Nova iznenađenja barokne glazbe u Varaždinu

Zahvaljujući programskoj osmišljenosti Varaždinskih baroknih večeri (VBV) prema kojoj je svake godine druga država partner manifestacije, što je uveo skladatelj i profesor na Sveučilištu Josip Juraj Strossmayer u Osijeku Davor Bobić kada je prije deset godina preuzeo umjetničko vođenje hrvatskog nacionalnog festivala sa sada već 46-godišnjom tradicijom, trajno su mogući uzleti u kvaliteti. To je u 2016. godini posebno potvrđeno u partnerstvu s Kraljevinom Španjolskom i uz veliki angažman španjolskog veleposlanika u Hrvatskoj Nj. E. Eduarda Aznara. Naime, čak osam koncerata ostvarili su solisti i ansambli koji okupljaju španjolske specijaliste za autentično izvođenje barokne glazbe, dakle za što je moguće vjernije interpretacije u skladu s praksom koja je postojala u vrijeme nastanka tih djela, a njihovi su programi oduševljavali jednako visokom razinom tehničkog umijeća kao i glazbom iz pera španjolskih skladatelja.

Od svečanog otvorenja festivala 23. rujna u predivnoj baroknoj Varaždinskoj katedrali (nekadašnjoj Isusovačkoj crkvi koja je Katedralom postala prije 19 godina kada je utemeljena Varaždinska biskupija), kojemu su prisustvovali brojni uglednici i uzvanici, a govorili gradonačelnik Varaždina Goran Habuš, španjolski veleposlanik (i to na hrvatskom jeziku) i na kraju hrvatski ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović, pa do njegova kraja početkom listopada, održano je 15 koncerata u varaždinskim sakralnim i profanim prostorima, te devet koncerata izvan Varaždina. Od španjolskih glazbenika najviše je razine zacijelo bio umjetnik na violi da gambi Jordi Savall, živa legenda kada je riječ o istraživanju, izvođenju i podučavanju barokne glazbe u svjetskim razmjerima. Svi su ostali redom pridonijeli iznimno lijepom ugođaju i radosnom »štimungu« cijelog festivala, jer su svojim vrsnim muziciranjem i osobito duhovitim, nerijetko komičnim programima predstavili bogati repertoar španjolske barokne glazbe, pa je publika sada mnogo bogatija za iskustva i spoznaje o skladateljima koje do sada nije poznavala.

Španjolski skladatelji i interpreti u prvom planu

Kako je 2016. godina ujedno i godina obilježavanja 400. obljetnice smrti zacijelo najznačajnijeg španjolskog pisca Miguela de Cervantesa (preminuo je 1616. godine, kada i William Shakespeare), španjolski je ansambl La Ritirata, kojim su započele 46. VBV, izveo izbor arija iz opera talijanskog baroknog skladatelja Antonija Caldare skladanih na libreta inspirirana Cervantesovim remek-djelom »Don Kihot, vitez iz La Manche«. Dakle, iz opera »Don Chisciotte i Corte della Duchessa« i »Sancho Panza Governatore dell’isola Barattaria« čuli smo niz tehnički zahtjevnih arija u briljatnim, nadasve izvrsnim izvedbama solista, a izvedeni su i instrumentalni stavci Caldarina suvremenika Nicole Matteisa, danas gotovo zaboravljenog talijanskog majstora kojega su za života smatrali »drugim Corellijem«. Na početku koncerta izveden Komorni koncert za blokflautu, obou, violinu, violončelo i basso continuo u g-molu, RV 105 Antonija Vivaldija pokazao je primjernu uvježbanost instrumentalista, čije nas je muziciranje vrlo poticajno uvelo u glazbena događanja festivala koji je u nastavku obilovao brojnim odličnim izvedbama.

