Kolo 1, 2017.

Tema broja: Dvije obljetnice Tomislava Marijana Bilosnića

Željka Lovrenčić

Bilosnićev Tigar u hispanskome svijetu


Prema podatcima preuzetim iz Wikipedije, španjolski je jezik nakon kineskoga najrašireniji na svijetu i njime govori više od 300 milijuna ljudi u dvadesetak zemalja, a sve je prisutniji i u SAD-u. Već godinama se trudim upoznati to veliko govorno područje s djelima hrvatskih suvremenih književnika i do sada sam uz petnaest knjiga prijevoda objavljenih u Boliviji, Meksiku, Čileu i Španjolskoj objelodanila i niz izbora od nekoliko pjesama pedesetak hrvatskih književnika na portalima u zemljama španjolskoga govornog područja koji su vrlo popularni.

U ovome ću se tekstu osvrnuti na značajan uspjeh zadarskog književnika Tomislava Marijana Bilosnića na prostoru na kojemu se govori španjolski jezik ili castellano, kako ga običavaju zvati u Latinskoj Americi. Biti iz male i tome svijetu još uvijek nepoznate i egzotične zemlje za koju u nekim zemljama nisu sigurni ni gdje se nalazi, a uspjeti svojom poezijom očarati brojno čitateljstvo svakako je velik uspjeh. Jer, za razliku od Europljana, čitatelji u Latinskoj Americi još uvijek vjeruju u poeziju i rado je čitaju, osobito ako donosi neke novine. A Bilosnić to uspješno radi.

Premda je dovoljno poznat, navest ću neke podatke iz njegova bogatog životopisa:

Tomislav Marijan Bilosnić (Zemunik, 18. siječnja 1947.), hrvatski je književnik, slikar, fotograf i novinar, autor više od 100 knjiga poezije, proze, kritika, haiku, putopisa, povjesnica, feljtona, te knjiga za djecu, i više od 70 izložbi fotografija i slika u tehnici monotipije, suhog pastela, ulja i crteža. Među suvremenim hrvatskim književnicima privlači osobitu pozornost i brojem objavljenih knjiga i širinom umjetničkih preokupacija. Nagrađen je s više hrvatskih i međunarodnih nagrada i priznanja za poeziju, prozu i fotografiju. Ističemo najvišu hrvatsko priznanje za poeziju, Nagradu Tin Ujević, koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika.

No, ovaj zadarski književnik uspješno je prešao granice svoje zemlje ‒ svojim je književnim radom postigao značajne uspjehe na međunarodnom planu. Desetak njegovih knjiga prevedeno je na strane jezike i tiskano u inozemstvu. Prevođen je na engleski, španjolski, talijanski, njemački, francuski, japanski, nizozemski, albanski, mađarski, makedonski, slovenski, bugarski, turski, romski, ruski, portugalski, rumunjski i poljski jezik. Dobitnik je nekoliko međunarodnih nagrada u Makedoniji, Albaniji, BiH, Japanu, Islandu, a Državna japanska televizija snimila je film »Stazama hrvatskog haiku« o Bilosnićevom haiku stvaralaštvu. Zastupljen je u više svjetskih haiku antologija. O njemu su pisali značajni svjetski kritičari i književnici, a djela su mu uvrštena u brojne antologije.

Do sada, najveći uspjeh Bilosnić je postigao poetskom zbirkom naslovljenom Tigar koja obuhvaća dvjestotinjak pjesama na temu tigra. To jedinstveno djelu u kojem se uspješno stapaju univerzalnost, duboka refleksivnost i igra, izazvalo je veliko zanimanje u mnogim zemljama svijeta. Čitatelje širom svijeta zadarski je pjesnik osvojio svojom originalošću, ljepotom svojih stihova te maštovitošću. Tigar je s istim oduševljenjem prihvaćen u Makedoniji, Sloveniji, Albaniji, SAD-u, Italiji, Njemačkoj… Ta je poetska zbirka djelomično ili u cijelosti prevedena na četrnaest jezika, među njima i na romski.

