I muško i žensko (1)

KOŽA

Tijelo se mjeri kožom
u zrcalu vidimo
i što se pod smokvinim listom krije
Besmrtnu neznatnost tijela
koža pokriva sjenama

Koža je zastava krvi
kula koju razmiču vjetrovi
kiša bezimena
budućnost
ovijena oko boli

Vonj pùti bijela dana
vonj sjena pod težinom noći
srebro što postupno se razlijeva
i kruti
Sjaj ponora
Beskrajna je povijest znoja
i vječna nepovredivost bora

RUKA

Pruži mi tvoje ruke, daruj mi tvoje ruke,
pruži mi tvoje ruke.
Giorgos Seferis

Što očekivati od ruke
i kad miluje
i kad ubija
slijedi je do kajanja

Pruži ruku poput zmije
raširi je kao krilo lastavičje
Tvoja ruka znak je
što te razlikuje od drugih

Pruži ruku u svjetlost divljine
u stjegove zore
pruži je pod hladni kamen
u svojoj košulji
Pruži i daruj ruke nebu
tamo se krije tvoja oranica
vrt poznat samo tebi

2.

Ruke položio sam na čelo
na oluju koja čupa zube i moždine
na srp što sažiže klasje lica
Uzdignuta ruka sliči milosti
otvorena za bol zemaljsku

Ruke sam položio u snove
a prsti mi broje godine pod glavom
U srce sam ruke zario
da bih zapisao ono što usne govore
Polažem ruke i prenosim moć
ruka služi oružju
dodiruje i oblikuje
sve što je stihom kazano
Poništit ću sve stavljajući ruke
na ruke Tvoje
Trećega tigra tražit ćemo onda2)

Iz sunovrata mojih ruku leptiri
rukama Božjim bit će uhvaćeni
Padaju suze
s oštricama od opsidijana
Otpustiti te praznih ruku ne mogu
moja je usta dotakla ruka Njegova

ŠAKA

Petoga dana šaku otvorih
kristalnu čašu malih ruža
S prstima na žici obzora

Oslobođen straha i svjetlosti slave
gole šake i bez grijeha
u času rođenja tražiti me stadoše

U šaci i glina postaje ptica
šaci je i kamen jezik

Samo ono što može zahvatiti šaka
stvarno je
i strpljivo nas čeka u prašini

RAME

Tijelo pruža ruke
ruke grle tijelo
kretanje potječe iz ramena

Krila, konji, dizalice
sve je dano ramenu
Kamen će postati zid
željezo nož
kipovi nalik ljudima
izlaze iz kuće ramena

Uspravan bez ramena
leći ne možeš

Kada glavu na ruku nasloniš
rame osjećaš
a jabuku dohvaćaš

LAKAT

Lakat je mjera riječi
bljesak
lakat upravlja mojim pisanjem

Pjesma je dovršena onog trena
kada se udaljenost od Boga
svede na dužinu lakta

Lakat nas spaja i dijeli
bez njega ne možemo
čekićem udariti
ni omču privezati
ustima ga ne možemo
dohvatiti

PRSTI

Prsti idu u korak s disanjem
Vršci satkani od srdaca
u jagodicama naplavine snova
Ni jedan isti
a ni jedan griješan

U svakome prstu novi svijet
labirint u kojemu se izgubio mir
progoniteljima sakriven

Ruka u obliku rijeke
trstike prstiju dižu se suncu
S dijamantnog dlana proliptali
prsti samoće i sućuti
kraljevstvo čuda

Venerin prst rastvara osjetljivo tijelo
s dvostrukim znakom muškosti
palac s osjećajem bika

Kažiprst u Jupitera uprt
zemnim osjećajima sudi
zlurad i podrugljiv

Saturn se raduje mojemu neznanju
svagdanjoj ljudskoj zaokupljenosti mesom
i kostima
Srednjak potvrđuje sve oblike tijela
i čuva pamćenje
Prst je riječi
beskonačnosti i tišine

Prstenjak sa zlatnim pečatnim prstenom
u svemu sunčevih znakova i kretnji
podaje se mekoći kože
sjenama koje promiču po pùti
i šuti
ne išteći razlog ni odgovor

Merkurov mali prst
dijete sa snagom svih prstiju zajedno
tijelo će proširiti i umnožiti
do kraja puta pratiti
i konačno ljeto poreći

