Talijanska barokna glazba oplemenila festival

Tradicionalne, 44. po redu, Varaždinske barokne večeri održane su u Varaždinu i Dvorcu Trakošćan od 19. do 30. rujna 2014., no bilo je i vrlo uspješnih koncerata drugdje u Hrvatskoj, i to u Križevcima, Belecu, Varaždinskim Toplicama, Ludbregu, Prelogu i Krapini, te u inozemstvu, u slovenskom Šmarju pri Jelšah i završnica u slovačkom glavnom gradu Bratislavi (15. listopada), s nastupom pijanista Hrvoja Jugovića na Hammerklaviru. Kao nacionalni festival Barokne su večeri okupile afirmirane hrvatske i europske soliste i ansamble specijalizirane za izvođenje glazbe razdoblja od kasnog 16. do prve polovice 18. stoljeća. Tako je u brojnim sakralnim i profanim prostorima bilo moguće čuti djela ranog, srednjeg i kasnog baroka, izuzetno bogat odabir vokalno-instrumentalne, komorne i solistčke glazbe, a budući da je država-partner ovogodišnjeg festivala bila Republika Italija, prevladavala su talijanska majstorska ostvarenja spomenutih razdobljâ.

Na svečanom otvorenju u varaždinskoj Katedrali, crkvi blistave barokne ukrašenosti, govorilli su 19. rujna Nj. E. Emanuela D’Alessandro, veleposlanica Italije u Hrvatskoj, Goran Habuš, gradonačelnik Varaždina i Berislav Šipuš, zamjenik ministrice kulture RH. Svi su govornici naglasili važnost države-partnera i činjenicu da se u Varaždinu stoljećima njeguje glazbena kultura. Berislav Šipuš je otvorio festival, a hrvatsku je himnu rijetkom emocionalnom predanošću otpjevao varaždinski zbor Chorus Angelicus pod ravnanjem svojeg voditelja maestra Anđelka Igreca.

Talijanski glazbenici na otvorenju

Svečano otvorenje, 19. rujna, pripalo je talijanskom ansamblu Accademia Bizantina, čiji je umjetnički voditelj čembalist Ottavio Dantone. Ansambl sa sjedištem u Ravenni predstavio se s tri karakteristična concerta grossa ‒ Corellijevim u D-duru, op. 6, br. 4, Händelovim u G-duru, op. 6, br. 1, HWV 319 i Geminianijevim u d-molu, op. 1, br. 2 »La Follia«, te Vivaldijevim Koncertom za dvije violine u A-duru, op. 3, br. 5, RV 519, iskazavši u toj glazbi plemenite melodioznosti i vrlo brioznih tempa istančan ukus za specifičnu baroknu agogiku. Na programu je bila i velebna Gloria u D-duru, RV 589 Antonija Vivaldija, jedno od vrhunskih djela duhovne glazbe, u čijoj su se izvedbi vrsnim talijanskim glazbenicima pridružili solisti, rumunjska sopranistica Rodica Vica, hrvatska sopranistica Ana Lice, francuska mezzosopranistica Delphine Galou i Chorus Angelicus, zbor varaždinske Katedrale.

Solisticama svakako treba priznati da su svoje dionice otpjevale angažirano i stilski primjerno, ali najveći je pljesak dobio varaždinski zbor. Iako je riječ o amaterskom zboru, njegovi su članovi brojni polaznici Glazbene škole u Varaždinu i drugi glazbeno obrazovani Varaždinci što nadasve stručnom i predanom voditelju maestru Anđelku Igrecu, koji je i sam afirmirani skladatelj, daje mogućnost da pred svoj zbor postavlja vrlo visoke zahtjeve i prihvaća se izvedbi nadasve kompleksnih partitura. Tako smo i ovoajput bili oduševljeni disciplinom, točnom intonacijom, odličnom dikcijom i razrađenom dinamikom koje pjevanje Chorusa Angelicusa predstavlja kao zborsko tijelo gotovo profesionalne usavršenosti.