Velik uspjeh doživjela je u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je objavljena pod naslovom The Tiger is the World. Američki povjesničar književnosti dr. John Taylor koji se specijalizirao za modernu i suvremenu europsku književnost ovu je zbirku uvrstio u svoj pregled suvremene europske lirike The Litlle Tour through European Poetry, dok je 2012. godine na književnom portalu Seawall (Ron Slate’s Website) zbirka uvrštena među 18 knjiga koje se preporučuju za čitanje u Sjedinjenim Državama.

No posebnu pozornost zbirka Tigar i Tomislav Marijan Bilosnić doživjeli su na španjolskome govornom području. Prve izbore iz velebne poetike ovoga autentičnog Mediteranca objavila sam na na književnim portalima u Čileu, zemlji u kojoj živi veliki broj potomaka Hrvata. Na vrlo čitanome portalu Croacia/Chile koji uređuje pjesnik i akademik hrvatskih korijena Andrés Morales Milohnic, mnogobrojni su čitatelji pokazali veliko zanimanje za ovu originalnu poeziju. Desetak pjesama objavljeno je i na portalu Društva čileanskih književnika Letras de Chile. Po broju ulazaka, Bilosnić je nadmašio čak i samoga Garcíju Lorcu!

Nakon objavljivanja pjesama iz zbirke Tigar na portalu Crear en Salamanca koji uređujepoznati španjolski fotograf i pjesnik José Amador Martín, te na blogu poznatoga slikara i sveučilišnog profesora Miguela Elíasa koji ih je uputpunio svojim crtežima, odlučila sam prevesti čitavu zbirku i objaviti je u Španjolskoj.

Cjelokupni prepjev zbirke El tigre objavljen je u prelijepom sveučilišnom gradu Salamanci 2015. godine u izdanju nakladničke kuće Trilce Ediciones. Urednik i autor predgovora je akademik, pjesnik i sveučilišni profesor Alfredo Pérez Alencart, a oslikao ju je Miguel Elías. Knjiga je predstavljena u Salamanci 16., a u Ávili 17. rujna 2015. godine.

Da dobra poezija može izavati veliko zanimanje, dokazano je u utorak 15. rujna 2015. u Zakladi grada Salamance ‒ grada kulture i znanosti, gdje je održana konferencija za tisak na kojoj se okupio velik broj novinara iz raznih listova. Bilosnić je govorio o svojim dojmovima vezanim uz Salamancu, o svojemu stvaralaštvu te, naravno, o zbirci Tigar. Uz pjesnika, novinarima su se obratili i urednik te prevoditeljica.

U srijedu 16. rujna 2015. u prepunoj Dvorani riječi (Sala de la Palabra) Zaklade Salamanca odjekivala je pjesnička riječ na hrvatskome i španjolskom jeziku. Program je vodio Afredo Perez Alencart, uvod u poeziju Tomislava Marijana Bilosnića dala je Željka Lovrenčić, a nakon autorova obraćanja zainteresiranoj publici, moglo se slušati stihove iz ove prelijepe zbirke koje su recitirali autor i četrnaest salamantinskih pjesnika.

Sličan program priređen je i u Ávili gdje je našim književnicima domaćin bio književnik José María Muñoz Quirós. Osim stihova iz zbirke Tigar koje su čitali Bilosnić i desetak pjesnika, nazočnima je pročitana i poema Molitva Svetome Franji na hrvatskome i španjolskome koja je svojom duhovnošću izazvala interes okupljenih. Bilosnić je pozvan na Međunarodni festival vjerske poezije koji se svake godine održava u Ávili.

