U stupici

TRULE KUĆE

Poezija zamagljivanja
Na zidovima trulih kuća

Nema u sebi ničega sućutnoga

Stvoritelji njihovi nisu u njima
Ni naslutili san očajnika

Kao što se ni vodoinstalateri
Ne razmahuju emocijama

Nego pokušavaju po tko zna koji put
Spasiti smrtno bolesne veš mašine

Koje već mjestimično izjeda hrđa
Ne štedeći nimalo ni pralje

Dok se na pročelju stihovana princeza
Na izmaštanom vjenčanju s pastirom

Nimalo zbunjena u novom staništu

Spremno počinje izlagati rosi
Snijegu žestokom suncu mrazovima

Nadživjet će izbezumljena lica
Svih onih manje vrijednih kreacije

Pogledima dobro skrivenih iza zidova

Od sutra počinjem intenzivno
Vježbati plakanje

Kako bih moćniji
Dočekao eventualno moguću tragediju.

U STUPICI

Pisati sa sviješću
Da sebi ne smiješ
Dopustiti napisati

Više od nekoliko pustih
Kolokvijalnih rečenica

Sada odjednom na vagi
Gubi tjelesnu težinu
Kisik u zraku svakidašnjice

Sunce na danjem svjetlu

Kako se pomiriti
S mjesecima
Zajedničke šutnje

U kojoj sebe grizem
Njenom teškom bolešću

Raskrinkavanje
Trpljenja spoznaje

Bilo bi isto
Što i staviti omču oko vrata

I prije nje
Sebi
Slomiti vrat
Odustajući od iščekivanja
Svih mogućih čuda

Koja su te neočekivano
Uspješno liječila cijeli život.

ŠARENA KOŠULJICA

Ponekad odsutan iz sebe
Smireno koračam

Samo tada nailazim na prizore
Koji se sami dokotrljaju u vidno polje

Na velikoj gomili zmijskih
Polutrulih košuljica

Prepoznajem s lakoćom
Među njima
I jednu šarenu otrovnice

Nezaboravan je proljetni
Bliski susret s njom

Njena košuljica svjedoči
Da nas je sve preživjela

Nakon kratkog opakog pogleda
Koji je sijevnuo poput munje

Nisam mogao odoljeti
Ne uzeti je i obući

Poput nekog životnog siromaška
Nesrećama.

IMPRESIVNO ZAVOĐENJE NA ULICI

Premda sam se muški
Susprezao
Promovirati pjevne emocije

Ne sjećam se koliko se puta
Zemlja okrenula oko Sunca

Ni koliko sam se dugo vrtio
Na ringišpilu ispod oblaka

Pouzdano se samo sjećam
Da mi se često dizao želudac

A ja sam se posve iscrpio
Sprečavajući povraćanje

Zavodeći me do tada
Nedoživljeno impresivno

Načinila si od mene
Čudovišnog
Uličnog pjevača

Od kojeg su prolaznici
Doživjeli nezaboravne stresove.

VRIJEME ČUVANJA OSTATAKA SEBE

Ako sam pouzdan
poput ljubavi životinje

spuštajući bijele prste
od mjesečine

savršeno kao dijete
na davno osušene usnice
Trudim se ne gledati
daleko iza horizonta

gdje neće više
umirati samo avanturisti

imam valjda pravo
sačuvati nešto
od onog što sam sebi otimao

Znanost uporno najavljuje
skoro vrijeme
katastrofalnih suša

ako ne bude moguće izraziti
tugu pijeska pustinja

prosuti vodu značit će
veliku nesreću.

FATALNO IME

Jedno ime u mojoj
Glavi pjevuši

Poput zvučnog
Sječiva bodeža

Kojeg sam upravo
Uspješno izvadio
Iz nečijih grudi

Koje podrhtavaju
Srčane premosnice
Otvrdlom svjetlošću

Slična zaleđenoj rijeci
Bljeska kao aluminijska folija
U koju zamotavam kolače
Kvarljiva slova
Omiljene duše kupina

Dok jedno ime ne prestaje
Pjevušiti u mojoj glavi
Duboki san mjesečeve lutke

Ima li od finih napjeva
Uopće vremena da čuje zbogom.

GRUBA PJESMA

Ima nečeg nečistoga
u nemoćnim
pjesmama tješiteljicama

one govore istim jezikom
poput susjeda

koji trčeći uz stepenice
izražavaju samilost

kao oslobođenje od tvoje
duže prisutnosti

osjećajući olakšanje ruke

koja je bacila mrvice pticama
kroz prozor poslije objeda

nimalo ne doživljavajući
lažnu grižnju kulture ophođenja

polako izdahnuvši
utvrdio sam se u sebi

ispjevan posljednji put
na masovnoj orgiji
u stanu najmoćnijih susjeda

iluzionistički sam svemoćan

ispred sebe lakoćom
očistim sve tragove stanara

kroz sve njih prolazeći
kao kroz prividna stakla.