Tako su, nakon izuzetno lijepog i svečanog otvorenja, koje je prenosila i HTV pa su gledatelji diljem Hrvatske mogli uživati u zanimljivom programu i vrsnim izvedbama, već sva tri koncerta drugog dana festivala, 24. rujna, pokazala toliko bogatstvo sadržaja, različitih izričaja, kao i vrhunska umijeća interpreta, da je bilo očito kako će 46. VBV biti potpuno oduševljavajuća manifestacija. Koncert uz baroknu kavu u Dvorcu Trakošćan, tradicionalno omiljeni jutarnji programi na kojima se poslužuje posebno pripremljena kava sa šlagom i neizostavnim čokoladnim violinskim ključem, na kojemu su meditativne ljubavne fantazije i sonete španjolskog skladatelja Don Alonsa Mudarre izveli sopranistica toplog i virtuoznog glasa Ivana Lazar s pratnjom na vihueli da mano Igora Para i uz recitacije hrvatskih prijevoda soneta u izvođenju besjednika Zorana Kelave, zatim nadasve zabavni, do suza komični program Uredskih kantata francuskih majstora u izvedbi ansambla Le tendre amour u Gledalištu HNK u Varaždinu i pogotovo večernji koncert u Uršulinskoj crkvi na kojemu je nastupio gambist Jordi Savall, bili su prigode za divljenje jednako domaćim glazbencima kao i gostima iz Kraljevine Španjolske.

Le tendre amour je sastav specijaliziran za glazbeno-scenske vratolomije i kao takvog varaždinska ga je publika već imala prigodu upoznati. Instrumentalna je pratnja koju izvode članovi ansambla tehnički savršena, a solisti, kontratenor svjetskoga glasa Dominique Visse i sopranistica Michiko Takahashi pjevači su ogromnih glasovnih i glumačkih sposobnosti. Ali, onaj »papar« koji golica maštu i nasmijava toliko da se gledalište orilo od razdraganosti, dodaje glumac i redatelj Adrián Schvarzstein, iznimno duhoviti umjetnik koji je intervenirao u publici šaleći se s gledateljima ili pak na pozornici, zadirkujući izvođače. Komičnost sadržaja francuskih kantata nastalih na raskošnom dvoru Luja XIV. u Versaillesu, mjestu uzvišene razbibrige visokoga plemstva, a iz pera velikana francuske barokne glazbe kakvi su bili Philippe Courbois (»Dom Quichotte«, kantata za glas i simfoniju), Joseph Bodin de Boismortier (Air japonais iz »Don Quichotte chez la Duchesse«), Jean-Baptiste Lully sa sjajnim Kraljevskim koncertima, ili pak neodoljivi Nicolas de Grandval (kantata »La Matrône d’Ephese«) i Marc-Antoine Charpentier (opera »Actéon«), do te je mjere oduševila publiku da je pljesak potrajao vrlo dugo i svi su iz kazališta otišli razdragani i veseli. Posebno smo se zabavili u izvedbi kantate »La Matrône d’Ephese« (»Udovica iz Efeza«) u kojoj je redatelj na pozornicu doveo tri gledatelja s kojima su pjevači kao s »lutkama« izvodili šaljivi sadržaj o udovici koja ipak, iako tugujući za suprugom, nije mogla odoljeti zavođenju vojnika, pa je zbog toga bila kažnjena. Redatelj je na pozornicu »izvukao« upravo autoricu ovoga teksta koja je kao »udovica« dobro nasmijala publiku.

Gostovanjem pak danas zacijelo »žive legende« na području istraživanja, izvođenja i podučavanja u interpretiranju rane glazbe, gambista Jordija Savallla, 46. VBV su se učvrstile još pouzdanije među svjetskim festivalima koji ugošćuju najistaknutije glazbenike s aurom posebnih specijalista i uglednika. Svoj je recital umjetnik nazvao »Les Voix Humaines« (»Ljudski glasovi«) i izveo djela brojnih majstora, od Carla Friedricha Abela, J. S. Bacha i Johannesa Schencka, do oca i sina de Sainte-Colomba i Alfonsa Ferrabosca, Thomasa Forda i Johna Playforda. Uopće, senzulanost sviranja, emocionalno uzbuđenje i izvođačka bravura, ali i vrlo iscrpni opisi tehnike izvođenja, osobito u slučaju ugađanja (štimanja) viole da gambe u tadašnjem razdoblju, a na primjerima stavaka iz zbirke »The Manchester Gamba« iz 1660.-1680. godine, oduševili su posebno brojne mlade slušatelje, polaznike varaždinske Glazbene škole, kao i ostale, među kojima su bili posjetitelji iz njejačkoga grada Ravensburga s kojim je Varaždin pobratimljen, te glazbenici koji su posebno došli iz Mađarske, a bave se izvođenjem barokne glazbe.

