Američki pogled u Hrvatsku

Cody McClain Brown hrvatski je Amerikanac koji je objavio svoju iznimno duhovitu i mnogima nesumnjivo zanimljivu knjigu zasnovanu na autobiografskom izlaganju svojih hrvatskih egzistencijalnih iskustava. Zanimljivost čitanja naročito je izražena u rukama hrvatskih čitatelja jer je posrijedi osobita vrsta vodiča ili priručnika za preživljavanje u Lijepoj Našoj koja, vjerojatno su toga svi svjesni, ima svoje posebnosti, prednosti i nedostatke u odnosu na druga, pogotovo zapadnija odredišta. Zbog toga je, ne samo radi udovoljenja znatiželji nego i zbog boljega spoznavanja onoga tko smo i što smo, uvijek poučno vidjeti sebe očima drugih. Valja se prisjetiti Maše Kolanović koja je u svojoj originalnoj narativnoj poemi Jamerika: trip (2013) nedavno ispričala i prikazala hrvatski pogled u Ameriku, dok je McClain Brown ispričao i prikazao američki pogled u Hrvatsku.

Taj je pogled prošaran humorom, ironijom i povremenim sarkastičnim zamjedbama na račun života u Hrvatskoj, ali i zahvalama za prebivanje u istoj toj zemlji koja, unatoč manama i negativnostima, ipak nije tako loše mjesto odabira za »trošenje« ovozemaljskih dana. U Brownovu tekstu s ponekim izmjenama stvarnih imena i osoba zapravo se iz pomaknute perspektive stranca progovara o ne baš lakom procesu prilagodbe došljaka na novu kulturu i društvena pravila. Pri tome pripovjedač u prvom licu, koji se uvelike može izjednačiti s autorom, iskreno priznaje svoje početne vlastite predrasude o Balkanu i Istočnoj Europi, veliko neznanje o povijesti i geografiji unatoč diplomi i mnoge od svojih vlastitih nespretnosti u navikavanju na novo okružje, najprije u Splitu, a zatim u Zagrebu gdje je izložen pravim mukama pronalaženja zaposlenja na mjestu predavača engleskoga jezika.

Iako na naslovnici knjige plave boje središnje mjesto zauzima fotografija bosih stopala na obalnim kamenčićima s morskim ježincem u blizini, svakako nije riječ o (pre)laganom štivu za ljetnu razbibrigu. Fotografija s naslovnice u kontekstu sadržaja vodiča ima više značenja. Ona je podsjetnik na autorovo djetinjstvo u kojem su bosa stopala označavala bezbrižnost ljetnoga perioda zbog nenošenja obuće te su simbol pojedinčeve slobode i nesputanosti njegova/njezina kretanja. Bodljikavi ježinac odraz je Amerikančeva straha od mora, ali je ujedno i slika opasnosti koju »slobodonožno« ponašanje donosi u Hrvatskoj. Iako se može činiti banalnim, motiv (ne)dopuštanja hodanja ogoljenih nogu jednom Amerikancu, a kasnije i njegovoj kćeri Sari i više je nego dovoljan razlog za kulturne nesporazume i šokove.

Nemogućnosti ostvarenja slobodnoga hodanja bez obuće slična je potreba za hermetičnom zatvorenosti unutrašnjih prostora. Naime, prema Brownu, Hrvati pate od vjetrofobije. Duhovitim bockanjem hrvatskoga prenapuhavanja »balona opasnosti« od propuha »ispuhuju« se brojni razlozi zbog kojih se strujanje zraka smatra toliko štetnim. Da nije riječ o bezazlenoj pojavi, nego o raširenom pučkom uvjerenju, vidi se u nabrajanju oboljenja čiji je navodni uzrok baš propuh: bolovi u mišićima, glavobolje, križobolje, upale uha, prehlade, gripa, bakterijska zaraza bubrega, mjehura i žuči i upala mozga. Brown također nudi popis svih nemogućih pravila kojih se valja držati kako propuh ne bi uspio naškoditi zdravlju te u obliku komičnih ilustracija skicira opasne situacije u kojima propuh može biti više ili manje smrtonosan. Nošenje s takvim razlikama u shvaćanju fenomena poput strujanja zraka u vodiču je objašnjeno njihovim prevladavanjem direktnom solidarizacijom s ostalim naturaliziranim strancima, kojima su takva razmišljanja izjednačena s ostalim praznovjericama iz jugoistočne Europe, ili usuglašavanjem s domaćim mentalitetom neprimjetnim usvajanjem vjerovanja koja prelaze u vlastito uvjerenje.