Španjolci su ovome jedinstvenom djelu posvetili puno pozornosti ‒ objavljen je čitav niz novinskih napisa ‒ primjerice, Željka Lovrenčić dala je intervju za list El Norte de Castilla koji je objavljen i na portalu Crear en Salamanca urednika i pjesnika Joséa Amadora Martína Sáncheza. Dolazak hrvatskih književnika bio je najavljen i u listu Salamanca al Día. List El Norte de Castilla objavio je dva teksta o predstavljanju knjige, a događaj je popratio i list La Gaceta.

Vijest o španjolskome izdanju Tigra odmahje objavljena u Čileu te u svim značajnim hrvatskim listovima i na mnogim portalima, a knjiga je distribuirana u devet zemalja španjolskoga govornog područja te u Sjedinjene Američke Države i Rumunjsku. Spomenimo i to da su potporu za objavljivanje ove knjige dali Ministarstvo kulture RH, Grad Zadar i zaklada »Hrvatska kuća« koja djeluju pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH.


* * *

Alfredo Pérez Alencart, akademik i pjesnik poznat u čitavom hispanskom svijetu, ističe da je pjesništvo Tomislava Marijana Bilosnića otkriće i značajan događaj u suvremenoj europskoj poetskoj produkciji.

U tekstu Tigar zvani Tomislav, on između ostaloga navodi:

Kažem tigar i pojavi se Tomislav.

To je sloboda. Poezija također. Poezija nalik mekome snijegu, nalik Tigru rođenome u Ulici Zadarskog mira u hrvatskome gradu Zadru…

Da bi se to moglo dogoditi, treba se ukotviti u maštu, preobraziti se, vjerovati samome sebi i obznaniti kao što to čini Veliki pjesnik koji se preziva Bilosnić: »Tigar i ja/ Ja i tigar/ Tigar i Tigar…«.

Ili:

Jedni traže tigra i raduju se njemu i njegovome zlatnom krznu, a drugi, malobrojni, da ne kažem njih dvoje ili troje ‒ Bilosnić i poneki avangardisti ‒ imaju tigrovo krzno i njegovu dušu:

Što na moja usta iziđe
tigra zaziva
njegova je krv
ovo što nosim u srcu
njegova je krv (...)

Naglašava i ovo:

Svojim pisanjem i svojom dušom, pjesnik-tigar dodiruje ono najdublje u čovjeku. On bilježi naše snove. Poistovjećuje se sa slikarima, pjesnicima i prozaicima s Istoka i Zapada koji su zbratimljeni u ovome jedinstvenom predstavljanju tigra. Potiče nas da pogledamo zvijezde jer »nebo je puno svijetlih lubanja/ tigrovih očiju»… , te proučimo i fizičko i metafizičko kako bismo, usprkos izvjesnome nepovjerenju ili općem strahu koji sve obuzima kad se radi o njemu, tigra mogli doživjeti kao pobjednika.

A kao zaključak Alencart navodi:

Ne možemo prodrijeti u nepoznati jezik bez osobe koja je u stanju neki tekst prevesti ili prepjevati. Teže je kad se radi o poeziji.

Ali, mi koji govorimo španjolski imamo Željku Lovrenčić koja nam omogućava da »otkrijemo« istaknute pjesnike poput Tomislava Marijana Bilosnića.

Drago mi je da sam svijetu u kojemu se osjećam kao kod kuće, otkrila velikoga hrvatskog pjesnika kojega sada već svi zovu El Tigre.

Salamanca je prihvatila Bilosnića, ali i Bilosnić voli Salamancu, što je javno obznanio napisavši četiri pjesme posvećene tome prelijepom gradu, odnosno osobama koje vezuje uza nj: Alfredu Pérezu Alencartu, Miguelu Elíasu, Joséu Amadoru Sánchezu i Željki Lovrenčić. Naravno, odmah su prevedene i objavljene na portalu Crear en Salamanca kao ipjesma Molitva svetom Franji koja je pročitana na susretu s književnicima iz Ávile.