Programi i skladateljska imena koja su predstavili solisti i ansambli pristigli iz Barcelone, Madrida, Bilbaoa, Murcie, Pamplone i drugih španjolskih gradova bili su do te mjere novi i neuobičajeni, a opet za ono što znamo o španjolskoj glazbi otprije vrijedni i zanimljivi, da ne čudi što je publika u velikom broju pratila sve koncerte, zdušno pljeskala i rado prepričavala sve što se čulo i vidjelo. U tom su nizu članovi Ansambla La Galania i sopranistica Raquel Andueza na koncertu održanom 25. rujna u Crkvi sv. Nikole »palili« lijepim melodijama, harmonijama i žustrim ritmovima u bogatom repertoaru španjolske vokalne glazbe s ljubavnom tematikom, kao i s popularnim pjesmama anonimnih autora, a blokflautist Vicente Parrilla, udaraljkaš David »Chupete« i lutnjist Juan Carlos Rivera, koji djeluju kao sastav pod imenom More hispano – Vicente Parrilla Trio 27. rujna na Noćnom koncertu uz svijeće, kojemu je prethodila večera u foyeru Staroga grada sa specijalitetima hrvatske i španjolske barokne kuhinje priređena za Klub mecena VBV-a, s improvizacijama na španjolske i talijanske renesansne i ranobarokne harmonijske obrasce postigli su zgusnutu koncentraciju muzikalnosti i umijeća variranja i zajedničkog »nadmudrivanja«. Taj svojevrsni »barokni jazz« osvojio je slušatelje naglašeno inventivnim improvizacijama na predloške koji su uključivali gregorijansku himnu Ave Maris Stella, te talijanske obrasce Romanesca, El bisson i La Spagna i španjolske izvore Canariosa i Conde Clarosa. Bilo je očito da glazbenici s tako razvijenim smislom i osjećajem za improviziranje predstavljaju novu španjolsku izvođačku praksu koja donosi izuzetnu inventivnost u pristupu Ranoj glazbi.

Ansambl Tercia Realidad s flamenko plesačicom Marionom Castells publika će u velikom broju okupljena u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu 28. rujna zacijelo pamtiti kao poseban doživljaj, koncentrat plesnoga brija, ritma koji ulazi pod kožu i naprosto plamti! Atmosfera u dvorani koju je temperamentnim plesom u uvijek novim i zavodljivim haljinama uljepšavala majstorica flamenka bila je naime krajnje razdragana, a glazbenici Pablo Zapico, barokna gitara, Daniel Garay, udaraljke i Jorge Jiménez, barokna violina i umjetničko vodstvo, izvedbama su djela Domenica Scarlattija, Santiaga de Murcije i Gaspara Sanza dodatno upozorili na bogatstvo španjolske barokne glazbe.

Nadalje, koncert Ansambla La Tempestad sa čembalisticom Silvijom Márquez održan 29. rujna u Franjevačkoj crkvi pamtit će se po odličnim aranžmanima Sonata za čembalo Domenica Scarlattija, skladatelja koji je uz ostalo djelovao i na španjolskom dvoru, a koje su u realizaciji instrumentalnog sastava (Guillermo Peňalver, flauta, Pablo Suárez i Pablo Prieto, violine, Antonio Clares, viola, Guillermo Turina, violončelo, Jorge Muňoz, kontrabas), djelovale osobito harmonijski bogato i melodijski vrlo pjevno. Uz to je Ansambl La Tempestad izveo i osam od dvanaest odličnih Talijanskih pjesama Juana Olivera y Astorge te kantatu »Piangete, occhi dolenti« (»Plačete umorne oči«) Domenica Scarlattija koje je otpjevala Eugenie Boix, sopranistica velikih mogućnosti i naglašene osjećajnosti.