Autor se nije morao suočiti samo s poteškoćama oko toplo-hladnih pojava nego se također morao dokazati osobi iz naslovnoga »trojstva« – punici. Osim jezične prepreke i godina, navikavanje stranca na pravila i zahtjeve punice dodatno zapetljava ionako zamršenu situaciju. Prije odlaska u Zagreb autor živi s punicom i ženinom rodbinom u malom stanu jedne splitske stambene zgrade. Punica je puna brige, pogotovo da nitko ne ostane gladan te je opsjednuta kuhanjem ručka i ogledni je primjerak hrvatske stare majke koja katkad i pretjerano skrbi za svoju već odraslu »djecu«. Nakon početnih peripetija splitski zet biva prihvaćen pri čemu posve neovisan Amerikanac na kraju postaje ovisnik o svojoj punici i pogodnostima koje pruža – opranom rublju i obilnim obrocima.

Brownov vodič nije enciklopedijskoga karaktera. Više sliči leksikonu prikupljenih znanja jednoga Amerikanca o Hrvatskoj. Uostalom, zašto vodič sliči nizanju usporednih natuknica o hrvatskoj i američkoj svakidašnjici proizlazi iz činjenice što su opisane teme nastale na osnovi Brownova komentatorskoga pisanja tekstova za njegov iznimno popularni blog nazvan Zablogreb. Knjiga je podijeljena na uvodni dio u kojem autor pripovijeda o svojem upoznavanju s budućom suprugom, Hrvaticom Vanom, i o njegovu dubioznom zemljopisnom znanju. Teme posvećene drugom i trećem dijelu povezane su sa splitskom i zagrebačkom adresom stanovanja i »preživljavanja«, dok je u epilogu sadržana obrnuta pozicija doživljavanja SAD-a iz puničine perspektive, ali i novoga kuta gledanja na svoju nekadašnju domovinu sada izrazito hrvatizirana Amerikanca.

Višestruko obrnuta motrišta na onoga drugog – Hrvatice na Amerikance, Amerikanca na Hrvate nakon dotadašnjega života u Americi, Amerikanca na sunarodnjake nakon njegova dugovremena boravljenja u Hrvatskoj – uzrokuju novu začuđenost s kojom se poima suprotna strana. Važna je poruka Brownova vodiča da je pogled na sebe sa stajališta drugoga nužno zbog boljega razumijevanja i sebe i drugoga, čija bit nije u monolitnom fiksiranju, nego u neprestanom redefiniranju i repozicioniranju. U tom kontekstu osobito godi autorovo iskustveno uspostavljanje vjere u priču o uistinu Divljem zapadu i zapravo Pitomom istoku pri čemu se dekonstruiraju predodžbe o bipoloarnoj karti svijeta (napredni kapitalistički Zapad i zaostali komunistički Istok) te o američkom bastionu mira i napretka i brutalnom i nasiljem ispunjenom Balkanu: »Kad sam posljednji put bio na autobusnom kolodvoru u Tulsi, ponuđeno mi je da kupim crack, a jednog su tipa uboli nožem. Ali u Zagrebu, dobro, i u Zagrebu i bilo gdje u Hrvatskoj, možete ostaviti suprugu i kćer u ponoć pred autobusnim kolodvorom i biti sigurni da im neće biti ništa. Evo mene kako vrištim: Vidite! Vidite do koje mjere je tu drugačije!?!«

