živlenje kak listje
na vietru kak zbliedeli vieš z molcojedinami
otpadaju ljudi sagdajno
a diete
kak želna se svetost na noge postavla
unda kak ruomar po svietu
išče
delo človeka veru
z riečima moli i kuone i vara
na ista vusta
piše knige sadi
cvietje riše zdiže oltare
i za vrat grabi kak zobmi
z istimi rokami
človek
kak je tuo čudapuot čuti
žuhko
a tak rietko sprehaja se guola venera
spred sonca
_____________________
vieš z molcojedinami, rublje izgrizeno od moljaca – sagdajno, svakodnevno – ruomar, hodočasnik – išče, traži – kuone, psuje – tuo čudapuot, to puno puta
othajam vu pole ka dozorim
kak žito
kak spuokana vusna kruha
ka zadišim
othajam vu pole ka se zgubim
vu megli vu soncu
ka zgurim
othajam ka se osamim
ka se rezidem
kak dim
morti se znovič rodim
_____________________
othajanja, othajam, odlasci, odlazim – ka, da – zgurim, izgorim – znovič, iznova, ponovo
muoj sviet so bregi s hostaj
hrpti z goricaj
i jarki s potokaj
vu farbe jeseni skotani
žmetni od zrelosti
vu meglaj skriti z rosaj hmiti
muoj sviet so obloki
rescvelih muškatlinov
kak ranojuternja sonca
asparagusi
resčesani
muoj sviet so rane svetlosti
tople brazde i traniki
i nieso mi stranjski
blatni šuolini
fajtna robača
črni za nohti krienci
zagoreli zrobaveli obrazi
tak smo si diel
zemlje
a sa moja čeznuča za nebom
so ruože oblakov
i sonce i sonce
i sonce
_____________________
bregi s hostaj, brežuljci sa šumama – s potokaj, s potocima – skotani, umotani – z rosaj hmiti, z rosama umiveni – traniki, travnjaci – niesu mi strajski, nisu mi strani – šuolini, cipele natikače
jedna i jedina
jedna steza jedna zvira jedna zorja
jedina slika zagorja ka živi
zi spomina
kak kruh kuruzni kak rieč domača
večerka ka se žari
bila je mavrica potlam plača
mladi veter črez goricu
vusnom
odnašala bi brige naše
suoze licu
kak tihi dešč na suhe zemlje vusnu
bieli kruh na stuolu
mehek vajkuš za mirno spanje
kries ivanjski bila je
luč i kluč za naše senje
mi njejna deca
mišeki i mujceki piceki i pureki
zlietani kak iceki
i plahi
kak divji zajčeki
zrasli
po svietu smo se rezleteli
kak jesenjsko listje kak oblaki bieli
a ona ostala sama
jedna steza jedna zvira jedna zorja
naša mama
_____________________
mavrica, priča, bajka – potlam, poslije – dešč, kiša – mehek vajkuš, mekani jastuk – mišeki, mujceki, piceki, pureki, iceki, zajčeki, mišići, mačići, pilići, telići, zečići
na oriehu vrana kak list črni
sprhjeni moker
spoda scureli
listi kak družina golobov na paši
i si so oker
od sevra je
i baš fejst curi
v hiški sem i kurim
vu želieznoj pečiki
strielaju se suoki gacije
vu lončeku zemljenom čaj od šipka
z medom miešam
i slivofkom
tie žmah čaja zmisli me naviek
na očo vu svetiešnoj oblieki
gda k meši odhaja
gible se toplina i pavučina
spoda prosnic
i nekak se kak senja je
ono zvuna z ovo znutra
ovo denes z ono zdavja
mieša se
a nedela je
i baš fejst curi
zvuna čuju se zvoni svetoga antuna
a na oriehu vrana kak črni list
moker izda se drži
_____________________
vu sadovjaku, u voćnjaku – sprhjeni, istrulio – v hiški sem, u kućici sam – suoki gacije, sokovi akacije – slivofka, šljivovica (rakija) – žmah, okus, tek; miris, vonj – na očo, na oca – svetiešnoj obleki, svečanoj odjeći – spoda prosnic, ispod tavanica – zdavja, davno – izda, još (uvijek)
glediš me od zgora miren
muoj fabricio
namiren rezmišlaš
zi srednjakom pri sliepom oku
prislojenim
(odzaj je krleža poviest hrvatov tin i dragutin
riečnik mare nostrum baština naša
stoji stari sviet rieči sa zvirajka
i kojekaj po stalažaj
zbirano na lieta)
a ti slika
zaleplena kak i kipec črne marije
kak jura zi sablom
oča z menom i mater začesanih črnih las
išče mlada i liepa mlajša od mene
nemier i lepota zelenja zagorja
tu si zmed nas
slika med slikaj
i zmed kojekaj po stalažaj
vračtva škatule flašice
sirupi vitamini recepti nalazi
izloženi
za dva betežna živlenja
glediš me z fotelje vu črlenem poluoveru
spod očal direktno v uoči
tak me negda oča gledal
samo jemu sem bil sin
a tebi je sejeno kak ja nepoznati zgledim
tu za stolom i mislim na te
fučka se ljudima z fotelje
za face nepoznate
_____________________
zi srednjakom, sa srednjim prstom – odzaj, otraga, iza – po stalažaj, po policama – zmed nas, između nas – med slikaj, među slikama – vračtva, lijekovi – betežna živlenj, bolesni životi – sejeno, svejedno
negdo je silovito sekiro siekel
vu živu kuost drieva je siekel
korenje je siekel
vu žilje živlenjsko
sekiro
treščljivo je špricala krv na sniežnu zmrzlinu
