Antologijska zborna ostvarenja

Iako neki od nosača zvuka o kojima će ovdje biti riječ već postoje u javnosti više godina, izlaskom dvostrukog albuma pod naslovom »Antologijska djela hrvatske zborske glazbe 20. stoljeća« krajem 2011. godine za sada je zaključen niz CD-a što u kronološkom slijedu prate hrvatska ostvarenja kojima je u središtu pozornosti mješoviti pjevački zbor. Pothvat doista ima epohalno značenje, a njegov glavni promicatelj, dirigent Vladimir Kranjčević, njime je ostvario spomenike hrvatske zborne glazbe kakvi dolikuju glazbenoj kulturi u kojoj stvaralaštvo za pjevački zbor zauzima itekako važno mjesto. A u hrvatskoj je glazbenoj kulturi još od vremena renesanse i baroka, pa sve do najnovijih dana, to svakako slučaj. Jedanaest opsežnih nosača zvuka s oko 700 minuta snimljene građe to najbolje potvrđuje.

Dirigent Vladimir Kranjčević, koji je 2011. godine proslavio 50. obljetnicu javnoga djelovanja i 75. rođendan, dobro je poznat kao voditelj zborova i na tom je glazbenom području ostvario neka od svojih najboljih postignuća. Za suradnika u provođenju snimanja antologijskih djela hrvatske zborne glazbe odabrao je Slovenski komorni zbor, vokalno tijelo utemeljeno 1991. godine, koje si je kao zadaću postavilo izvođenje djela svih stilova, s posebnim naglaskom na ostvarenja 20. stoljeća. Slovenski komorni zbor izvodi jednako a cappela zborove, kao i vokalno-instrumentalna djela, a od utemeljenja ga vodi dirigent i muzikolog dr. sc. Mirko Cuderman, koji je završio studij teologije u Ljubljani, a u Beču je studirao na Visokoj glazbenoj školi, te doktorirao muzikologiju na tamošnjem Filozofskom fakultetu. Zbor je gostovao diljem Europe, a u Hrvatskoj ga se osobito dobro sjećamo s njegovih višekratnih nastupa na Varaždinskim baroknim večerima.

Upravo su i snimke iz varaždinske Isusovačke crkve iz 1996. godine na početku slijeda antologijskih skladbi zborne glazbe, s velebnim djelom »Vesperae beatae Mariae virginis« Vinka Jelića (1596.-1636.?), snimke ostvarene s Varaždinskim komornim orkestrom i biranim hrvatskim pjevačkim solistima. Te »Večernje blažene Djevice Marije« za sole, zbor i orkestar, skladane davne 1628. godine, obradio je i instrumentirao 1977. godine akademik Lovro Županović i svojom su pojavom otvorile vrata za otkrića hrvatske barokne glazbene baštine.

Uz Varaždinske barokne večeri vezana su i slijedeća dva nosača zvuka, »Moteti«, iz prve knjige moteta za pet i šest glasova objavljene u Veneciji 1564. godine Julija Skjavetića, te uzorni primjeri »Madrigala« istoga kasnorenesansnog hrvatskog skladatelja, koji su bili objavljeni u Veneciji 1563. godine. Snimke su iz varaždinske Isusovačke crkve iz 1995. godine, a vrhunske primjere glazbe zrele renesanse nastale na hrvatskom tlu transkribirao je akademik Lovro Županović. Sva tri navedena nosača zvuka ističu sjajnu stilsku vjerodostojnost pjevanja Slovenskoga komornog zbora, a maestru Vladimiru Kranjčeviću valja odati priznanje što je ta vrsna stara hrvatska glazba ušla u suvremenu glazbenu praksu.

Kada se uzima slijedećih sedam nosača zvuka, valja imati na umu da Vladimir Kranjčević, snimajući hrvatsku zbornu glazbu 20. stoljeća, nije polazio sa stajališta predstavljanja »antologije hrvatske zborne glazbe«, već je u središte pozornosti tijekom godina stavljao antologijska djela s tog područja. Antologija bi, naime, zahtijevala širi pogled na cjelinu hrvatskoga stvaralaštva za pjevački zbor u 20. stoljeću, a »potom i selekciju koja bi obuhvatila daleko veći broj od uvrštenih djela«. Naime, zborni je slog bio najpogodniji za taloženje prvoga sloja prepleta tradicijske kulture i umjetnosti koji su na različite načine ostvarili skladatelji rođeni na prijelazu 19. u 20. stoljeće.

