Varaždinska trilogija Jože Skoka

Vrstovno određenje

Varaždinska trilogija prof. dr. sc. Jože Skoka (rođ. 1931. u Petrijancu, kraj Varaždina) sadrži vrlo razgranat korpus različitih vrsta tekstova: eseje, kritike, studije, portrete autorā, putopise, autobiografsku prozu, pjesničke tekstove, autobiografske zapise... Zastupljeni su različiti autori: pjesnici, prozaici, putopisci, dramski pisci, znanstvenici, prevoditelji. Primarni korpus popraćen je rječnikom manje poznatih kajkavskih riječi uz pojedine tekstove i na kraju svake knjige. Na temelju primarnoga korpusa odabranih tekstova ‒ književnoumjetničkih, znanstvenih i književnokritičkih može se stoga govoriti o »književnoj antologiji«, »kritičko-znanstvenoj trilogiji«, »književnoj čitanci«, »književnopovijesnom pregledu« varaždinskoga književnoga korpusa, svojevrsnom leksikonu...

Skokova varaždinska trilogija uključuje se u povijest hrvatske književnosti već od 16. stoljeća pa do suvremene književnosti, a nastoji pokazati posebnosti književnoumjetničkog i književnoznanstvenog doprinosa varaždinskih autorā općoj povijesti hrvatske književnosti. Kako je riječ o trilogiji, svaka knjiga uspostavlja vlastiti identitet u skladu sa sadržajem koji obuhvaća. Tako prva knjiga u trilogiji, Garestinski hortus verbi, obznanjuje pregled doprinosā varaždinskih autora povijesti hrvatske književnosti od 16. stoljeća do suvremene književnosti; druga knjiga, Garestinski panopticum, donosi odabrane autorove varaždinske studije, eseje, feljtone i autobiografske zapise; a treća knjiga, Garestinski gartlic rieči, donosi antologijski izbor i književnopovijesni pregled bogate usmenoknjiževne baštine varaždinskoga kraja.

Garestinski hortus verbi

Prva knjiga u Skokovoj varaždinskoj trilogiji s pravom je označena kao Varaždinska književna hrestomatija, jer obznanjuje cjeloviti pregled varaždinskoga književnoumjetničkog i književnoznanstvenoga korpusa ‒ u povijesnoj liniji od 16. stoljeća pa sve do suvremene književnoumjetničke i književnoznanstvene prakse. U njoj Skok u kronološkom slijedu od 16. stoljeća do naših dana prikazuje stvaralačke doprinose relevantnih književnika/književnica i znanstvenika/znanstvenica koji pripadaju varaždinskom književnom krugu svojim podrijetlom ili stvaralačkom pripadnošću neovisno o podrijetlu. U taj impozantan književni krug Skok je uvrstio čak 67 autorā ‒ pjesnikā, prozaista (novelista, romanopisaca, crtičara, putopisaca), dramatičara te književnih kritičara, povjesničara književnosti, filologa, do leksikografa i prevoditelja. Svaki je od uvrštenih autorā predstavljen reprezentativnim izborom svojih tekstova, stvaralačkim portretom i najvažnijom literaturom o svom opusu.

Tako koncipirana ova književna hrestomatija (dakle, utemeljena na antologijskom izboru tekstova, Skokovom »leksikonskom« portretiranju svakog autorā i na relevantnoj kritičkoj literaturi) istodobno i predstavlja njenog priređivača ‒ kao antologičara i književnog znanstvenika s istančanim estetskim kriterijima i izgrađenom znanstvenom metodologijom. Knjiga je popraćena likovnim prilozima (portretima / fotografijama) pojedinih autora, preslikom naslovnicā odabranih djelā i rukopisnim prilozima. Ovakva likovna »pratnja« obogaćuje knjigu i čini je privlačnijom. Posebnu vrijednost predstavljaju i autorove podnožne bilješke (fusnote) koje svjedoče o njegovoj akribičnosti.

Budući da je riječ o književnosti varaždinskoga kruga koja je značajnim dijelom ostvarena na kajkavskom narječju, odabrani književni korpus popraćen je Rječnikom, koji sadrži tumačenje manje poznatih kajkavskih riječi abecednim redom. Tako se priređivač Varaždinske književne hrestomatije predstavio i kao leksikograf. Naznačeni opis sadržaja Varaždinske književne hrestomatije predstavlja njenog tvorca kao polivalentnog stručnjaka: antologičara, književnog povjesnika, književnog teoretičara i književnoga kritičara.

Uz prvu knjigu, Garestinski hortus verbi, u Skokovu varaždinsku književnu trilogiju logično su uključene i knjige s indikativnim naslovima ‒ Garestinski panopticum (druga) i Garestinski gartlic rieči (treća). S obzirom na njihove središnje tematske sadržaje, prikaze o njima naslovio sam: Varaždinsko književno višeglasje i Treća ruža iz varaždinskog gartlica.

