Sve je crna kronika

SPASENJE

želim se spasiti
ali ne ako se ne spasi
i ovaj svijet u kojem
sam raspet

raspet je i on
u meni kriči njegova raspetost
i dok se ne umiri
nema mira ni meni.

pa kako njemu
i meni neka.

FOTOGRAF

nebo je njegova tragedija
riječi pretvorene u odraz
škljocanjem govori
što više svjetla tamnije je
i što više svijeta hvata
više ga preostaje
najveći trenuci su prijevare
mrtav život slika-plač

sve što mu preostaje
je škljocanje

STARI RATNIK

zavojima uronjen u rane
ukočen mrk osluškuje škripanje
stari ratnik zavađen sa svojim kostima
povaljuje se u baršunast naslonjač

stari ratnik metalnih proteza
nikog izdao do sada sebe u svilenilu
kopka mozgom što mu se ceri
dugim federastim spiralama

stari ratnik svrdla pušku šiljkom
sve što mu preosta od poletjele ruke
rastrgnuto rame s njim vrat i glavu
tražeć pticu što je bila ruka

stari ratnik hrpa željeza u muzeju
svaki dan od nula do dvadeset i četiri
vjetar prozorom kuca odnoseć rafale s bojišta
što mu šetaju mozgom u tifusnim povorkama

šetka po prozoru šrapnel-ptica
ostaci škripe u utrobi izgladnjele bombe
glođe ptica najprije vrat s njim i rame

MANDRAČ

gnjil dil: kaić
u mandraču
ki crknut tić

valić siče balans

triba ić ki krepan
špar u kaić

triba zivat
žlice mora pajat
triba stat
u gnjilo more
ništa gledat

ČITANJE

hoće li ovo što pišem
čitati čitatelji? bože,
reci mi, hoće li? hoće li?
ili će ostati zatvoreno
u meni kao plijesan,
kao živo što je umrlo
bez svojega otkupiteljskog zraka?

ne želim vjerovati!

želim se otkupiti u nečijem
pažljivom i dragom čitanju.

želim.

PJESMA

neću pjesmu kao simbol
već kao realnost
konkretnih pojedinosti.

hoću živototvornu,
koju mogu jesti,
koju mogu voljeti,
sanjati, zagrliti...

pjesmu, koja je ja i ti:
uzlaženje i silaženje
u tebe, u izvjesno,
u čeznutljivo postojanje
pjesmu, ne kao simbol,
znak, uzorak...
već kao stvarnu
i željenu preobrazbu

pjesmu kao
istinu, zbilju, stvaranje.

* * *

urotili su se protiv mene i sunce i mjesec i sve zvijezde i svi ljudi... a
ja plovim! a ja plovim u mrkloj noći, reže na mene morske nemani i
svjetionici nijemi... čeka me iza hridi ribar s ostima, vidim mu oči:
gore od krvi... polako, ribaru! tvrđa je moja koža od tvojih oštrih
zuba a tjeme mi je glatka živica. polako, ribaru! imam i ja otrova od
ujeda morskih pasa, uboda od škarpina... polako, ribaru! liznut će te
moj otrov ko plamen i ostat ćeš skamenjen: ukleta hridina.

urotili su se protiv mene i sunce i mjesec i sve zvijezde i svi ljudi... a
ja plovim!

* * *

tiho iskopajmo daleke riječi, te kosti davnih rečenica, gdje svaki je zub
mudro slovo a jezik: misao

tiše položi punu glavu na jastuk bjeljih slogova, iz duplja će polagano
proklijati teško slovo a zglobove vezat blage niti konjukcije, najtiše
iskopajmo daleke kosti rečenica

* * *

šumni rojevi riječi u nebeskim galaksijama htjeli bi nešto trepetavo
reći ali im riječ i šumniji svevid podaruju tek tešku trpnju tepnja,
ili to trpeći tepamo mi a oni govore gromko ko plameni junaci na
noćnoj strani neba

* * *

dobro vidili smo svetoga vida di se polako penje put brda, brdolik
čovik kažu: sveti vid – brdar potiho blagoslovija je razorene razore
žalostan proplaka nad vinogradiman i otiša u kameni čemer
kažu: sveti vid – čemernik
dobro smo vidli kako vida crne kraste i ošpice crvenoga prukljana
držući se vaik starih običaja
kažu: sveti vid – vidar
kažu: vidija te sveti vid