Zahvaljući španjolskom prijevodu, Tigar je u dvojezičnoj španjolsko-rumunjskoj inačici objavljen i u Rumunjskoj, u gradu Iasi u Biblioteci Universalis uglednoga časopisa »Orizont Literar Contemporan« koji objavljuje radove autora sa svih kontinenata. Urednik knjige je pjesnik Daniel Dragomirescu, rumunjski prijevod potpisuje Diana Dragomirescu, a predgovor Alfredo Pérez Alencart. U knjizi su objavljeni i dijelovi kritika Johna Taylora, Davora Šalata, Sanje Knežević i Živka Nižića.

Ovih je dana znameniti portugalski pjesnik António Salvado (1936.) preveo sedam pjesama iz zbirke Tigar na portugalski. I one su objavljene na portalu Crear en Salamanca gdje je Bilosnić česti gost.

Časopis za književne veze DHK-a Most/The Bridge u broju 1/2 iz 2015. godine jednim je dijelom posvećen Bilosniću ‒ uz tekstove Sanje Knežević o njegovim međunarodnim uspjesima i one Davora Šalata o zbirkama Tigar i Afrika, objavljeni su i prijevodi po deset pjesama iz spomenutih zbirki (Tigar i Afrika).

Pjesme iz te, također vrlo originalne i uspješne zbirke, objavljene su u posebnom broju Mosta/The Bridge u kojemu sam prikupila po sedam pjesama pedeset i jednoga hrvatskog pjesnika i koji je zaslugom akademika Ivana Goluba nedavno poslan Svetome Ocu u Vatikan. A s desetak pjesama iz pjesničke zbirke Afrika naš će El Tigre biti zastupljen i u izboru koji pripremam u Kolumbiji s kolumbijskim pjesnikom Eduardom Becharom.


* * *

O Bilosniću je pisao i znameniti venecuelski književnik i sveučilišni profesor Enrique Veloria Vera.

Tristo ne tako tužnih tigrova1) Tomislava Marijana Bilosnića.

Tamo gdje je nekada bio svijet
danas se pojavljuje tigar.

T. M. B.

Tigar je od davnina budio zanimanje čovječanstva: zbog svojega sporog, rastegnutog hoda, elegancije i privlačnosti te ljupkosti i okrutnosti, ta je životinja često opisivana u sagama, legendama, basnama i horoskopima. Ni književnici nisu ostali ravnodušni na njegovu ljepotu: Blake, Borges i Salgari, među ostalima, ističu značaj te drevne mačke u svojim zapisima. Hrvat Tomislav Marijan Bilosnić pridružuje se književnom oduševljenju tigrom svojim mnogobrojnim i osobnim tigrovima koje strastveno okuplja u knjizi koja ne može imati drugi naziv nego Tigar. Objelodanjena je u Salamanki 2015. godine u nakladničkoj kući Trilce Ediciones. Na španjolski ju je prevela hispanistica Željka Lovrenčić, predgovor je napisao Alfredo Pérez Alencart, a oslikao Miguel Elías.

Tigrovi hrvatskog »tigra« su mnogobrojni i raznovrsni; ima ih za sve ukuse. Kad jedni nestanu, pojavljuju su drugi, izvorni i nezamislivi. Marijan Bilosnić predlaže veliki zoološki vrt sa samo jednom višeznačnom, raznovrsnom i raznolikom životinjom; veseli se što je tigar i što stvara tigrove ‒ ne one od papira već tigrove koji žive na papiru. Te životopisne životinje Miguel Elías crta i riše bojama koje tigrovi, kao ukras svoje vrste, nose na krznu.