Varaždinsko književno višeglasje

Druga knjiga Skokove trilogije Garestinski panopticum prvotno je oblikovana na predlošku knjige Garestinski hortus verbi (iz 2012. godine). U prvo izdanje Garestinskoga panopticuma autor je tako uključio svoje odabrane studije na varaždinske književne teme, eseje, feljtone i autobiografske zapise, dok je u drugo, obnovljeno i prošireno izdanje (iz 2013.) već uvrstio i poglavlje s kritičkim prikazima prve knjige Garestinski hortus verbi, i to iz pera meritornih suvremenih hrvatskih književnih kritičara.

Tematska i vrstovna razvedenost Garestinskoga panopticuma vidljiva je i iz naslova pojedinih poglavlja knjige: Varaždinske studije i eseji, zatim Autobiografski eseji i zapisi, Varaždinski književni listići i feljtoni, Svjetla književne baštine, Intimne dijagonale, te Autor u kritičkom zrcalu. Već nabrojeni naslovi upućuju čitatelja na širok raspon književnih sadržaja ‒ književnopovijesnih, književnokritičkih, autobiografskih, zavičajnih i varaždinskih (u užem smislu). Vrstovnu pak razvedenost tekstova također sugeriraju ključni pojmovi iz nabrojenih poglavlja knjige; primjerice, studije (riječ je o književnopovijesnim studijama iz hrvatske kajkavske književnosti), eseji (o književnicima izvan kajkavskoga kruga), zatim putopisi, autobiografski zapisi, reportaže, prikazi (recenzije knjiga)...

Ovakvu vrstovnu (žanrovsku) razvedenost tekstova u knjizi, međutim, prati autorov izdiferenciran i iznijansiran stilski izričaj. Ovisno o odabranoj temi, njegov rukopis odlikuje prepoznatljiv znanstveni diskurs (književnopovijesni, književnoteorijski, metodologijski), ili pak esejistički, putopisni i metodički. Tako se u Skokovim tekstovima predstavlja znanstvenik koji govori jezikom znanosti o književnosti (povijesti, teorije i metodologije); esejist koji progovara jezikom poezije, metaforičnim i slikovitim izričajima; putopisac koji dojmljivo opisuje, razgovara, komentira; ili pisac udžbenika (čitanaka) koji svoj pedagoško-metodički govor usklađuje s didaktičkom namjenom poruka. Ukratko, tako širok raspon književnog rada predstavlja autora iznimne znanstvene energije, polivalentne darovitosti, ustrajnosti i kreativne sugestivnosti.

Skokova knjiga Garestinski panopticum, a još više književna hrestomatija Garestinski hortus verbi, dragocjeni su prinosi u predstavljanju hrvatskih gradova kao središtā književnog života i njihova uključivanja u maticu nacionalne povijesti književnosti. Zahvaljujući Skokovim istraživanjima varaždinskoga književnog višeglasja (književno-umjetničkog i književno-znanstvenog) u okvirima hrvatske povijesti književnosti ostvareni su novi vidici, istodobno i poticaji drugim hrvatskim gradovima (književnim središtima u pojedinim povijesnim razdobljima), poput Dubrovnika, Splita, Hvara, Zadra, Požege, Zagreba... za stvaranje sličnoga »hortus verbi«.

Naime, obje se ove knjige svojim sadržajima ne zaustavljaju samo u okvirima književne znanosti, one se nameću i kao sugestivni poticaji nastavi književnosti u osnovnoj i srednjoj školi, te u sveučilišnoj nastavi kao samostalni kolegij u okviru hrvatske povijesti književnosti. U osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj nastavi sadržaji zavičajne književnosti (u užem i širem smislu) otvaraju mogućnosti za oblikovanje zavičajnih kurikuluma za hrvatski jezik i književnost. Ideja o stvaranju zavičajnoga kurikuluma posebno se aktualizira u kontekstu globalizacije. U tom smislu objavljene su preporuke reformskih dokumenata Europske unije/Vijeća Europe koje se odnose na njegovanje nacionalnoga i zavičajnoga identiteta. A Skokovi Garestinski panopticum i Garestinski hortus verbi dragocjeni su poticaji za stvaranje zavičajnoga kurikuluma, koji mogu poslužiti kao uzori i drugim sredinama s književnom tradicijom kakvu imaju Varaždin i širi kajkavski zavičaj.