Drugo jutro, 20. rujna, tradicionalni subotnji Koncert uz baroknu kavu, održan je u Dvorcu Trakošćan, a nastupila je Camerata Garestin u sastavu: Ivana Garaj Korpar, sopran (umjesto oboljele Ivane Lazar), Helena Lucić Šego, mezzosopran, Igor Paro, teorba, Krešimir Lazar, barokno violončelo i Krešimir Has, čembalo. Ansambl koji djeluje od 2008. godine i već se dobro potvrdio kao specijalizirani sastav za izvođenje barokne komorne glazbe, odabrao je dva skladateljska imena, Claudija Monteverdija i Girolama Frescobaldija. Na primjerima njihovih skladbi ansambl je zorno predočio prijelaz iz glazbe renesanse u stil ranog baroka, i to jednako u instrumentalnim minijaturama, canzonama i ricercarima Frescobaldija kao i u vrlo dojmljivim Monteverdijevim madrigalima i motetima za glasove uz pratnju. Svakako, bio je to vrlo poučan i izvedbeno uspješan pregled skladbi ujedinjenih pod nazivnikom »Cvjetanje baroka«. Ansambl Garestin muzicirao je vrlo skladno i uvježbano, a solistice su se iskazale glasovima tehničke pouzdanosti, iako je ponekad nedostajalo malo više emocionalnog angažmana, što kod inozemnih solista koji nam dolaze u posjet doživljavamo u mnogo većem opsegu.

Nastup Venice Baroque Consorta u Katedrali 20. rujna bit će zapamćen prvenstveno zahvaljujući solistu, mandolinistu Aviju Avitali. Naime, gosti iz Venecije imali su na programu isključivo djela svojeg davnog sugrađanina Antonija Vivaldija, i to koncerte RV 93, RV 156, RV 425, RV 356 i RV 315 te sinfonije RV 158 i 114, koje je Vivaldi skladao za svoje štičenice u venecijanskom Ospedale della Pietà. Gudači su plijenili pažnju plemenitim zvukom i poletnim muziciranjem, a Avi Vital je u solističkim koncertima, RV 93 i RV 425 oduševio nevjerojatnim virtuozitetom, sjajnim i pouzdanim sviranjem na mandolini, pokazavši da mu je tehnička bravura tek neophodno sredstvo za iskazivanje iznimne muzikalnosti. Svakako najpoznatiji Vivaldijev ciklus solističkih koncerata za violinu i gudače su njegova Četiri godišnja doba, RV 315, iz kojih je Avi Vital virtuozno izveo »Ljeto« te na mandolini u brioznim tempima predstavio tu već odavno popularnu baroknu glazbu, izmamivši buru pljeska i tzv. standing ovations.

Violinistica Laura Vadjon i lutnjist Igor Davidovics nastupili su na jutarnjem nedjeljnom Koncertu uz baroknu kavu u Renesansnoj dvorani Starog grada Varaždin 21. rujna s programom nazvanim »Phantasticus«, što je kao stylus phantasticus oznaka za ranobaroknu ničim sputanu i sasvim slobodno koncipiranu glazbu. Tako su se na njihovom programu našla djela H. I. F. von Bibera, G. G. Kapsbergera, G. A. P. Mealija, A. Piccinija, M. Ucellinija, M. Galilea, te na kraju i A. Vivaldija i A. Corellija. Bio je to vrlo zanimljivo sastavljen program u kojem su se izmjenjivale violinske sonate uz pratnju lutnje s toccatama za lutnju solo. Kako je riječ o tehnički i umjetnički vrlo profiliranim stručnjacima za barokno interpretiranje, glazba je zvučala vrlo izražajno, a Corellijevu je La Folliu iz Sonate u d-molu, op. 5, br. 12 Laura Vadjon iznijela u punini duhovitih varijacija na poznatu temu. Nakon glazbenog dijela predstavila je Laura Vadjon svoj novi CD na kojemu, praćena na čembalu od slavnog glazbenika Laurencea Cummingsa, izvodi birani barokni program.