Pjevački su oduševili i sopranistica Delia Agúndez i tenor Victor Sordo, izvodeći uz barokno violončelo (Antoine Ladrette) i čembalo (Laura Casanova), svi članovi uglednog Ansambla Regina Iberica, na Koncertu uz baroknu kavu 2. listopada u šarmantnom ambijentu dvorane Staroga grada izborom naprosto prelijepih, uzbudljivh i duhovitih villancicosa, karakterističnih i uhu ugodnih španjolskih ljubavnih pjesama. Pod nazivom programa « Es el Amor, ay, ay« (»To je ljubav, ah, ah«) bile su okupljene popijevke, arije i kupleti Cristóbala de Moralesa, Sebastiána Duróna, Juana de Araňesa, Torrejóna y Velasca, Serqueire de Lime, Juana Hidalga, Juana del Vada, Antonia Literesa i Joséa de Nebre, sve španjolskih majstora koji su uzimali ljubavne stihove kako bi ovjekovječili svojim pjevnim melodijama ljubav, pa opet, ljubav i na kraju samo ljubav. Dakako, i uz koju pošalicu. Tako je u izvedbama gostiju iz Kraljevine Španjolske u karakterističnim iberijskim temperamentnim umjetničkim iskazima bilo moguće uživati u ljubavnim temama bez kraja i konca, a publika je mogla naučiti tri najtipičnije španjolske riječi vezane uz takve teme, a to su »el amor, el corazon i la muerte« (»ljubav, srce, smrt«).

Hrvatski glazbenici u punome zamahu

U nizu od 15 koncerata ovogodišnjih 46. VBV posebno pak valja naglasiti da je očito kako je već stasala znatnija »zajednica« hrvatskih glazbenika koji se posvećuju autentičnim interpretacijama na povijesnim glazbalima i da je dosegnuta zavidna izvedbena razina koju svakako valja repsektirati. Jer, ako su španjolski, za staru glazbu specijalizirani umjetnici (svakako treba reći da se u Španjolskoj pod pojmom musica antiqua misli na stvaralaštvo od srednjovjekovnog, preko renesansnog do baroknog stila) pokazali visoku razinu svijesti, znanja i umijeća kada je riječ o repertoaru djela od 16. do prve polovice 18. stoljeća, onda i hrvatskim solistima i ansamblima čije smo interpretacije imali priliku čuti, svakako pripadaju mnoge pohvale.

Iako se u Hrvatskoj još nažalost niti na jednoj razini, ni na visokoškolskoj, a pogotovo ne na srednjoškolskoj ne nudi odabir za učenje/studij instrumenata neophodnih za izvođenje barokne glazbe, što je uvriježena praksa u brojnim europskim državama, zbog čega su u nas poduka u tehničkom ovlađivanju sviranja na baroknim glazbalima i pjevanju, te upućivanje u interpretaciju barokne glazbe tek sporadični i stoga manjkavi, hrvatski glazbenici koje privlači barokna glazba i žele ju svirati i pjevati podudarno izvornim tehnikama i interpretaciji u vrijeme njezina nastanka, odlaze na studij i na tečajeve u inozemstvo. Doduše, u Varaždinu je godinama djelovala Ljetna škola za baroknu glazbu i ples Aestas musica, pa je i to bila prigoda za rad s inozemnim profesorima za baroknu glazbu, ali ove je godine zbog financijskih teškoća Ljetna škola izostala. Dakako, nadati se ne i »preminula«.

Iako ovo nije mjesto za detaljno opisivanje pojave i razvoja solista i sastava specijaliziranih za autentične interpretacije baroknog repertoara, a VBV se u posljednjih deset godina intenzivno posvećuju upravo takvom načinu predstavljanja barokne glazbe, čime si je varaždinski festival osigurao priznato mjesto među stilski specijaliziranim manifestacijama na međunarodnoj razini te privlači i ugošćuje najveća svjetska imena afirmrana na planu stilski vjerodostojnog i uvjerljivog izvođenja glazbe baroka, valja upozoriti da se unazad gotovo dva desetljeća u Hrvatskoj pojavila »kritična masa« instrumentalista i pjevača čije su izvedbe rezultat stjecanja znanja kako glazbi razdoblja osigurati zvukovnost koja nastoji što vjernije oživljavati djela baroknih majstora na način kako su ih oni u svoje vrijeme koncipirali i kako su ta ostvarenja glazbene inspiracije u razdoblju bassa continua, osamostaljivanja monodije uz instrumentalnu pratnju i nadasve učenja o afektima i izvornog ukrašavanja zvučala.

