Oslobođene riječi

SRČANI MIŠIĆ

NisaNisam mogao pobaciti zametak djeteta
S kojim sam iz istog sjemena izrastao

Bližnji smo vršnjaci poput blizanaca

I ostarjelih zavjesa magli na prozorima
Koje uspješno čuvaju
Trudne tekstove da ne izblijede od sunca

U visokom stadiju razvoja
Postaje spasonosna
Proteza invalidnoj temi duše

Kao bijela košulja na konopcu u noći
Ona zablista dublje u tami srčanog mišića.

NEUSPJEH CRNOG HUMORA

Svjetska pećnica se
Nekontrolirano zagrijava

Sve je više
Prepečenog peciva
Za dobro jutro

S alibijem crnog humora
Kupim jedno novcem
Ukradenim iz ženske torbice
Nakon nekoliko zalogaja
Na putu prema rijeci
Slabić puknem popola

Usprkos tome
Što je napisano nepouzdano

Ulazim dublje u trsku
Kako bih neopažen
Na kratko zajedno s njom drhtao.

PUTOPIS OZVUČEN STRAHOM

Nedaleko od mesnice
S mesom divljih životinja

Revnostan sam putopisac
U imaginarnoj trgovini
Oslobođenih duša divljači

I premda satara ne prestaje
Letjeti nisko ispod svjetiljki

Srnu nikako ne mogu doživjeti životinjom
Ni kada izgubivši plahost
Galopirajuće dišući preskače police

Dok se uzaludno trsim razgraditi priviđenja
Njene su noge brže od svake riječi

Snažno papcima udarajući u bubanj

Ne prestaje strahom ozvučivati
Putopis sumaglice moje duše
Neprilagođene mikro prostoru svemira.

IGRANJE SAMOSAHRANJIVANJA

Rijeka me trajno memorira
Svaki put kada zagazim u nju

Utapajući ponešto
Nakupljene tjeskobe znoja

Počesto ekscentričan plivač
Zapravo sam val među valovima

I ti se ne prestaješ smijati
Neozbiljan sam samoubojica

Testno ponavljajući
Samosahranjivanje
U mjehuriću vode

Koji se očekivano rasprsne .
Prije nego što riječ smrt
Stignem smjestiti u njega

Imigriravši u tekst sunčevih pjega.

DANIELA

Kada god zatrudnim
S lijepom pjesmom
Osjećam se svjetionikom

Neupitno je da će svjetlost dolje
Baš kao na početku Svijeta
Opet napraviti neku maštovitu nepodopštinu

Zbog koje će svaki moj potomak
Dobiti po obrazu poput mene

Ti si jedna od onih kojoj
Ne treba putokaz
Tebi tijelo svijetli ispred
Svakog zamišljenog koraka

Zato sebi ne prestajem ponavljati:

Uloživši cijeloga sebe
U eksperiment povećanja
Kapaciteta kontroverzne duše

Doživio si najmučniji poraz.

SLAVUJEV SAN

Pjesma se iscrpljuje
Ni ne znajući da se
Okreće oko Sunca

Pomislim,
Ni meni ne bi bilo
Suvišno neznanje

Glasovi se u noćnu ogrlicu
nagonski nižu

I pjesma postaje
nepodnošljivo ljudski žedna

Navečer sa suncem
Utapa se u pivskoj pjeni
S lakoćom ponavljajući porođaj
Nebrojeno puta viđene zvijezde

Poput konobarice s besmrtnim
Osmijehom na licu
Otpornim na gravitaciju

Do jutra ionako ćemo svi u jatu
Svečanih crnih ptica
Prispodobivih opaticama
Bez traga odletjeti put neba.

‘KRIK’

Svako jutro pred ogledalom
ne izronivši posve
iz podsvijesti prošapćem

Dobro jutro neobrijana čestice

Bjelina pjene za brijanje
dok šećem britvicom po obrazima
na trenutke me prispodobljuje
liku sa slike Munchova ‘Krika’

Mali ratnik umivši se na brzinu
iskovao sam od tople ljetne sumaglice
slab štit protiv komaraca i tjeskobe

Instinktivno potrčavši niz stepenice

Prvim žustrim korakom
krenuo sam u osvajanje čestica vedrine.

PONAVLJANJE VELIKOG PRASKA

Za vrijeme nedjeljnog ručka
Čuje se svečano praskanje zuba

Koje u meni budi asocijaciju
Posljednje svemirske večere

Kada tama nagonski jede
Posljednju preostalu svjetlost

Poput mene svoje birano jestivo
Govoreći polivalentnim jezikom
Koji ne želi biti isključiv

Tamo negdje tajnovit u pričuvi
Opet će zagrmjeti iz utrobe

Hipotetski djetinjast Arbitar

I otvorit će se svi putovi
Kojima su nebom prošla nezasitna usta.