ŽENSKE IMENICE

Sve češće susrećem
stvarnijeg sebe

onog kojeg se sjećam
i onog koji dolazi
vjetrom iz budućnosti

u prezentu stopalima
nesigurno dotičem zemlju

nekultivirana ponekad me
povuče u svoju grozotu

ne znam ideš li za mnom
zaraslim tragom srca korova

nikada između njega i mene
nisi prepoznala drastične razlike

ni ptice ti nikad nisu bile anđeli

oni nikada nisu zatreperili
kao ti u mojim knjigama

niti su ozebli drhteći od ljudi
da bi poput tebe gotovo
jecajući
u samoobrani izgovorili

i država je ženska imenica.

IZ VREMEPLOVA

Nekoć sam se pijan
vraćao kući u zoru

nisam imao kome smrdjeti
u krevetu

svu tjeskobu podijelio sam
s društvom

koje se raspršilo poput ptica

nisam mogao znati
kako se nebo osjećalo

ispunjeno mušicama koje se
u potrazi za prehranom

sjure na najlošije što izlučuje
naše iscrpljeno tijelo

ipak krevet se ljulja
poput broda na nemirnom moru

u glavi mi toliko silno zveči
susjedi bi ispod prozora

mogli pomisliti da sam ovaj put
dovukao sa sobom crkveno zvono

ima među njima i dosta vjernika
nitko uglavnom od njih ne sumnja
da ću sve što mi ne pripada

vratiti čim se iza podneva uspravim.

DOBA HINJENJA ANĐELA

Svaki dan idem za tobom
za svakim od vas

anđeli nemaju više vremena
ni za koga

ne kupe vaše otkucaje srca
ispod otisnutih stopala

teški su im koraci kojima
ne krčite žuđene
nepoznate putove

u vreću prebačenu preko krila
ne skupljaju kuće ulice cvjetnjake

dosadne fasade sa štukaturama
među kojima prepoznaju
prostitutke koje žicaju novac

toplu braću koja potajice snimaju
izabrane guze

nitko za njih nije zavrijedio biti odnesen
na nedokučiva mjesta diljem svemira

na kojima bi vas uživali kao
mramornu glazbu
čistih srebrnih zvukova bjeline

predstavljajući grad hramom
u kojem nismo jedni drugima razbijali glave
već posve nezainteresirani
prepuštaju nas da

živimo doba u kojem
svi glumatamo anđele.

SLOBODNI DO SAMOUNIŠTENJA

Postajem gotovo uvjeren
da nikada ne ustajem iz sna

ta spoznaja ne izaziva strah
da bih budan mogao osiromašiti

predgrađe duše nekog svjesnog bića

Ponekad sabran kao i svi drugi ljudi
ulazim u svoje i njihove maštarije

u kojem smo svi izgubljeni likovi
zapravo iste teško podnošljive stvarnosti

u kojoj pogrešno umišljamo
da nam je postojanje
iživljeno isključivo tjelesnom opipljivošću

u kojem se ničiji san nije izmiješao
s nekim kojeg upravo snivaju

crna žena sivi čovjek zlatom prošarana tigrica

Neki od mojih bliskih znanaca
uvjereni su u sebe i svoje tragove
u mnogima koje zapravo i ne poznaju

drugi su vječno toliko sumnjičavi
da ponekad svaki svoj ulazak u masu
s velikom strepnjom doživljavaju
ne sjećajući se ničije osamljenosti

usporedive sa svojom i mojom slobodom
kojom se opijamo do samouništenja.

CRN SAMO SEBI

Osjećam se poprilično besmisleno
naizmjenično ponavljajući čitanje
svega što sam do sada s drugima napisao

u ovom svekolikom svijetu koji je zapravo
niz istih priča u osvijetljenim noćima

kako bi se uvjerljivije plodile moćne laži

sada dokaze za svako uvjerenje
provjeravam nevidljivim snažnim doživljajima

naporom plivača u stresnim snovima
ujutro na sve strane raspršujući kapljice

ono što vječno vrijedi crni se samo u meni
nije ga moguće lagodno prepričati u kafićima

svakog dana svjesniji da sam
nekom posve nedokučivom voljom izvan sebe

s vremenom duboko nataložio strast
kojom sam spržio nagon stada

ni ne pomišljajući više na neke osobne zasluge
kojima sam sebe upornim kljucanjem jajašca

uspješno izvukao iz legla demokratskog nasilja.

ZEMUN, BATOŠEVA 66

Kada se prisjetim svoje vožnje
slijepog putnika
od Srijemske Mitrovice do Šida

osvaja me uvjerljiv dojam
da sam opet u stočnom vagonu
sa začuđenim srpskim seljakom

koji u Maribor vozi
na prodaju desetak bikova

ležeći na slami nismo izmijenili
ni jednu riječ
naši su planovi posve različiti

on misli na uspješnu prodaju stoke
a ja u kojem ću trenutku iza postaje
povući zračnu kočnicu i u pravom trenutku

iskočiti iz teretnjaka neopažen od milicajca

Ona se iz Surčina odavno
vratila kući u Zemun

meni sada ostaje proslaviti
svoju izabranu slobodu

u punom sjaju skakača
bez primoravanja

nekom ludom žudnjom
za slavom
novcem

čak ni mladenačkom
potrebom dokazivanja

ionako ću uskoro naglavačke
poletjeti iz vlaka
ne osjećajući
ništa u zraku

osim želje da ne sletim tragično na nasip.

