Kolotrazi & plodoredi 1

ANĐEO POLASKA

Posjeduje vezice bez cipela,
koje zavezuje i odvezuje
mađioničarskim trikovima
dok hladi tabane u prikolici kamiona.
S tavana skida drveni vojnički kofer
napravljen po mjeri,
s ogledalcem za brijanje u zelenoj utrobi
izglačanih cvjetnih odraza.
Ako razapne pernate stijenke, izgubit će onog sebe
što ga je kanio ozdraviti putem.
Sjedi zato na sedlu sklopljenog kovčega-krila
i pokušava se prisjetiti iluzionističkih rješenja
kojima bi vratio ključ što mu još klizi
niz tobogan ždrijela.

NE(OD)USTAJANJE

Polažeš dlan na moje rame
dok me drugom rukom
vežeš bliže uz kućicu dana.
Bokom sam urasla u svoju horizontalu
što odlaže udove, a uspravlja zjenice
vertikalom tijela prodavačice jabuka
kojoj su povjerili ugao
svih godišnjih doba.
Suzni staccato
navodnjava krugove bez žita
čijim obodom pluta zdjelica kaše
prema kojoj vojnički stupaju
crvene vilice
golubljih nogu.

PETAK, 13., SJEDALO 13

Jutro je na kratak lanac vezalo lavež tramvaja
i na posve tanke ploške narezalo cvrkut potplata.
Iz prokislo teatralnog zelenila iznikla je Romkinja,
s licem većim za nekoliko godina
i škrabicom dlana skenirala korita naših džepova.

Ramena ravnice
pravilo razmaknuta epoletama kobaca
dovoljno su prostrana da arhipelag šumskih otoka
poribi mlađ metafora,
s kojom usklađujemo izranjanje
i razmjenjujemo mjehuriće
praznoga nenastanjenog
dodira.

TREŠNJA SA SEDAM CVJETOVA

Ruka mog oca,
najpismenija u tehnici kamena,
zbrinula je nejaku rašeljku
i podigla je do trešnje
što se ovog proljeća zacurila
sa sedam cvjetova.
Pod tom zametnutom bajkom
ja prvorođena
slutim hladno klupko tijela
s mrazom na vjeđama.

SKOK S KIŠOM

Na Veliki je petak nebo sjelo
između Visovca i Sv. Lazara
i u krilo istrijebilo
nabrekle mahune kiše.
Koljenima ukliještilo
smežurano grlo potoka
pa smo postno objedovali
tustu gusku oblaka
u biblijskim travama.

PALINDROM

Dolje čistimo grobove,
gore imaju veliko pranje.
Oblaci obilno krvare niz sivo lice petka.
Umjesto dugačkim kolcem s rašljama
što konopac s rubljem diže u jedro dvorišta,
podbočit ću nas između naramkom nevena.
Preokrenuti sliku,
pročitati je s obje strane
i odaslati zvrkoliko u spiralu DNA.

CAREVDAR

Magla se digla na prste
kako bi dosegla podne
i otkrila grozd lica
mladićâ
reproduciranih s Podravskih motiva
tehnikom zemljotiska.
Klapuckanjem tračnica
ljuljuškam Žižeka.
HŽ-e mi kruni klipove poglavlja
u kukuružnjak vagona
i baš me zanima kako bi sada Lacan
»prošio« i okupio simbolično polje
rastresenog zrnja.
Na svakoj postaji uberem poklon-sličicu
i lijepim kompoziciju
od-naselja-do-naselja
od-nasilja-do-nasilja
od-do-od-do-do-do-do.

MARSHALL BEZ MESA

Tijelo je medij,
sadržaj koji će progutati
na(p)redna generacija
za koju nismo predvidjeli ekstenziju.
Ako vlakom razvučem svaki utorak
toliko da kralježnica tjedna
propjeva mcluhanovski
Oh boy, oh boy, oh boy, oh boy!,
hoću li biti imuna na buduća nemjesta
usitnjena željezničkim pragovima,
ili će se zapis moga pogleda
rastaliti bez korisnika
– globalno podravskih –
dok nebo pere noge u jarcima,
a strništa pucaju (od smijeha)
jer navodno postoje i virtualne jeseni.

ZIMSKA LUKA

Rukav rijeke
pričvršćen za obalu udicama ribiča
ostavlja otisak palca pod krvavim krilom
andersenovski ružnog labuda.
Pupoljci leda pružaju sante latica.
Oko njih kližemo
kao dva para ljudskih leptira.
Kopno nas valja u kukuljice valova.
Zaslon krova,
s pripadajućim grafičkim rješenjima,
ispisuje dijagnozu dana.
Terapija predviđa hod vodom.
Potom hibernaciju.
U potkošulji čamca.

GOST

Trebalo je pripraviti jaslice srca.
Od podrte metafore
uredno izrezati štalicu,
kao nekada za tehnički odgoj
glatko izbrusiti plohe stvarnosti
što nas nije ni sačekala.
Raspjevati radost naroda
jer se Isus porodi
u lošoj gramatičkoj konstrukciji
povratnoga glagola,
dok oltar širi ruke repatice,
a umjesto triju kraljeva
ulazi pas.
Triput
tražeći istoga gospodara.