Varaždinski komorni orkestar natupio je 21. rujna u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu te sada već u svojoj jubilarnoj 20. sezoni pokazao da se odlično snalazi i u izvedbama koje pretpostavljaju autentično barokno interpretiranje. To svakako treba zahvaliti umjetničkom vodstvu violinistice Catherine Mackintosh, proslavljene britanske glazbenice, koja je godinama vodila i Ljetnu školu barokne glazbe i plesa »Aestas Musica« u Varaždinu. Program je bio sastavljen od skladbi G. Ph. Telemanna i njegova kumčeta C. Ph. E. Bacha, dvojice skladatelja koji su djelovali u crkvama u Hamburgu, pa je tako sin J. S. Bacha Carl Philipp Emanuel i dobio naziv »hamburški« Bach, osim što ga povijest glazbe pamti i kao »berlinskog« Bacha, budući da je djelovao na dvoru kralja Friedricha Velikog. I dok su Telemannove Suita u G-duru, TWV 55:g10, Don Quixote s pitoreksnom programnom pozadinom opisivanja zgoda »viteza lijepoga lica« i njegova vjernog sluge Sancha Panse, zatim vrlo uzbudljiva Overtura, suita za violinu solo i orkestar, TWV 55:h4 s odličnom solisticom Catherine Mackintosh i komorno sastavljeni Gudački kvintet, TWV 44/32 predstavili glazbu kasnobarokne strukturiranosti jednog od najplodnijih europskih majstora (Telemann je ostavio više od 3600 djela!), Bach je bio zastupljen Simfonijom u h-molu, br.5, Wq 182/5, Fantasiom in C, Wq 59, Koncertom za fortepiano i orkestar u A –duru, Wq 29 i Simfonijom u B-duru, br. 2, Wq 182/2, djelima koja su u vrijeme nastanka već upućivala na budućnost glazbenog razvoja i pripadaju osjećajnom stilu. Upravo tu je osjećajnost odlično evocirao pijanist Geoffrey Govier, svirajući Fantasiu in C za fortepiano solo i solističku dionicu u Koncertu s naglašenim emocionalnim predanjem, te zadivljujućom tehnikom.

Orguljaš Krešimir Has, koji je na velikim orguljama varaždinske Katedrale muzicirao 22. rujna, odlučio je predstaviti skladateljski dvojac, glazbu orguljskih reformatora Dietricha Buxtehudea i J. S. Bacha. Sastavivši program vrlo inteligentno u slijedu orguljskih preludija koji su se izmjenjivali s koralnim fantazijama, izveo je Has Buxtehudeove skladbe BuxWV 140, 190, 163, 209 i 148, te u drugom dijelu večeri Bachove opuse BWV 566a, 740, 686, 536, 678 i 541. Vladajući manualima i pedalama uvjerljivo i pouzdano, iskazao je zagrebački orguljaš posebno veliki senzibilitet u registriranju orgulja, što je svaku od odabranih skladbi predstavilo u drugom obojenju i s drugim interpretativnim težištima. Svakako je to bilo orguljanje vrijedno svake pohvale.

Iste večeri u kasnom terminu nastupio je u Kapeli obitelji Erdödy u varaždinskom Starom gradu japanski umjetnik na vihueli Yasunori Imamura. Kao profesor vihuele i barokne gitare u Frankfurtu i Strasbourgu izabrao je Imamura bogat program iz španjolskog Zlatnog doba i predstavio glazbu skladatelja koji su pisali solističke minijature za glazbalo izuzetno suptilne zvukovnosti. Na programu je Imamura imao skladbe Luysa Milána, Diega Ortiza, Luysa de Narváeza, Luysa Venegasa de Henestrose i Alonsa Mudarre, ali ih je zbog sviranja kojemu je nedostajalo temperamenta ostavio samo na razini tehničke virtuoznosti, što nije moglo osobito oduševiti.

Posebnosti turskog baroknog ansambla

Mnogo uzbuđenja priredio je koncert održan u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu 23. rujna i zato ćemo ga pamtiti. Taj je cijeli dan naime bio u znaku turske kulture, s otvorenjem izložbe fotografija pod nazivom »Barokni Istanbul« mladog fotografa Sultana Selima Kira u varaždinskoj Galeriji Zlati ajngel, te nastupom Pera ansambla iz Istanbula koji je nastupio u Velikoj koncertnoj dvorani. Veliki broj skladateljskih imena bio je okupljen pod zajedničkim nazivnikom »Femme fatale, žena apsolutna ljubav, apsolutna moć« i dočarao vrhunce nerijetko egzaltiranih brojeva u kojima je posebno briljirala sopranistica Francesca Lombardi Mazzulli. Instrumentalisti, James Hewitt, barokna violina, Serkan Mesut Halili, kanun (tipično tursko glazbalo iz obitelji citre), Christoph Sommer, teorba, barokna gitara, Franziska Grunze, viola da gamba, Murat Coskun, udaraljke i Mehmet C. Yesilcay, udaraljke i umjetničko vodstvo, izveli su vatromet glazbene razigranosti uključivši i turske skladatelje Tanburi Angelija i Derviša Frenk Mustafu. Posebno je bilo moguće uživati u arijama Barbare Strozzi i madrigalima Claudija Monteverdija, glazbi koja odiše putenošću i senzualnošću. Pljesku oduševljene publike doista nije bilo kraja i moguće je zaključiti da je to bio jedan od najveselijih koncerata na festivalu kojemu je s posebnim veseljem nazočio i turski veleposlanik u Hrvatskoj, Nj. E. Burak Özügergin.