Dakle, na prvome mjestu Hrvatski barokni ansambl kojega vodi ugledna violinistica Laura Vadjon, utemeljen 1999. godine, a koji okuplja većinom mlađe generacije instrumentalista i pjevača i trudi se oko »povijesno vjernih interpretacija instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe baroknog razdoblja i bliskih epoha, na originalnim glazbalima i njihovim vjernim replikama«, zatim ansambli Camerata Garestin i Antiphonus, osnovani 2008. godine i još mlađi, Vokalni ansambl Donum osnovan u Varaždinu 2010. godine, najagilniji su nositelji ideje o autentičnoj baroknoj interpretaciji i hrvatski glavni predstavnici struje koja u međunarodnim razmjerima bilježi već više od pola stoljeća priznate aktivnosti.

Na 46. VBV nastupili su upravo navedeni ansambli, ali i njihovi pojedini članovi solistički. Tako je sopranistica Ivana Lazar, sopranistica toplog i virtuoznog glasa, jedna od utemeljiteljica Camerate Garestin, održala vrlo zapaženi nastup u Dvorcu Trakošćan 24. rujna u tradicionalnom jutarnjem terminu koji je uvijek najavljen kao »Koncert uz baroknu kavu«, te izvela meditativne ljubavne fantazije i sonete španjolskog skladatelja Don Alonsa Mudarre uz pratnju Igora Para na vihueli da man i uz recitacije hrvatskih prijevoda soneta u izvođenju besjednika (glumca) Zorana Kelave.

Zatim je 25. rujna, također u jutarnjem terminu »Koncerta uz baroknu kavu«, a ovaj put u varaždinskom Starom gradu, nastupio cjeloviti Ansambl Camerata Garestin u sastavu: Ivana Lazar, sopran, Martina Klarić, sopran, Helena Lucić Šego, mezzosopran, Dani Bošnjak, flauta, Silvio Richter, violina, Igor Paro, teorba i barokna gitara, Krešimir Lazar, violončelo i Krešimir Has, čembalo. Oni su predstavili vrlo bogat program hrvatskih i talijanskih baroknih majstora u djelima za instrumente ili pak s arijama, madrigalima i romanescama. Zastupljeni predstavnici hrvatske barokne baštine Ivan Šibenčanin i Ivan Lukačić, kao i uz hrvatske krajeve djelovanjem vezani Talijani Tomaso Cecchini i Gabriello Puliti, te skladatelji s druge strane jadranske obale Biagio Marini, Andrea Falconieri, Marco Uccellini i napose Claudio Monteverdi, ostavili su partiture koje plijene pozornost ljepotom melodija i osjećaja, što su sve naši glazbenici izvodili skladno, pomno uigrano i vrlo poletno.

U španjolskom duhu, kako je i odgovaralo državi-partneru festivala bio je koncipiran program orguljaša Darka Plelija i Vokalnog noneta Donum pod ravnanjem Višeslava Jaklina održan 26. rujna u Crkvi sv. Florijana. U suradnji s ciklusom Heferer i pod nazivom »Španjolska večernja« predstavili su zanimljiv izbor orguljskih stavaka Joséa Ximenéza, Francisca Corrree de Arauja, Antonia de Cabezóna, Pabla Bruna i Antonia Solera, koje je hrvatski orguljaš s adresom u Beču izvodio na nešto skromnijim orguljama Crkve sv. Florijana, dok su varaždinski pjevači pomno pripremili izvedbu a cappellla stavaka Misse o Magnum Mysterium najvažnijeg kasnorenesansnog španjolskog skladatelja Tomása Luisa de Victorie.