Vodič za preživljavanje McClaina Browna može se shvatiti i kao mali leksikon hrvatskih i američki kulturnih suprotnosti. Pouka o različitosti sastoji se u spoznaji da najveće razlike leže u suptilnim, malim stvarima i u nijansama svakodnevlja uz pomoć kojih se naglašeno mogu objasniti posebnosti pojedinih nacionalnih skupina. Autor tako zamjećuje krhkost prijateljskih veza u svojoj prvoj domovini i čvrstinu prijateljskih odnosa u drugoj Domovini; uočava blještavilo uglavnom reklamne forme bez povijesne patine u SAD-u nasuprot suživotu ostataka prošlosti i sadašnjosti u Hrvatskoj (na primjer Dioklecijanova palača); uviđa američko strogo dijeljenje troškova između dviju strana i hrvatsko jednostrano i opušteno plaćanje računa za vrijeme izlaska; »United States of Neukusa« drugačiji je od mondenoga držanja Hrvatica i Hrvata od kojih poneki zastrane zbog »neravnopravnosti spolova u oblačenju« te se pored »manekenke« stvore modom odveć neopterećeni muškarci u trenirci i s torbicom oko trbuha; opisuje dinamično američko tržište nekretninama i zaostalost tog istog tržišta u Hrvatskoj; ispravno zaključuje da su uspjeh i zarada rezultat zasluženoga individualnog truda u SAD-u, dok je poznata hrvatska sumnjičavost prema tuđim zaslugama i uspjehu; u odnosu na otuđenost američkoga društva s ogradama prema drugima ističe komunikativnost hrvatske zajednice koju obilježava međusobna briga njezinih članova. Niz bi se mogao nastaviti jer je zaista mnogo većih ili manjih društveno uvjetovanih odstupanja uz pomoć kojih se bolje uviđaju razlike dviju država, kultura i mentaliteta.

Izraz prožet duhovitim komentarima, jezičnim dosjetkama i ironijom dopunjuju stranice vodiča ispisane nostalgičnim sjećanjima na djetinjstvo u Americi i sentimentalnim doživljajima hrvatske dnevne kolotečine. Iako bi se moglo ustvrditi da je Brown možda američki snob koji uživa u činjenici što ga je »pod svoje« prigrlila toliko žuđena i ugledna »stara dama« Europa i što se vratio prekooceanskoj prapostojbini, on se ne ustručava kritizirati hrvatski ekonomski sustav, hrvatski snobizam zbog posjedovanja baš crnoga auta marke Mercedes, Audi ili BMW, odljev mozgova, zapošljavanje preko veze, švercanje u tramvajima, kasno osamostaljivanje mladih koji su već stari kad to učine i slične hrvatske boljetice.

Osim toga, autor je svojim pristupom opovrgnuo američko, kulturnim imperijalizmom određeno, nepoštivanje i preziranje klasičnih kulturnih i umjetničkih vrednota koje su poodavno poruzi izložene, primjerice, u putopisu Naivčine na putovanju ili Novo hodočašće (1869) još jednoga američkog humorista, Marka Twaina. Brown s velikom ljubavi i simpatijama opisuje mediteransku atmosferu Splita u kojem je zamjetna jedinstvena simbioza prošlosti i sadašnjosti, zagrebački miris kestenja, kavanski dim cigareta kao prepoznatljiv mjesni parfem, tugom ogoljenu ciglu i žbuku starijih građevina, smirenost ljetnih terasa na kojima se satima ispija jedna mala šalica kave posve različita od golemih »spremnika« za kavu koja se u SAD-u ispija redovito uz gomilu posla koji se treba obaviti.

Propuh, papuče i punica: vodič za preživljavanje u Hrvatskoj iznimno je duhovita knjiga u kojoj je izloženo jedno posebno viđenje hrvatske svakidašnjice s obzirom na njezine razlike u odnosu na američku svakidašnjicu. Odmaci su veliki, šokovi u sudaru navika i običaja znatni, ali pri njihovu opisivanju nastao je konstruktivan dijalog predstavnika jedne kulture s predstavnicima druge kulture, dakle dijalog pojačan obiteljskim i prijateljskim vezama koje su u Hrvatskoj očito podosta čvrste i utjecajne. Čitanjem McClainove itekako potrebne knjige hrvatski čitatelj svoju egzistencijalnu situaciju sagledava realnije, jer, iako može biti posrijedi komentiranje zasnovano na pojedinčevim uopćavanjima, vodič olakšava razumijevanje kvalitete življenja u Hrvatskoj osobitim naglašavanjem njezinih lijepih strana. To je isticanje dovoljno da se dublje osvijeste sve prednosti, ali ipak i nedostatci života u zemlji u kojoj se toliko zagovara nošenje papuča i izbjegavanje mrskoga propuha uz budan puničin nadzor. Unatoč svemu američki san očito je ostvariv i u Hrvatskoj.