med brege kak divjak se zalietal žvenk
kak bat je vudiral v nebeski zvuon
zvonilo vu turnu
zvonilo vu vuhaj
črez bielu dolinu se zgublal
v dalšinu
r e z l e t e l i ž v e n k
negdo je silovito vu meni siekel kak sekiro vu hosti
vu žilje vudiral
vu kostima je brenčal zvuon
na belini treščljivi so ljudi
z črnu trugu k gruobju lezili z menom
navzguor
_____________________
žvenk, zvon, zvonjava – treščljivo, preneseno: poput trijesaka, iverja – sniežnu zmrzlinu, sniježnu(ledenu) hladnoću – vu vuhaj, u ušima – z črnu trugu, s crnim odrom – k gruobju, prema groblju – navzguor, prema gore
rieči na pienju
slečena misel
kak vieš na štriku z molcojedinami
spomini so vu vietru
spobrane slike po zagorju
kuot je hodilo detinjstvo
zakaj baš popievke
z ručaj na žulni pleči koš zemlje
žmeten kak se v jarku
ka oče na brieg
do zdravomarije
v kištri je sfrkana ležala suha kuorica
v hiški je samo griela želiezna pečika
v naša skrita tiela senja se vsadila
i čakala
ne znam kaj so mi trebale
otprilike tulka lieta na hilede
sončnih je glav odsiekano
dzaj moje hiže
a ja prvi puot nagjeni k zahajanju
čutim brezkončnu nuoč
nit iskre svetla nit suoza rose nit
nit misel nit rieč
se zbrisano
kaj ova rieč na pienju prigjena glava
bliskaju sekire vu zraku
one ne donašaju živlenje
one porajaju mrtve
bog muoj
kaj so mi trebale te rieči
_____________________
rieči na pienju, riječi na panju – vieš na štriku, rublje na konopu – kuot, kuda – z ručaj, s ručkama – ka oče, koji hoće (želi) – v kištri, u ladici – dzaj, iza – nagnjeni k zahajanju, nagnut prema zalasku – prigjena, prignuta – porajaju, porađaju
gde so parke preju prele polnuočni se
čuju koraki kesni po kaldrmi klopotati
spoda se kubeta neba
svetlost spušča mesečinasto
zgrade so zdene zaprta sa vrata
vura brez cajta vu turnu spi zvuon
duogolasi pesnik spod reskrilenoga orla
čuvle perivoj svuoj i trdine ščarane od mladine
od samuoče brez glasnoga glasa
počivle gradstar
ej da nie bilo zrina vinske ceste i škuole učitelske
nej se moji čuli koraki po kaldrmi klopotati
kesnonuočni vu plemenitom gradu čaka
gde so parke preju prele nuovo jutro
na rojenje čaka
_____________________
parke, boginje sudbine (u rimskoj mitologiji) – preju, pređu, predivo – kubeta, kupola, svod – vura brez cajta, sat bez (oznake) vremena – trdine ščarane, išarane zidine (stare utvrde) – vu plemenitom gradu čaka, u plemenitaškom gradu Chaka (obitelj Chak utemeljila je Čakovec, op. ur.) – na rojenje čaka, na rođenje čeka
zapiram se puote v sebe
za svetlo uoči za misel za se strajsko
zapiram puote
brtvim respukline
kuot bi sonca zraka
blesnuti mogla
do žuhkoga mraka
boli laž če imaš kuraž ju spoznati
komu mar
se postalo je spomenar
jedino dok listam te listine
istine spraviju žar do hice
pa ogenj z nutrine švigne
i
posvietli mi lice
al komu mar nečije živlenje
tuo samo je
spomenar
nesklito semenje
_____________________
zapiram se puote, zatvaram sve putove – se strajsko, sve strano – do hice, do usijanosti – nesklito, neproklijalo
potujete ruomari gromačasti
lipicaneri bieli
čudovite ladje pernati pozoji
ovčice drobne plašlive
sončni smetjaki
spoduobe človeka
ruomarske steze suoze obiešene
samotjaki
črni i bieli sivi
pobegli jeleni plašlivi
goropadni vukodlaki
tolvaji divjaki znoreli
hudogledi
z mavricom v dlaki
kak košute paseju mirno
spiju pesi
mladci na ceckaj visiju
hvečer kak črleni vajkuši
na sonca skrajcu
glavu držiju
oblaki hmajaki negda
vu običnoj mlaki
zaspiju
_____________________
roumari, hodočasnici – pernati pozoji, zmajevi od perja – tolvaji, lopovi, varalice – hvečer kak črleni vajkuši, na večer kao crveni jastuci – skrajcu, komadu
na hilede glav sonca
kre mojega prešlo je obloka
tuo velikajska je gora svetlosti
a zmedtiemtoga
zvijalo se živlenje kaj
tienki curček
kaj črvek v drievi
teri nigdar ne zna kak ide
i gde mu je ziti vun
zvira
z gorja zi senjom
morja
droben ftiček
z velikajske hoste
a zmedtiemtoga
negdo je silovito siekel z sekiro
i furt rušil dneve
i zvonil i dozaval mraze
obraze robavil
negdo je gazil
gazil
praznujem
makar zgledim kak kruhova
kištra z detinjstva
suho droptinje i sfrkane kuorice
ali sejeno svetkujem
ne žalujem
na kraju
koga briga
živlenje je i tak jedna
figa
_____________________
zmiedtiemtoga, u međuvremenu – kaj črvek v drievi, kao crvić u drvetu – z velikajske hoste, iz velebne šume – zgledim kak kruhova kištra, izgledam poput ladice za kruh
1-2, 2012.
Klikni za povratak