Posvetivši svoj nastup u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu 30. rujna djelima Claudija Monteverdija, J. S. Bacha i Antuna Sorkočevića, članovi Ansambla Antiphonus, koji izuzetno agilno i angažirano vodi dirigent i pjevač Tomislav Fačini, a čije je članstvo sastavljeno od vrlo predanih pjevača i instrumentalista, pokazali su već razvijenu upućenost u autentičnu baroknu interpretaciju. Posebno je uspjela bila izvedba Bachove kantate »Der Herr denket an uns« (»Gospodin misli na nas«), BWV 196u kojoj su glasovi nalazili odlične poticaje za koloraturne bravure. Ali i tek nedavno, u povodu Dana grada Dubrovnika 1. veljače 2016. prvi put u izvornom obliku izvedeni psalam Dixit Dominus Antuna Sorkočevića, otkrio je vrijedne ranoklasične odsjaje u stvaralaštvu dubrovačkog diplomata, književnika i skladatelja.

Izvedba Muke po Ivanu, BWV 245 J.S. Bacha 1. listopada u Varaždinskoj katedrali okupila je sjajne interprete. Domaće snage, Katedralni zbor Chorus angelicus, u kojemu pjevaju doista odlični varaždinski pjevači-amateri, Hrvatski barokni ansambl s koncertnom majstoricom Laurom Vadjon te šestoro solista, nadasve dojmljivi britanski tenor Hugo Hymas (Evanđelist s brojnim glasovno kristalno jasnim i u dikciji savršeno razumljivim intervencijama), sopranistica Ivana Lazar, altistica Martina Borse, tenor Dejan Maksimilijan Vrbančić, bas-bariton Krešimir Stražanac (uvjerljivi i glasovno moćni Pilat) i bas Matija Meić (dostojanstveni Isus), a sve pod ravnanjem preciznog i krajnje koncentriranog Anđelka Igreca, predstavili su uzvišenu i duhovno krajnje dirljivu glazbu na odličan način i izazvali buran i dugotrajan pljesak publike koja je do posljednjeg centimetra raspoloživog prostora ispunila prekrasno sakralno zdanje.

Njemački koncert, kako je Varaždinski komorni orkestar nazvao svoj program predstavljen u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu 2. listopada, prvenstveno ćemo pamtiti po solistu Pavlu Mašiću koji je kao umjetnički voditelj projekta nastupio u trostrukoj ulozi. Naime, u Koncertu u d-molu , za čembalo i gudače BWV 1052 J.S. Bacha predstavio se kao precizni solist na čembalu, u Koncertu u G-duru za orgulje i gudače, Wq 34 Bachova sina Carla Philippa Emanuela bio je nadasve uvjerljivi virtuoz na orguljama, da bi opet zasjao kao solist u Koncertu u D-duru za čembalo i gudače, Fk41 još jednog potomka lajpciškog kantora, Wilhelma Friedemanna, te na kraju na Hammerklaviru s violinistom Markom Žepićem sjajno odsvirao dionicu u Dvostrukom koncertu u F-duru za klavir, violinu i gudače, Hob. XVIII/6 Josepha Haydna. Pavao Mašić doista je posebna zvijezda na suvremenom hrvatskom glazbeničkom nebu i svaki je njegov nastup na bilo kojem od instrumenata s tipkama uvijek istinski umjetnički doživljaj. Uzornom se interpretacijom pridružio i violinist Marko Žepić, Zagrepčanin kojega uspješna karijera povezuje uz Beč.

I na kraju, Izbor iz Bachovih Suita za violončelo solo u izvedbi hrvatske proslavljene violončelistice Monike Leskovar bio je nezaboravna završnica 46. Varaždinskih baroknih večeri, festivala koji je ove godine okupio doista izuzetne hrvatske i španjolske interprete. Suite u G-duru, BWV 1007, u d-molu, BWV 1008 i u C-duru, BWV 1009 izvela je Monika Leskovar nadasve muzikalno, koncentrirano i tehnički superiorno.