I za 44. Varaždinske barokne večeri moguće je ustvrditi da su festival na svjetskoj razini jer su gostovali doista renomirani ansambli. Tako i Accademia degli Astrusi s umjetničkim voditeljem Federicom Ferrijem koji su u Katedrali 24. rujna izveli birani program s djelima G. B. Martinija, B. Galuppija, G. A. Pertija, A. Vivaldija I F. Geminianija. Dakle, talijanski barok u punome cvatu, barokne simfonije i solistički koncerti iskusnih majstora koji su znali iskoristiti sve tehničke mogućnosti gudača i u razigranim okvirnim stavcima kao i u melodijski raspjevanim srednjim stavcima ostavili glazbu koja nas dira i kojoj se divimo. Solisti, čembalist Daniele Proni u Martinijevom Koncertu za čembalo u D-duru, HH.32, br. 3 i violinist Lorenzo Colitto u Vivaldijevom Koncertu za violinu, gudače i continuo u a-molu, op. 3, br. 6, RV 356 pokazali su visoku razinu profesionalnosti, a na kraju izveden Geminianijev Concerto grosso u d-molu, op. 5, br. 12 La Follia bila je još jedna od više različitih La Follia na ovogodišnjem festivalu koja je u bogatim varijacijama na staru portugalsku temu iz 16. stoljeća iskazala neiscrpivu maštovitost svojega autora.

Nastupu Ansambla Instrumenta musica iz Drezdena posebno smo se radovali jer je i on najavljivao bogatu paletu talijanskih majstora, i to njihove instrumentalne kao i vokalno-instrumentalne skladbe, budući da je sudjelovao i tenor Hermann Oswald. Nažalost smo iz slikovite Crkve sv. Florijana 25. rujna otišli manje oduševljeni, jer trombonist Ercole Nisini kao umjetnički voditelj i njegovi glazbenici naprosto nisu uspjeli svojim interpretacijama podići atmosferu u prostoru. Doduše, sve je bilo na dostojnoj profesionalnoj tehničkoj razini ali Carlo Filago, Claudio Monteverdi ili pak Andrea Falconieri, da navedem samo neka skladateljska imena s rasporeda, traže ipak nešto više poletne uživljenosti, a onda i intonacijske sigurnosti.

Akademiku Jurici Muraju, u povodu 15. obljetnice smrti, bio je posvećen petak, 26. rujna, kad su u prelijepoj Skupštinskoj dvorani Varaždinske županije Zavod za znastveni rad HAZU u Varaždinu i Koncertni ured Varaždin organizirali znanstveni skup s referentima Tamarom Jurkić Sviben, Ernestom Fišerom, Hrvojem Jugovićem, Marijanom Krašom i Seadetom Midžić. Referate će Zavod objaviti u jednom od svojih budućih izdanja, a nazočni su mogli čuti zanimljive podatke o muzikološkom, pedagoškom i reproduktivnom doprinosu Jurice Muraja hrvatskoj glazbi. Kao glazbeni prilog bio je programiran nastup nekadašnjeg Murajeva studenta klavira, Hrvoja Jugovića, specijalista za stare hammerklavire, koji djeluje u Beču. On je u programu »In memoriam Jurici Muraju (1927.-1999.)« izveo Bachove, Plattijeve i Scarlattijeve skladbe, te prvu hrvatsku Sonatu za klavir Varaždinca Leopolda Ebnera iz 1811. koju je upravo Murai objavio i prvi u suvremenoj izvedbi predstavio javnosti.