ETERIČAN ULOG

Instinktivno simulirajući dojmove
Posmrtne autobiografije

Bespotrebno se trošim guglajući
I skrivena suza je poput morske kapi
Slana samo na proživljenom jeziku

Poznajem jedan takav jezik
Koji je godinama bio solana

Osuđen koprca se poput
Insekta koji je oguglao
U postvarenoj mreži simulacije

Nesporno već eteričan ulog
Na ostarjelom ruletu beskraja
S posmrtnim pismima zvijezda.

BRDAŠCA OTPADA

Puževi su se sakrili
prije nego što smo stigli
do moga naboranog hrasta
tako smo bili sigurni
da ti sluz neće zamutiti objektiv.

Vjeverice ako se
iz neslućene obijesti
i samozapale suncem

visoko u krošnjama
njihov dim nije opasan po vid.

Klikni prije mraka!

Iza nas ne prestaju rasti
brdašca otpada

Slutim maglovito
ako su ona suvišna
onda bih im trebao
pridružiti nakupine
svoje rječite suvišnosti

Sve što nisam prešutio
vrijeme je da se s njima reciklira.

PANONSKI ZEN

Tko može nešto znati
o tebi, zenu i meni
koje usputno ovlaš
gledaju lastavice

u predvečerja kada su
s mušicama visoko

Možda ih na trenutke
zasljepljujemo ometajući ih
u iscrpljujućem poslu
nejasno i previše govoreći
svojim porezanim ustima
na posljednjoj sunčevoj zraci

Zureći u modru plahtu neba
kojom ću u dubokom snu
pokriti svoje tamne iznutrice
i sve neugledniju vanjštinu

Diši neobavezno diši
kisik je nazivnik suživota

Napokon prosvijetljen
shvaćam
ta pogledima tako divna bića
koja nas i ne primjećuju.

PUTOVANJE SA SLIJEPIM PUTNICIMA

U posve iscrpljenom snu
Nisam vidio samo slijepe putnike

Vidio sam debelo uže
Čvrsto stisnuto oko vrata
I čuo njegov snažan krik

Suncem zapalivši cigaretu
Vidio sam kako se nečija
Sjena utapa u potoku

Na nepristupačnim vrletima
Vidio sam vatrogasce
Kipući znoj na njihovim spuštenim trepavicama

Slijevao se strminom
Oduzimajući prisebnost
I snu trenutačnom iluzijom
Nisam ništa razvidno razabrao
Vidio sam samo siluete
Kako padaju u lokve vlastite krvi

Bilo bi to moje autentično ja
Kada bih sanjao uvijek isti san.

LIŠAJ NA OBRAZU

U upravo izmaštanom sarkofagu
Nekoliko oslikanih koža intrigiraju
Poput poruke na nepoznatom pismu

Pisanom nimalo lijepim slovima
Kao da im je autorica ptica grabljivica

Nećemo u njemu počinuti prosanjani

Savršeno se isključujući
Iz svojih crnih kandžica

Ovdje i sada ti si lišaj
Na mom lijevom obrazu

Moćniji od pucketanja kože
U najokrutnijim srpanjskim požarima

Iz kojih smo izašli tetovirani ožiljcima
Nevino zastrašujućih
nemoćnih svijesti.

PRISLUŠKIVANJE MRAČNOG ARHIVA

za Leu Deutsch
Na nosilima su nas unosili.

Nosnice u stočnim vagonima
nekontrolirano su se skupljale i širile
od mirisa sijena svježeg urina
i mlade djeteline sa četiri lista.

Sporo strujanje prugom pobuđuje
smisao opasnosti u dubini utroba
premda današnjem nebu ne nedostaje sunca.

Kao i majstori smrti svi imamo
jedino svoje ime.

Odakle odjednom kroz rešetke
u vagon ulazi
sva ta silna vesela dječja graja?

Ni jedan putnik na samrti
neće kasniti.

Vlakovi će stići na vrijeme.

GLAZBENI AKVAREL

Dok s Beethovenom pecam
je li netko uopće prisutan
tko bi nas mogao doživjeti
kao fatamorganu u noćnoj tišini

osim tvojih lijepih prstiju
koji spavaju na tipkama glasovira

Grane vrba nisko su sagnute
premda više ni noću
ne moraju skrivati nikakvog spasitelja

A nas muči samo ljetna sparina

povremeno šakom zagrabim vode
i veselo poprskam naša suhe obraze

Čekajući da prva zlatna
venecijanska igla
odlučno probuši tamni obzor

Ponad rijeke bjeličasta
jutarnja sumaglica
poput čistih kapi muzicira pogledima.

OSLOBOĐENE RIJEČI

Svemir je pun opakih kockarnica

u kojima si ulog premda
nisi svjestan
svoje prisutnosti uz krupijea

samo riječi danima
doživljavaju krajolik crnim
u božanskoj utrobi

vibrirajući dušama
na ruletu gomilaju
isječke višebojnog sunca

dok umjetni izvor svjetlosti
nadima pluća do prsnuća

Svu tu očuđenu atmosferu
lakoćom će očistiti
jutarnje otvaranje vrata

Riječima
koje su se oslobodile mene.