Treća ruža iz varaždinskoga gartlica

Garestinski gartlic rieči, treća knjiga iz varaždinske književne trilogije Jože Skoka, obznanjuje »bogatu usmenoknjiževnu baštinu varaždinskoga kraja«. Riječ je o korpusu književnih tekstova ‒ lirskih, epskih i dramskih ‒ koji svjedoče o zaista plodnoj književnoj produkciji na kajkavskom izričaju. Tekstovi su razvrstani, prema vrstovnom kriteriju, u ova poglavlja: Usmena lirska baština Varaždina i okolice; Usmena pripovjedna baština Varaždina i okolice; Usmena dramsko-scenska baština Varaždina i okolice; Zapisivači i proučavatelji varaždinske usmene književne baštine. Tekstovi u pojedinim poglavljima su preuzeti iz originalnih autorskih zbirki i zapisā najreprezentativnijih autora i zapisivača Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Matije Valjavca Kračmanova, Franje Ksavera Kuhača, Rikarda Ferdinanda Plohl-Herdvigova i Vinka Žganca.

Zamašni usmenoknjiževni korpus lirskih, proznih i dramskih tekstova smješten je u književnoteorijski i književnopovijesni kontekst, popraćen rječnikom kajkavizama i tumačenjem kajkavskih riječi uz pojedine tekstove. Uz književnoumjetničke tekstove u ovoj knjizi zastupljeni su i folkloristički i etnološki tekstovi poznatih folklorista. Izvorna književnoumjetnička baština popraćena je portretima najpoznatijih sakupljača i proučavatelja te književne produkcije. Portreti sadrže biografske podatke, prikaz stvaralačke djelatnosti, vrjednovanje doprinosa u prikupljanju (zapisivanju) i valorizaciji samih baštinskih tekstova. Izgrađenom znanstvenom metodologijom prikazani portreti mogu se uspješno uključiti u povijest kajkavske usmene književnosti. Popratna literatura o svakom autoru potvrđuje znanstvenu utemeljenost prikazanih portreta. Slikovni prilozi uz portrete (fotografije, naslovnice knjigā i časopisa, notni zapisi) dopunjuju verbalne informacije, tj. temeljni tekst pojedinoga portreta.

Posebno je zanimljiv tekst Autorske marginalije uz usmeno-književne tekstove iz rodnoga Petrijanca, u kojem Skok iznosi svoje uspomene iz djetinjstva i mladosti, povezane s osobama iz rodnoga mjesta, koje su se predstavile kao prenositelji (pjevači i kazivači) usmene kajkavske riječi. Obznanjeni su i autorovi zapisi o susretima s poznatim proučavateljima usmene kajkavske baštine, npr. s dr. Vinkom Žgancem i njegovim boravcima u Petrijancu. A osobitu draž u Autobiografskim marginalijama imaju sličice iz Skokova petrijanečkog djetinjstva vezane uz kazivače i pjevače pjesama, posebno rugalica. Iscrpna bilješka na kraju knjige pak donosi stvaralački portret samog priređivača, koji sadrži životopisne podatke i prikaz impozantnoga književno-znanstvenog opusa Jože Skoka.

Naime, riječ je o esejistu, književnom kritičaru i znanstveniku, povjesniku hrvatske književnosti (posebice kajkavskoga korpusa), recenzentu, metodičaru, piscu udžbenika, pokretaču i uredniku časospisa Umjetnost i dijete te dugogodišnjem glavnom uredniku časopisa za djecu Radost, nastavniku hrvatskog jezika i književnosti u osnovnoj i srednjoj školi, profesoru hrvatske i dječje književnosti na Pedagoškoj akademiji i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, suuredniku književnih časopisa (Kolo i Kaj), priređivaču antologija hrvatskoga kajkavskog pjesništva, dugogodišnjem suradmiku Školskih novina...Iako u bogatom stvaralačkom opusu Jože Skoka posebno mjesto zauzimaju čitanke za osnovne i srednje škole, zbornici recitacija za školske priredbe i te recenzije i članci posvećeni nastavi književnosti u osnovnoj i srednjoj školi, on je zacijelo svoje najznačajnije domete ostvario kao vodeći hrvatski kajkavolog ‒ znanstvenik i promicatelj kajkavske književne riječi.

Zaključno: Antologijski izbori i književnopovijesni pregledi varaždinske književne baštine sabrani u tri knjige (Garestinski hortus verbi, Garestinski panopticum i Garestinski gartlic rieči) predstavljaju nam autora iznimne stvaralačke energije i upornosti, zaljubljenika u ljepotu kajkavske pjesničke riječi, samoprijegornog istraživača-proučavatelja hrvatske kajkavske književne baštine, suptilnog analitičara kajkavskih pjesničkih i proznih tekstova, izgrađenoga književnoga metodologa, kritičara i interpretatora, te nadasve produktivnog znanstvenika i najzaslužnijega suvremenoga promicatelja hrvatske kajkavske književnosti. Garestinska trilogija djelo je samoprijegornoga mara, zavičajnoga žara i kreativnoga dara...

P.S. Varaždinska trilogija Jože Skoka svoje puno kulturno i pedagoško oživotvorenje doživjet će ako se uključi u nastavu književnosti u osnovnoj i srednjoj školi. Za tu bi svrhu bilo poželjno prirediti i posebnu kajkavsku čitanku kao dopunu školskoj lektiri.