KORAČIĆ DALJE

Skačući iz sna u san
osjećam blagu ugodu

uvjetno slobodan
nisam odustao prezirati
svaki nagovještaj sile

imam još potrebu za drugima

ne žudim slavlje pobjednika
nakon kojeg bih mogao umrijeti

premda smrt može očarati
sve one koji pucaju po svim šavovima

ostajući bez snage za divljenje
nakon završenog krpanja

ne samo svog po tko zna koji put
uzaludno izljubljenog tijela

koje to također možda nije htjelo

već s novim prohtjevima
da bude barem poput nove odjeće

obožavan u izlogu slavnih butika

uživajući nedostižne trenutke uzvišenosti
pred izobličenim očima koje tišti život

kojeg sam relativno uspješno prebolio
utoliko da me više ne sputava bolima
od kojih mi se nekoć

svako malo tako glupo grčio želudac.

DO RUBA BESKRAJA

Sporo učim mudrost
monotono uživajući kavu

u kafiću prepunom dražesnih
ženskih lica

u takvim danima
i najsitniji osmijesi

bilo kamo prosuti
imaju draž čudesnosti

Premda kasnim poput
okorjelih ponavljača
zavidnih životnih grešaka

naprosto ne dopuštam
sebi zasićenost
čarima pustolovina

male apokalipse
začin su duši

slične mladenačkim
uličnim tučama
s bezazlenim posljedicama

Iz njih sam naučio
sve ono izuzetno
i tako mi nužno potrebno
što nisam našao ni u jednoj
od knjiga na polici

premda su ih pisali
i oni koji su stigli

do samog ruba beskraja.

GLAVNA ULOGA

Netko tko nikada
nije napuštao sebe

vrteći svoju imaginaciju
poput beskonačne vrpce
svojih najomiljenijih

pjesama
žena
filmova
jela
napitaka

drama u kojima igra
samo glavne uloge

ne primjećujući statiste

koji svih dana snimanja
nisu sebi za malu
dnevnicu mogli priuštiti

ništa više od vječnog dojma
da su opet na Marsu

njihova stvarnost
ni na trenutak ne dopušta im
nekontrolirano sanjanje
oni bi neupitno poželjeli
prijeku smrt svakom
izražavanju tuge njihovom

anonimnom sudjelovanju
u veličanstvenim masovnim scenama.

ZADNJI POLJUBAC

Upravo je sijevnula munja
bila je to posljednja svjetlost

nakon koje je nestao cijeli grad

s njim i moj doživljaj svih nas
do ovog presudnog trenutka u njemu

dok sam se viđao s osmijesima
ozbiljnim mrgođenjima

naslušao lepršavih neobveznih laskanja

zveckanja oružja
verbalno položenih zakletvi

nakon kojih su uslijedile kronične
izdaje u nastavcima

sablasna kratkoročna nebeska nepogoda
zorno mi je napokon
bljeskom pokazala apsurdnost svega

u što sam vjerovao poput nekih drugih
nepokornih do zadnjeg pucnja poljupca

sada mi tako bliskog poput običajnog
mafijaškog izražavanja donesene smrtne presude.

MANIFEST ZA SVAKODNEVNU UPOTREBU

Poetika neoliberalizma
otkriva me objektivom

skrivenog u volterovskom
dječjem vrtiću

na mom imanju
koje me neuspješno

pokušava sačuvati od uroka
svekolikih poraza

u pjesmi u kojoj ću lebdjeti
poput snažnog lika

neraspršen u snovima
nekih mlakih stvorenja

koja se ne znaju osmisliti
mišljenjem oaza
usred utopija užarenih pustinja

i biti samosvjesno izgrađen nitko

u pješčanom srcu ponora
nadmoćno nasmiješeni centar

vrtlog ničega koji kruži zabavljajući
sve kojih nema ni daleko od mene.

BEZ TVOG MIRISA

Zaključavši sve znanje
opet sam išao na slijepo

putem sunčanica
šumskih svjetiljčica
ne znam kamo sam
upravo stigao

ne osjećam ni tvoj miris

među silhuetama berača
u poljima duhana

U sebi počinjem gubiti
sve snove svijeta

nikada s njima nisam
ni znao pouzdano odrediti

na kojem polu žive pingvini

kako Eskimi grade iglue
za svoje zimske ljubavi

Zapalivši cigaretu
otpuhnem dim
nisko prema zemlji

u sve te bezbrojne
svijetlo žutozelene listove

pogledima sve sličniji strašilu

tražim li ja zapravo mjesto
gdje ću sebe zaboraviti.