Pod mijenama zvijezda
prsti su
istinski tigrovi naše duše

NOKTI

Nije tijelo kameni blok
zemlja je
jezik
koji zauvijek zvoni u njoj

U temeljima zemlje
u kuli tijela
kosti
i kamen za molitvu

Glas se uza zid diže
uz nokte
koji rastu
dok nebo smiruje tijelo

DLAN

Prapovijesna paprat u slici je našega dlana
čitajući dlan čitamo povijest
oluja u koži

Dlan je slika u zrcalu neba
u njoj prepoznajemo
san kojega ne sanjamo

Ne tražite ništa
dok sam s dlanovima na koljenima
u dalekoj sam zemlji mitova
sasvim blizu neba

Kad otvorim dlanove
vratite se svome putu

Nebo se javlja svojim znacima
dlan je okrenut licu njegovu
Dugo je trajao moj strah
a sada je to oblik zaborava

Zemlju sam dlanom pokrio
i dlan je u nebu planuo
Planuo i ugasio se

NOGE

Korak po korak život ide u smrt
Ništa me tako svakodnevno ne izdaje
kao tijelo
Ja hoću naprijed
a noge prate svaku bol
isto kada se žurim
čekam ili vraćam

Smirit će se kad ih svemir zaobiđe
Ne mogu to ni zamisliti
nepoznato je što bijaše prije

U trenutku rađanja
nisam pripravan za hodanje
a korake brojimo do kraja života
s koljena na koljeno

Sunce osvjetljava korake
od Oca k sinu
od srca k jeziku

Rane na nogama slike su moga lica
pod nogama leži moje tijelo
dok ljube zemlju
koja ih prihvaća kao mač

Korak po korak okrenute putu
noge prijete potomstvom
našim grijehom i njihovim djelima

BEDRO

Bedro je naglo zabljesnulo
u trenu kada sam prelazio ulicu
na mjestu gdje goli stoji kip

Bedra kao voda što se slijeva
niza stijenu u vrt
tajni stupovi u cvijeću

Koraci mimo vremena i htijenja
oblikuju bedra
poviješću dijamanta

Kao što sjev po sjev iz sunca toči
nevinost otkriva jantar bedara
sjajnih kao stupovi hrama

U noćima
kada se šuma približi putovima
kao rijeka što istodobno izvire i utiče
ljubimo se
besramno i nevino

PETA

Ahileju nikada dosta vremena
život je petom štitio
umirući sa srcem na štitu

Smrt je toliko slobodna
da ne haje za ovaj svijet

Je li srce sišlo u petu
ili se iz nje izdiglo
to saznati nećemo nikad

STOPALO

Otisak stopala lice je života
Otkuda toliki
teški ključevi tijela

Stopala žena
stopala muškaraca
rastvaraju se na zemlji
kao plitice ulja

Stopala otkrivaju vrijeme
kao Onaj koji na zemlji ne bijaše nikad
Bog
trag ostavi
stopalom

TRBUH

Tijelo se zameće u trbuhu
Biseri tvoga trbuha
otvoreni su ružičnjak
U njemu ću usnuti
kao što zvijezde snivaju na nebu

GRUDI

Abrahame ako otpočinem
na tvojim grudima
pravedan ću čekati
milost uskrsnuća

Voljena otpočinem li
na tvojim grudima
iz njih će mlijeko šiknuti
a ja ću se vratiti
u njedra zemlje

Oče ako glavu prislonim
na tvoje grudi
i pretci i potomstvo
ponavljat će isti početak
u sjećanju na tebe

Majko ako mi glava otpočine
na tvojim grudima
s neba će poteći hrana
i Sunca i Mjeseca

KRALJEŽNICA

Kralježnica uze križ svjetlosti i tame
kralježnica čuva kraljevstvo
koje stekoh tijelom

SPOL

I muško i žensko isto su
i tako će ostati
nevino nebesko sjećanje
Povijest je stanje grijeha

Stvarnost je izvorna samoća
spol je u mašti čovjeka
Tijelo otkriva čovjeka

Besmrtna je cjelovitost muškog i ženskog
golotinja je na sliku Božju
prepoznata na zemlji

Nije dobro da čovjek bude sam3)

Tijelo Evino
učini Adama osobom

KOSTI

Kost naših kostiju zemaljsko je sjećanje
koštica tijela
vrijeme koje se dijeli zvijezdama
u neuništivom
u nevidljivom

Iz kostiju ćemo uskrsnuti
iz krepke srži
na svome križnome putu

REBRO

Rebro je most tijela
Tajna rebra poznaje
dan stvaranja

Od rebra čovječja
učini Gospodin ženu

PUPAK

Adam je prvi među ljudima
Adam je pupak
Pupak je neponovljivi odnos s Bogom