Crkva sv. Nikole još je jedan od povijesno važnih varaždinskih sakralnih prostora u kojemu se održavaju koncerti ovog festivala, a 26. rujna je nastupio ansambl La Magnifica Comunità ‒ sedmero vrsnih stručnjaka za autentično izvođenje barokne glazbe. Na repertoaru su bili Vivaldijevi koncerti, za gudače u g-molu, RV 277, za violinu, gudače i basso continuo u e-molu, RV 277 i za violinu, gudače i basso continuo u D-duru, RV 212, još jednom La Follia i to verzija kakvu je ponudio Domenico Gallo, te Ciaccona G. A. Brescianella. Solist, violinist Enrico Casazza, ujedno i umjetnički voditelj ansambla, predstavio se angažiranim, nadasve razigranim i uvjerljivim muziciranjem i naprosto oduševio slušatelje koji su do posljednjeg mjesta popunili crkvu. Dodaci, Vivaldijeva »Zima« i Boccherinijev Menuet bili su potvrda da je sastav iz Padove doista sjajno obavio zadatak.

Tradicionalni Koncerti uz baroknu kavu održani su 27. i 28. rujna u jutarnjim satima, a nastupio je Barokni ansambl Xarabande, i to prvo 27. rujna u Dvorcu Trakošćan, a 28. rujna u varaždinskoj Palači Sermage. Koncert su vrsni talijanski glazbenici, koji su svoj ansambl osnovali ove godine, naslovili kao »Virtuozni gudači – Borba strasti u talijanskom baroku«, te potvrdili da su violinist Mauro Massa i violončelistica Valeria Brunelli doista vrsni gudači, a čembalist Luca Oberti, ujedno i umjetnički voditelj trija, umjetnik koji stilski primjerno i tehnički pouzdano izvodi basso continuo, a predstavlja se i kao solist.

Barokni ansambl Xarabande, ime koje je španjolska inačica za u baroku popularni ples sarabandu, izveo je Sonatu za violinu, violončelo i basso continuo u c-molu, RV 83 Antonija Vivaldija i već se od prvog djela na programu pokazao kao izvrsno uvježbana komorna formacija. Slijedila je Sonata za violinu u G-duru, op. 1, br. 3 Giovannija Mosse s vrsnim violinistom Massom, te Vivaldijev Koncert za violinu u G-duru, op. 1 br. 3 u obradbi za čembalo koju je izradio Vivaldijev veliki obožavatelj J. S. Bach. Gosti iz Milana izveli su još Sonatu za violončelo u a-molu G. B. Bononcinija, Sinfoniu za violinu, violončelo i basso continuo A. Stradelle, Sonatu accademicu u A-duru, op. 2, br. 6 F. M. Veracinija i na kraju popularnu La Folliu iz Sonate u d-molu, op. 5, br. 12 A. Corellija, dakle ‒ niz varijacija na baroku omiljenu temu koju su u svim povijesnim razdobljima rado obrađivali skladatelji. Bilo je to jutro provedeno s doista nadarenim i krajnje profesionalnim glazbenicima.

Sjajni hrvatski specijalisti za baroknu glazbu

Varaždinske barokne večeri festival su koji uvijek rado ugošćuje velike ansamble s maestralnim baroknim ostvarenjima. Tako je ove godine na red došao velebni oratorij Mesija, HWV 56 G. F. Händela, djelo koje je nedvojbeno jedno od najpopularnijih ostvarenja duhovne glazbe kršćanskog Zapada, a koje je u varaždinskoj Katedrali izvedeno 27. rujna. Valja naglasiti da je ova zahtjevna izvedba bila ostvarena domaćim snagama, s afirmiranim Hrvatskim baroknim ansamblom i Akademskim zborom »Ivan Goran Kovačić«, te sa solistima Marijom Kuhar Šoša, sopran, Helenom Lucić Šego, mezzosopran, Dejanom Vrbančićem, tenor i Leonom Košavićem, bas, a sve pod ravnanjem Saše Britvića. I dok se moglo uživati u preciznom i pouzdanom muziciranju za baroknu glazbu specijaliziranih članova Hrvatskog baroknog ansambla s koncertnom majstoricom Laurom Vadjon i u zvukovno impresivnom, dinamički pomno razrađenom i tehnički vjerodostojnom pjevanju Goranovaca, koje je odlično pripremio Luka Vukšić, obogaćenje su bili prvenstveno Marija Kuhar Šoša sa svojim zvonkim i sigurnim sopranom i posebno mladi bariton Leon Košavić, pjevač kojega sudeći prema njegovim vokalnim, emocionalnim i intelektualnim značajkama čeka vrlo blistava karijera, jer tek su mu 23 godine! Tako je izvedba Händelovog Mesije ostavila izuzetno dobre dojmove i svakako se ubraja među vrhunce ovogodišnjeg festivala.

