Nesuglasja

ZASANJANOST

Pjesme su
utok neba,
sebedarje,
opijanje,
ushit što osvjetljuje
dan.
Zasanjanost
dublja od
najdubljih
dubina.
Posvemašnji
san.

SJENE

Prati me tuga
zavičajnih sjena.
Kao rijeka sam
neutješna
koja teče iz tajne
u tajnu nikad
posve shvaćena.
Na groblju
trepere
koprene breza
nastanjene
nježnim dušama
mojih predaka.
Kad’ umrem,
i ja bih željela
breza da budem!

DODIRI TUGE

Sinoć sam
srcem dodirnula
tugu nepoznate,
oronule žene.
Sa zavežljajem,
u opancima,
vukla je
izgubljene nade
u bezglasnim
naricanjima.
U prolazu,
okrznula je nehotice
bezbrižnost neke
druge žene.
Pregršt grdnji
saspe se
u nabore bola,
u prestrašene
zjenice
ranjene burama
jalovih proljeća.
Sinoć sam,
zastajući,
srcem dodirnula
tugu
nepoznate žene.

DUBROVAČKE IMPRESIJE

Na jugu,
s utkanom
svjetlošću
u kamenu i
sidrom tajni,
jedan grad,
okrenut
zvijezdama.
Tu, u uvali
snatrenja,
u zrenju
ljeta,
uranjala sam
svoje zanose
u vrelinu
grada,
sazdanog od
svjetlosti i
kamena.

USPORAVANJE

Kad otkrivam
sebe
u predmetnosti
svijeta,
život mi se
na čudan
način
usporava.

KAPLJA

Kaplja sam
u zelenom
prostoru.
Čežnja.
Slušam
plač violina.

OSLUŠKIVANJA

U kapljici
rose
pomiješane
boje
jutra.
Osluškujem
tišinu i
ushit
duše.

NADANJE

Izgubljeni
u središtu,
tražeći
pravo lice
sebe,
kad naša se
putovanja
približe kraju,
ostaje nada
u vječnost
i snovitost
onkraj
plavog beskraja.

TAJNI ČUVAR

Neki je tajni
čuvar
snova
riječi ove
napisao
i imenom mojim
potpisao.