Autoportret s Prokrustovom posteljom

AUTOPORTRET S PROKRUSTOVOM POSTELJOM

Ima noći kada sam kažnjena
U snu lutam pokraj mrtva rukavca Dunava
Svaki prasak može biti upozorenje da će se pojaviti
Prokrust, nazvan Napinjač

Saznat ću jesam li po mjeri, ili me treba napnuti
kao što se napinju strune, ili treba skratiti – što?
Duhovnost

Osjećam njegovu prisutnost u dahu životinjskoga svijeta
Sumnjičim ga da ima u poruci crvena svjetla
na vrhovima televizijskoga tornja

Njegovi se postupci usavršavaju i dobro su skriveni
kao implantati ili praznina

Kažnjena sam jer nemam moći zaustaviti ga
Moram zakoračiti u betonski stan
Oprati ležaj nakon onoga koji je tu bio prije mene,
prostrti se

Ugledati djevca koji je u meni živio dok sam bila djevica
Zagrliti njegovo mlado sječivom nedodirnuto srce
Oćutjeti liniju krasote svjetla kada bljesne oštrica

Onda se budim od vlastita krika
I krika ostalih kojima ne znam imena

TRG NA KOJEM JE SPALJEN GIORDANO BRUNO

Vatreni daždevnjak podneva
bliješti po voću, povrću, cvjetovima i vrčevima,
pozlaćuje grla opijena vinom slasti

O, to slavlje! Ne izostavalja ni stup niti lanac
u sredini trga Campo de fiori gdje je bio spaljen
Giordano Bruno

Imaginacija je heretik, bijeg među šarlatane,
k Jednom (Uno) gdje smo mi i svemir jedino
beskonačno biće

Giordano, tvoje je ime plašt
ispod kojega strši desna noga spremna iskoračiti
iznad štandova trgovaca i oslobađati

Od tiranije predmeta, od talara s bijelim perikama,
od Velikoga Inkvizitora koji čeka Kristov poljubac

Moralo je to biti zaista pikantno, ići ispred suvremenika,
tvrditi da ni Zemlja niti sunce nisu središte svemira,
pred učenikom koji te izdao izvoditi piruetu
s isplaženim jezikom koji se vrti

Genij uvijek užasava

U tome se ništa nije promijenilo
Baš kao što se nije promijenio vuk na osi jaganjca
Baš kao što se nije promijenio najteži obred duše,
otpuštanje grijeha

ISPOVJEDNIK IZA PROZORA EKSPRESA EURONIGHT

Liježem na ležaj u ekspresu euronight
Čekam dolazak ispovjednika

On je iza mrežaste rolete ondje vani,
u purpurnoj tami koja je prethodno bila zelena,
puna nedozrela nemira
Ono što ispovijedam nije Deset zapovijedi
Povezano je s nama koji pokušavamo pisati, s onim
što se nije dogodilo, ali bi se dogoditi moglo

Napisano čeka na utjelovljenje, na nekoga tamo vani,
u purpurnoj tami gdje riječ može blijeskom postati,
ući pod lukove obrva i početi djelovati

Nekada nismo u stanju domisliti
koje su slike oštećene i omogućuju dolazak
stranaca, demona ili prokletnika

Dolaze s nenapadnim ruksacima
i kolportiraju kaos

Pogriješila sam kada sam napisala
da je svaka daljnja žena grobom one prethodne
gdje je za milostinju svjetla pomazuju sveci?

Gledam roletu od četverokuta i križeva,
ali oprost ne dolazi

IZUVANJE PRED GORUĆIM GRMOM

Izuvam se pred tobom, gorući grme, i molim

Pobrini se za staricu s nogama kao slamke
Jedinu je koku uzela u naručaj, izašla pred vrata
i pokazivala joj svijet; nije ju bila u stanju položiti na panj
i ubiti

Čuvaj Marie-Christineu na stanici u Bordeauxu;
Iz brzoga je vlaka za Dijon izašao dragi i darovali su si ludi
poljubac koji je trajao tri minute

Ne zanemari onih nekoliko muškaraca i žena koji su svoje živote
posvetili obrani porobljenih
U jezik unosili vizije, pomagali graditi tornjeve
Prihvati bolesne i bijedne
U kožne su pergamente oblačili svijet,
jer svaka tjelesnost želi biti posvećena

I otpusti mi, Gospodine, što muškarac kojemu sam draga,
ali me ne ljubi, stanuje u mojoj duši, sjedi za mojim stolom,
a kada oluja ledeno obnaži njegove kosti,
puštam ga u svoje srce
jer istina je tamo