* * *

grličasto cvrkuću rajske tice u firenzi: dante i sveti toma prkelaju o
raju, priko ponistre ki dvi debele dolačke o fetama palamide u padeli
o crne late po žeravici gusto kapa loj, cvrlji isičeni ugor ki ugolino u
paklu: sasvin nehermetički sasvin nehermetički

u raju na visokoj teraci francesca da rimini / s nabreklim drobon od
palamide i pofriganih pinjurića nike sitnarije / guzato podriguje da
odzvanja priko martinske piva: majko igla i bičvica
a pivaju i rajske tice u firenzi sasvin glagoljaški i grličasto na čiston
rvackon jaziku na čiston rvackon jaziku

* * *

nismo znali podbosti krepkoga konja u ravnicama gdje mu klone
mirni kas, a sada kad se propne poput munje ispadamo sa sedefastog
sedla: lešine

pišteća planino... stijene pune naših šupljih kostiju i žileta bure
sanjamo te u visokom podnožju studeni drhteć uškopljeno: planino
planino planino...

pišteća planino gromoviti plame šako, kako ćemo do naših kostiju
kostiju kostiju...

* * *

lakše je tihoj šumi nego nama jer njezine su riječi jednostavne a
mi se moramo mučiti u kaosu i teško ko sizif dolazimo do gole
prostodušnosti... šuma ima četiri imenice godišnjih doba i bezbroj
ali usklađenih glagola a ti se trzni i ubij i smiješi... a ti se prevari i snuj
i grizi...

lakše je tihoj šumi nego nama... ili mi ne znamo kako je tihoj šumi

* * *

i svaka me tvoja šutljiva riječ udari ko klin, a ja bih od tih munjevitih
riječi kuću u samima nama, budimo marniji graditelji
i svaka plaha me tvoja riječ uspravno pritišće ko svaka stvar na
staklenoj vagi dana i noći

i svaka me tvoja najšutljivija riječ uzdiže na tlo

SAMOTNE TVORNICE

i opet sami ne hoteći gradimo udaljena mjesta:
tamnu tvornicu na ledenome sjeveru
(kao kod slikara zemlje).
u duge, mračne tunele (skladišta) slažemo hrapave hrpe
odsječenih glava: mrtvace u staklenim policama,
na zidovima nedohvatljivu, stravičnu sreću...
kakve sve slike porađa odsuće najprostodušnije ljudske
ljubavi!
čitavo čovječanstvo je samo: pojedinačno i u cjelini.
struktura užasa, ili mi se tako samo čini
u samotnim slikama moje osobne samoće?

čini mi se kako nepomično visim, odsječen od dragih lica
u nevezanome opisu udaljenoga mjesta...
i tako obješen krkljam ne nekom pažljivom rukom,
koja bi to zaista bila.

PRAŠINA

skupljam prašinu
božje zlato
i zato zvijezde

praznih šaka
dlanovi pustinja
neskladnog svijeta

na tjemenu
božja ruka
grije umrloga

neka brižna
nebesna utroba
opetovano rađa

ma što
uvijek to
prašinu zlato

SVETI FRANJO

svetom franji
smješkaju se
biznismeni

a on moli se
zvjezdočestici
brdovitom nebu

nauka od broja
ne sluša svemirski
šum a on odrpan
pjesnik, oprosti bože

svemir se širi i steže
ko začuđene oči
a njega bodu uzlovi
hoće li prostor postat
ljubavnim mjestom

sveti franjo bez monete
u samom središtu

ČITAM

hodaju krhotine čovjeka
ovim napuklim svijetom
gutaju ih procijepi
sve je crna kronika
do posljednje stranice

caruje crn nož
cvjetna smrt u nijansi
jutarnji otrov
reži režim režiš

pokopat se ne dam
bez stanovitog novca
izdavač izdaje knjigu
primitivac dijeli packe

čitav svijet je ajme

JA SAMO PROIZVODIM NASILJE

nasilje s razlogom jer mama mi pankerica a otac mi
poginuo na snimanju ratnog filma, ukrao sam piljarici
jutarnji utržak i jutarnji list dok je moj maloljetni sin ubio
nekoliko staraca što su piškili uz kantu, i američki senat
blokirao imenovanje veleposlanika za hrv. eto ispričao sam
se za zločine i iglom bacio na igralište i otvorio utrobu
svoje privatnosti, našao gnijezdo mladih miševa, guše me
namjerni požari, moram uvježbavat disciplinu maraton
unatrag, ali oduzeli mi laptop dogovorom preko satelitskog
telefona o prodaji svemirskih dionica za traperice 501
konobari štrajkali pred očima gostiju s transparentima na
engleskom, sve je to svinjska afera qi groznica pokvarenog
remorkera što je s putnicima otplovio u republiku srpsku
smijala se sindikalna središnjica, zaškakljali me neki članci
žabljačkog ustava jer hrvspecijalci uvježbavaju crnogorske
specijalce, ne ne vlada ne zaslužuje ljetovanje jer postavila
je za ravnatelja knjižare bivšeg kriminalista dok suša
instalira dežurstvo u vodovodu, ja gradonačelnik puknuo
sam od obveza, ovo je narod destruktivne sudbine narod
nekih pjesnika što pacijenticama nepotrebno odstranjuju
dojke, otet ću svoju djecu i uputit se put lepoglave, tamo
provest godišnji, peć i prodavat kruh, posluživati goste
ugostit mladu engleskinju u zatvorskoj ćeliji hopacupa i
tako ja samo proizvodim tiho nasilje i tako

