Agamemnon pije Coca-Colu u Atlanti

AGAMEMNON PIJE COCA-COLU U ATLANTI

Dok se vraćao iz Studija Universal
Gdje se prikazivala nova verzija filma Troja
Nije ni pomislio kako Cecil DeMille nije imao dosta novca
Da mu isplati plaću, tek nekoliko dolara...

Ali to je predivna Amerika... a tu je Kanađanin Herbert Marshall McLuhan
Koji ga je, znajući da se Kralj-bog nalazi u zemlji snova,
Pozvao na prijateljski sastanak u kafić Atlantu
No, u njemu je barem jednom narastao starogrčki ponos
Pa je zaobišao najbližeg preprodavača otpada koji bi mu
Bacio šaku dolara za njegov mač i štit

O, bogovi Olimpa... koji se ne mogu prevariti
O, Zeuse... Posejdone... Hade... Ateno... Apolone...
Za šaku dolara proveo sam pola života pod zidinama Troje
Braćo po rodu... krvi... i neizmjernoj boli
O, Menelaju... Odiseju... Ahileju... Ajante
Je li Helena bila samo holivudska laž?

Između dviju Coca-Cola
Njegove umorne oči napali su likovi plavuša iz plemena Amazonki
Dok mu je Herbert Marshall McLuhan nudio minijaturu svojeg planetarnog sela
Objašnjavajući dobrobiti demokracije, tržišne ekonomije...
Vezu između Wall Streeta i gladi u Africi
Između interneta i bolesti HIV-a
Tumačeći brak između politike i sporta
Posla i maratona...
Između dvaju pića Kralj-bog gledao je crvene cvjetove pamuka koje je Scarlett uhvatila nježnim rukama
Iz daljine u valovima odjekuju melodije robova koji pjevaju tugaljive ritmove bluesa
Odmah uz kafić na njegove iscrpljene uši nasrnula je američka himna
Dok su pred njim na televizijskom ekranu odlikovali plavog mladića zlatnom medaljom
A iza prozora kafića projurila je hitna pomoć odvozeći grčkog atletičara koji se srušio samo nekoliko metara prije cilja

TKO SE S KIM IGRA?!

Zgodna djevojka... i lijep mladić
Znojnim rukama razmjenjuju loptu u obliku svemira
Cika... vriska... radosno smijanje... raspršeni na beskrajnom horizontu

Tužna ptica je rekla: oni su tako sretni...
Drhtavi pijanac je rekao: oni su tako jadni...
Budalasti turist je rekao: oni su tako razumni...
A ti, Raineru Maria Rilke, što ti kažeš?
Tko se s kim igra, ti proroče, prognan u onostrano?

Jesu li to Orfej i Euridika sa svojom loptom
Radames i Aida...
Kajs i Lejla...
Tristan i Izolda...
Aragon i Elsa
Ili su oni Rainer i Lou Andreas-Salomé?

Leti li prašina ponosno zrakom?
Voda se izlijeva od divljenja
Sveta vatra blagoslivlja: hvala Ti svemogući Bože
Dok se od početka vremena siloviti vjetar utiskuje u utrobu lopte

Cika... vriska... radosno smijanje... raspršeni na beskrajnom horizontu
Pa tko se s kim igra? Mudro gledaš s talijanskog balkona
U smrt koja nije kao druge smrti
Tko se s kim igra? Ti tvorče neusporedivih riječi i metafora
Jutarnjih razmirica i scena

OBAMINA BAKA

Desnu ruku, hrapavu, opaljenu, drži na svojoj purpurnoj tankoj pletenici
A lijevom skriva tamne oči od svjetla kamera
Žena iz večeri koja prethodi vremenima
Miriše po zemlji koja ju je porodila

Iz oštećenog radija eksplodira snažan glas Miriam Makeba
I na srebrnom horizontu pojavljuju se sjene karavana što odvode iscrpljene robove na more s Kojeg se neće vratiti
Njen stari prijatelj sjeda na potrgani stolac
Zgodni Hemingway sja, smiješi se, sa svojom neprocjenjivom legendarnom lulom
I pita je na svoj obiteljski nježan način o zdravlju i vremenu

Prima vijesti o svojoj kraljevskoj ljubavnici koju je ostavio jedne noći pod ebanovinom
Svojem iskusnom Masai vodiču
Mau Mau djeci koja se odlikuju dijalektom iz nagosti savane
Trudnoj žirafi
I krdu nosoroga koji se radosno igraju