PLAMTEĆI ŠTAGLJEVI

U ledenoj noći zvoni telefon
Zove Bohdan Urbankowski, ne može spavati
Završio je članak o štagljevima smrti
U Bialistoku, u Jedwabnom i Gardenlegenu,
nabrojIo ih je ukupno šest

Okolo štaglja naslagali su stogove slame,
polili ih benzinom, unutra potjerali ljude, stotine
ljudi, tko je pokušao pobjeći kroz zapaljena vrata,
u njega je pucala straža

Kao da je to danas, štagalj gori u slanoj noći
Ne želi se odvojiti od svile naših glasova

Uzdižu se nad nju Chagallove ribe,
svadbeni buket i Bijelo Raspelo iza kojega također
plamti, plamteća privatnost osvjetljava križ,
bijele ljestve s tri prečke i toru koja se izlijeva
pokušavajući gasiti

Nije nam bilo suđeno postati jednim tijelom
Bilo nam je dano ulaziti u tu istu grozu,
razgovarati s njom i stišavati je dok na zgarištu lubanja
cvile poludjele zvijezde

SHVATITI SVE / RILKE

Htjela bih opisati svjetlo
kojim sam prolazila, ali mogu o njemu
kazati samo da svaka zraka sudjeluje
u dozrijevanju stijena i vode

To me je svjetlo dovelo sve do mjesta
gdje je iz pijeska stršala ležaljka

Prispodoba čovjeka koji je ustao,
uzeo svoj krevet i otišao,
ali jedino biće dokle pogled seže
bila sam tek ja

Nisam se bila sposobna odvojit od te scene,
zgrabila me za crijeva i memorirala

Stvarni krevet nosimo u svojoj glavi,
okamenjeni navikom, dogmom ili tiranijom

Godinama se ne pomaknemo s mjesta,
utegnuti u jednake uniforme

Sve do trenutka shvaćanja
da krevet treba izbaciti
Poput onoga koji je to učinio prije mene

MOJA JE MISAO CRNA OVCA

Pravim se da sam kao ostali, devetkom ili četvorkom
putujem na posao, ispisujem svoj dio u godišnjem izvješću
Prihvatila sam svoju ulogu u komediji punoj zabunā
jer morala sam preživjeti

Kao ovca žrtvovana brazdi

Ali je moja misao crna ovca, pripada oluji
Nemam prikaz njezinih putova, ne poznajem staze
kojima odlazi i kojima se vraća
Ne želi da je tražim
i da se zajedno vraćamo u dolinu
uz lavinu kamenčića za petama

Živi izvan dohvata moje volje kao monahinja na stijeni
koja se u košu spušta dolje u svijet da učini što učiniti mora
i vrati se zrcalima pergamenata, zovu
koji se nikada neće zadovoljiti

Prema meni je do ludosti nježna dok parcelira tamu
na rubu moga lica jer ljubav je na svjetlu,
istina je u sjeni

Ona je ta koja piše
uspijeva zahvatiti i ono najtamnije svitanje misli
prepoznati tuđi talent
dobrodošlicom dočekati drugu crnu ovcu ondje gore, na gubilištu

KUĆA

Vjerna mjestu koje me prihvatilo anonimnu i bez svjedoka
budim se od zveketa stakla

Prije nego što odvezu hrpu, krhotine udaraju jedna o drugu
Ne mogu se osloboditi predodžbe
da se razbija nebeski Jeruzalem

Pokušam zamisliti tegle ili kule, dodajem
kalcij kostiju, kisik pluća, ispomažem se
vrućim srcem, hladnim čelom

Gradnja tlocrta na satelitskim tanjurima
pripada mome bivanju
kao leteći klaunovi u Cirque du Seloeil

Prikačeni o sigurnosnu užad trude se objesiti na kuku svjetla
prozračni luster pod vrh
Pale svijeće, a na licima onih što u krugu sjede
nad arenom se
zrcale
Kuća

LED

Pustila sam kroz ogradu sve životinje,
naginjem se nad tebe dušom i postupno učim
naginjati se i riječima

Imam lavor u kojem perem tvoje tijelo
Pričat ću ti o braći Montgolfiere
i sestrama Brontë, zajedno ćemo naučiti

šutjeti
jezikom druge nevinosti
gdje se magli tekuće voće i pod kožom puca
led

Samo na obali stvarnosti
može se tako milovati, tako grliti, tako oprostiti
Istupiti iz sramežljivosti

Tek kada iz nas ispadnu crne jezgre,
usuđujemo se začeti

IZGNANICI

Dogodilo se to u metežu sajmišta
Prodavač s kameleonom usmjerio je pozornost na mene,
uvjeravao kako me sama životinja izabrala
jer se u mojoj prisutnosti
zrcali purpurni koralj iz dubine