Vrlo zanimljivu večer barokne instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe priredio je u Crkvi sv. Nikole 28. rujna talijanski ansambl Le Musiche Nove, koji još od 2001. godine umjetnički vodi nadasve ugledni muzikolog i dirigent Claudio Osele. Sinfonia iz opere »Merope« Riccarda Broschija i Sinfonia iz opere »La Semele« Johanna Adolpha Hassea, te koncerti ‒ u D-duru za flautu, dvije violine, violu i basso continuo Baldassarea Galuppija i u D-duru za gudače i basso continuo, op. 7, br. 1 Tomasa Albinonija, bile su izvedbe koje su uvjerile u visoke domete ansambla, no pravi vatromet umijeća pokazala je solistica, sopranistica Francesca Lombardi Mazzulli. Arijom iz Broschijeve opere »Merope«, arijom iz Händelove svjetovne kantate »Apollo i Daphne« i na kraju motetom za sopran, gudače i basso continuo »In furore iustissime irae« Anonija Vivaldija, ova je umjetnica pokazala koje su sve tehničke zahtjeve, kolorature, vokalize, vokalni staccato i druge majstorije barokni skladatelji stavljali pred svoje soliste, dakako one koji su ih bili u stanju izvesti. A Francesca Lombardi Mazzulli sopranistica je s izuzetno čistim, pokretnim glasom i u svakom trenutku nadasve šarmantnim nastupom pa je njezino pjevanje toliko oduševilo brojnu publiku da se tek nakon dodataka smirio burni pljesak.

Završnica 44. Varaždinskih baroknih večeri bila je rezervirana za jedno novo, jedinstveno glazbeno otkriće. U Franjevačkoj je crkvi 29. rujna nastupio Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO s programom iz hrvatske glazbene baštine, s 20 varijanata Gospinog plača. Doista, Krist je svojom smrću na križu toliko patio i podnio tako veliku muku za spas čovjeka da je taj događaj moguće dostojno opisati jedino plačem, tradicijom koja traje još od srednjeg vijeka, a u krajevima nastanjenima Hrvatima sačuvala se kao bogati lirsko-epski pasionski spjev, i to u stotinama različitim melodijskih varijanata. Istraživači hrvatske glazbene baštine, etnomuzikolozi i obrađivači Joško Ćaleta, Dražen Kurilovčan, Vid Balog i Ivica Ivanković obradili su napjeve Gospinog plača iz raznih sela Hrvatske te Bosne i Hercegovine, a mješoviti zbor LADA pod ravnanjem Dražena Kurilovčana, ti sjajni pjevači (svakako se ne smije zaboraviti da su to i vrsni plesači!) izveli su ih solistički i u zboru a cappella nadasve dojmljivo i pjevački toliko sugestivno da su slušatelji još dugo pljeskali nakon završenog programa. Sve su varijante redom bile nadasve pouzdano ispjevane, ali izdvajam Tugu Marijinu iz Prugovca uz pratnju cimbala kao posebno uspjelu evokaciju narodnoga bogatstva i dubine osjećaja koju je tradicija Gospinog plača u Hrvatskoj iznjedrila.

Dodijeljene nagrade Ivan Lukačić i Jurica Murai

Kako Varaždinske barokne večeri već tradicionalno nagrađuju najbolje izvedbe koje prati žiri koji dodjeljuje nagrade Ivan Lukačić i Jurica Murai, svečana dodjela ovih nagrada obavljena je u varaždinskoj Gradskoj vijećnici 30. rujna. U žiriju su bili dr. sc. Zdenka Weber, predsjednica i članovi Dada Ruža, Nataša Maričić i Predrag Šantek, profesori na Glazbenoj školi u Varaždinu.