Završnica s dodjelom nagrada i koncertom varaždinskih mladih snaga

Poznato je da VBV tradicionalno dodjeljuju nagrade nakon održanog festivala i to Nagradu Ivan Lukačić za najbolji izvodilački domet ansambla i Nagradu Jurica Murai za najbolju interpretaciju. Kako je riječ o festivalu a ne o natjecanju, nagrade koje dodjeljuje festivalski žiri u sastavu dr. sc. Zdenka Weber, predsjednica i članovi prof. Nataša Maričić i prof. Predrag Šantek i koje su uručene na svečanoj dodjeli u Gradskoj vijećnici 4. listopada, , valja shvatiti tek kao posebna priznanja, kao isticanje onih solista i ansambala koji su svojim muziciranjem u tekućoj sezoni ostvarili najbolje i po tome doista zavrijedili da ih se istakne, pa makar i simbolično posebnim diplomama, jer nažalost VBV nikada nisu raspolagale financijskim sredstvima koja bi bilo moguće dodjeljivati. Tako je Nagrada Ivan Lukačić pripala izvođačima Muke po Ivanu, BWV 245 J.S. Bacha kao izuzetno vrsno ostvarenom cjelovitom projektu izvedbe jednog od najuglednijih i najzahtjevnijih sakralnih ostvarenja njemačke barokne glazbe, a Nagrada Jurica Murai ravnopravno je dodjeljena glazbenicima Jordiju Savallu i Moniki Leskovar, solistima svjetskoga glasa.

O tradicionalnom Koncertu učenika Glazbene škole u Varaždinu s Varaždinskim komornim orkestrom, održanom 4. listopada u Katedrali pred stotinama slušatelja, valja svakako reći da je i ove godine pokazao s koliko se pažnje profesori te ugledne ustanove sa stoljetnom tradicijom posvećuju svojemu poslu kako bi mlade naraštaje oduševili za glazbu, dali im vrsnu poduku u tehnici sviranja i interpretaciji te nerijetko i osposobili za njihove kasnije profesionalno bavljenje glazbom. Slušali smo uglavnom stavke iz Vivaldijevih i Bachovih koncerata, a na kraju je profesorica i voditeljica školskih zborova Dada Ruža s Djevojačkim i s Mješovitim zborom izvela skladbe Vinka Jelića i G. F. Telemanna.

Koncert su pak započeli gosti, Barokni orkestar Döbling, učenici Glazbene škole iz bečkog okruga Döbling, koji imaju nastavu sviranja na baroknim glazbalima i koji su na blokflautama i violama da gambama izveli skladbe Augustina Bassana, Johna Dowlanda i Giovannija Battiste Grilla. Naime, zahvaljujući činjenici da je autorica ovog napisa kao opunomoćena ministrica za kulturu na mandatu u Veleposlanstvu RH u Beču ovog proljeća uspostavila suradnju glazbenih škola iz Varaždina i Beča, reagiralo se promptno i već je na ovogodišnjem festivalu zahvaljujući zanimanju ravnatelja varaždinske Glazbene škole Davora Matačića ostvareno gostovanje mladih Bečana, koji su pokazali znatne izvedbene i repertoarne mogućnosti kada se želi prezentirati barokno glazbeno razdoblje. Varaždinski će pedagozi, organizatori festivala i gradski oci nadamo se prepoznati nove mogućnosti – pa tko zna, možda upravo ugledna Glazbena škola u Varaždinu započne i praktično s uvođenjem nastave za glazbala razdoblja koje se u gradu na Dravi tako savršeno predstavlja u svim svojim povijesnim, kulturološkim, posebno glazbenim i drugim umjetničkim vidovima.

Kako je moguće zaključiti da su 46. Varaždinske barokne večeri zahvaljujući državi-partneru Kraljevini Španjolskoj protekle u osobito vedrom raspoloženju koje će nedvojbeno ostati u trajnom sjećanju uvijek brojne publike, sa zanimanjem valja očekivati 47. izdanje ovog vrlo uspješnog hrvatskog nacionalnog festivala. Što će nam i koje će nam programe i glazbenike predstaviti već dogovorena suradnja s Republikom Mađarskom, kao idućom partnerskom državom, moguće je tek naslućivati. Dakako, s uvjerenjem da će opet biti mnogo vrijedne i vrsno interpretirane barokne glazbe.