Putovi koji su me slijedili
nalikovali su sjenčanju sjena
Moje odbijanje bježalo je pobočnim ulicama,
čak iza čipiranih vrata hotela, ali je prodavač s kameleonom
zauzeo mjesto pod prozorom

U živom pijesku eksplodirale su slike

Žuta francuska vrata s imenima preljubnika
Žuti šalovi hamburških prostitutki
Žuti šeširi i žuta Judina tunika, čak i
žuta torbica Marnie iz Hitchcockova filma

Znala sam da se trebam osloboditi,
ali sam bila sigurna da ne mogu ono što i ljudi Dostojevskog,
otkinuti opnu između klijetke i pretklijetke u srcu
i spojiti Sodomu i Madonu

Prodavač je gestom pokazivao kako lagano može prijeći
na moje rame na kojem je sjedila moja duša,
sve dok nisam otvorila prozor
i u mene su ušli izgnanici in vivo
Ne znam kamo, ali naživo

DEUS EX MACHINA

Ono što čovjek ne može razmrsiti
u antičkoj tragediji rješavao je bog iz stroja
deus ex machina

Spuštao se u zbivanje na platformi učvršćenoj skelama
Razgovarao je s glumcima, uplitao se u zbor
Presudio što je prvo i što je drugo,
tko će saslušati heteru i tko ispiti čašu velebilja

Pomišljam na to kada vidim spasitelja
kako se iz helikoptera spušta nad epicentar drame
sa sjedalom koje se klati na konopcu

Pomišljam na to kada sam tjeskobna
i zazivam zaštitnika
Neprenosivi bol prolazi stubištima,
prolazi kroza zidove, ljulja se u statici

Ako nitko ne dolazi, mojom je ulogom
uznijeti se

OSTAVITI ČISTO IZA SEBE / RÚFUS

Preletjela sam preko haube auta

Noga je razbila prednje staklo, ispala sam
na uličnu zebru

Oni mladići prvi su put vozili, htjeli su pobjeći,
ali je poslije udara ostalo tijelo i zvuk trube

Dolazak k svijesti
nalikuje na lelujanje lica u usporenom filmu
Valja stišati mladi strah, ne pozvati policiju

Dovoljno je što krvava kosa na asfaltu
dobiva oblik žrtvovane golubice

Privatni protokol o tome
da ranu treba pustiti neka zaraste ožiljkom,
ostaviti za sobom novčiće krasta,
poravnati tragove

Jer ne dolazimo na svijet
da bismo sudili, nego da bismo osvijetlili hodnik
tamne noći teškoga iskustva

MOLBA JUKAGIRSKE1 DJEVOJKE

Tišina, samo šapat
osamljenih ramena i djevojka
koja na pločicu terakote
zapisuje poruku: Odlaziš
drugoj da ti presiječe
put do mene, a ja, zauvijek u tuzi,
pišem smrti da od mene napravi
riječi.

MRTVA PRIRODA S RABINSKOM KAPICOM

U meni je previše sunca, rabi,
i baš njegova pretjerana snaga
prisiljava me
ugostiti ne samo ljepotu nego i strahotu
odlomljena komadića macesa
koji podsjeća na simetrično mjesto
s nepostojećim grobovima,
brašno i vodu,
sve čega je puno.
Tebi mogu povjeriti, rabi,
dobro znaš da je dragocjeno ono čega je
previše: riječi, sjemena, krvi,
puno krvi,

jer je i strahote bilo tako puno
da je postala svetom

kao tri klina na četiri uda,
kao zvijezde na odjeći
koje se uznose u nebo
kada u njima više nije tijelo.

LJEPOTA ĆE SPASITI SVIJET

Ljepota će spasiti svijet –
Fjodore Mihajloviču prisegnula sam
i na grob položila
svježa jaja i jabuke – prvi put u Rusiji.
Preplesala sam noć u hotelu,
u sve praznijoj dvorani,
sve zaljubljenijoj,
stalno me pitao: tko si? s kim si se susretala?
što si vidjela? a ja samo –
ljepota, ljepota, ptičica crvena kljuna
na bijelom kamenu, duboki Bajkal,
što cjeluje i iscjeljuje
nedaće, ljepota će spasiti svijet,
u groznici sam grlila tog Rusa, možda
Rogožina, zmijuljila mu se oko tijela
od glave do pete i pila šampanskoje –
na listu sam kao žarulju na brezi
napipala službeni revolver.
Ljepota će spasiti svijet.
Još jedan rulet, maestro.2

Preveo sa slovačkog jezika:
Ludwig Bauer

____________________