Nagradu Ivan Lukačić za najviši izvodilački domet ansambla žiri je dodijelio ansamblu La Magnifica Comunità, sa sljedećim obrazloženjem: »Vivaldijevi violinski koncerti uvijek su povod za poletno i uživljeno muziciranje te posebna ugoda za slušanje. Osobito odabrani koncerti »Favorit« i »Zaljubljenik« svojom emocionalnom izvanglazbenom sadržajnošću prigoda su da solist iskaže ne samo odličnu tehničku bravuri i svladanu virtuoznost sviranja, već i bogatu paletu raspoloženja i osjećaja koje je sposoban evocirati. A upravo je takav violinist Enrico Casazza, koji ne svira samo prstima i gudalom već je u glazbu unesen tijelom i dušom, sav se pretvara u medij koji Vivaldijevu pjevnost i osjećajnost prenosi na slušatelja kako bi i u njegovoj duši zatitrale tanane žice glazbene ljepote. Gallova La Follia, poznata tema koja je na ovogodišnjem festivalu bila predstavljena u nekoliko skladateljskih varijanti, zazvučala je u punini maštovitih varijacija, a u Brescianellovoj Ciacconi gudači su ponovno mogli demonstrirati svoje usklađeno muziciranje. Na kraju je violinist Enrico Casazza u Vivaldijevom koncertu posvećenom sv. Antunu Padovanskom ponovno istakao svoje posebne sposobnosti naglašavanja vrijednosti glazbenog sadržaja podatnim i nabujalom osjećajnošću virtuozno prezentiranim sviranjem. Upravo su te značajke estetskog i emocionalnog spoja muziciranja u osnovi odluke da La Magnifica Comunità bude ovjenčana ovogodišnjom Nagradom Ivan Lukačić za najviši domet ansambla.«

Nagradu Ivan Lukačić za etnomuzikološki rad i očuvanje hrvatske glazbene baštine dobio je Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO, s obrazloženjem žirija: »Etnomuzikološki rad zapisivanja hrvatske baštine Gospinog plača u brojnim hrvatskim selima rezultirao je zapisima melodijâ koje su marni etnomuzikolozi i priređivači obradili, a pjevači LADA sada ih angažirano izvode. Dvadeset brojeva njihova programa, od kojih je u Varaždinu bilo osam praizvedbi, predstavilo je iznimno glazbeno bogatstvo varijanti Gospina plača, kako je taj korizmeni običaj pjevan u Dalmaciji, Slavoniji, Baranji, Međimurju, Hercegovini i drugim hrvatskim krajevima. Dirljivi primjeri oplakivanja Kristove muke u sjajnom, vokalno specifičnom, tehnički sigurnom i predanom izvođenju pjevačica i pjevača LADA, nizanje bisera hrvatskih varijanti Gospina plača, predstavili su nam doista svetu duhovnu baštinu koju ne smijemo zanemariti, a zahvaljujući upravo Ansamblu LADO taj se zaborav neće dogoditi«.

Nagradu Jurica Murai za najbolju interpretaciju dobila je talijanska sopranistica Francesca Lombardi Mazzulli, svakako posebna zvijezda 44. Baroknih večeri, i to s obrazloženjem: »Varaždinska će publika zacijelo dugo pamtiti izvedbe madrigala Barbare Strozzi, Claudija Monteverdija i arije Francesca Cavallija koje je iznimnom lakoćom, šarmom i duhovitošću Francesca Lombardi Mazzulli izvodila na koncertu s Pera Ansamblom na kojem je bila praćena osebujnim instrumentalnim sastavom i uz žive ritmove udaraljki evocirala je senzualnost ranobarokne glazbe. Kada je pak riječ o njezinom nastupu s ansamblom Le Musiche Nove ‒ izvodila je vratolomne kolorature i vokalize u arijama »Tko ne osjeća moju bol« iz opere Merope Ricarda Broschija te »Kakva sličnost« Tomasa Albinonija, ili pak je plijenila pažnju emocionalnim nabojem u Händelovoj ariji »Najsretnija je ta duša«, te na kraju programa nastupila u Vivaldijevom motetu za sopran, gudače i basso continuo, RV 626 s naslovom »U bijesu pravedne srdžbe«, u kojem njezinu vokalnom virtuozitetu kao da nije bilo kraja. Doista, ova umjetnica pjeva s lakoćom, pogađa sve tonove intonacijskom pouzdanošću bilo o kakvim se visinama ili skokovima radilo, te svojim glasom opisuje najljepše stranice baroknog stvaralaštva bez da u bilo kojem trenutku upadne u operne manire kasnijih razdoblja. Stilski vjerodostojna, glasovno nadasve sigurna i izražajno izuzetno dojmljiva Francesca Lombardi Mazzulli umjetnica je koja kao solistica s punim pravom zavrjeđuje Nagradu Jurica Murai za najbolju interpretaciju na 44. Varaždinskim baroknim večerima«.