Desnu ruku, hrapavu, opaljenu, drži na svojoj purpurnoj tankoj pletenici
A lijevom skriva tamne oči od svjetla kamera
Žena smekšana nježnom prirodom jurskih ekvatorskih šuma
Njena ljepota dolazi od ljepote zemlje koja ju je porodila
Iz jezika stare pripovjedačice sipaju se daleki datumi i slave
Dok seljački sin ide prema otocima koji se pomaljaju na dalekoj Zemljinoj vodi nalik pustinji
Noseći kutiju ispunjenu pletenicom svoje majke i njenim tužnim blagoslovima

S neba, moj stari prijatelju Erneste...
Imaš li vijesti o unuku miješane rase kojeg su blagoslovili bogovi?
O mršavom Swahili dječaku s aurom Kilimandžara
O crnačkoj soli koju je opjevao Lorca
O lancima koji su tako dugo ranjavali ruke Angele Davis

S neba, moj stari prijatelju Erneste...
Možeš li mi reći razdaljinu
Između priča drevne pripovjedačice i prijenosa CNN-ovih vijesti
Između Harlema i Kongresa
Između snažnog glasa Miriam Makeba
I bijelog suca koji čita ustavnu prisegu
Između ljubavi i povijesti
Između Amerike i njezina sna

BIOGRAFIJA KAMENJA

Samo plemenit čovjek čvrst je kamen
kojeg zaobilaze događaji.
Tamin Ibn Mukbil, klasični arapski pjesnik

Mudraci odlaze...
Budale dolaze...
Ljubavnici odlaze...
Nasilnici dolaze...
Vojnici odlaze...
Pjesnici dolaze...

Kamen šapće...
Kamen gleda...
Kamen se smiješi...
Kamen se prisjeća...

Vladari odlaze...
Laici dolaze...
Demokrati odlaze...
Fašisti dolaze...
Bogataši odlaze...
Oni u bankrotu dolaze...

Kamen se igra...
Kamen sanja...
Kamen zijeva...
Kamen spava i budi se...

A tamo u visinama jato kristalnih golubova
Raspršeno u galaktičkom kaosu.

DOVRŠEN SCENARIJ

Zgodan, dobro odjeven muškarac izlazi kroz multinacionalna vrata.
U ruci drži novu kožnu torbu, a u drugoj mobitel na lijevom uhu.
U žurbi prelazi prostranu aveniju punu drskih automobila...
Što im se dogodilo?
To nije njihova osobina!

On se napetim tijelom baca na svoj uobičajeni stolac ispred obližnjeg kafića.
Stavlja dioptrijske naočale
Prije nego dohvati omiljene novine iz torbe.
Iznenada mu tih, radostan konobar na stol stavlja omiljeno piće.

Ovaj put mobitel nije odmaknuo od lijevog uha
Dok prodornim pogledom na brzinu guta novine:
Krize... katastrofe... ratovi... sukobi...
Ovaj svijet je tako glup.
Možda mu treba injekcija inteligencije da postane normalan...
I dok mrmlja, lijevom rukom baca nekoliko kovanica na stol.

A ona otvara vrata.
Kao i uvijek započinje nježnim poljupcem.
Kako ti je prošlo jutro, dragi?
Uobičajeno... poslovi... i bezbrojne teškoće...
A što si nam pripremila za ručak?
Tvoje omiljeno jelo, dragi.
Salata... piletina... grah... sok od grožđa.
Fino... a gdje je sluškinja?
Zabolio ju je trbuh pa sam joj dala slobodno dok ne ozdravi.

I zgodan, dobro odjeven muškarac skine odjeću i baca ju gdje mu padne napamet
A torbu i mobitel stavi na kauč.
Ona se energično okrene prema kuhinji.
Ručak će biti gotov za nekoliko minuta... dok se istuširaš, a dječak se vrati iz škole.

Ubrzo zazvoni mobitel
Dok se zgodan, dobro odjeven muškarac tušira pjevušeći jednu te istu melodiju.
Halo! Ti si sigurno ona glupa sluškinja?
Da... trebate li što, gospođo?
Ukratko, reci mu da je naš sastanak moguć tek sutra.
Dobro, prenijet ću mu...

Dok on pjevuši jednu te istu melodiju,
Ona uzima omiljenu haljinu
Prije nego se lijepo našminka i bijesno zalupi vratima koja joj ništa nisu skrivila...

Ubrzo, zgodan, dobro odjeven muškarac izlazi iz kupaonice dok mu se usta još prisjećaju jedne te iste melodije.
Draga... nadam se da ne kasnim.
Miris zagorenog jela zapahne njegov isklesani nos
Dok istražuje zakutke svog malog svijeta.
Pokraj torbe i mobitela spazi poruku sastavljenu podebljanim slovima:
Bok, dragi...
Glupača je ona koja ide na sastanak sa svojim ljubavnikom...
Mogla bi kasniti pa ne brini...
Možda i kući treba injekcija inteligencije kako bi postala normalna.*

S engleskoga jezika prevela:
Lana Derkač