizaciji, otvorenost prema svemu kreativnom i motivirajućem, profesorovo djelo nam i danas služi kao uzor, a dosezi njegova proučavanja dječje književnosti i danas su vrelo literature i izvor citata za mnoge suvremene kritičare, metodičare i teoretičare ovog područja.