Nakon dodjele nagrada predstavila je dr. sc. Zdenka Weber dva novoizašla nosača zvuka. Prvo CD s naslovom »Dva glasa« koji su objavili varaždinski nakladnik AULOS i Grad Varaždinske Toplice i na kojemu su snimke opernih arija u izvođenju dviju Topličanki, naše svjetski afirmirane mezzosopranistice Ruže Pospiš Baldani (arhivske snimke s VBV-a i iz drugih prigoda) te mlade sopranistice Jelene Štefanić, koja osvaja svoje mjesto na putu slave potpomognuta priznanjima Placida Dominga i nastupima prvenstveno u Kini (arije iz Verdijeve Traviate snimljene prigodom nastupa u Operi HNK u Osijeku). Na ovome mjestu svakako treba istaći trud i napore varaždinskog izdavača Vladimira Gotala, koji s velikom pažnjom snima, čuva i objavljuje nosače zvuka koji, uz ostale snimke, vjerno zapisuju i domete ostvarene na Varaždinskim baroknim večerima. Zatim je predstavljen album s dva CD-a iz serije Veliki hrvatski interpreti Croatia recordsa, na kojima naša ugledna čembalistica Višnja Mažuran javnosti predaje svoje antologijske snimke djela F. Couperina, J.-Ph.Rameaua, J. S. Bacha, J. Haydna i W. A. Mozarta. Riječ je o nešto više od dva sata odličnog čembalističkog i pijanističkog muziciranja i taj će se album svakako morati naći u svakoj osobnoj zbirci ljubitelja barokne i klasične glazbe, te napose štovatelja vrhunskog umijeća Višnje Mažuran.

Završnica u znaku mladih glazbenika

Na kraju festivala uvriježila se tradicija da svoj prinos izvođenju barokne glazbe daju i učenici Glazbene škole u Varaždinu praćeni Varaždinskim komornim orkestrom. Njihov koncert održan 30. rujna u Katedrali, posvećen 15. obljetnici smrti akademika Jurice Muraja i 40. obljetnici školskog Djevojačkog zbora, predstavio je cijelu plejadu mladih talenata, pjevačica i pijanista koji se školuju na ovoj najstarijoj hrvatskoj glazbeno-školskoj ustanovi. Za povijesne anale bit će dovoljno samo nabrojiti mlade glazbenike koji su nastupili jer će mnogi od njih nedvojbeno i nastaviti glazebničku profesiju. Nastupili su učenici Neven Boltek, čembalo, Pavla Grabar, violina, Filip Nušak, klavir, Karolina Matjašec, mezzosopran, Marko Šantek, klavir, Ana Mikac, sopran, Silvija Habunek, sopran, Edi Vugrinec, klavir, Kristina Medenjak, sopran, Hana Ilčić, sopran, Julijan Martinčević, klavir, Nikša Vojvoda, klavir (kojega doista treba posebno pohvaliti jer očito je riječ o velikom talentu!), a koncert je zaključio nastup Djevojačkog i Mješovitog zbora pod ravnanjem Dade Ruža, koji su izveli Lauda Jerusalme Nicole Porpore i Tu vittime non vuoi zanimljive skladateljice Marianne Martines, Porporine učenice i prve članice ugledne bolonjske Accademie filarmonice.

Ukratko, mladi su glazbenici pokazali doista iznimnu ozbiljnost rada i požrtvovnost profesora škole koja se po svojim rezultatima već odavno potvrdila kao jedna od ponajboljih glazbenih škola u Hrvatskoj. Zadnjim odjecima pjevanja varaždinskih učenica i učenika Glazbene škole bio je završen i ovaj 44. festival barokne glazbe, a najavljeno je da će 2015. godine država-partner Varaždinskh baroknih večeri biti Republika Francuska. Očito je riječ o odličnom planiranju zahvaljujući kojemu umjetnički ravnatelj festivala prof. Davor Bobić i direktor varaždinskog Koncertnog ureda mr. Raymond Rojnik uvijek brojnoj varaždinskoj publici i sve brojnijim inozemnim posjetiteljima festivala omogućuju uživanje u bogatom repertoaru barokne glazbe. Doista, Varaždinske barokne večeri, vrsno pripremane i provođene, postale su svečanosti glazbe čiji se odjeci daleko čuju.