Pjesnik oslobađa svojega osobnog i neprenosivog tigra iz zamršenih šuma, iz skrivene prašume, iz tuđih čestara kako bi ga preselio u svoju kuću u Ulici zadarskog mira u rodnome gradu. Književnikov se tigar ubrzo prilagođava i osjeća zaštićenim od zamki, obmana i lovaca. Tigar koristi pjesnika, a ovaj tigra kako bi zajedno bili sretan i jedinstveni par što luta kako po stvarnim tako i po zamišljenim mjestima. I jedan i drugi putuju daleko i učestalo; pjesnik odijeva tigra u drugačiju i čudnu odjeću i pušta ga da leti kroz vrijeme i prostor. Uživaju posjećujući ateliere slikara naivaca ili ekspresionista, obožavatelja tigra i njegova lika. Isto tako putuju u Bengal, Sibir i Borneo te na daleki Tigris ne bi li svjedočili samome početku čovječanstva kad je pšenica blistala kao tigrovo zlato.

Tigar se sklanja u vlastite i tuđe stihove, osjeća se kao svoj na svome među tvrdim koricama knjiga koje prosuđuje, maskira se u mjesec i nudi drugačiji sjaj stihovima trubadura; slobodno luta, dolazi i odlazi, taži svoju žeđ za budućnošću i svoju glad za susretima s bližnjima. Prerušava se u samoga sebe, pretvara se u paperjasti perzijski sag, pojavljuje se u portretu moćnoga cara. U potrazi za ženkom s kojom želi biti, zavodi egipatsku mačku koja mu pruža drevne i nepoznate užitke poput onih koje je Kleopatra nudila monarhu u svojoj ljubavnoj postelji.

U konačnici, bezbrojni tigrovi Tomislava Marijana Bilosnića u podne u Salamanki, usred toga zlatnoga grada, riču snažno i jasno, jednoglasno kao da su zauvijek u svojoj omiljenoj prašumi. Jer, kao što tvrdi pjesnik: »Tigar je pravi čovjek/ tigar je veliki pjesnik/ uronjen u svjetlost sunca«.


* * *

Bilosnić je zastupljen i u knjizi No resignación (Nema predaje).

Vijest vezana uz tu knjigu glasi:

U Salamanki je nedavno objavljena antologija posvećena borbi protiv nasilja nad ženama naslovljena No resignación (Nema predaje). Nakladnik je Grad Salamanca, a antologičar je pjesnik i sveučilišni profesor Alfredo Pérez Alencart. Predgovor potpisuje gradonačelnik prelijepoga španjolskog grada kulture i umjetnosti Alfonso Fernández Mañueco, dok je Alencart autor uvoda. Ilustracije u ovoj reprezentativnoj knjizi od 250 stranica sačinio je slikar i predavač na Sveučilištu u Salamanci Miguel Elías.

U njoj su zastupljeni pjesnici sa svih strana svijeta ‒ Europe, Južne i Sjeverne Amerike, Australije, Afrike i Azije, 64 muškarca i 72 žene. Od hrvatskih autora tu su Dunja Detoni Dujmić s pjesmom Tsunami i Tomislav Marijan Bilosnić s pjesmom Razapete djevice koje je na španjolski prevela Željka Lovrenčić. Bilosnićeva pjesma uvrštena je i među deset posebno istaknutih pjesama objavljenih i na izvorniku.

Alfredo Pérez Alencart autor je predgovora rumunjskome izdanju Tigra koje je 27. listopada 2016. predstavljeno u Bukureštu. O tome je događaju 22. studenog izvijestio španjolsku javnost člankom objavljenim u dnevniku Salamanca al Día.

Napomenimo i to da se poezija ovoga zanimljivog pjesnika i velikoga promotora hrvatske književnosti sada može čitati i na hrvatskome jeziku. Naime, Naklada Đuretić i Studio moderna objavili su izbor iz njegove poezije naslovljen Tu je nebo. Izbor i prijevod sačinila je Željka Lovrenčić, urednik je Nikola Đuretić, a autor predgovora Tomislav Marijan Bilosnić.

A u Rumunjskoj o našemu pjesniku pišu:

Tomislav Marijan Bilosnić u časopisu »Horizonte Literario Contemporáneo«.