ZA AMERIKU

jutros sam otputovao za hannover na dane kaosa a
nadbiskup na groblje karađorđevića, na putu sudarili se brod
i autobus na rivi a fratar iz beiha ne zna kako mu se zove
država i tko s njom upravlja, skakao je po krovu policijskog
vozila, čitav život radio je umno što je dakako sasvim
bezumno, posebni odredi s posebnim ovlastima za borbu
protiv korupcije ko vrsni diplomati hrv i am raskinuli
ugovore i sklapaju nove bez predsjednika koji je opet
iznevjerio u prljavoj političkoj utakmici, kazneno djelo
protiv slobode uvredom mira pokojnika, udar protiv
kriminala udarom na policiju, drž odvj i sud kaže rm a stav
o neučinkovitosti vlade podupiru i stranke koje su na vlasti
ja sam bog nacije i molim se krivobogu u čoporu lažnih
biznismena, potrebni su stečajevi stranaka revizija culture
udrugu nezaposlenih baciti na muški escort jer za to imamo
sposobnosti i veze, obučeni mat svukao mih a moj
sugovornik u džepu online, k iz tiska ukrao telefonske
brojeve i uloške iz šume, ukrao 3 stabla hrasta, oduzimačima
automobile posudili, automobil mupovcu ukrali, službeni
golf ispred kuće dok je medvjed ugrizao lovca za stražnjicu
pa da nismo da jesmo al šalu na stranu, treba usavršit
logistiku za prostituciju, odstranit pijani par što ometa
polijetanje zrakoplova za nigdinu tj. ameriku

UGLAVNOM

mi pjesnici
smo zadovoljni
kritičari su
zadovoljni čitaoci
su zadovoljni
jer nas
ne čitaju
svi smo
uglavnom zadovoljni
država se
diči s
nama jer
smo bezopasni
pokazuje nas
kao rijetke
primjerke tko
zna koje vrste
i daje nam
toliko da
možemo krepat
uglavnom svi
smo vrlo
zadovoljni
da pukneš
od smijeha
ha ha ha
a

vrlo
vrlo
ooo
po
e

zi
joj

POSLJEDNJI TON

kiši sudnji dan
šostakovič zabija iglu
u ulašten končertino
tipke skakuću po petroffu
patina neba treba fa

sjetna pilana u planini
reže vertikale stabala
kaplje davno djetinjstvo
ljubav prve pjesme

žuta tijela maternice
sve vlažno je i tamno
plodovi organizma cure vene
teška mokrina mokrica

bluz preko snenog brda
brzo uvuci prsluk
ubit će nas rock
agonija bubnjeva

new age golemih kukaca
o crista brzo brzo

KAD BIH MOGAO

zašto pišem tužbalice
kad bih mogao dangubice
kad bih mogao drpimice
i diple nabit u usta

a gusla ilica nova ves
dolje gore dolje gore
prostituira se kuna pred bankom
bankomat povraća stih

kad bih mogao rugalice

MEDIJ ISTINE

umjetnička kaša kupa se u jezičnoj
epifaniji dok jezde crkveni stekliši
u novostare jalove pobjede kao đakon
glavnog stožera, okrivljeni nastupili kao svjedoci
u istoj pravnoj stvari vojni ordinarijat soli pamet
ministru obrane, činjenice nisu važne
foto session i dakako kava, pomilovanje dilera kupljeno
za pare, o ekoselo moje malo u tebi bih
živjet rad, a jezde medijske špekulacije ulica
kafić domjenak od otrova otrovnije je samo revolucionarno
vrenje što gura desničare i ljevičare svih boja
u središte, ali uzaludno, tamo su uska vrata ne može
proć debeli džep, to opet su nova čuda obraćenja
katarza bez katarze opet sveopće pomirenje
jedinstvo naroda, no ja nisam jedinstven u sukobu sam
sa samim sobom, s vama pogotovo, začudna furiozna sam
frakcija svih frakcija i sve stranke su božje frakcije i
medijske špekulacije gutaju špekule medija istine