Uzničke i druge pjesme

OSAMLJEN U MRAKU

Slušam tiho sebe,
osamljen u mraku,
ko izgubljen stranac
u tuđem sokaku.

Grudi mi uzdišu
u čudnome dahu,
bježati bih htio,
ali sam u strahu.

Tijelo žarko žudi
slobodu na zraku,
no zidovi me stežu
u dubokom mraku.

DUŠA MI SE TIHO GASI

Zatočen već sam dugo,
to najbolje duša znade,
dok prodire u nju vlaga,
a zidovi tijelo hlade.

Tražio sam da me puste
da se branim sa slobode,
al’ se plaše ‒ duša moja
može tajno da im ode.
Otvorite makar prozor,
zadnji put ih duša moli,
jer uskoro i nju neće
ništa moći da zaboli.

Možda će mi jedna
topla zraka sunca
produžiti život srcu
koje teško, teško kuca.

Ostali su zadnji sati
al’ vas ipak neću kleti ‒
lagano se duša gasi,
u tišini ja ću mrijeti.

HODOČAŠĆE U VUKOVAR

Zločinci su sijali smrt iz zraka,
uništit su htjeli i ljude i zgrade,
dok branitelji su složno bili boj
da ognjišta obrane i narod svoj.

Vukovar se iz pepela izdigao
kad iz tame svjetlo je zasjalo,
sad život se ovdje iznova rađa
i Dunavom opet plovi lađa.

Isplakane su rijeke pune suza
za nedužne što ih više nema,
za njih Dunav ponosno će teći,
i cijelome svijetu istinu izreći.

Spomenike podigli su mnogi
nek svjedoče i nek mudro stoje:
Vukovar je trajno hodočašće,
gdje molitve nikad prestat neće.
Vukovar je zlatni svjetionik
što će vječno prkosit i sjati,
dok je vijeka, dok je svijeta
tu će živjeti ponosni Hrvati.

(Na 20. obljetnicu grada-heroja, 2011.)

HRVATSKA JE SAMO JEDNA

Čekali smo, dočekali,
da i nama sunce svane,
živote su mnogi dali
za sve nove, bolje dane.

Pokazali mi smo svijetu
kolika je ljubav naša,
zablistat će divnim sjajem
Lijepa naša, Lijepa naša.

Sve do neba nek se čuje,
neka svijetom odjekuje:
»Hrvatska je samo jedna,
nema zlata tako vrijedna.«

Htjeli su nas uništiti,
ali im se nismo dali,
branili smo samo svoje
i na kraju pobijedili.

Sad je vrijeme opraštanja,
ali ne i zaboravljanja.
Sjedinimo snage naše,
procvjetat će i sam kamen,
za budućnost Lijepe naše...

(Dan nakon Oluje, 1995.)

ZAHVALA

Klanjam Ti se, i hvala Ti Bože,
za snagu i nadu što si mi davao,
danju i noću nada mnom si bdio
a ja sam u Tebe uvijek vjerovao.

Hvala i vama, znanim i neznanim,
što ljubav i hrabrost meni ste slali,
kad mi je duši teško i najteže bilo,
za mene vi ste usrdno moliti znali.

Znam, vjerujte mi, predobro znam,
da patnje sa mnom dijelit ste htjeli,
da ste ikako mogli do mene doći
i zidove mračne u prah bi raznijeli.

Opet ćemo, prijatelji, skupa biti,
dijeliti sreću, radost, blagostanje;
slobodu Hrvatskoj nitko uzet neće,
ljubav će obilježit naše postojanje.

(Na dan izlaska na slobodu, 25. studenoga 1991.)