U takvom odabiru posebno istaknutih ostvarenja važno mjesto pripada akademiku Borisu Papandopulu (1906.-1991.) pa su dva nosača zvuka posvećena upravo njegovom stvaralaštvu. Na prvome su snimljena ostvarenja »Dodolice«, pučki obred za sopran, djevojački zbor i glasovir, op. 27 i »Podnevna simfonija« za koloraturni sopran, mezzosopran, tenor, bas, recitatora i mješoviti zbor a cappella na stihove Miroslava Krleže, a na drugom su Hrvatska misa u d-molu, op. 86, za mješoviti zbor, sopran, alt, tenor i bariton solo a cappella. Iako ovo potonje maestralno Papandopulovo djelo iz 1939. godine postoji i na nekim drugim snimkama, upravo je Vladimir Kranjčević svojim dirigentskim viđenjem postavio nezaobilazni standard i utvrdio kanone interpretiranja te vrhunske a cappella glazbe.

Od Skjavetićevih madrigala preko romantičnog razdoblja Ivana pl. Zajca (1832.-1914.) stigao je madrigal kao forma i u 20. stoljeće. Stoga nosač zvuka s oznakom vol. 3 donosi: Zajčević »Osam madrigala«, »Madrigali dell’Estate« (Ljetni madrigali) Ive Paraća (1890.-1954.) na stihove Gabriela D’Annunzia, »Tri madrigala« Anđelka Klobučara (1931.) na stihove Bore Pavlovića i nadasve inspiriranu zbirku madrigala za djevojački zbor i obligatne instrumente »Spiriti eccelenti« Petra Bergama (1930.) na stihove Marine Čapalija. Potonja je zbirka madrigala od svoje pojave 1999. godine upozorila na ingeniozni spoj doživljaja duhovnih vizura mediteranskoga zavičaja s do krajnosti sofisticiranim glazbenim jezikom kojim se minimalnim sredstvima postiže maksimalni mogući emocionalni učinak.

Volumen 4 snimljen je u Slovenskoj filharmoniji u Ljubljani 2004. i 2007. godine, a donosi pojedinačna antologijska djela iz pera Vatroslava Lisinskog, Josipa Vrhovskog, Josipa Hatzea, Miroslava Magdalenića, Ivana Matetića Ronjgova, Josipa Štolcera Slavenskog, Ivana Brkanovića, Blagoja Berse, Božidara Kunca i Igora Kuljerića. Ovim je imenima već unaprijed označena izvjesna retrospekcija, podsjetnik na polaziša i na svršetak, te na širok stilski i izražajni lûk koji omeđuje ishodišta hrvatske zborne glazbe 19. stoljeća (posebno antologijska »Jutarnja pjesma« Lisinskog) do vrhunca spoja tradicionalnoga i artističkoga u skladbi »Voda zvira« Slavenskog i silnica koje su vodile prema kraju 20. stoljeća (Kuljerićev »Crn-bel«).

Nastavak slijeda sa četiri nosača zvuka, s tim da posljednji volumen sadrži dva CD-a, kompilacije su ponajboljega iz hrvatske zborne glazbe 20. stoljeća. Za svakog upućenog nezaobilazna su imena – Emil Cossetto, Adalbert Marković, Željko Brkanović, Frano Parać, Marko Ruždjak i Stanko Horvat (vol. 5), a i »Okolo žnjačkoga venca« Zlatka Grgoševića, »Varijacije na narodnu temu« Slavka Zlatića, »Koleda« Jakova Gotovca i zborska suita na stihove Vladimira Nazora »Faun« Rudolfa Matza (bez broja volumena) svakako su ostvarenja koja bi trebao poznavati ne samo svaki student glazbe nego i svaki za hrvatsku glazbu zainteresirani ljubitelj.

U razdoblju prije Drugog svjetskog rata, u bogatom vremenu između 1926. i 1933. godine koje je bilo posvećeno neonacionalnome stilu, nastala su Papandopulova djela »Nad grobom ljepote djevojke«, op. 39 i već spomenute »Dodolice«, kao i »Madrigal«, op. 11 Krste Odaka i »Missa poetica« Božidara Širole, dok je »Bašćanska ploča« Stjepana Šuleka, to jedino djelo za zbor a cappella iz ostavštine značajnog hrvatskog simfoničara, nastalo 1980. godine. Ovim odabirom zaključio je maestro Vladimir Kranjčević dugogodišnji svake hvale vrijedan trud uvježbavanja i snimanja antologijskih djela za mješoviti zbor iz pera hrvatskih skladateljskih uglednika. Doista, te nosače zvuka treba uzimati u ruke i slušati. Slovenski komorni zbor i hrvatski dirigent zadužili su nas vrijednim repertoarom kako bismo mogli pobliže upoznati baštinu čijim smo značajkama neosporno potvrđeni kao glazbena kultura s antologijskim zbornim ostvarenjima. Izdavači su Hrvatsko društvo skladatelja, Cantus, Koncertna direkcija Zagreb i HRT, a u ostvarivanju ovog značajnog projekta sudjelovao je i velik broj solista i instrumentalista, kao i velik broj stručnjaka zaduženih za snimanja i tehničku obradu.