Kolo 2, 2016.

Književna scena

Mirko Ivanjek

Kajkavsko gundranje


GUNDRANJE

A, kaj bi to bila poezija? To je samo našlihtavanje rieči.
Morti nemam ni kaj reči. Samo si v bradu gundram:
Gleč ti gnjusa kak se busa i gnjida kak nema stida,
Gleč gada kak puran se vlada, a od siromaka napravili bedaka.


TRANSCRIPTIO AGM-a
»Sasvim kao očev, kotac mu je pleten...«

Ze vsem kak i jape
v glave mu se mota.

Otec bil pijanec,
sin se drži plota.


POETI NA VISOKOJ LOJTRI OD VERZIH PREVNOGIH

teri priliku nigdar ne prepušča
štancati kuliko more,
strofu do strofe
vse same katastrofe:

Da bi ti se vsaki verz pretvoril v klobasicu
ti bi otprl veliku mesnicu.

Ar ni isto
meti krila nebeske tice
ili rulec tuste prasice.


ARHEOLOŠKA REFLEKSIJA

Človek kaj gliboko kopa
za one ze strane
kak da nestaje
vse menjši i menjši postaje.
Vu njemu dok raste znanje,
do njega držiju vse manje i manje.


VUŠIVA

Otprli su farmu vuši v političkoj noči
pak se čudimo
da nahraniti ih neje moči.


PRAZNE BUČE PLIVAJU
(prolegomena onom kaj se zove zoon politikon)

Nije znati gdo je prvi buče v potok zasipal,
a mi sme samo potok kaj žlaburi od muke
ali one onak prazne i žmehke
nadžlaburile su i nas:
Kaj bu, bu
bu če bu
če buče bu
vsega bu

Tak prodaju nam ono kaj bu
a ničeg ni
samo prazne buče nad nami buče
Kaj bu, bu
bu če bu
če buče bu
vsega bu


PISMO DRAGOM POETI

Gdo zna, ah, nišče nič ne zna
Lozno je znanje
Pamet je betežna
I srce je marot.
Pod milim Bogom nič ni znati
I oni kaj vele da zna se
Krali su samo zase.

Morti je pal vu nas trag sumlje
A morti i jada
I čemu onda ta parada
Gda su i stari Grki znali
Da demos znači narod
A čist blizu toga da dmos je rob

A i zakaj demokracija
Gda ljudi več ni!

V morju živlenja kaj navek hlapi
Shlapile su se vse nam kapi
I kaj da onda prede dugu na slapu takitak
Gda je lepe bele oblake raskuštral nam severnjak!

Gdo bi ga onda znal?

Nit nam ni potrebno znati
Gdo komu krade,
Gda vsi smo tati.

I kam da se onda vrneš, poet moj dragi
Gdo da pamti tvoje čudne rime?
Samo veter fučka za tvojemi tragi
Dok s koraka na korak polehku idem dime.

A za domovinu več ni mi znati
Ak je žalim
Ali pak ne želim.
Morti je samo došlo vreme zime
Gdo zna?

I tak polehku idem dime.


JESEN

Za listom si je megla
naklu legla

Den je kesen
z neba stresen
žalna moja pesen
živlenje je v jesen

bitek kratek
tuge duge
legla megla je prek pruge.


MOLITVA

Kaj je potok bez zvirka
i kaj je reka bez morja?
Bez korena i bez cveta
bez ploda bi bila leta.
I kaj da ti povem?
Odzad i napre
zdola na gore
samo si Ti
zvirek i more.


ZALAZ

Za zvezdom zvezda zvira
zvoni zvuna zvon.

Kak molitva
angelusov ave
zleva se prek Save.

Od negde je zacinkal
kak klepec mali zvon:
din, den, don
jedini je Bog Gospon


MATI
Od Božiča do Velikoga petka

Mehku Sinu postelju išče
Vu jasle pobožno ga meče
Vuspavanku tihu šepeče
Topli ga i k sebi ga stišče

Letiju leta. Semu je kraj
Sina s križa v krilo joj dali
A ona ga ziblje kak vu štali
Zaspal je Sinek za vekomaj

Zmiri se mati! Navek je tak:
Rodil se, živel il vumerl on
Mati je sinu navek kak tron

Gda zadnji bu sunca pal nam trak
Ne pozabi krilo podeti
Nî bez tebe dobro vmreti.


VUZEM

Nad vse jade zemlje
Gore On je stal
Da bi človek znal
Kam je moči
V tuge kak i zloči
Zdiči
Oči.


NAD GROBOM SVECA

Na jengov grob v črnini
jen grilec je znal dojti
zapopeval stiha pak vse bolj na glas
mir – mir, mir – mir, mir – mir.
Od popevke jengve
zaspala bi trudna zemlja,
zamuknul bi i slavuj.
Zagledel se kak da zvezde posluša
kam to prešla je jengva duša.

A onda se z neba zasipal je mir
A grilec znovič zapopeval: mir – mir…


ZAPIS O ESTETIKI
(a morti i basnospev)

Vrabcu kaj se stiskal na niskoj grani
Poslali vtiči pitanje po vrani:
Zakaj si baš ti od tuliko milopojih vtiča
Napunil granje od svojega kriča?

Posramljen zbog takvoga špota
prhnul je do telefonskoga drota
Pak zažvrgoljil stiha:
Da buju mojega glasa puni trnaci i živice
rekel mi On isti kaj zapovedal je slavuju i sake vtice.
Ja sikak nisem najbolši pevač,
samo se trudim najbolj kak znam
s punog grla zdignuti kriku
na svoje veselje i nebu na diku
Onom kaj i zimi sunce daje na spas
Onomu kaj daje vsakomu glas
popevljem vesel kaj sem živ.
Živ sem živ.
Živ sam kaj popevljem.

Kolo 2, 2016.

2, 2016.

Klikni za povratak