U poetici ovoga hrvatskoga književnika tigar uživa posebnu povlasticu. Svaki dio njegove poeme zamišljen je kao figura u inicijaciji zagonetne igre koja vodi do osobnog mita o umjetniku. Tigar čiji korijeni potječu iz Knjige o džungli Rudyarda Kiplinga, uz izvorni je zanos preseljen u edenski prostor, u poeziju, u dionizijske tajnovitosti i nameće se kao heraldička slika s plemićkim grbom koja pripada kasti posvećenoj otkrivanju tajni. Zapravo, autor ga prati koliko u njegovome svakodnevnom životnom prostoru, toliko i kao utjelovljenje totemske životinje. Oponaša njegove pokrete, ritam trčanja i teksturu tigrova prugastoga, u početku tvrdog i čvrstog krzna (a poslije, pri kraju, natopljenoga taninom i bojama).

Magična funkcija poistovjećivanja čovjeka s totemskom životinjom podudara se sa sudjelovanjem u obredu lova. Prelazak iz mladenaštva u odraslo doba (lovac i borac) u primitivnim plemenskim društvima uvjetuje otpor. Vrednujući estetsku dimenziju ovoga teksta punog simbola zaključujemo da strofe od devet stihova hrvatskome pjesniku omogućuju savršeni, čudesan, zanosni ritam. Tehnika ponavljanja, retorička zazivanja te personifikacija pretpostavljaju kroćenje divlje zvijeri i njezino uzdizanje u potpuno oprečne kategorije. Tako sam tigar sjaji kao sunce u sjemenkama, u slovima, u pjesmi, u hladnim zvijezdama, u ljubavnome pozivu, u nervozi iščekivanja, u nečijem nedostajanju. Sve to se ne mjeri vremenom jer radi se o stoljećima i tisućljećima.

Naravno, nije moguće potvrditi da je čovjek tigar nego samo to da se tigrova obilježja uspoređuju s očaravajućim intelektom, osjećajnošću i maštom pjesnika. On estetski procjenjuje otvorenu igru pruga na živome tijelu egzotične zvijeri i preko njih zamjećuje beskrajni i savršeni ples elemenata koji omogućuje da svijet i dalje postoji, neprestano se i beskrajno preobražavajući.

Nameću se začaranost i erotizam ‒ i jedno i drugo je izuzetno značajno, a budući da smo, zajedno s hrvatskim autorom, započeli Knjigom o džungli koja opisuje svijet indijske prašume, motivirani smo zazvati ples boga Šive čije postojanje uvjetuje održavanje svijeta, njegovu raznolikost, promjene, ali također i smrt (koja, zapravo, predstavlja izgubljenost na gotovo nevidljivom putu onoga što nismo zamijetili), što se pojavljuje hic et nunc.2)

Španjolska inačica sadrži lirsku poruku hrvatskoga jezika izraženu djelotvornim riječima koje zvuče lirično i muževno, ali također i iluziju o vrtlogu flamenca, šuštavog poput svile. Budući da je hrvatski romantičan jezik, on se iznenađujuće usuglašava s obilježjima plemenite zvijeri što je vidljivo u naslovima: Tigar od svile, Tigar i ljubav, Tigar i vatra.

Kratke rečenice pojačavaju zapovjedni ton, a govor hrvatskoga književnika koji nas je javnim čitanjem uvjerio u činjenicu da jezik vješto prilagođava putenim tonovima svoga glasa prepunog lirike, naprosto nas očarava.


Tatiana Radulescu,
Rumunjska

Ovo je samo mali pregled Bilosnićevih uspjeha na španjolskome (i rumunjskom) govornom području. Nadamo se da će ih biti još…



___________________
1)* Aluzija na roman Tri tužna tigra kubanskog književnika Guillerma Cabrere Infantea (op. p.).

2)* Lat. – sada i ovdje (op. prev.).

Kolo 1, 2017.

1, 2017.

Klikni za povratak